Vidimo se na vrhu
Zig Ziglar
Izdavač: Katarina Zrinski
Čujem i zaboravim. Čujem, vidim i zapamtim. No, kada vidim, čujem i učinim, tada razumijem i uspijevam.
Nitko nije toliko pametan da bi se prisjetio svega što zna.
Napravite popis svega što želite biti, činiti ili imati u sutrašnjici svojega života.
Na početku vašeg supona prema vrhu prva je stuba razvoj zdrave predodžbe o sebi. Drugi korak je prepoznavanje vrijednosti i sposobnosti drugih ljudi kao i učinkovite suradnje i suživota s njima. Treći korak je odlučna usmjerenost prema cilju. Za izgradnju kuće potreban vam je plan. Za izgradnju života još je važnije imati plan ili cilj. Četvrti i peti korak odnose se na posjedovanje 'ispravnog' mentalnog stava i spremnosti na rad. Na stranicama ove knjige naučit ćete da zapravo ne 'plaćate cijenu' već 'uživate u njoj'. Kažem to stoga što je cijena uspjeha mnogo manja od cijene neuspjeha.
Razlika između rada kao crnčenja i rada kao zadovoljstva nalazi se u prilagođavanju vašeg načina razmišljanja. Šesti korak odnosi se na činjenicu da pored svega morate posjedovati i goruću želju za većim postignućima.
Kada ispravno sastavite sebe, i vaš svijet će biti ispravan.
Najveća tragedija nije propadanje prirodnih bogatstava, iako je i to tragedija, već propadanje bogatstava ljudskog uma.
Nalazite se tamo gdje se nalazite zato što ste željeli biti upravo na tom mjestu.
Ako ste bez noca, bez nade i u škripcu, ako niste uspješni ni kod kuće ni na poslu, ne mogu vjerovati da su to zaista okolnosti i uvjeti u kojima želite biti. Postoji mogućnost da su vam možda dali krive upute koje su negativno utjecale na vas i prouzročile razvijanje filozofije sa smetlišta. (Nemojte se, ipak, previše zbližiti s idejom da za svaki svoj problem trebate okriviti nekog drugog, jer, kao što ćete vidjeti, iako za svoju prošlu situaciju malo možete 'okriviti' i nekog drugog, vaš budući rast i napredak su upravo u vašim rukama.)
Zaboravljajući sve ono što leži u prošlosti nastavljam dalje prema svojem cilju.
Nije važno povijediti, no važno je svoja nastojanja usmjeriti pobjedi.
Vaš uspijeh i vaša sreća počinju s vama. Ono što ne koristite, izgubit ćete.
Ukoliko i sve dok ne primjenite ono što ste naučili, vaše znanje ne vrijedi ništa. Osoba koja ne želi čitati nije ništa rjednija od osobe koja ne zna čitati. Osoba koja poznaje načela uspjeha no ne želi ih koristiti, nije ništa rjednija od osobe koja ih ne poznaje.
Svi oni koji sastavljaju popis 'vanjskih' promjena koje moraju prethoditi 'unutarnjim' promjenama, uvijek završavaju 'sjedeći prekriženih ruku'.
'Vrijeme' je u vašim rukama, pa možete prionuti poslu.
U pravu sam kad vam kažem da ćete poletjeti zbog onoga što je u vama.
Je li važna predodžba o sebi? Čovjek je rođen za pobjedu, no tijekom života, uslijed negativnog utjecaja društva postaje uvjetovan za poraz. Na putu do uspjeha zdrava predodžba o sebi ima presudnu važnost.
Ne možete dosljedno djelovati na način koji nije u skladu s vašom predodžbom o sebi. Vaša će vas predodžba o sebi dovesti na vrh stubišta, ali vas jednako tako može strmogalaviti u podrum. Promatrajte sebe kao osobu koja zaslužuje više, pa ćete više i dobiti. Promatrajte se kao osobu koja ne zaslužuje prevište i toliko ćete i dobiti.
Na sreću, bez obzira na to kako ste u prošlosti mislili o sebi, sada posjedujete motivaciju, sposobnost i metodu da to promijenite na bolje. Od svih darova koje vam je Stvoritelj dao, mogućnost izbora onoga što želimo biti zasigurno je jedan od najvećih.
Razmatrajući našu predodžbu o sebi, prisjetimo se da um dovršava svaku sliku koju mu povjerimo. Na primjer, po daski širokoj 25 cm postavljenoj na tlo bilo bi lako hodati. Postaviti istu dasku između dva nebodera i hodati po njoj bilo bi nešto sasvim drugo. 'Vidimo' se kako jednostavno i sigurno hodamo daskom položenom na podu i isto tako 'vidimo' kako padamo s daske postavljene između dva nebodera. Budući da um dovršava sliku koju mu naslikamo, naš je strah sasvim stvaran.
Snažna, pozitivna predodžba o sebi najbolja je priprema za životni uspjeh.
Mnogo 'obrazovanih' ljudi nikada ne uspijeva u životu jer nisu 'motivirani' da uposle svoju maštu i iskoriste svoje znanje.
Često ponavljana misao 'U životu možeš dobiti sve što poželiš ako u dovoljnoj mjeri pomogneš drugima da dobiju ono što žele', jest drugi način da kažemo: radite li više, zaradit ćete više.
Umjesto da se osjećate manje virjednima jer netko drugi može učiniti nešto što vi niste u stanju, usredotočite se na ono što vi umijete, a drugi ne umiju. Cijenite vještine drugih ljudi, no upamtite, u većini slučajeva i vi biste mogli znantno usavršiti svoju vlastitu vještinu ulažući istu količinu vremena i truda. Iskustvo je često jedino što čini razliku.
Onomu koji ima, bit će dano. Poruka je jasna. Koristite se onim što imate i vaši će se talenti umnožiti, što donosi veće nagrade.
Bog je stvorio vas i dao vam talent kako biste ga koristili, a ne zakopali.
Vi možete biti onoliko veliki ili mali koliko želite. Možete biti bonsai ili divovska sekvoja. Vaša predodžba o sebi – način na koji vidite sebe – odredit će što ćete postati. Izbor je na vama.
Nije važno tko je u pravu, važno je što je pravo.
Osoba koja ne stoji iza nečega, past će na bilo što.
Govori istinu i govori je uvijek, bez obzira na njenu cijenu, jer onaj koji sakriva svoje krive postupke i dalje postupa krivo.
Sine, tvoja djeca više pozornosti posvećuju onomu što činiš, nego onomu što govoriš i ako se postaviš kao primjer, neće biti potrebno postavljati pravila.
Život je jeka. Ono što pošaljete – vraća vam se. Ono što posijete, to žanjete. Ono što dajete, to i dobivate. Ono što vidite u drugima, postoji i u vama. Bez obzira na to tko ste i čime se bavite, ako tražite najbolji način da uberete najviše plodova u svim područjima života, trebali biste tražiti dobro u svakoj osobi i svakoj situaciji i usvojiti zlatno pravilo kao način života.
Univerzalno je pravilo da se prema ljudima ponašate na onaj način na koji ih vidite. Istina je, također, da je sve što morate učiniti kako biste pronašli dobro u ljudima, da to potražite. Kada jednom pronađete to dobro u nekomu, prema njemu se ponašate bolje i on postaje učinkovitiji. Zato je i s poslovne i s ljudske strane dobro tragati za dobrim.
Iskrena pohvala jedna je od najučinkovitijih metoda podučavanja i motivacije. Možda se čine ispraznima, no isprazna je i unutrašnjost guma našeg automobila koje nam zaista olakšavaju putovanje autocestom života.
Ne privikavajte se na oskudicu – mislite raskošno.
Ljudima je najviše potrebna ljubav onda kada je najmanje zaslužuju.
Briga je zlouporaba mašte.
Bog će popraviti čak i slomljeno srce ako mu damo sve dijelove.
Ne mislite ako, mislite kako.
Možete se davati, ali se nemojte predavati.
Razvijajte veliko srce, a ne veliku glavu.
Volim Božju matematiku, radost se zbraja i množi dok je dijelite s drugima.
Budite netko, Bog ne gubi vrijeme stvarajući 'nikoga'.
U drugima možete vidjeti samo ono što je u vama. Potražite dobro u drugima jer to je najbolji način da pronađete dobro u sebi.
Naša djela utječu na druge ljude od kojih mnoge nikada nećemo upoznati. Zbog toga je obaveza i odgovornost da činimo sve što možemo, uz pomoć onoga što posjedujemo, daleko važnija od naših vlastitih života.
Ljudi se obično žale na nedostatak vremena, iako je pravi problem, zapravo, nedostatak smjera. Mnogi stručnjaci tvrde da bismo trebali biti optuženi za ubojstvo svaki put kada 'ubijamo vrijeme'. Zapravo ubijanje vremena nije ubojstvo – već samoubojstvo. Vrijeme može biti naš saveznik ili naš neprijatelj. Što će vrijeme biti za vas, ovisi jedino ovama, vašim ciljevima i vašoj odlučnosti da iskoristite svaku raspoloživu minutu.
Kako bi ciljevi bili učinoviti, potrebno je da budu visoki, jer je za stvaranje stanja uzbuđenosti neophodnog za postizanje cilja, potreban visok cilj.
Potrebno je da na život gledate kao na nešto važno i uzbudljivo, jednako kao i na svoje ciljeve. Neki je mudrac jednom prilikom rekao: ne činite male planove jer takvi nemaju sposobnost uzburkati čovjekovu dušu.
Dok napredujete prema svojim ciljevima, budite spremni na mala prilagođavanja na putu.
Organizirao je svoje vrijeme i spoznao vrijednost minute.
Odgojit sretnu, zdravu, moralno i emocionalno zdravu djecu visok je cilj za svaku majku.
Možeš poći kamo god želiš, činiti ono što želiš, imati sve što želiš i biti sve što želiš biti.
Najviše se uspinje onaj koji pomaže drugima pri usponu. U životu možete dobiti sve što želite ako u dovoljnoj mjeri pomognete drugima da dobiju ono što žele.
Znanstvenici su pomoću pokusa otkrili da jato može letjeti 72% dalje nošto to može pojedinačna guska. I ljudi također mogu letjeti više i dalje i brže ako surađuju sa svojima bližnjima, umjesto da se bore protiv njih.
Ako ste student i učite zbog ocjena, dobit ćete ih, ali ako učite zbog znanja postići ćete još bolje ocjene i veliko znanje. Ako nastojite zaključiti prodaju, vjerojatno će vam to poći za rukom. Pokušajte zaključiti prodaju na način koji izgrađuje vašu karijeru i prodat ćete još više, a istovremeno i izgrađivati svoju karijeru. Ako radi te samo zbog plaće, dobit ćete ju, no vjerojatno će biti mala. Ako radite za dobrobit poduzaća u kojemu ste zaposleni, ne samo da ćete dobiti veću plaću, već ćete postići i osobno zadovoljstvo i poštovanje svojih kolega.
Vanjski su uvjeti ubijek isti, ali su stavovi različiti. Posao sam po sebi ne ide dobro ili loše. Posao vam ide dobro ili loše u vašim mislima. Ako razmišljate negativno, tako ćete i poslovati. Razmišljate li pozitivno, tada ćete i poslovati pozitivno.
Ako ulažete u ljude, ti će ljudi ulagati u vaš posao.
U velikoj mjeri mislit ćete i djelovati onako kako ste 'programirani'. Osnovna razlika između vas i vašeg računala jest ta da vi možete izabrati programe i ljude koji će programirati vaš um. Ako niste postigli onoliko koliko biste željeli, možda ste slijedili krivi program. Možda je, ali samo možda, unos u vaš um bio negativan i zbog toga vas zadržava na mjestu umjesto da vas pošalje naprijed.
Znanje se mora neprestano usavršavati, izazivati i povećavati kako ne bi isparilo.
Sve ono što unesete u svoj um postaje dio vas. Izjava da ako ne živite život u koj vjerujete, vjerovat ćete u život koji živite, mnogo je više od fraze. Svako vaše djelovanje i svaka misao koju unosite u svoj um pokazat će svoj učinak.
Čudno je kod takvih ljudi što se svim snagama opiru bilo kakvom pokušaju da netko nahrani njihov um ili stavove. Oni očajnički trebaju nadahnuće i spoznaje, ali tvrdoglavo odbijaju pohađati seminar, čitati knjigu ili slušati motivacijske vrpce.
Kada naučite nešto činiti svjesno, možete to premjestiti u podsvjesni um i odlično to raditi. Sve ono što vam ide od ruke zapravo, radite podsvjesno. Ovo se odnosi i na vaš stav. Svoje reakcije i stav možete također premjestiti u podsvijest. To možete tako savršeno učiniti da ćete instiktivno pozitivno reagirati na negativne situacije, jednako kao i na pozitivne.
Vaš um djeluje u skladu s onim čime ga hranite.
Ukoliko ste dovoljno dugo izloženi negativnoj, lošoj ili destruktivnoj situaciji ili okružju, od prosvjedovanja priježi na snošljivost, sa snošljivosti na prihvaćanje, a s prihvaćanja na sudjelovanje i čak uživanje. Potpuno je nevažno koliko je beznačajan bio vaš početak, jer navika raste.
Mnogo ljudi, nažalost, prestaje tražiti posao čim pronađe radno mjesto. Oni su poput čovjeka kojega su upitali koliko dugo radi za svoje poduzeće. Njegov je odgovor bio klasičan: sve od kada su mi zaprijetili da će me otpustiti. Nekog su poslodavca upitali koliko je ljudi radilo za njega, a on je odgovorio: otprilike polovica od njih. Nije li zapanjujući broj ljudi koji dolaze na posao, a onda ga izbjegavaju poput kuge!
3 je stvari teško učiniti. Teško je uspeti se uz ogradu koja se naginje prema vama, poljubiti djevojku koja se odmiče od vas i pomoći onomu koji ne želi da mu se pomogne.
Sigurnost zapravo znači Sigurnost Ipak Gradi Unutrašnju Raskoš u kojoj Nalazite Obilje Svega što vam Treba.
Rad nam omogućava mnogo više od preživljavanja, on nam daje život. Čovjek je rijetko zaista sretan ako ne uzdržava sam sebe i ne daje svoj doprinos društvu.
Bez obzira na to koliko ste puta srušeni, niste poraženi ako ustanete barem jednom više no što padnete.
Stephen Hawking za početnike
J.P.McEvoy i Oscar Zarate
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk
Einstein: bio sam danima van sebe od uzbuđenja. Godine traganja u mraku za istinom koju čovjek osjeća ali j ene može izraziti – snažnu želju i smjenjivanje uvjerenosti i sumnje sve dok ne pronikne u jasnoću i rzaumijevanje – poznaje samo onaj tko je i sam iskusio.
Einstein je ustanovio da materija prostoru kaže kako da se zakrivi, a prostor zatim kaže materiji kako da se kreće – što je bio novi način opisivanja gravitacije. Nema više sila. Potreban je preokret svijesti za prelaženje s jednog na drugi opis gravitacije.
Predmet se jednostavno kreće putanjom najmanjeg otpora u zakrivljenom prostoru. Ovako opća relativnost prikazuje kako je planet zarobljen u orbiti oko Sunca. Enstein je Newtonovu gravitacijsku silu zamijenio zakrivljenim prostorom.
Hawking je pokazao da je, ako je opća relativnost točna, u prošlosti morao postojati singularitet koji je predstavljao početak vremena.
Smatralo se da bi zvijezde koje kolapsiraju pod djelovanjem gravitacije (a koje će uskoro dobiti naziv crne rupe) mogle biti odgovorne za proizvodnju ogromne količine energije neophodne za objašnjenje pojava uočenih na novim i uzbudljivim objektima nazvanim kvazari. Mjerenja su ukazivala da se ti kvazi-zvjezdani objekti (kvazari) udaljavaju od Zemlje ogromnom brzinom te stoga moraju biti na vrlo vrlo velikoj udaljenosti.
Toplotno zračenje
Pošto je oblik krivulje određen isključivo temperaturom tijela koje emitira zračenje, mjerenja na različitim valnim dužinama ukazuju na temperaturu tog tijela. I obrnuto, ako je poznata temperatura tijeal koje emitira zračenja, onda je iz teorijskih formula moguće predvidjeti oblik i distribuciju zračenja.
Imajte ovaj podatak na umu. Ovaj jednostavni fizički zakon od presudnog je značenja za razumijevanje zračenja iz kozmičke pozadine i crnih rupa.
Vatrena kugla velikog praska u bijelom usijanju postajala je sve tanja i hladnija kako se Svemir širio. Zračenje je još uvijek bilo prisutno, iako su se uslijed širenja njegove valne dužine razvukle sve do mirkovalnog pojasa.
Pulsari su rotirajuće neutroske zvijezde i ne mogu biti ništa drugo. Radio valovi koje emitira neutronska zvijezda stižu do zemlje s prekidima kako se zvijezda okreće, slično svjetioniku.
Crne rupe zamijenile su zvijzde koje potpuno kolapsiraju pod djelovanjem gravitacije.
Što je crna rupa?
Odgovor na to pitanje nije tako jednostavan. Zamislite objašnjenje Schwarzschildovih i Oppenheimerovih rješenja Einsteinovih jednadžbi, a zatim prikaz načina na koji priraoda sažima ta nebeska tijela dok se prostor ne savije oko njih i ona ne nestanu.. i sve to bez upotrebe ruku.
Ali kako priroda sažima te ogromne objekte na nebu?
Kada zvijezda izgori sve svoje gorivo, ona kolapsira pod djelovanjem vlastite gravitacije.
Oduvijek sam se pitala od čega su zvijezde sazdane i kako sisijavaju svjetlost?
Zvijezde nastaju kada se pod djelovanjem uzajamnog gravitacijskog privlačenja između molekula koje lebde u prostoru, stvore grude, uglavnom vodikovog plina. Kako se ti atregati spajaju, molekule se pod djelovanjem gravitacije sve više približavaju jedna drugoj, sve dok pod visokim pritiskom ne dođe do interakcije, što dovodi do porasta temperature. Taj proces se nastavlja sve dok plin ne počne sjati i proizvoditii elektromagnetsko zračenje svih valnih dužina. S povećanjem kompresije, interakcija se pojačava sve dok pritisak zračenja dovoljno ne naraste da zaustavi daljnje gravitacijsko sažimanje. Zvijezde tada dosežu svoju dinamičku ravnotežu i blistavo sjaje nekoliko milijardi godina.
Vrlo masivna sagorjela zvijezda, sa samnjivanjem njezinog polumjera, prolazi kroz obzor događaja stvarajući crnu rupu, da bi konačno postala singularitet u svom vlastitom središtu.
Gorivo sagorjeva, zvijezda se sažima, ali je još uvijek vidljiva jer svjetlost uspijeva pobjeći.
Zakrivljanost prostornog vremena postaje tako velika da se više nikakva svjetlost ne može otisnuti. Zvijezda postaje nevidljiva, stvarajući obzor događaja.
Obzor događaja – granica crne rupe – koji se ne mijenja dok se zvijezda unutar njega nastavlja sažimati.
Zvijezda se sažima do singulariteta, u kojem su gustoća i zakrivljenost prostornog vremena beskonačni.
Hawkingov zakon povećanja površine
Površina crne rupe može ostati ista ili se povećati, ali nikad se ne može smanjiti.
Ukupna energija nekog sustava uvijek se povećava kad god toplina prelazi s toplog na hladno. Ona se također povećava kad god mehanička energija prelazi u unutrašnju (toplinsku) energiju, što se događa pri određenim sudarima i trenjima.
Crne rupe ne emitiraju ništa – to je određujuće obilježje crne rupe. Iako bilo što može upasti u crnu rupu, ništa iz nje ne može izaći, čak ni svjetlost, kao ni bilo koje drugo zračenje – tako se barem mislilo.
Izgleda da snažna gravitacija na površini crne rupe može privući u crnu rupu jednu od čestica virtualnog para (negativna energija), smanjujući masu crne rupe, dok druga čestica (pozitivna energija) uspijeva umaknuti u obliku zračenja i može je registrirati vanjski promatrač, tj. promatrač koji ne propada u crnu rupu. Hawking je otkrio da crne rupe nisu potpuno crne. One emitiraju zračenje.
Kozmos Aristotela i Ptolomeja u središtu kojeg je Zemlja, Kopernikov sustav u središtu kojeg je Sunce, Le Maitreoovo kozmičko jaje i Hawkingov Prijedlog o odsustvu granica samo su koraci na putu k dubljem razumijevanju Svemira i našeg mjesta u njemu. To je put koji pripada svima nama, da o njemu razmišljamo, razumijemo ga, uživamo u njemu.
Einstein: Bog se ne kocka sa svemirom.
Hawking: Bog ne samo što se kocka sa svemirom, nego ponekad sakrije kockice tako da ih nitko ne može vidjeti.
Kaos za početnike
Ziauddin Sardar i Iwona Abrams
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk
Jing, jang i kaos
Drevna je kineska mudrost spoznala da su kaos i red uzajamno povezani. U kineskoj mitologiji zmaj predstavlja načelo reda, jang, koje izranja iz kaosa. U nekim kineskim pričama o postanku svijeta zraka čistog svjetla, jin, izronila je iz kaosa i izgradila nebo. Jing i jang, žensko i muško načelo, udružili su se da bi stvorili svemir. Ali i nakon što izrone iz kaosa, jin i jang još uvijek posjeduju osobine kaosa. Previše jednoga ili drugoga ponovno unosi kaos.
Teorija kaosa je poput mora u koje nalik na njegove rijeke i pritoke, utječu gotovo sve znanstvene discipline i sadržaji – od matematike , fizike, astronomije, meteorologije, biologije, kemije i medicine, do ekonomije i inženjerstva, od proučavanja strujanja tekućina i električnih krugova, do istraživanja burzovnog tržišta i povijesti civilizacija.
Definicija kaosa
Vrsta reda bez periodičnosti.
Sposobnost jednostavnih modela, bez ugrađenih slučajnih svojstava, da iznjedre ponašanje visokog stupnja neregularnost.
U kaosu ima reda, a u redu leži kaos.
Učinak leptira
Lorenz je primjeto da ako jedan trepet krila može izazvati tornado, onda može i spriječiti tornado. Štoviše, taj jedan trepet leptirovih krila neće imati ni više ni manje učinka nego bilo koji drugi trepet bilo kojih leptirovih krila.
Kaos i kompleksnost zajedno treba čitati kao kaotičnost.
Ako se periodi ponavljaju, poremećaj se sa svakim sljedećim okretom može pojačavati i nastupa rezonancija – to je istovjetno pozitivnom povratnom učinku. Mali događaji u takvoj situaciji mogu imati velik učinak. Staze planeta mogle bi se raspasti – a planet odzujati u svemir.
Kaos i ekonomija
Posljednjih desetljeća 20.stoljeća okruženje se iz temelja promjenilo. Svijet je povezan u jedinstveno globalno tržište, kojim vlada trenutačno prebacivanje kapitala putem elektronskih signala. Male se promjene u globalnom elektronskom tržištu mogu brzo umnožiti i dovesti do ozbiljnih poremećaja. Moderne visoko-tehnološke tvrtke posvuda su drukčije od starinskih tradicionalnih poduzeća. Tehnološke se inovacije ubrzano množe, čineći besmislenima konvencionalne ideje o sigurnoj nadmoći nad konkurencijom. Veći dio ekonomije više se ne bavi prometom robe – 'bestežinska ekonomija' se pomiče od proizvodnje prema uslužnim djelatnostima. Vrijednost se stvara u kiberprostoru, dok se zaposlenost, mirovniski sustav i socijalna pomoć rastaču i gube težinu. Nakon tisuću godina postaje nepotrebna 'zlatna valuta' montarne vrijednosti. Na dnevnom je redu opća pomutnja. Sve je 'nadohvat ruke'.
Islamska umjetnost i dizajn uvijek su upotrebljavali jednostavne, fraktalne uzorke da bi generirali kompleksnost kao mentalni alat kojim se um usmjerava na kontemplaciju beskonačnog.
I više od toga: razimijevanje kaosa i kompleksnosti može se naći u većini nezapadnih kultura. Poniznost pred prirodom, bogatstvo i raznolikost života, stvaranje kompleksnosti iz jednostavnosti, potreba da se razumije cjelina kako bi se razumjeli dijelovi – to su stvari u koj eje nezapad ne samo vjerovao, nego je u skladu s njima i djelovao.
Stvarna važnost kaosa jest u njegovoj sposobnosti novog načina rješavanja problema i novog načina razmišljanja o prirodi, fizikalnom svijetu i nama samima. U tom smislu, to je znanstveno polje s velikim mogućnostima, i doista bi moglo oblikovati našu budućnost.
Himalaja u 77 priča
Robert Pauletić
Izdavač: Karnak
Zračna luka nepalske metropole slika je neviđenog kaosa, na prvi pogled ne zna se ko tu pije, a ko plaća. Svi urlaju, putne borše se kotrljaju priko karakterisičnih bačvi s penjačkon opremon, službenici ucjenjuju s težinon bagaji pokušavajući iznudit koji dolar, i svaki normalni putnik mora se pristrašit za sudbinu svojih kufera. Ali naposljetku Nepalci nikad ništa ne izgube, u cilome kaosu ipak postoji neki sistem.
Neće da se slikaju. Boje se da će in fotoaparat uzet komad duše. Ko zna, možda su u pravu? Zato se na Himalaji ne isplati pitat: 'Mogu li vas slikati?'. Sigurno će te odbit. Odlučija san biti bezobrazan i fotografirat bez pitanja.
Kiša je padala i padala, nikako stat. Hodali smo satima, počele su me bolit noge. Nije mi palo napamet da spomenen eventualnu pauzu, a još manje da se požalin na bol u žnjutima. Zna sam da bi me opet uvatili u đir.
U jednome momentu Stipe me upozorija: - Sad smo krenili na dalek put, na ozbiljan uspon. Ovo je važno reć: ništa šta jedan član tima izgovori drugome na visini od tri i više iljade metri ne smi se uzet zaozbiljno, niti smiš ikome išta zamirit. Ljudi na velikoj visini, pogotovo posli napora, znaju bit svadljivi i tu se svašta reče šta se zapravo ne misli. Je li jasno?
Klimnija san glavon.
Odlučija san da ću preskočit malu i veliku nuždu. Nespretno san se zavuka u vriću za spavanje, prvi put u životu. Kad sen te večeri prizna Stipi da još nikad u životu nisan spava u vrići, opet je zavrtija glavon u nevjerici.
Na plakatu piše veliko MISSING, a ispod toga slika nekog jadnika i njegove generalije. Nestala osoba. Takvih plakata viđa san uz cili put. Traži se Englez, pa Amerikanac, Kinez, Francuz... Ne ginu samo penjači. Svake godine umire masu trekera, neki od visinske bolesti, a neki padnu u provaliju. Dosta stradalnika nađu, a dosta ih zauvik ostane iza kojega himalajskog grma. Prah si bija i u prah ćeš se pritvorit.
Protiv visinske bolesti najbitnije je nešto šta se zove aklimatizacija. Nakon svakodnevnog hodanja od šest ujutro do tri popodne triba pojist juvu (nikako komad mesine, da ga ne bi izriga, jer imaš još nekoliko uri tabananja), a onda na aklimatizaciju. Poželjno je dobit 500 metri visine, pa se vratit nazad doli di si i bija. Znači , ako spavaš na 3900 metri visine, tijekon aklimatizacije valja doć do 4400 metri. Poanta je u tome da ne smiš spavat na najvišemu mistu do kojega si doša toga dana. To je pet-šest kilometri dodatng popodnevnog hodanja, šta ti se onako krepanome čini prilično odvratno i nepotrebno, ali bez toga visina te satare.
Na Himalaji san dosta mislija o smrti, šta je razumljivo, čak san prije polaska naškraba i priručni testament za svaki slučaj, pa su se okupila sva dica i ćirila mi priko ramena da vide šta ću kome ostavit.
Eto, kupija san nedavno i grobnicu na Lovrincu, odlična pozicija, s pogledon na oni veliki križ za branitelje.
Onda san sazna da je dva groba od moga mista grobnicu kupija bivši košarkaški as Željko Jerkov. Znan čovika, čak smo prijatleji, ali baš zato bi volija da nismo susidi na Lovrincu. Sad ću ga, svaki put kad ga vidin, tija-ne-tija morat zamislit mrtvoga, i doć će mi napamet to kako ćemo u vječnosti ležat jedan nedaleko od drugoga. Kad mu dođe više ljudi istodobno obać grob, sigurno će mu ko od rodbine stat na poklopac od moje grobnice.
Ko će prvi umrit od nas dvojice? Ko će koga ispružen čekat da svrati u susidstvo? Istina, Željko je malo stariji, ali je i bivši sportaš, sigurno zdravije živi od mene.
A Mladen je s gađenjen gleda kako baba golin rukama vadi govna od jaka iz kantice i baca ih u peć, pa procidija: 'E, sad će nami ovin istin rukan podilit iće i piće!'
Tek kad smo išli ća od njih, pustili su krila srići. Upali su u goleme pare. Dvistotinjak rupija što su ih dobili od nas, to je bila sedmična plaća njihovih roditelja. Ko da ko našemu ditetu dade iljadu kuna.
Sa zavoja ceste tridesetak metri iznad njihovoga dvorišta, zastali smo privučeni prizoron: četvero dice je doli ispod nas – plesalo. Skakali su u arju od veselja i mavali glavama i nožicama, a bili bi se sigurno i uvatili za ruke da nisu morali stiskat dragocjene novčanice među prstima.
Toga dana bija je Uskrs. Uskrs s Božićen.
Ta brojalica zapravo je iskrivljeno spelovanje riči Missisippi! Em-aj-es-es-aj-es-aj-pi-pi-aj! Otkako san to ubra, nepovjerljiv san i prema 'monimi' i prema 'son-makaronu'. Ko zna, možda i te naizgled blesave pismice imaju neko tajno, kriptično značenje?
Gazili smo prema Tukli, uzbrdo-nizbrdo, uzbrdo-nizbrdo. Pretežno uzbrdo. Nije mi bilo lako. Inače mi se mantalo od napora, a sad me počela obuzimat neka posebna slabost, ka neki pamuk u glavi.
Ako te na Himalaji zvekne visinska bolest u punoj snazi, budi sritan ako imaš uza sebe šest iljada dolari. Toliko, naime dođe spomenuti helikopter koji će te pribacit do Katmandua. Škarji su uredno naplatili šest iljadarki zelembaća. Eto, čak i najiskusnijeg himalajskog vuka satrala je visina, i moralo se zvat helikopter. Malo je surovo, ali kao nemaš cash, umireš. Pilotu helikoptera ne pada na pamet da leti na 'đemdo'.
Sa sobon na Himalaji nisam ima ni blizu šest iljada dolari. U džepovima gaća bilo je nagurano jedva oko devetsto $. Ali valjda bi Stipe sredija neki popust ako bi zatribalo.
Na usponu iza Tukle proša san, eto, dva teška kilometra, možda najteža u životu. Bila je to, međutim, prijelomnica cile moje Himalaje. Posli toga, na još većoj visini, znalo mi je bit slabo, glava je blila, noge se tresle, ali nakon golgote u Tukli manjak kisika više me nikad nije udrija onolikom snagon, čak ni na pet i po iljada metri.
Do svitla i visine doša san kroz paklenu muku. Uvik je tako.
Ovde u Himalaji, budan u neopisivoj noćnoj pustoši i gluvoj tišini, u apsolutnome mraku i postojanoj studeni, bija san možda najbliže doživljaju smrti kakav čovik moće oćutit, a da ipak još ne mora umrit. U livome džepu na prsima ima san ćerin poklon, mačkicu. Jaketa je također bila plava.
Znaj, draga ćeri, ne bi ima ništa protiv da mi baš ti jednog dana, za recimo sedandesetak godina, nakon šta me poljubiš u čelo, staviš istu ovu kimalajsku mačkicu u livi džepić od sakoa. Neka mi donese sriću.
Koncentrirali smo se na to da izvučemo iz noćnih mišića zadnje zalihe snage za još ovo malo puta. Bit će da smo sve skupa prošli priko 140 kilometri u 11 dana, šta regularne staze, šta aklimatizacije, šta razgledavanja okolo. Da je po ravnome toliko hodat, čovik bi ispustija dušu, a kamoli po ovakvin planinama, i još na pet iljada metri visine.
Elton John. Sacrifice. Žrtva. Mali ženski anđel iz Phakdinga nije bija dovoljan. Drugi esemes odozgo potcrtan je i prigodnom muzičkom željon. O žrtvovanju i o dva srca koja žive u dva odvojena svita. Ovde to, doduše, nisan doživija u onome značenju kako je piva Elton, ali to za moje phakdinško provitljenje uopće nije bilo presudno.
Kad se sve zboji i oduzme, da, cili ovi put uopće nije žrtvovanje. It's no sacrifice at all...
Toliko simbolike bilo mi je teško izdržat, skoro su mi potekle suze radosnice. Piramida koja crpi energiju Sunca, zatim druga prekrasna piramida u formi himalajskog vrhunca, i uza sve to u blizini još i moj idol, Personal Jesus Himalaje!
Hrim kong kong je pauk, a zmija se zove rul. Neko bi reka – snejks rulz. Najviše me ipak nasmija naziv za muvu zunzaru. Dakle, ona dosadna muva koja gnjavi i zunzi, zzz, zove se, virovali ili ne – hebrang!
Gleda san najvišu planinu svita. Everes je bija tu, doslovce isprid mene. Ma vidi šta je lip, ka u librima! S naše strane vidija se baš oni strahotni Zapadni grepen. Zadnji čovik koji se po njemu uspija popet, prije točno trideset godina, sad je bija samo korak od mene. Neopisivo & neprocjenjivo.
Skupilo mi se nešto u grlu. Mora san reć Stipi dvi riči, zahvalit mu se šta mi je pružija ovo veličanstveno iskustvo. Zagrlili smo jedan drugoga, skoro mi je suza kanila. On me potapša po ramenima.
Taj će mi zagljaj na vrhu Kala Pathara zauvik ostat jedan od najdražih životnih trenutaka.
Na Everestu je osta Ang Phu, osta je i Dime, ko zna koliko ih je drugih ostalo? Na stotine. Stipe je viđa mrtva tila, nekad bi ga potresla više, nekad manje. Možda najslavniji mrtvac s Everesta, George Mallory, o kojem san pisa u 'Nepalu u 77 priča', također je pronađen i identificiran. Nikad nije utvrđeno je li se možda i on prije smrti popeja na vrh, i to silna desetljeće prije svih ostalih.
Najveći uspjesi, najveći pothvati, samo su oni pri kojima se toliko napatiš da se, kad ih konačno ostvariš, njima više ne moš ni veselit.
Fraktalna geometrija za početnike
Nigel Lesmoir-Gordon, Will Rood i Ralph Edney
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk
Jednolični pravokutni predmeti poput kutija i zgrada u prirodi se ne pojavljuju. Svijetu u kojem živimo nisu prirođeni glatki rubovi. Stvarni svijet nije porubljen. U prirodu su glatke plohe iznimka. Pa ipak, mi smo prihvatili geometriju što opisuje oblike koji se tek rijetko – ako uopće – mogu naći u stvarnom svijetu. Euklidova geometrija opisuje idealne oblike – kuglu, kružnicu, kocku, kvadrat. Danas u našim životima ima takvih oblika, no oni su većinom djelo ljudskih ruku, a ne djelo prirode.
Fraktalna geometrija je geometrija prirodnog svijeta – životinjskog, biljnog i mineralnog ... razlomljenih, naboranih i neravnih prirodnih oblika, drukčijih od Euklidovih idealnih oblika.
Riječ 'fraktal' skovao je 1975. poljsko-francusko-američki matematičar Benoit Mandelbrot kako bi opisao oblike koji iskazuju detalje svim mjerilima. On je iz latinskoga uzeo riječ fractus koja usgerira nešto rascijepljeno, slomljeno i prekinuto.
Fraktalna geometrija je geometrija nepravilnih oblika koje nalazimo u prirodi, a fraktali su opčenito obiljećeni beskonačno sitnim detaljima, beskonačnom duljinom i nedostatkom glatkoće ili derivacije.
Topologija matematički istražuje geometrijska svojstva i prostorne odnose koji ostaju nepromijenjeni prilikom istezanja, savijanja, uvijanja itd.
Drveća, oblaci i planine slični su svojim vlastitim manjim dijelovima.
Ima li vjetar brzinu? Jedno od velikih otkrića E.Lorenza bio je model turbulenije u fluidu kao zbirke sve manjih i manjih vrtloga. On je svoju zamisao pjesnički priopćio u Swiftovom stilu:
U velikim vrtlozima, što njihovom se brzinom krane;
U malim vrtlozima još manji vrtlozi, to tek na viskoznosti stane.
Engleski ekonomist Thomas Malthus zapazio je da ljudska populazija raste eksponencijalno, dok se proizvodnja hrane povećava tek linearno. Taj populacijski model ima mnogo nedostataka. U prvom redu, on pretpostavlja konstantan porast stanovništva, i ne vodi računa o negativnom povratnom učinku. U stvarnosti, kad jednom populacija dosegne određenu razinu, uključuju se kočnice i porast se zaustavlja.
Ako neke godine populacija padne ispod izvjesne razine, u sljedećoj će godini težiti povećanju. Međutim, ako populacija poraste previše, tada će bitka za prostor i izvore hrane utjecati da se ona ponovno smanji.
Iteracija znači ponovljenu primjenu nekog koraka ili pravila u algoritmu.
Algoritam znači pravila za izvođenje složenih proračuna pomoću niza jednostavnih računskih operacija, recimo pomoću tablice množenja. Kompjutorski se programi služe algoritmima. To je poput psa koji lovi svoj vlastiti rep. Izlazni rezultat prve operacije postaje ulazni podatak za slijedeću, i tako dalje.
Povratni video učinak
Ovo je klasičan primjer iteracije. Filmska kamera uživo snima ekran na kojem se prikazuje slika koju kamera snima, što proizvodi beskonačan tunel ekrana unutar ekrana. Ako je svaki ekran manji od prethodnog njihove slike na kraju iščezavaju u jednoj točki. Ta je točka atraktor sustava.
Teorija kaosa podrazumijeva da se neke vrlo velike promjene mogu izazvati uz minimalnu količinu napora. Svemirski brod se može vozati po Sunčevom sustavo ako ga tek neznatno kvrcnemo u pravom smjeru. Život vam se može radikalno promijeniti uz pomoć nezatnog napora volje u pravom trenutku.
Samosličnost su Julia i Fatou dobro poznavali. Preslikavanja koja je studirao Julia bili su diskretna, ali su ipak prirodno potakla neke analogije s realnim dinamičkim sustavima.
'Pronašli smo atraktore točke u prostoru koje privlače k sebi sve okolne točke. A našli smo i repelore.'
Repelori ('odbojnici') su oko sebe stvorili bazene privlačnosti, baš kao kad kapi kiše pronalaze put do ove ili one rijeke. Granica između ploha koje skupljaju kišu sastoji se od odbojnih točaka koje guraju susjedne točke od sebe. Pokazuje se da su te granice vrlo složene. One su danas poznate pod imenom 'Julijini skupovi'.
Ogoljelo drveće zimi slično je ušću rijeke ili anatomskim crtežima krvožilnog sustava.
Kad otkinete grančicu s glavice cvjetače, primjetio je mali komadić koji izgleda baš onako kako je izgledala cjelina. Zatim otkrio je Benoit, možete sa cvjetače otkidati sve manje i manje grančice, a da one do izvjesne mjere i opet nalikuju cijeloj cvjetači.
Postoji 'matematika za oko' i zorno predočavanje problema jednako je vrijedno kao i bilo koja druga metoda nalaženja rješenja.
Mandelbrot je predosjetio da je unutarnji oblik stvari – skriveni red.
Jednostavna pravila, kompleksno ponašanje
Složene pojave ne zahtijevaju nužno složena objašnjenja. To je srž teroije kaosa, a prekrasno je izražena Lorenzovim atraktorom. 'Jednostavna pravila proizvode vrlo složeno ponašanje'.
Sasvim jednostavna formula kao što je, primjerice, Newtonov kakon koji se sastoji od tek nekoliko simbola, može na točnost od 50 decimalnih mjesta objasniti gibanja planeta oko Sunca i još mnogo mnogo drugih stvari.
Newtonov zakon i kaos
Iako Newtonov zakon opisuje periodično orbitalno gibanje planeta u Sunčevu sustavu, on podrazumijeva i da je taj sustav u stvari kaotičan – stabilan samo na kratki rok. U ovom slučaju, taj je rok nekoliko milijuna godina.
Asteroidni prsten koji leži između Marsa i Jupitera jasan je dokaz kaosa koji se podrazumijeva u Newtonovom zakonu. Saturnovi prstenovi odlikuju se fraktalnom strukturom svojstvenom Cantorovom skupu, s procjepima u kritičnim područjima koji odgovaraju nestabilnim orbitama. Nemoće je predvidjeti dugoročno ponašanje bilo kojeg sustava koji se sastoji od triju ili više tijela.
Svaki dio planine sliči cijeloj planini.
Listić paprati izgleda ko cijela paprat.
To je temeljna odlika koja upravlja rastom svih složenih orgnaizama. Isti se oblici pojavljuju u mnoštvu različitih okolnosti, u različitim materijalima, organskim i anorganskim, u širokom rasponu mjernih ljestvica. Djelić krvožilnog sustava sličan je cilom sustavu. A nalikuje i drvetu, riječnom ušću i tananom potočiću.
Mi ne znamo ništa o tome koje će drvo prvo planuti, ali znako kako se vatra širi. Vatra ima graktalnu granicu. Isto načelo koje vrijedi za šumske požare može se primijeniti i na širenje zaraznih bolesti ili na polarnost magneta. U biti, tu se odvija isti proces. Kad se prijeđe kritični prag, vatra se širi prema van, bolest postaje epidemija, a materijal magnet.
Mi smo fraktalni. Naša pluća, naš krvožilni sustav, naš mozak nalikuju drveću. To su fraktalne tvorevine.
Tajanstveni mozak
Sa sigurnoću možemo reći da je naš mozak jedna vrlo fraktalna spravica! Njegova je fraktalna struktura očigledna. Dovoljno ga je pogledati da bi se u to uvjerili. Naboran je, pun pregiba i zavijutaka, i pritom se višestruko presavija sam oko sebe.
Duboka ironije je u tome što taj izuzetan organ, sjedište uma, i koji je stvorio ili otkrio matematička pravila prema kojima djeluje i on sam i cijeli svemir, ne zna objasniti svoje vlastito djelovanje.
Uz pomoć kompjutora dobivaju se matematičke slike koje otkrivaju hoće li rak zavatiti stanice ili ne. Kompjuter može izmjeriti fraktalnu strukturu stanice. Ako su stanice jako fraktalne, loše im se piše. S takvim stanicama nešto nije u redu.
Pokazalo se da fraktalni oblici čine naučinkovitije oblike za antene mobilnih telefona.
Fraktali slični orhideji i ponašanje gomile
Fraktalna geometrija danas se upotrebljava i za modeliranje ponašanja ljudske gomile. Pokazalo se da se u masi ponašamo fraktalno. Radovi g.Keitha Stilla doveli su do neočekivan otkrića o tome kako se ponašaju ljudske mase i kako se tim ponašanjem može upravljati.
Naše ponašanje slično je onome jata ptica ili riba, koje se giba poput jedne cjeline.
Gomila koja ulazi na stadion, napušta ga ili se po njemu giba, stvara zanimljive behavioralne uzorke. Iako jesmo individualne osobe i možemo donositi odluke o tome u kojem ćemo se smjeru gibati, koliko daleko i kako brzo, u stisci, užurbanosti i trenutačnoj fluidnoj situaciji gibamo se kao jedan organizam.
Kozmičke veze
Kao što fraktalna geometrija danas omogućuje kozmolozima da u novom svijetlu promotre te škakljive probleme, tako i najnovije inačice teorije velikog praska uzimaju u obzir da je svemir zapravo samoobnovljivi fraktal koji u beskonačnost sam iz sebe stvara nove svemire. To bi značilo da nije samo fraktalna prostorna građa svemira, već je fraktalan i njegov vremenski razvitak.
U toj teoriji širenja, lančana reakcija stvara nove fraktalne svemire unutar svemira. Ako je to slučaj tada nema kraja evoluciji u bilo kojem mjerilu.
Tržišna 'samoafinost'
Ako se uvaćava neki detalj grafikona koji ima veću visinu nego širinu – kao što je dijagram koji prikazuje pojedinačne skokove cijena nekog paketa dionica – tada se, pri transformaciji cjeline u manji dio, horizontalna os mora smanjiti više nego vertikalna. Za grafikon kretanja cijena, ta transformacija mora stisnuti vremensku ljestvicu (horizontalnu os) jače nego ljestvicu cijene ( vertikalnu os). Geometrijski odnos cjeline prema njezinim cijelovima naziva se 'samoafinost'.
Ornamentalni uzorci: samosličnost
Arthur C. Clarke smatra da je možda posrijedi tek koincidencija, 'ali' piše on, 'čini se da Mandelbrotov skup doista u sebi sadrži ogroman broj mandala i vjerskih simbola, onakvih kakvi se nalaze u crkvenim ukrasima – poput obojenih staklenih prozora, i to posebno u islamskoj umjetnosti. Raznolike motive papučice, koji se čine kao odraz Mandelbrotovog skupa, nalazimo u umjetninama nastalima stoljećima prije otkrića Mandelbrotova skupa!'
Znakovi u krajoliku
Umjetnost iskazuje stvari koje nismo u stanju odmah prepoznati ni razumjeti. Umjetnik nam pomaže da vidimo jasnije, otkrivajući uzorke koji su prvotno bili prekriveni. Umjetnost je fraktalna. Umjetnost je odraz i izraz fraktalne naravi našeg svjesnog poimanja svijeta, onakvog kako ga tumači naš fraktalni mozak.
Fraktali u glazbi
Sva glazba od Bacha do Beatlesa, čak i ptičji pjev, odlikuje se šumom 1/f, dakle iskazuje jednaku dinamičku uravnoteženost između dosadne jednoličnosti i slučajnog nesklada. Gledana u tom svjetlu, glazba je simulacija harmonije u prirodi.
Naše novostečeno razumijevanje tajnih pravilnosti prirode poslužilo je za usmjeravanje umjetnih satelita prema ovim odredištima s mnogo manje goriva nego što se smatralo potrebnim, za smanjenje oštećenja na kotačima lokomotiva i vagona, za poboljšanje učinkovitosti srčanih pacemekera, za upravljanje šumama i ribnjacima, pa čak i za proizvodnju boljih perilica za suđe. No najvažnije od svega, pružilo nam je dublji pogled u svemir u kojem živimo, i na naše mjesto u tom svemiru.
Foucault za početnike
Chris Horrocks i Zoran Jevtic
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk
Ne pitajte me tko sam i nemojte tražiti da uvijek budem isti.
Možemo reći da je poticao metode povijesnog istraživanja što je uveliko utjecalo na proučavanje subjektivnosti, moći, spoznaje, diskurza, poivjesti, seksualnosti, ludila, kaznenog sustava i mnogo čega drugog. Otuda i naziv 'foucaultovski'.
Netko nije otuđen zato što je bolestan, nego je bolestan zato što je otuđen.
Društveni odnosi određeni današnjom ekonomijom, pod krinkom konkurencije, eksploatacije, imperijalističkih ratova i klasne borbe, pojedincu daju iskustvo o njegovu ljudskom okruženju koje je neprestano u proturječju.
Kad bi se transformirali odnosi u društvenom okruženju, i problem bolesti bi se razriješio u mahu.
Foucault je poslije rekao da mu je cilj bio 'znanje uloženo u složeni sustav institucija'. Proučavao je vlast, njeno funkcioniranje i javno mišljenje kako bi pokazao da ludilo nije znanstveni ili teorijski diskurz, nego obična dnevna pojava.
Moramo se u povijesti pokušati vratiti toj 'nultoj točci' stanju ludila kad se ono najednom odvojilo od razuma – i u zatočenju ludih, i u konceptualnoj izolaciji ludila od razuma, kao bezumnosti.
Homo oeconomicus je ljudsko biće koje troši, iscrpljuje se i trati život u izbjegavanju neizbježnosti smrti. On je konačno biće... To je antropologija prirodne konačnosti – čovjek kao vlastito ograničenje. Antropološka verzija spoznaje temelji se na čovjeku a ne na beskonačnosti.
U svakom društvu proizvodnja diskurza odmah se kontrolira, selektira, organizira i raspoređuje prema određenom broju procedura čija je uloga da spriječe njegovu moć i opasnost.
Bila je to povijest sadašnjosti i povijest uvažavanja i organiziranja diskurza u postojećim društvima – ali u tome se skrivao strah od nepokornog diskurza. Društvo ograničava 'opasne' diskurze tako da ih isključuje, zabranjuje, dijeli, disciplinira i odbacuje.
Diskurz je volja za istinom – odstranjivanje svega onoga što ne može asimilirati. To je rekao Niezsche. Spoznaja je rezultat proturječnih želja, koje obilježava volja za dominacijom ili prisvajanjem. Nestabilna je i nasilna.
U današnje doba, kaže Foucault, ljudi još nisu postigli zrelost, a možda nikada ni neće. Ali ostaje projekt kritičnosti, što znači da se moramo pitati što smo i damoramo povijesno analizirati granice koje su nam nametnute – kako bismo ih mogli rušiti.
Foucault ponovno najavljuje traganje za istinom i zalaže se za kritički okršaj sa sadašnjicom.
Za modernitet se najveća vrijednost sadašnjice ne može odvojiti od očajnićke žudnje da je zamišlja, da zamišlja drukčiju sadašnjicu, da je preobražava, ne uništavanjem, nego posezanjem za onim što jest.
Modernistički čovjek ne pokušava pronaći svoju skrivenu istinu – on sebe izmišlja.
U Foucaultovim radovima nije se razlikovala spoznaja od mistifikacije – samo su postojali moć i diskurz.
Ja sam poseban intelektualac. Ne nastupam kao gospodar istine i pravde, poput vas. Univerzalna istina je krinka moći.
ČOVJEK MORA TIJEKOM CIJELOGA ŽIVOTA BITI VLASTITI PROJEKT.
Alkemičar
Paulo Coelho
Izdavač: V.B.Z.
Alkemičar je poznavao legendu o Narcisu, lijepom mladiću koji je svakog dana promatrao svoju ljepotu u jezeru. Bio je toliko općinjen samim sobom da je jednog dana u pao u jezero i utopio se. Na mjestu gdje je pao, niknuo je cvijet, kojeg su prozvali narcisom.
No, Oscar Wilde nije tako završio svoju pripovijest.
On je pripovijedao, kako su, kada je Narcis umro, došle oreade, gorske vile, i vidjele da se jezero pretvorilo od slatkovodna jezera u vrč slanih suza.
- Zašto plačeš? – upitahu oreade.
- Oplakujem Narcisa – reče jezero.
- Ah, ne čudi nas što oplakuješ Narcisa – nastaviše one. – Konačno, unatoč tome što smo mi stalno trčale za njim po šumi, ti si jedino imalo priliku da izbliza promatraš njegovu ljepotu.
- A Narcis je bio lijep? – upita jezero.
- Tko bi to bolje od tebe mogao znati? – odgovoriše iznenađene oreade.
- Naposljetku, o tvoje se obale svakog dana naslanjao.
Na trenutak je jezero zašutjelo. Konačno reče:
- Oplakujem Narcisa jer sam mogao, svaki puta kada bi legao na moje obale, u dubini njegovih očiju, vidjeti kako se oslikava moja vlastita ljepota.
Život postaje zanimljiv zbog mogućnosti da se ostvari san.
Poznavao je mnoge ljude u tom kraju – zato je i volio putovati. Uvijek se stječu novi prijatelji, a ne treba s njima živjeti iz dana u dan. Kada se stalno gledaju isti ljudi – kao što je to u sjemeništu – na kraju oni postaju dijelom naših života. A kad su postali dijelom naših života, požele također mijenjati naše živote. Ako nismo onakvima kavima žele da budemo, naljute se. Jer svi ljudi točno znaju kako trebamo živjeti naš život.
A nikad točno ne znaju kako bi trebali živjeti svoj vlastiti život.
- Ta knjiga govori gotovo o svemu onome o čemu govore i druge knjige – nastavi starac. – O nesposobnosti ljudi da izaberu svoju vlastitu sudbinu. A završava tako da svi povjeruju u najveću laž na svijetu.
- Koja je najveća laž na svijetu? – upita iznenađeno mladić.
- Ova: u određenom trenutku postojanja izgubimo vlast nad svojim životima, i onda njima počinje upravljati sudbina. To je najveća laž na svijetu.
U toj životnoj dobi sve je jasno, sve je moguće, i ljudi se ne boje sanjariti ni žudjeti za svim onim što bi voljeli raditi u životu. Međutim, kako vrijeme prolazi, neka tajna sila pokušava dokazati kako je nemoguće ostvariti Osobnu Legendu.
A kad nešto poželiš, onda se sav svijet uroti da tu želju i ostvariš.
- Ljudi veoma rano spoznaju svisao svog života – reče starac s nekom tugom u očima. – Možda baš stoga tako rano odustaju. No takav je svijet.
Levant se pojačao. 'Između sam ovaca i blaga', mislio je mladić. Morao je odlučiti između nečega na što se bio priviknuo i nečega što je želio imati. Bila je tu i trgovčeva kćer, no ona nije bila toliko važna kao ovce, jer nije o njemu ovisila. Možda ga se čak ni ne sjeti. Bio je uvjeren da djevojka ne bi ni primijetila da se ne pojavi za dva dna: njoj su svi dani bili jednaki, a kada svi dani postanu jednaki, to je zato što ljudi prestanu primjećivati sve dobre stvari koje se u životu javljaju uvijek kada sunce iznova prohodi nebom.
Mladić je počeo zavidjeti vjetru na slobodi, i shvatio da može biti poput njega. Ništa ga nije sprječavalo, osim njega samog. Ovce, trgovčeva kćer, andaluzijska polja, bili su tek koraci u njegovoj Osobnoj Legendi.
- Iznenađen sam – reče. – Moj je prijatelj odmah kupio ovce. Rekao je kako je cijeli život sanjao da bude pastir, i da je to dobar znamen.
- Uvijek je tako – reče starac. – To zovemo Povoljnim Načelom. Da prvi put kartaš, gotovo bi sigurno pobijedio. Početnička sreča.
- A zašto?
- Jer život želi da živiš svoju Osobnu Legendu.
Da bi do njega stigao moraš slijediti znamenje. Bog je u svijetu zapisao put koji svaki čovjek mora slijediti. Treba smo čitait što je zapisao tebi.
- Tajna sreće nalazi se u gledanju svih divota svijeta, a da nikada ne zaboraviš na dvije kaši ulja u žličici.
Mladić ne reče ni riječi. Razumio je priču starog kralja. Pastir voli putovati, no nikada ne zaboravlja na svoje ovce.
I sunce je počelo zalaziti. Mladić je dugo vremena gledao sunce, sve dok se nije sakrilo iza bijelih kuća koje su okruživale trg. Sjetio se kako je, kada se to sunce izjutra rađalo, bio na drugom kontinentu, kako je bio pastir, imao šezdeset ovaca i dogovoren sastanak s djevojkom. Ujutro je znao sve što će mu se dogoditi dok bude lutao poljima.
A sada, kada je sunce zalazilo, nalazio se u drugoj zemlji, gdje čak nije mogao ni razumjeti jezik kojim su govorili. Nije više bio pastir, i nije više imao ništa u životu, čak ni novaca da se vrati i počne sve ispočetka.
'Sve to između jednog izlaska i zalaska sunca' pomisli mladić. I sažali se nad sobom, jer ponekad se stvari u životu mijenjaju tako brzo, da se ne stigneš na njih priviknuti.
'Isti sam kao i drugi ljudi: vidim svijet onakvim kakvim bih želio da bude, a ne onakvim kakav jest.'
Bio je shvatio da izvjesne stvari ne treba pitati – da se ne bi pobjeglo od vlastite sudbine. 'Obećao sam da ću sam donositi svoje odluke', reče sam sebi.
Ponovo je pogledao u praznu tržnicu, i ne osjeti raniji jad. Nije to bio strani svijet; bio je to novi svijet.
'Postoji jezik koji je sonu stranu riječi', pomisli maldić. 'To sam več iskusio s ovcama, a sada i s ljudima.' Učio je mnoge nove stvari. Stvari koje je već bio upznao, a koje su ipak bile nove, jer su prošle kraj njega, a da ih nije primijetio. A nije ih bio primijetio jer je na njih bio priviknut. 'Ako naučim razumijeti taj jezik bez riječi, uspjet ću razumjeti i svijet.'
U trenutku je zavladao tako velik muk da se činilo kao da je grad utonuo u san. Nije više bilo bazara, rasprava među trgovcima, ljudi koji su se uspinjali na minarete i pjevali, prelijepih mačeva s ukrašenim drškama. Nije više bilo nade ni pustolovine, starih kraljeva ni Osobnih Legendi, niti blaga i piramida. Kao da je čitav svijet stao, jer je mladićva duša utihnula. Nije bilo boli, ni patnje, niti razočarenja: tek prazan pogled kroz malena vrata kavane, i neizmjerna želja da umre, da sve zauvijek dokonča u tom trenu.
Ne mogu svi vidjeti snove na isti način.
Bio si za mene blagoslov. A danas shvaćam nešto: svaki blagoslov koj se ne prihvaća, pretvara se u prokletstvo. Ja ne tražim više od života. A ti me tjeraš da gledam bogatstva i obzore koje nikada nisam upoznao. Sada kada ih poznajem, i i kada poznajem mnoge svoje mogućnosti, osjećat ću se lošije nego ranije. Jer znam da mogu imati sve, a ne želim to.
Ponekad je nemoguće zaustaviti rijeku života.
Bio je to jezik ushita, posla obavljenog s ljubavlju i voljom, u potrazi za željenim ili za nečim u što se vjeruje.
Odluke su tek početak neke stvari.
'Što si bliže snu, to više Osobna Legenda postaje istinski smisao života', pomisli mladić.
Mladić je počeo shvaćati da su predosjećaji brza uranjanja u svemirske struje života, gdje je povijest svih ljudi međusobno povezana i gdje možemo saznati sve, jer je sve zapisano.
- Živ sam – reče mladiću, jedući datulje iz tanjura u noći bez vatre i bez mjesečine. – Kad jedem, nečinim ništa drugo, osim što jedem. Da hodam, samo bih hoda. Ako se budem morao boriti, taj će mi dan biti toliko dobar za umiranje kao i bilo koji drugi.
To je tako jer ne živim ni u svojoj prošlosti, ni u svojoj budućnosti. Iam samo sadašnjost, i samo me ona zanima. Ako uspiješ uvijek živjeti u sadašnjosti, bit ćeš sretan čovjek.
Nije više bilo djelovanja onog što je stari kralj bio nazvao 'početničkom srećom'. Sada je na redu, znao je, ispit ustrajnosti i hrabrosti onoga koji traga za svojom Osobnom Legendom. Zato se nije smio žuriti, niti biti nestrpljiv. Ako bi tako postupio, na kraju ne bi vidio znamenje koje je Bog postavio na njegovu putu.
A mladić je još dugo vremena ostao sjediti kraj bunara, shvačajući da je nekoć levant na njegovom lisu ostavio miris te žene, da ju je volio mnogo ranije nego je uopće znao da postoji, i da je njegova ljubav prema njoj poput otkrića svih blaga svijeta.
Ako bi otvorio knjigu na bilo kojoj stranici, ili pogledao u dlan ljudi, ili u karte, ili u let ptica, ili u bilo što drugo, svatko bi mogao pronaći neku sponu s onim što upravo živi.
U sadašnjosti je tajna; ako obratiš pozornost na sadašnjost, moći ćeš je poboljšati. A ako poboljšaš sadašnjost, ono što zatim slijedi, također će biti bolje.
Naučiti se može samo na jedan način...a to je djelovanjem.
Najtamniji je sat onaj koji prethodi rađanju sunca.
I još je jednom svijet pokazao kako govori mnoge jezike: pustinja koja je do maloprije bila slobodno i beskrajno područje, pretvorila se u neprelazne zidine.
- Dobivam plaću koja nadmašuje moju darežljivost – odgovorio je redovnik.
- Nemoj to nikad više reći. Život može osluškivati i dati ti manje idući put.
Sve što se dogodi jednom može se nikad više ne ponoviti. Ali sve što se dogodi dva puta, dogodit će se sigurno i treći put.
Bez obzira na ono što čini, svatko na zemlji uvijek igra glavnu ulogu u Povijesti svijeta, a obično to ne zna.
Ekologija za početnike
Stephen Croall i William Rankin
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk
Ljudski opstanak ovisi o očuvanju ekosustava. To je granica postojanja, okvir ljudske djelatnosti. Ekosustav može bez nas, ali mi ne možemo bez ekosustava. Sve dok živimo na zemlji.
Pučki zakoni ekologije:
1. Sve je povezano sa svime.
2. Sve mora nekamo ići.
3. Priroda zna najbolje.
4. Ništa nije besplatno.
Ako je vođeno neznanjem, bogatstvo je veće zlo od siromaštva, jer može snažnije gurnuti stvari u krivom smjeru.
Veliki dio vremena provodimo radeći da bismo kupili naprave koje štede vrijeme da bi obavljale poslove za koje nemamo vremena, jer velik dio vremena provodimo radeći.
Slobodno interpretirajući prvi zakon termodinamike (energija se ne može ni stvoriti ni uništiti), mogli bismo reći da ništa ne nestaje. Isto vrijedi i za tvar. Jednostavno se otisnemo nekamo drugdje – unutar našeg lokalnog ekosustava ili u nečiji drugi!
Potrošačko društvo stalno podiže ulog. Izlazi na kraj s nezadovoljstvom stalno povećavajući očekivanja. Čim je nešto dostupno svima, 'više nije atraktivno'.
Ako ste jučer imali digitalnu video kameru, danas morate imati opremu zakućno kino, a sutra sobu za virtualnu stvarnost. Nove se 'potrebe ' stvaraju proizvodnjom i reklamiranjem novih proizvoda i aktivnosti koje su zapravo dostupne samo maloj manjini potrošača. To se zove 'moderniziranje siromaštva'.
Tehnokratsko društvo u kojem jedva da postoji smisao u ljudskim ili ekološkim pojmovima uništava njihov fizički okoliš i njihovo mentalno blagostanje.
Postojanje je duhovna dimenzija. Stjecanje je materijalni čin. U tradiciji je američkih Indijanaca da nastoje biti što bolji ljudi. Dio tog duhovnog procesa bio je i jest odricanje od bogatstva, odbacivanje bogatstva zato da se ne bi stjecalo. Tradicionalnim je narodima materijalno stjecanje pokazatelj lažnog statusa, dok je Europljanima 'dokaz da sustav radi'...
Najvažnija je tu činjenica kako Europljani u svemu tome ne osjećaju gubitak. Naposljetku, njihovi su filozofi oduzeli duh zbilji pa tako oni ne uživaju u jednostavnom promatranju čuda postojanja planine ili jezera ili ljudi. Zadovoljstvo se mjeri u pojmovima materijalnog stjecanja – tako planina postaje šljunčara, a jezero tvorničko sredstvo za rashlađivanje...
Dopustimo si odabir različitih razina potrošnje i različitih načina života, umjesto da ih netko odabire za nas.
'Ekološka perspektiva' podrazumijeva globalnu solidarnost – da smo danas svi odgovorni za sve živo, za buduće generacije i za Zemlju, koja je naš zajednički dom. To podrazumijeva drastično restrukturiranje obrazaca i ciljeva proizvodnje i potrošnje kako bi se osigurao dostojan život za veliki dio čovječanstva kojem nisu zadovoljene osobne potrebe. To podrazumijeva drukčiji skup vrijednosti – da moramo prestati mjeriti ljude premanjihovoj 'učinkovitosti' i 'produktivnosti' i početi govoriti o zdravlju, skladu, ljepoti, pravdi i jednakosti. Ma gdje živjeli moramo odlučiti što je 'razuman' životni standard i krenuti prema 'održivom razvoju' što je brže moguće.
Sada smo postali prijetnja vlastitu postojanju. U toj je situaciji jednako opasno vjerovati kako će 'stručnjaci to srediti' kao i slegnuti ramenima i reći 'ionako nam je odzvonilo'. Nisu tu suprostavljeni 'zli ljudi' koji žele uništiti prirodu i 'dobri ljudi' koji je brane. Dobro i zlo žive jedno uz drugo u svima nama. Ono što svatko od nas ponajprije treba jest vredniji, smisleniji koncept stvarnosti. Takav koji će prigrliti sav život na Zemlji, Zemlji koje smo svi mi dio i o kojoj ovisimo. Nismo naslijedili Zemlju od naših roditelja. Posudili smo je od svoje djece. Svi smo je posudili i svi ćemo je morati vratiti.
Einstein za početnike
Joseph schwartz u Michael McGuinness
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk
Čak i dok sam bio prilično starmali mladić, ništavnost nada i nemira što neprestano progone većinu ljudi s priličnom mi je živošću doprla do svijesti. Štoviše, ubrzo sam razotkrio okrutnost toga proganjanja, koje je tih godina bilo pomnjivije zastrto licemjerjem i slatkorječjem nego što je to danas. Sami postojanjem želuca, svi su bili osuđeni sudjelovati u toj potjeri.
Znanje se akumulira radom.
'Znatiželja' je samo jedan od iskazivih načina kako ljudi mogu mijenjati svoju okolinu, usavršavati stvari, mogu otkrivati što je korisno a što nije ...
Albert je pokušavao spoznati postoji li neki način da brzina svjetlosti bude ista za onoga koi se giba i za promatrača!
Brzina je put podijeljen s vremenom (npr. km/sat). Tako je Albert spoznao da, ako je brzina ista, tada se put i vrijeme moraju mijenjati. Što znači da je u vezi s vremenom nešto sumnjivo.
Albert veli: bez obzira na to kako se svjetlost širila dok mirujete,širi se na potpuno isti način kao i kad se gibate. To je načelo relativnost, prvi Albertov postulat. Ali...Svjetlost se u praznom prostoru uvijek širi određenom brzinom C koja je neovisna o stanju gibanja tijela koje zrači ili prima svjetlost. Promatrač na zemlji mora vidjeti kako se svjetlost giba istom brzinom kao i promatrač koji se giba. To je drugi Albertov postulat.
Jednostavno fizikalno značenje drugog Albertovog postulata je slijedeće: Svakom međudjelovanju potrebno je vrijeme da bi dospjelo s jednog mjesta na drugo. Ako u prirodi nema trenutačnih međudjelovanja, onda mora postojati maksimalna moguća brzina međudjelovanja. Maksimalna moguća brzina međudjelovanja u prirodi je brzina elektromagnetskog međudjelovanja – a to je brzina svjetlosti.
Što je veća sila, veći je prirast brine. Što je veća masa, odnosno inercija. To je teže postići brzo kretanje tijela. Masa nekog tijela mjera je energije koju sadrži E=mc2.
