J.P.McEvoy i Oscar Zarate
Izdavač: Naklada Jesenski i Turk
Einstein: bio sam danima van sebe od uzbuđenja. Godine traganja u mraku za istinom koju čovjek osjeća ali j ene može izraziti – snažnu želju i smjenjivanje uvjerenosti i sumnje sve dok ne pronikne u jasnoću i rzaumijevanje – poznaje samo onaj tko je i sam iskusio.
Einstein je ustanovio da materija prostoru kaže kako da se zakrivi, a prostor zatim kaže materiji kako da se kreće – što je bio novi način opisivanja gravitacije. Nema više sila. Potreban je preokret svijesti za prelaženje s jednog na drugi opis gravitacije.
Predmet se jednostavno kreće putanjom najmanjeg otpora u zakrivljenom prostoru. Ovako opća relativnost prikazuje kako je planet zarobljen u orbiti oko Sunca. Enstein je Newtonovu gravitacijsku silu zamijenio zakrivljenim prostorom.
Hawking je pokazao da je, ako je opća relativnost točna, u prošlosti morao postojati singularitet koji je predstavljao početak vremena.
Smatralo se da bi zvijezde koje kolapsiraju pod djelovanjem gravitacije (a koje će uskoro dobiti naziv crne rupe) mogle biti odgovorne za proizvodnju ogromne količine energije neophodne za objašnjenje pojava uočenih na novim i uzbudljivim objektima nazvanim kvazari. Mjerenja su ukazivala da se ti kvazi-zvjezdani objekti (kvazari) udaljavaju od Zemlje ogromnom brzinom te stoga moraju biti na vrlo vrlo velikoj udaljenosti.
Toplotno zračenje
Pošto je oblik krivulje određen isključivo temperaturom tijela koje emitira zračenje, mjerenja na različitim valnim dužinama ukazuju na temperaturu tog tijela. I obrnuto, ako je poznata temperatura tijeal koje emitira zračenja, onda je iz teorijskih formula moguće predvidjeti oblik i distribuciju zračenja.
Imajte ovaj podatak na umu. Ovaj jednostavni fizički zakon od presudnog je značenja za razumijevanje zračenja iz kozmičke pozadine i crnih rupa.
Vatrena kugla velikog praska u bijelom usijanju postajala je sve tanja i hladnija kako se Svemir širio. Zračenje je još uvijek bilo prisutno, iako su se uslijed širenja njegove valne dužine razvukle sve do mirkovalnog pojasa.
Pulsari su rotirajuće neutroske zvijezde i ne mogu biti ništa drugo. Radio valovi koje emitira neutronska zvijezda stižu do zemlje s prekidima kako se zvijezda okreće, slično svjetioniku.
Crne rupe zamijenile su zvijzde koje potpuno kolapsiraju pod djelovanjem gravitacije.
Što je crna rupa?
Odgovor na to pitanje nije tako jednostavan. Zamislite objašnjenje Schwarzschildovih i Oppenheimerovih rješenja Einsteinovih jednadžbi, a zatim prikaz načina na koji priraoda sažima ta nebeska tijela dok se prostor ne savije oko njih i ona ne nestanu.. i sve to bez upotrebe ruku.
Ali kako priroda sažima te ogromne objekte na nebu?
Kada zvijezda izgori sve svoje gorivo, ona kolapsira pod djelovanjem vlastite gravitacije.
Oduvijek sam se pitala od čega su zvijezde sazdane i kako sisijavaju svjetlost?
Zvijezde nastaju kada se pod djelovanjem uzajamnog gravitacijskog privlačenja između molekula koje lebde u prostoru, stvore grude, uglavnom vodikovog plina. Kako se ti atregati spajaju, molekule se pod djelovanjem gravitacije sve više približavaju jedna drugoj, sve dok pod visokim pritiskom ne dođe do interakcije, što dovodi do porasta temperature. Taj proces se nastavlja sve dok plin ne počne sjati i proizvoditii elektromagnetsko zračenje svih valnih dužina. S povećanjem kompresije, interakcija se pojačava sve dok pritisak zračenja dovoljno ne naraste da zaustavi daljnje gravitacijsko sažimanje. Zvijezde tada dosežu svoju dinamičku ravnotežu i blistavo sjaje nekoliko milijardi godina.
Vrlo masivna sagorjela zvijezda, sa samnjivanjem njezinog polumjera, prolazi kroz obzor događaja stvarajući crnu rupu, da bi konačno postala singularitet u svom vlastitom središtu.
Gorivo sagorjeva, zvijezda se sažima, ali je još uvijek vidljiva jer svjetlost uspijeva pobjeći.
Zakrivljanost prostornog vremena postaje tako velika da se više nikakva svjetlost ne može otisnuti. Zvijezda postaje nevidljiva, stvarajući obzor događaja.
Obzor događaja – granica crne rupe – koji se ne mijenja dok se zvijezda unutar njega nastavlja sažimati.
Zvijezda se sažima do singulariteta, u kojem su gustoća i zakrivljenost prostornog vremena beskonačni.
Hawkingov zakon povećanja površine
Površina crne rupe može ostati ista ili se povećati, ali nikad se ne može smanjiti.
Ukupna energija nekog sustava uvijek se povećava kad god toplina prelazi s toplog na hladno. Ona se također povećava kad god mehanička energija prelazi u unutrašnju (toplinsku) energiju, što se događa pri određenim sudarima i trenjima.
Crne rupe ne emitiraju ništa – to je određujuće obilježje crne rupe. Iako bilo što može upasti u crnu rupu, ništa iz nje ne može izaći, čak ni svjetlost, kao ni bilo koje drugo zračenje – tako se barem mislilo.
Izgleda da snažna gravitacija na površini crne rupe može privući u crnu rupu jednu od čestica virtualnog para (negativna energija), smanjujući masu crne rupe, dok druga čestica (pozitivna energija) uspijeva umaknuti u obliku zračenja i može je registrirati vanjski promatrač, tj. promatrač koji ne propada u crnu rupu. Hawking je otkrio da crne rupe nisu potpuno crne. One emitiraju zračenje.
Kozmos Aristotela i Ptolomeja u središtu kojeg je Zemlja, Kopernikov sustav u središtu kojeg je Sunce, Le Maitreoovo kozmičko jaje i Hawkingov Prijedlog o odsustvu granica samo su koraci na putu k dubljem razumijevanju Svemira i našeg mjesta u njemu. To je put koji pripada svima nama, da o njemu razmišljamo, razumijemo ga, uživamo u njemu.
Einstein: Bog se ne kocka sa svemirom.
Hawking: Bog ne samo što se kocka sa svemirom, nego ponekad sakrije kockice tako da ih nitko ne može vidjeti.
Post je objavljen 20.01.2010. u 13:07 sati.