Č i t a o n i c a

Jači od gravitacije

Caroline Myss
Izdavač: Dvostruka duga 2010.

Ovo je knjiga koju treba uvijek iznova čitati i u kojoj treba uživati, iz koje treba učiti i prema kojoj treba živjeti.
Um ima dovoljno znanja i vještine za pokretanje preobrazbe u bolesnom tijelu ili čak da sam um premjestiti neku osobu u golemo područje duše.
Iscjeljivanje je preobrazba postupka raspadanja života u postupak povratka životu. Um ne može obaviti tu zadaću. Samo duša ima moć oživljavanja tijela.
Ljudima u životu nedostaje osjećaj divljenja i povezanosti sa svetim, a tu vezu ne mogu ostvariti svojim intelektom. Oni ne žele pričati o Bogu, oni žele osjetiti Božju moć. Žele ih preplaviti strahopoštovanje, a to se može dogoditi samo kroz jedno mistično iskustvo. Oni žele utišati svoje razmišljanje, zahtjeve i znatiželjni intelekt te osjetiti iskustvo povjerenja u svoje unutrašnje biće.
Ini se očajno žele povezati s mističnom sviješću, ali se strašno boje kako će njihov život izgledati jednom kada prijeđu tu zamišljenu crtu. Oni u sebi znaju da jednom, kada doživite istinsko mistično iskustvo, više ništa neće biti isto. Život se odmah mijenja. Primjerice, vanjski svijet, pun ljudi i kaosa, pretvara se u sveto polje milosti u kojem čitavo postojanje ima svrhu i smisao. Posve je nevažno što ne možete prepoznati tu svrhu.
Ako učite gledati na život očima mistika usporedo s obavljanjem svojega posla, uzdržavanjem obitelji te svim drugim stvarima koje prate život, to odražava istinsku bit onog što se zove svjesno življenje.
Divljenje je stanje koje je teško opisati. Shvatila sam da se u ispunjenoj dvorani ljude mole u svojim unutrašnjim dvorcima, odnosno da se mole izvan granica razuma te da to dovodi do stvarnih iscjeljenja.
Iako je karma doista jedan kozmički zakon, pokušaj pronalaženja uzroka određene bolesti u karmičkim razlozima ne razlikuje se od pokušaja opisivanja svake plaže na svijetu zurenjem u jedno zrno pijeska. Pijesak je stvaran, plaže su stvarne, ali zrno pijeska svojom veličinom ne može pomoći razumijevanju veličine, ljepote i složenosti svih plaža. To je neizvedivo.
Mogućnost iscjeljenja u životu mi daje naslutiti da svi naši životi sadrže iskustva u kojima se ispoljavaju određene sile s većom žestinom.
Mnogi ljudi su mi rekli da su u ranom djetinjstvu imali nevidljive prijatelje ili su svjedočili pojavi vrtnih vila ili anđela. Takvi susreti su se postepeno sve rjeđe događali dok su se približavali 'dobu razuma', oko sedme godine, kada prelazimo iz onoga što često zovemo dječjom nevinošću u puno prizemnije područje uma. Međutim, te rane godine očaranosti i nevinosti podsjećaju nas na činjenicu da smo svi prilikom rođenja bili povezani s drukčijim načinom promatranja svijeta. Kroz stoljeća našeg obožavanja uma nekako smo evoluiralo tako da više nemamo takvu sposobnost gledati očima duše.
Moć našeg razuma je jedna od najvećih prepreka našem iscjeljenju.
Iako vam razne metode mogu vratiti energiju i iako se zbog njih možete osjećati bolje jedan dan ili jedan tjedan, vaša 'energija' nije tvar koja iscjeljuje. Milost iscjeljuje. A milost ne dolazi od prehrane ili rada na traumatičnim sjećanjima na nesretno djetinjstvo. Milost ćete u obilju pronaći kroz molitvu.
Opraštanje je izazov koji treba očistiti prozore vašeg duha, posebice onih kroz koje gledate samo vašu potrebu za osobnom pravdom. Kroz te prozore ne možete vidjeti bol drugih ljudi jer oni, poput ogledala, odražavaju samo vas: vi ste središte svemira, jedino je vaša bol važna, a sve što je pravedno i ispravno treba se temeljiti na onom što služi vašem životu.
Opraštanje ne možete ostvariti razumom. Opraštanje je čin iznad razuma. Da biste postigli tu preobrazbu, morate se naučiti oslanjati na jednu drugu silu u vama.
Iscjeljivanje nikada nije lako i možda nikada neće ni biti. Za redefiniranje našega pristupa zdravlju i ljudskom potencijalu za ozdravljenje su odgovorna dva međuovisna čimbenika. Prvo, mi smo očigledno ušli u 'doba energije ili doba psihe' koje se sastoji od našeg istraživanja naše psihološke prirode. Drugo, mi smo to istraživanje udružili s jednako strastvenom potragom za duhovnošću, a to je rezultiralo epidemijom duhovnih kriza koje se pogrešno dijagnosticiraju kao psihološke patnje.
Obje teme izravno utječu na naš pristup prema bolesti u današnjem svijetu. Trebamo shvatiti duhovnu krizu kao autentičnu krizu koja nije istovjetna psihološkoj ili emocionalnoj krizi, iako se možda očituje kroz psihu i emocije. Bez tog razumijevanja često liječimo krizu za koju nisu potrebna sredstva za smirenje ili sedativi, već duhovno vodstvo.

Naš energetski sustav je sjedište naše psihe, emocija, mentalnih sposobnosti, nesvjesnog ili podsvjesnog uma te duše.

Danas je atmosfera u kojoj živimo ispunjena nevidljivim tehnologijama. Kada bismo mogli čuti svu radijsku i internetsku komunikaciju koja putuje zrakom, poludjeli bismo. Ali, iako ustvari ne čujemo i ne vidimo sve te prijenose i valove, psihički osjećamo da ti podaci prodiru u naša energetska pola.

Čak je moguće da je na velik porast učestalosti energetskih poremećaja – promjena raspoloženja, napadaja tjeskobe, nesposobnosti za koncentraciju, poremećaja u spavanju, poremećaja pozornosti s hiperaktivnošću, a možda čak i autizma – utjecalo spontano sagorijevanje koje je posljedica sudara doba intuicije i doba tehnologije.

Kao globalna zajednica moramo se suočiti s uništenjem naših planetarnih resursa, kao i s ekstremnim klimatskim promjenama. Temeljita promjena znači da će ono što se sada događa na Zemlji utjecati na sve ljude.
To su sve uvjeti jedne nove ere. To je doba međuovisnosti koja je toliko velika da svatko od nas danas, doista, mora shvatiti da je uloga koju igramo u ovom životu važna za čitav svijet. To je možda stav koji obični um ne može razumjeti, ali imajte na umu da je glavna postavka 'energetske literature' činjenica da su misli i stavovi osnovna moć pojedinca.

Moć jedne sjemenke goruščice može pomaknuti planinu, moć jednog jasnog svjetla obasjava tamu, moć jedne osobe koja je predana istini postaje put za iscjeljujuću milost koja koristi čitavom čovječanstvu. Bez obzira što iscjeljujete u sebi, od negativne misli do raka, sam čin iscjeljivanja je na određeni način imao učinak na čitav život na planetu. To je istina koja nadilazi granice običnog razuma, ali to vrijedi za sve mistične istine. Zato takva istina ima moć iscjeljivanja.

Što više tih gravitacijskih utega skupite to ćete imati veći emocionalni, psihološki i mentalni teret. Počet će vas pritiskati gravitacijska sila života te ne možete zamisliti veće visine mističnoga ili duhovnog života. Te visine su vam nevidljive jer vas jako pritišće negativnost. Mogućnosti onoga što možete postići ili postati na području izvanrednog, sve se više počinju činiti nestvarne ili nedostižne.

Razum nije mana u ljudskom dizajnu. Ali ako pokušate za sve stvari pronaći logično objašnjenje, kozmičke sile će na posljetku iscrpiti razum s beskrajnom zalihom misterija i neobjašnjivih pojava.

Prosvjetljenje je čovječanstvu dalo dozvolu da postavlja pitanja s manje straha od crkvene odmazde te da stječe znanje u nadi da će odgovori promijeniti naš način života. Stoga ne čudi da su ljudi proteklih stoljeća bili ludo zaljubljeni u potragu za znanjem i istinom. Ljubav prema logici, intelektu i znanosti, koja je počela prije nekoliko stotina godina, samo je nastavila rasti i pojačavati se. Naša ljubav prema logici i redu te naša potreba za objašnjenima o tome zašto nam se sve stvari događaju na određeni način – kozmički ili nekako drukčije – potječe upravo od tih ranih prethodnika.

Da bismo se odrekli potrebe za znanjem o razlozima određenih događaja, potrebno nam je vjerovanje u jedan viši poredak ili silu koja nadilazi racionalnu misao. Mogli biste onda pitati čemu ili komu ste predali tu svoju potrebu za znanjem razloga? Jedan izraz koji to opisuje je 'predaja Bogu'. Drugi to radije nazivaju predajom svemiru. U svakom slučaju, takva predaja je u svojoj osnovi jedan mistični čin preobrazbe, a ne racionalni ili intelektualni čin. To je korak u nepoznato koji se protivi razumu i koji zahtijeva svaku trunku hrabrosti koju imate. Tim ljudima nije bilo lako preskočiti tu visoku unutrašnju prepreku, ali to je bio i jest nužni korak.

Vaš um će možda učiniti što je potrebno za iscjeljenje te će proći kroz sve propisane korake, ali vaše srce nikada neće posve sudjelovati u postupku iscjeljivanja. Na kraju, opraštanje je čin predaje i odricanja od potrebe za objašnjenjem. S tog gledišta opraštanje nema nikakve veze s pojedincima koji su vas povrijedili. To je čin prihvaćanja višega poretka u životu, kroz koji se isprepliće tijek mnogih događaja i odnosa. Opraštanje je vaše oslobođenje od želje za znanjem onoga što se ne može znati te od želje da drugi pate zato jer su vas povrijedili.

Predaja predstavlja promjenu našeg vjerovanja da su drugi odgovorni za naš život te za našu bol i neuspjehe. Ona također predstavlja vrhunski čin vjere koji govori: sA tobom Bože sve su stvari moguće uključujući moje iscjeljenje. Izgovaranje te molitve znači da puštate Boga da stvori mogućnosti za vaše iscjeljenje. Izreka kaže da će sve naše molitve biti uslišene, ali ponekad je odgovor negativan.
Međutim, kako ćete postići taj visoki stupanj unutrašnje preobrazbe? Poput Alise koja je pala kroz zečju rupu, vi morate uočiti ono što ja zovem nerazumnim glasom razuma. To je onaj dio vas koji vas potiče na samosažalijevanje ili vam daje razlog zbog kojih bi mogli povjerovati da se vaš život nikada neće poboljšati ili da se loše stvari događaju samo vama. Iako ga zovemo glasom razuma, to je ustvari glas s kojim ne možete razgovarati razumno. On koči vaše iscjeljenje i zbog njega vjerujete da će svi vaši pokušaji biti neuspješni. To je glas koji može uništiti svu nadu, dovesti vas do očaja te vas uvesti u začarani krug depresije. Tada zbog ponosa opravdavate svoja djela i gnjev, a čitavo vrijeme u srcu znate da niste u pravu.

Unutrašnji reptili su demoni našeg 'razumnog' uma: strah, ponos, vlast te naša potreba za jamstvom dobrog ishoda prije nego što poduzmemo nešto na osnovi naše intuicije. Te reptile razuma svatko od nas mora otkriti u sebi. Ili drukčije rečeno, mi moramo istražiti nerazumnu stranu moći razuma.

Potraga za poukom koja se skriva u bolesti ili krizi, dolazi od arhetipa dobrog učenika ili dobrog djeteta koje će dobiti nagradu nakon što shvati pouku. U ovom slučaju nagrada je povratak sjajnog zdravlja ili onoga što je u krizi izgubljeno. Ovo vjerovanje ima mane zbog kojih ono više sliči praznovjerju, a ne uvjerenju koje se zasniva na vjeri. Prvo, pretpostavlja se da su učenik ili dijete bili zločesti i da je bolest ili kriza kozmička kazna. Drugo, pojedinac usmjeruje svoju potragu na jedan događaj, jedan prijestup, jednu lošu stvar koja se dogodila, umjesto da obrati pozornost na nezdrave obrasce koji traju čitav život i koje treba izliječiti. Zbog tog uvjerenja usredotočeni smo na prošlost kao na izvor iscjeljenja. Iscjeljenje počinje ovisiti o pronalaženju tog svetog grala, koji je povezan s jednom stvari koja je pošla po krivu. Vidjela sam mnoge ljude koji su postali opsjednuti tom potragom, koja sama po sebi postaje još jedan oblik stresa.

Ako vjerujemo u postojanje karme onda to znači da moramo vidjeti i naš život u njegovoj cjelovitosti, a ne samo životne nevolje. Kozmička istina se ne može koristiti kao uređaj za rješavanje problema. Ona je živa filozofija ili teologija koja pokriva svaki vid života ,od njegovih izazova do blagoslova. Zakon karme je u svojoj srži uravnotežen i pravedan. Ako to razumijete koristit ćete sastojke vašeg života u sadašnjem trenutku na temelju načela tog istog zakona.

Sigurno je da negativnost ometa iscjeljivanje. Bez obzira na izvrsnu medicinsku skrb ili drugu pomoć koju primamo, negativni stavovi potkopavaju i najbolje sustave potpore. Nitko se ne može u jednom trenutku riješiti strahova i negativnih obrazaca koji potječu još od rođenja. Niti je to neophodno. Vi možete, međutim, uložiti svoju energiju i svoju životnu silu u misli i stavove koji su pozitivni i korisni, a ne u one koji iscrpljuju vaše zdravlje. Držite svoju pozornost na sadašnjosti i ne dopustite svojoj mašti da odluta u budućnost. Samo ćete se preplašiti sa starim strahovima te ćete završiti u nekom mračnom, negativnom prostoru. Umjesto toga uvijek pri sebi imajte knjige, filmove ili telefonske brojeve ljudi koji vas mogu raspoložiti.

Da biste se izliječili od negativnosti, ne morate iskopati svaku svoju negativnu misao ili emociju, umjesto toga odlučite da ćete svakoga dana pronaći nešto vrijedno što cijenite u svojem životu, ali cijenite to kroz čitav dan. Ili izaberite neku pozitivnu misao i koristite je za vrijeme svojih svakodnevnih aktivnosti.

Zapamtite, ovaj dan ovakav, nikada više neće opet doći!
Nikada neću biti s vama opet upravo na ovaj način. Ta jedna rečenica osvijetlila je mogu dušu i otada u mojem životu više ništa nije isto. Taj uvid mi je pokazao pravu mjeru svih stvari.

Ono što ne možete promijeniti izvana, možete nadići iznutra. Vanjska kriza vas može preobraziti u toj mjeri da vas zlo, očaj ni razaranje više neće moći uništiti. Iznutra morate postati snažniji tako što ćete u sebi razviti sposobnost razumijevanja svijeta koji vas okružuje s mnogo većom moći, moći ljubavi.

Najiskreniji je zemaljski put onaj koji vas vodi prema vama, a ne od vas.

Samo zbog straha živimo da bismo stjecali.

Možete odlučiti slijediti svoju višu svrhu ili se povući u još dublje mjesto očaja.

Tada sam shvatila da moram odlučiti kročiti u svoj život ili će se život trajno udaljiti od mene.

Svi se mi rađamo s nepogrešivim osjećajem daje naše unutrašnje jastvo naše najvrijednije i najjače blago. Hoće li nas vanjske krize u našim životima uništiti ili nas učiniti jačima, kao što poslovica kaže, ovisi o tome koliko ćemo razviti tu unutrašnju moć.

Majčina ljubav prema njezinom djetetu postaje sveprožimajuća. To očito mijenja odnos žene prema moći jer se žena koja postaje majka nikada ne može vratiti vrijednostima žene bez djeteta.

Bez obzira na okolnosti osoba spoznaje smisao i svrhu kada za to dođe vrijeme, a to vrijeme često nastupa s nekom bolešću ili životnom krizom.

Sve druge stvari – prezir prema običnom životu, potreba za upravljanjem tuđim životima, čežnja za materijalnim dobrima kao sredstvima zaštite i sigurnosti od kaosa – su vanjska pomagala te su samo zamjena za stvarnu bitku koja se vodi na razini duše. Kada se izravno suočite s onim što jeste i sa svakim svojim ogromnim strahom, tek tada ćete doista spoznati što znači istodobno biti moćan i oslobođen. Jednostavno rečeno, život dobiva smisao kada odlučite uskladiti se svojom intuitivnom prirodom. Kao što su duhovni učitelji uvijek podučavali: ono što tražite, u vama je.

On je stvarao novu viziju svojeg života i htio je u nju uključiti i svoju ženu, ali ona je postepeno postala isključena. Ona je to mogla osjetiti, ali se držala njihovog propadajućeg braka samo tako što je kritizirala sve što je njega zanimalo, umjesto da mu se priključi.

Nema sumnje da je milost najučinkovitija kada se radi o odlukama za koje je potrebno najviše hrabrosti. Te odluke možda imaju i najmanje smisla te zahtijevaju najviše od vaše duše.

Duša polagano kopni mnogo prije nego što se tijelo pokvari.

Nije dovoljno živjeti na papiru, ili živjeti u mislima. Iscjeljenje ili preobrazba se moraju kretati od misli prema obliku, od ideje prema djelovanju. Previše ljudi ostaje u svijetu misaonih oblika jer on daje dojam promjene, ali ustvari nikada se ništa ne mijenja bez druge strane jednadžbe, koja se sastoji od hrabrog izbora.

Što točno u vašem djelovanju stvara osjećaj svrhe? Ako vam ono što činite ne daje osjećaj svrhe, onda trebate odlučiti kako ćete nastaviti dalje. Počnite s pitanjem: Što trebam dati drugima u ovom životnom trenutku da bih se osjećala korisnom?
Bi li se vaš život poboljšao kada biste radili ono što volite i bili s ljudima koje volite? Povremeno slušajte i slijedite glas intuicije, naučite vjerovati tom glasu.
Zapišite kamo vas vodi mašta kada razmišljate o vašem životu. Zamislite neki drugi život koji prodire kroz tanku opnu između vašeg razumnog ja i vašeg divljeg nerazumnog ja, odnosno osobe kakvom se zamišljate 'kada bi samo…'
Smatrajte bolest stazom kojom ste prekinuli sve veze s prošlim ranama i negativnostima. Svoju pozornost morate usmjeriti na sadašnjost, na ono tko ste danas i što morate osobno pridonijeti kao izvor kreativne mudrosti u svijetu.
Razmislite o onom što ste naučili u životu – ne o svojim pogreškama ili o ljudima koji su vas povrijedili. Mudrost je osnovni sastojak. Skupite svoju mudrost pomoću svojih molitvi i meditacija, kao što skupljate jabuke u košaru. A zatim zamislite jedan put na kojem ćete najbolje moći iskoristiti tu mudrost. Njegovanje takve duhovne vizije stvara unutrašnju alkemiju koja podupire iscjeljenje fizičkog tijela.

Često čujem da ljudi govore o prolasku kroz tamnu noć. To je česta fraza koju mnogi ljudi koriste da bi primjerice opisali svoje iskustvo dugotrajnog stanja depresije ili izolacije.
Tamna noć postala je arhetip za preobrazbu duše.

Vjerovanje da je duša u nama sposobna obnoviti fizičko tijelo temelji se na istini. Duša može iscijeliti tijelo, duh i srce. Vi možete iscijeliti ne samo sebe već također možete kanalizirati iscjeliteljsku moć prema drugima.

Putovanje do iscjeljenja se stoga velikim dijelom sastoji od postizanja ravnoteže koja omogućava tok milosti. Mi smo opremljeni za tu iscjeljujuću milost na način koji je sličan opremljenosti arhetipskog ranjenog iscjelitelja koji može iscijeliti druge jer je prvo pretrpio ranu koja ga je odredila. Iskustvo tamne noći je jedna takva rana koja priprema put.

Slom mentalnih sposobnosti je kriza moći ili bespomoćnost. Vi se kao putnik kroz tamu nalazite u okolnostima koje ne možete svladati, popraviti ili prilagoditi. Umjesto toga okolnosti vam se čine moćnije od vas.

Čak ne možemo ni zamisliti da smo u sebi osvijestili put koji je već duboko u nama. Osvijestili smo ga zbog životne krize ili kao odgovor na unutrašnji sukob koji nas je doveo na raskrižje.

Buddha je zvao nesavršenosti 'ometanjima', iluzijom ili strahom, koji imaju vlast nad vama. Možda imate neku želju koja vas je toliko obuzela da više ne možete sagledati posljedice misli i djela koje poduzimate radi postizanja svojeg cilja. Potreba da uvijek pobjeđujete ili da uvijek budete u pravu je još jedan oblik nesavršenosti koji nas tjera da štetimo drugima, ali i sebi.

Ego i razum nas žele uvjeriti da vladamo svojim životima. Vrlo je teško suočiti se s istinom da s nama ustvari upravlja strah, kao da smo lutke na nevidljivim konopcima. Dodao je i da su molitva, tišina i milost presudno važni, budući da spuštanje tame može u nama pobuditi veliki osjećaj bespomoćnosti.

U životnoj krizi spontano želimo promijeniti poredak stvari koje su nam značajne.

Svim ljudima je zajednička potreba za rješavanjem svojih rana, emocionalnih trauma i sjećanja na teška vremena ili nasilne veze. Također se treba očistiti od svakog žaljenja. Stoga trebamo uzeti u obzir i sve ljude koje smo povrijedili, a ne samo one koji su povrijedili nas. Naučila sam da opraštanje ima ključnu važnost i da je nesposobnost opraštanja bolna kao i sama rana. Ipak, usprkos svemu, opraštanje je i dalje za većinu ljudi najveća prepreka.

Toliko mnogo ljudi vjeruje da iscjeljenje predstavlja gubitak određene moći, koju su naučili koristiti kao 'društvenu valutu'. Manipuliranje i upravljanje drugima pomoću bolesti ili patnje je bilo i još uvijek je izrazito učinkovito za ljude koji ne mogu biti iskreni u svojim odnosima. Tko će se prepirati s nekim tko trpi bol? A ako je bol jedina moć koju imate, zdravlje nije privlačna zamjena.

Dodavanje 'mističnog razmišljanja' kao karike koja nedostaje ima 'kozmičku' ili 'duhovno arhetipsku' prirodu te nije povezano s nekom religijom. To je univerzalna istina koja je postala dijelom svih velikih svjetskih religija, kao i učenje Ne ubij.

Za Ivana od Križa duša je bila spremnik same biti ljudskoga bića, sirove moći koju treba svjesno profiniti. Ta srž svake osobe je nuklearna sila čiste ljubavi, koja samo čeka da je Bog pokrene. Da bismo došli do te ljubavi, moramo se suočiti sa tamnim strastima u nama zbog kojih je nesebična, bezuvjetna ljubav nemoguća. Prema Ivanu od Križa te tamne strasti, ili kako ih on zove sedam smrtnih grijeha, potiču na negativna djela, riječi i čine: ponos, pohlepu, požudu, gnjev, proždrljivost, zavist i lijenost. Kao katolik Ivan od Križa je u grijehu vidio negativni čin koji mi svjesno izabiremo počiniti, znajući da bismo tako mogli povrijediti druge.

Naša vezanost za sjećanja, strahove i praznovjerja te sve drugo što iz nas crpi energiju, zamrzava nas u vremenu. Zbog tih vezanosti nosimo sve više psihičkog tereta u našem energetskom sustavu, umu i emocionalnom tijelu, budući da moramo neprestano opskrbljivati energijom te stare, negativne obrasce svijesti dok godine prolaze. Zamislite da imate 'energetski budžet' kojim plaćate svoje energetske rate. Kao što dugovi gomilaju kamate ako ih ne otplaćujemo, u jednom trenutku će i na vaše negativne obrasce iz prošlosti početi otpadati većina vaših dnevnih energetskih rata. Tako vam ostaje sve manje moći s kojom odgovarate na zahtjeve svakodnevnog života: vašeg zdravlja, kreativnosti, odnosa te suptilnih kretanja prirodnih zakona. Neće vam ostati dovoljno energije za sudjelovanje u dinamici stvaranja prilika za sebe ili za iscjeljivanje bolesti. Jednostavno rečeno, vaša negativna prošlost stvara psihički teret, a što više psihičkog 'tereta' nosite sa sobom, duže trebate čekati da nešto iscijeli i da se nešto promijeni u vašem životu. Tako smanjujete sposobnost vaše duše da vas, kao jedno sredstvo izvan vremena iscijeli. Psihička ili vremenska gustoća vašeg ega doslovno produljuje vrijeme potrebno za bilo koje iskustvo u životu, uključujući patnju, trajanje bolesti ili vrijeme koje vam je potrebno za prolazak kroz prijelazno životno razdoblje. Držanje za prošle rane ili negativnu prošlost nije samo emocionalni ili psihološki problem, ono iz nas crpi energiju koju trebamo kako bismo ponovno izgradili jednu zdravu i djelotvornu sadašnjost.

U vašem unutrašnjem središtu moći suočavate se s kozmičkom stvarnošću koja kaže da ste vi ili odgovorni za čitav svoj život ili niste. Što je istina od to dvoje. I ako niste odgovorni, tko je onda? A ko jeste, onda je vrijeme da procijenite koliko ste dobro usmjeravali tu moć, tj snagu vaše duše, u stvaralačke čine.

Ja vidim povezanost između čakri – sedam energetskih centara koji prožimaju fizička i eterična tijela, o kojima govori indijska tradicija joge – i sedam smrtnih grijeha ili tamnih strasti, kao i sedam darova duha.

Prva strast: Ponos
Zbog straha od poniženja izbjegavamo biti odvažni, čak i ako bi nam to donijelo golem osobni rast. Ironično je što zbog te neodlučnosti oko izlaska iz svojega područja ugode možemo osjetiti sram jer se zadovoljavamo samo s 'drugim mjestom'. Iako je ponos sam po sebi moćan, mi nismo naučili upravljati njima, a on postaje smrtonosan kad je ranjen.
Prva ili 'korijenska' čakra nalazi se u dnu kralježnice, odnosno dijelu tijela koje dodiruje tlo kada sjedimo u meditaciji. Ona predstavlja naše uzemljenje te odgovara elementu zemlje. Ali ja tu čakru vidim i kao vezu s našom obitelji te etničkim društvenim, religijskim i klasnim skupinama koje su nam najbliskije. Kao što nam te skupine mogu uliti pozitivne osjećaje odanosti i samopoštovanja, one također mogu ostaviti duboke ožiljke nametanjem raznih tabua i stigmi zbog ponašanja koje im nije prihvatljivo. To mogu biti naši najbolniji ožiljci te oni zbog kojih bismo mogli nauditi drugima. Ponos je uzrok plemenskih ratova.
Kao pojedinci mi ćemo uništiti svoje obitelji zbog ponosa. Rijetki ljudi mogu svladati tu tamnu strast, a kada vama vlada ponos to je kao da ste opsjednuti.

Druga strast: Pohlepa
Neki ljudi su pohlepni za novcem, ali tu su još i moć, slava, vlast, pozornost – popis je beskonačan. Pohlepa je jedan oblik ludila. Za pohlepne nikada nema dovoljno jer pohlepa nije logična.
Druga čakra utječe na pohlepu jer ona predstavlja centar moći u ljudskom tijelu koji upravlja novcem. Bol u donjem dijelu leđa, išijas te rak koji zahvaća područje druge čakre (donja leđa i genitalije) često su izravno ili neizravno povezani s financijskim brigama.
Na kojem području vašeg života vam ništa nikada nije dovoljno – ljubav, novac, zahvalnost, pažnja, poštovanje? Pohlepa ima mnogo, mnogo oblika.
Kako vaše zdravlje pati zbog pohlepe? Neke od mogućnosti su bol u leđima, išijas, refluks kiseline, teškoće s probavom i želučani problemi, poremećaji vezani uz stres, poput tjeskobe i teškoća sa spavanjem, stresa koji zagađuje odnose i problema sa srdžbom.

Treća strast: Požuda (narcisoidnost i seksualnost)
Narcisoidnost vas stavlja u položaj gdje vjerujete da se svijet vrti oko vas. To vjerovanje ima stotine ogranaka, kao što je vjerovanje da bi sve stvari trebale ići vama u korist, da ste uvijek u pravu, da pravda pripada samo vama, da se loše stvari trebaju događati samo drugima i da su se drugi ljudi rodili samo da bi se brinuli za vas. Zbog narcisoidnosti imate neprimjerena očekivanja od drugih te ste zbog toga neprestano razočarani, da ne spominjem ogorčeni.
Požuda je tamna strast treće čakre, koja je centar samopoštovanja i osobne moći te se nalazi u solarnom pleksusu.
Koliko vaše frustracije i srdžbe potječu od stvari koje se nisu dogodile na način koji smatrate da zaslužujete, kao što je to 'savršeni' brak ili uspješna karijera?

Četvrta strast: Gnjev
Četvrta čakra je srčani centar, a gnjevno srce je tragično i opasno srce te ne oprašta. Gnjevno srce pretvara ljubav u mučenje i kažnjava one koji nas prema našem razmišljanju ne vole dovoljno ili na pravi način. Ali gnjevno srce je nemoguće voljeti na pravi način pa je ljubav uvijek uzaludna kada je pomiješana sa srdžbom. U konačnici srdžba neprestano gura ljubav od sebe.
Koliko puta ste učinili ili rekli nešto što je bilo spontani čin srdžbe, kada se niste mogli zaustaviti jer je gnjev bio jači od vaše sposobnosti da vladate sobom?

Peta strast: Proždrljivost
Radi naših potreba opisujem tamnu strast proždrljivost kao bezumnu potrošnju, bilo hrane, droga, alkohola, negativnih misli, utjecaja tuđeg razmišljanja, materijalnih dobara ili svega izvan vas što preuzima vlast nad vašom voljom. Potrošnjom bez pozornosti, samo radi užitka trošenja, postajete nesvjesni svojih djela ili vlastite moći izbora.
Peta čakra predstavlja moć volje. Nalazi se u području grla te je odgovorna i za tamnu strast proždrljivosti. Preuzeti vlast nad svojom voljom i sačuvati je usprkos utjecaja drugih ljudi, vanjskih strahova ili svih drugih iluzija koje vrebaju na nas, značenje je pojma 'osvješćivanje'.

Šesta strast: Zavist
Zavist može uništiti duh i opsjedati ga poput groznice.
Zavist ne možete urazumiti jer je ona bolest. Ona se temelji na iluziji da ste prevareni ili da je netko dobio nešto što je trebalo biti vaše. Zbog te tamne strasti sve dobro u našim životima nam nije dovoljno vrijedno. Budući da vidimo samo slijepe ulice, zbog otrova zavisti ne slijedimo prvu zapovijed da moramo voljeti i cijeniti naše vlastite živote.
Zavist sprječava našu sposobnost uočavanja prilika, zbog nje nam je nemoguće cijeniti bilo što divno vezano uz vas.

Sedma strast: Lijenost
Lijenost se odnosi na tromost, koja je povezana s odugovlačenjem.
Jako mnogo ljudi pati zbog življenja u svojim umovima, zbog maštanja o tome kakvi bi njihovi životi mogli ili trebali biti. Međutim, ne mogu navesti svoja tijela na suradnju s djelima koja su potrebna za ostvarenje njihovih ambicija. Ustajanje s kauča, odlazak u teretanu, odgovaranje na pozive i poruke te razvijanje discipliniranih radnih navika stoje između nas i ostvarenja naših snova. Mnogi ljudi su mi rekli da 'znaju' da su im suđene velike stvari, ali jednostavno ne mogu shvatiti koje. Oni čekaju da netko drugi ostvari njihove snove, netko tko se ne boji teškog rada i odgovornosti koja idu uz odlučivanje. Neki ljudi vole živjeti u 'umu', gdje je sve lako i sigurno i gdje se ništa u biti ne događa. To je sjena strasti lijenosti. Život prolazi, a ništa se doista ne događa.
Kao jedan od smrtnih grijeha, lijenost podrazumijeva neaktivnost u pokazivanju vrline. Lijenost je tamna strast sedme čakre. Sedma čakra se nalazi u krunskom centru glave. To je 'lotus s tisuću latica' koji pršti poput fontane svjetlosti u trenutku prosvjetljenja. Međutim, lijeni duhovni um održava svjesnost o Bogu kroz knjige i misli umjesto kroz duhovno djelovanje, lijeni um ne izlazi iz razuma u dublje predjele duše, nego odustaje već na prvi znak neugode. On možda zna što je prava stvar, ali je nikada ustvari ne učini.
Osjećate li ikada da vam život jednostavno protječe i da se ništa ustvari ne događa? Uočite svoje svakodnevno ponašanje koje pridonosi slabom kretanju u vašem životu, nasuprot onom koje stvara promjenu.

Kada se oslobodimo straha od ljubavi, onda ostaje samo želja da volimo.

Naglasak na negativnom temelji se na skupu uvjerenja, među kojima je i ideja da svako bolno iskustvo sadrži određenu pouku. Kada otkrijemo tu pouku i učinimo što se od nas zahtijeva, bol i bolest – ili kriza – će nestati. Stoga u boli vidimo krivca i rijetko razmatramo jednu zreliju istinu koja kaže da život sa sobom donosi i bolne tranzicije. Nije svaka pokazatelj da nešto nije u redu – bilo u vašem tijelu, bilo u vašem životu. Često nas na razdoblje tranzicije upozore osjeti izrazite neugode, kao da su naše kosti postale prevelike za našu kožu. Takva neugoda je prirodna. Primjerice, trebali bismo se osjećati kao da ne možemo disati dok ne napustimo dom i počnemo živjeti svojim životom.
A postoji i ona vrsta unutrašnje vatrene boli koja potječe od čežnje za stvaranjem nečeg izvornog. Ta strast je muka i ekstaza, odnosno stupanje suptilnog užitka i strašne strepnje, koja traje dok pisac, umjetnik ili mistik nastoji vidjeti, čuti ili pronaći pravi oblik koji će izraziti nadahnuća koja se predstavljaju unutrašnjim očima duše kao trajni vjesnici. Bol koju osoba osjeća kada shvati da nije uspjela pronaći savršeni medij kroz koji će mistična magla postati nešto razumljivo, neopisiva je, ali tu bol ta osoba nikad ne bi željela ublažiti.
Negativnost i bol se stoga krivo poimaju u okvirima svrhe kojoj služe u širem kontekstu našeg života. Zavaravamo se pretpostavkama da svaku neugodu smjesta moramo pretvoriti u ugodu i da moramo uvesti red u svaku kaotičnu situaciju, kao da je to uopće moguće. Takvo razmišljanje temelji se na strahu za vlastitu sigurnost, strahu od gubitka te potrebi za preuzimanjem kontrole. Stoga se što brži povratak u svijet poznatog čini kao razumna stvar koju trebate učiniti. Međutim, kada se odlučimo za tako nešto, mi poričemo razlog zbog kojeg se ta kriza ili bolest uopće dogodila.

Tjelesna bolest predstavlja samo jedan dio izazova iscjeljivanja. Iza tjelesnih kvarova i unutrašnjih rana leži puno složenija psihološka, emocionalna i duhovna dinamika koja zahtijeva potpuno razotkrivanje.

U našem svijetu koji se temelji na pet osjetila i razumu, ono što ne možemo vidjeti ili kontrolirati, upakirati ili prodati, nema vrijednost. To nije 'stvarno' prema uobičajenoj definiciji stvarnosti. Ima li onda smisla reći da vaše skriveno jastvo, stvarno moćno jastvo i stvarno zdravo jastvo treba vaše milosti da bi dovršilo preobrazbu?
Um se ne može sam boriti protiv zavaravanja, pohlepe, zavisti ili požude, ne možete razmišljanjem prestati biti pohlepni. Ne možete razmišljanjem početi govoriti istinu ako ste po prirodi skloni ljudima govoriti što oni žele čuti samo da bi vas prihvatili. Da biste odlučili pobijediti te unutrašnje sile, potrebno je nešto više od snage volje, potrebna je milost.

Je li milost stvarna? Jednom riječju, jest. Kakvi biste vi bili kada biste prepoznali moć svojih unutrašnjih milosti i znali kako ih koristiti u svakodnevnom životu? Milost nije samo tvar za stanje nužde ili neka vrsta božanskog spasonosnog lijeka. Milost u vama pojačava vrline, snagu, intuiciju, a ponekad vam daje i čežnju za tišinom kako biste mogli bolje osluškivati.
Spoznati sebe kroz svoje milosti, znači spoznati jednu posve novu osobu. Možda ćete po prvi put istinski zavoljeti osobu koja jeste. Ne možete se posve izliječiti niti čak biti djelomično zdrava osoba ako vaše milosti ne teku. Stoga treba odgovoriti i na pitanje morate li poznavati svoje milosti da bi one mogle teći kroz vaše biće. Ja vjerujem da ne morate, ali vjerujem i da njihovim spoznavanjem možete postići posve nove razine svijesti. Zamislite kakav bi bio vaš život kada bi vaš intelekt, pun običnog znanja, bio prožet dušom koja ima mističnu svjesnost o svojim urođenim vrlinama.

Milost nije samo neodređena božanska tvar, ili neki poetski ideal koji su izmislili ludi mistici, dok su bili u izmijenjenom stanju svijesti. Milost je suptilna sila koja je izvan dosega razuma. Ona nije logična racionalna niti intelektualna moć koju možete obuhvatiti jedinstvenom jasnom definicijom. Nju svaki pojedinac treba doživjeti i prepoznati iznutra. To mora biti ono duboko razumijevanje izvornosti unutrašnje intuicije primatelja.

Moramo postati svjesni unutrašnjeg vodiča, koji je nositelj istine koju upijamo kroz iskustvo, promišljanje i meditaciju. Moramo postati ponizni i dovoljno snažni da bismo uspostavili odnos s božanskim. Takvo putovanje oslanja se na neprestani priljev milosti.
Milost je bez sumnje dotaknula život svake osobe nekoliko puta i na bezbrojne načine. Misli i ideali koji su vam se pojavili kao grom iz vedra neba, koji mijenjaju vaše prioritete ili vam daju poticaj da napravite nešto neobično te vam općenito služe na načine koje niste mogli predvidjeti, djelo su milosti. Ako ste ikada sudjelovali u žučnoj raspravi, poznajete onaj tihi glas opreza koji vas upozorava: Jesi li siguran da to želiš reći? Ako poslušate taj šapat pun milosti, spasit ćete odnos. Međutim, ako odbijate poslušati zbog ponosa, to uzrokuje tako tešku bol da će se rana neprestano otvarati.

Vi oklijevate u spontanom davanju jer svjesno ili nesvjesno davanje smatrate jednim oblikom osnaživanja druge osobe. Kad uskratite poklon osnaživanja druge osobe, a posebice kada znate da možete dati taj poklon, to automatski u vama stvara unutrašnji sukob zbog vašeg oklijevanja, jer ego po prirodi želi priliku za iskazivanje vaših najvećih sposobnosti i vrlina, koje su u biti vaše milosti. Međutim, ego se boji osnaživanja druge osobe i u tome leži bit unutrašnjeg sukoba: hoću li te osnažiti ako intuitivno osjećam da to mogu ili ću ti uskratiti taj poklon jer se bojim da bi mogao postati veći od mene? I usprkos svemu, vi ste svjesni da uporaba tih vrlina bilo gdje, bilo kada i s bilo kim uvijek poboljšava razrješava ili smiruje situaciju. Čak iako situaciju ne treba riješiti, vaše vrline koje su utemeljene na sedam milosti, su upravo one koje ljudi najviše vole na vama i one zbog kojih ćete sjajiti u svakom društvu. Jedno od obilježja milosti je to što vas ona uvijek privlači k djelovanju. Milost koju ste pozvani koristiti, neizbježno će iscijeliti drugu osobu.

Božanski bunar milosti ima beskrajne zalihe. Milost će postati naša priroda. Zamislite da je životno putovanje beskrajni niz iskustava koje nas vode sve bližoj prirodi.

Savršenstvo nikada ne bi trebalo biti cilj, vježba je cilj. Živite svjesno i vježbajte.

Pomirba između vas i vama drage osobe, za koju ste mislili da se nikad neće dogoditi, je uistinu čin milosti. Kada sretnete nekoga koga već dugo vremena niste vidjeli, i tko vam je posebno drag, to nije samo ljupka slučajnost, to je isto čin milosti. Prisjećanje da je danas nečiji rođendan, i shvaćanje da bi tu osobu jako povrijedilo da ste je zaboravili, također je djelo milosti. To su samo mali primjeri moći milosti koja tiho prolazi kroz vaše svakodnevne misli i nadahnjuje vas na djelovanje, kojem je uvijek svrha iscjeljivanje ili poboljšanje vašeg ili tuđeg života.

Milost je mistična tvar, a ne mentalna zamisao. Kao mističnu tvar morate je iskusiti da biste je spoznali. Milost ne možete razumjeti čitanjem i raspravljanjem. Ne možete pronaći definiciju koja že napokon stvoriti iskustvo unutrašnjeg prosvjetljenja. Milost vam se obznanjuje molitvom. Ona vam daje osjećaj spokoja, koji ne možete postići ako si govorite 'opusti se'. Da biste izravno i potpuno spoznali milost, morate pogledati u sebe.
Primjerice, pomislite na prirodu radosti. Kada kažete tužnoj osobi da 'zamisli da se osjeća radosno' to je kao da kažete nekom tko govori samo engleski da odjednom počne pričati hindi.

Da bi se dobila jedna mala bočica parfema treba samljeti tisuću košara ružinih latica.
Vi ne možete 'loviti milost', ona lovi vas.
Kada vas ometaju uobičajene misli, o čemu obično razmišljate?
Ne sjećam se nijedne osobe koja mi je rekla da se njezine misli prirodno kreću prema zahvalnosti ili unutrašnjem izvoru mira.

Odluke da se svjesno povučete u polje milosti, protivi se divljoj psihološkoj struji kolektivnog nesvjesnog, koja neprestano naglašava negativnosti u našim životima.

Iako milost pritječe svima u izobilju, postoji jedno iskustvo 'obdarenosti milošću', kada ste pojačano svjesni neke posebne milosti ili više njih.

Prva milost: Štovanje
U bibliji se ova milost zove 'strah od Boga', ali to nije najprikladniji jezik koji će impresionirati suvremeni intelekt. Štovanje bolje opisuje ono što ova milost predstavlja. Da bismo bolje shvatili tu milost, istražimo najprije prvu čakru. Kao što smo vidjeli u četvrtom poglavlju, prva čakra se odnosi na ono što ja zovem plemenskom sviješću, koja pokriva široki raspon informacija. Ona se također zove korijenskom čakrom jer je smještena na dnu naše kralješnice, odnosno mjestu koje dodiruje tlo dok sjedite u položaju meditacije. Kroz to energetsko polje su vaše energetske struje 'ukorjenjene' ili povezane sa svim stvarima povezanim s vašim plemenom, ali i sa širim društvenim i planetarnim plemenima.
Mistično načelo koje se povezuje s prvom čakrom je sljedeće: što je u jednome, to je i u cjelini.
Štovanje je milost zbog koje vidimo da je sav živi svijet među povezano polje kozmičke aktivnosti, koja potječe i završava u kozmičkoj svijesti.
Štovanje također stvara dubok osjećaj strahopoštovanja. Svetost vidite kao izvor života, a vaša duša je duboko povezana s tim izvorom. Osjećaj strahopoštovanja je izraz poniznosti pred božanskim. To je razumijevanje da se moć koja upravlja životom ne može opisati u intelektualnim okvirima. Život određuje sila koja je puno veća nego što je može izmjeriti ljudski intelekt.
Osjećaj da niste na pravom putu, da ste u duhovnoj krizi ili da se u vama budi velika želja za otkivanjem viših sfera vaše kreativnosti i potreba za izražavanjem jedinstvene vizije – sve su to primjeri unutrašnjih doživljaja koji promiču vaš duhovni život. Na kraju nago za propitivanjem značenja i svrhe vašeg života je još jedan primjer pojavljivanja milosti štovanja u vašem životu. Ona vas nadahnjuje na potragu za vašim mjestom u svemiru.
Uopće ne sumnjam da mnogi ljudi, koji propituju značenje i svrhu svojih života, u biti čeznu za milošću štovanja.
Milost zazivate molitvom.
Štovanje će vas utemeljiti u vašoj intuiciji te ćete vjerovati svojim instinktima kada stvari postanu kaotične. Ta milost vas također uže povezuje s vašom sviješću i znanjem o izborima koji su dobri ili loši za vas. Štovanje je moguće kroz jedinstvo i poniznost – to su obilježja duše koja poboljšavaju zdravlje. Stav nadmoći, koji je tamna strana poniznosti, pojačava osjećaj nadmenosti. Nadmenost dovodi do razdvajanja, koje stvara psihičke, emocionalne i mentalne napetosti. Sve to na kraju uzrokuje duševni nemir.

Druga milost: Pobožnost
Klasično značenje pobožnosti je predanost Bogu. Za naše svrhe moramo pojam pobožnosti proširiti i upitati se: Kako bi suvremeni pojedinac trebao tumačiti pobožnost? Izražavanje milosti je evoluiralo dok se čovječanstvo stoljećima mijenjalo. Stara definicija pobožnosti više nije dovoljno opsežna da bi zadržala pažnju suvremene psihe i duše. Stoga naše istraživanje ove milosti počinje u okvirima druge čakre, koja nam daje uvid u obrasce stresa suvremenog čovjeka. Druga čakra koja se nalazi u donjem dijelu leđa i genitalnom području tijela, je energetski centar koji najizravnije odgovara našoj potrebi za stvaranjem i povezivanjem. Svatko želi stvarati i svatko želi biti u vezi. To je energetski centar vašeg tijela koji je najuže povezan s potrebom za društvom, romantičnim ili nekim drugim. Budući da je druga čakra središte za osobne odnose ona također stvara i sve natjecateljske nagone od kojih neki mogu biti vrlo negativni, čak i bešćutni. Borbe za moć jedne osobe s drugom su najdestruktivniji ljudski odnosi, kao što prijateljstva i romantične veze najviše nagrađuju. U drugoj se čakri počinju razvijati neke bolesti koje potječu od stresa vezanog uz financije, seksualne dvojbe, borbe za moć te djela izdaje.
Poštovanje koje se temelji na poniznosti, je presudna vrlina kojom trebamo blagosloviti sve naše odnose.
Milost pobožnosti traži ono božansko u drugima.
Ta milost nas potiče na pomaganje drugima i nesebično davanje onima koje smo ranije gledali kao naše suparnike.
Neke privlači ova milost kao da nagonski shvaćaju da pobožnost daje 'Boga u malome' u vašem životu.
Milost pobožnosti smjesta mijenja vaše stajalište o drugima te vam može smekšati srce. Ona vam omogućuje da vidite dalje od ega drugih ljudi i da se usredotočite na ono što je božansko u njima.
Ako ne vidite te blagoslove, to je zato jer gledate očima straha.

Treća milost: Razumijevanje
Ego shvaća razumijevanje na osobnoj razini, kao sposobnost pozornog slušanja onog što netko drugi govori, odnosno kao potrebu da vas drugi jasno čuju.
Milost razumijevanja nam daje sposobnost nadilaženja pojava koje se događaju na osobnoj razini. Uz ovu milost možemo prozreti iluziju neke okolnosti i razumjeti višu istinu onoga što se ustvari događa.
Dok god patimo zbog manjka samopoštovanja, a to jest patnja, istodobno ćemo se bojati drugih i čeznuti za njihovim odobravanjem.
Zbog manjka samopoštovanja gubimo svoju osobnu moć. Stres tih pojava se pretvara u struju negativne energije, koja hrani bolest.
Mi uvijek tražimo razloge zbog kojih se stvari događaju na određeni način, ali kao što znate, stvari se ne događaju na razuman način. Istu stvar ili situaciju možete gledati na različite načine. Postoji tvoj način i moj način. A onda postoji i način kojim bismo nešto shvaćali kada bismo duboko razumjeli da su svi događaji istodobno osobni i neosobni. Događaj je osoban pojedincu koji se nalazi u određenoj situaciji, ali događaj je također i skup neosobnih sila kojima upravljaju zakoni kretanja i energije.
Nijedan organizam, niti organizacija, nije izuzet od dinamike promjene, bez obzira kako ga osigurali. Moć cjeline uvijek će nadvladati pojedinačne dijelove.
Svake godine biste se na svoj rođendan trebali upitati: Što ću učiniti ove godine, a što će me podučiti nečemu novome o meni? Nikada ne prestanite istraživati dubine svoje duše.
Milost razumijevanja je sila koja obnavlja vaš život kako biste pomogli drugima da ozdrave.

Četvrta milost: Duhovna snaga
Milost duhovne snage je bitna za one koji su osvijestili koji ih sve izazovi čekaju na putu ispunjenja njihovih najviših duhovnih potencijala.
Na putu otkrivanja našega potencijala život nas uvijek gura prema naprijed.
Vaša duša je kozmička sila koja stvara kroz vas. Cilj je da postanete svjesni onoga što stvarate svakim svojim dahom, kakvoćom vaših misli, vaših emocija i onoga što vjerujete da je istina u životu. Duh, misli, emocije i ideje su vaša sredstva moći.
Dok primate nadahnuće, potom oblikujete misao, a onda misao u odluku, onda promatrate kako vaša odluka istječe iz vašega polja osobne energije u šire područje života i na taj način utječe na čitav svemir. Tada biste doista shvatili što znači doživjeti prosvjetljenje – ispuniti se istinom, što je druga riječ za svjetlo.
Koliko istine možete upiti na ovom putovanju punom iluzija dok još živite u iluziji?
Životna iskustva nas vode sa samo jednim ciljem – osnaživanje duha.
Morate na sebe gledati kao da ste iscijeljeni i da ste završili sve nedovršene poslove iz prošlosti. Iako ćete se povremeno sjetiti starih rana, ne smijete više emocionalno ili mentalno prebivati u tom zagađenom psihičkom polju i neprestano lizati rane koje su stare nekoliko desetljeća. Morate se usredotočiti na sadašnji trenutak. U njemu se nalazi vaša moć. Radi vašega zdravlja morate biti u sadašnjosti.

Peta milost: Savjetovanje
Kada je Buddha govorio o iluziji, on nije govorio o fizičkim činjenicama poput težine jednog predmeta i njegovom odnosu prema drugom predmetu. Ja vjerujem da je on ogovorio o moći. Kao i uvijek vraćamo se temeljnom sastojku ljudskog iskustva, a to je moć vaše duše i načinu kako upravljate tom moći pomoću vaših uvjerenja.
U postupku otkrivanja moć te istine dovodi do vaše preobrazbe. Ona postaje dio vaše svijesti. Više niste razdvojeni od božanske istine i više je ne tražite, istina je pronašla i preobrazila vas. Takva istina uklanja ograničenja običnog razuma.
Prava tajna iscjeljivanja ne sastoji se u skupljanju vaše moći od svih povreda iz prošlosti, već u stjecanju jasnoće i mudrosti kao duše da ne izgubite svoju moć uslijed iluzija, kada se one dogode. Vidite jasno. Prepoznajte iluzije. Neka vaša duša čitavo vrijeme bude nedirnuta. Tražite Boga u najmanjim sitnicama u vašem životu, a ne u velikim stvarima.

Što je u jednom također je i u cjelini.
Kako iznad tako i ispod. U svakom fizičkom događaju skriva se simbolički pandan koji predstavlja višu ili kozmičku svrhu tog događaja.
Kako siješ, tako ćeš i žeti.
Opraštanje je veliki iscjelitelj duše.
Istina će vas osloboditi.
Energija prethodi stvaranju materije.
Misao prethodi obliku.
Arhetip smrti i ponovnog rođenja, koji možemo prepoznati u mitu o feniksu koji ustaje iz pepela, predstavlja stvaralačku silu u životu svake osobe.
Nijedno iskustvo nije osobno. Događaji iz našega života postaju osobni kada tumačimo naša iskustva, kada ih smatramo dobrima ili lošima, uspjesima ili neuspjesima.
Svaki život ima svrhu koja se izvršava kroz jedno putovanje ispunjeno beskrajnim prilikama. Naše odluke i skriveni motivi koji određuju te odluke, utječu na kakvoću sljedeće prilike.

Istina je sila preobrazbe. Zbog toga se ljudi i boje istine. Istina uvijek stvara promjenu. Vaš život ne može ostati isti ako prihvatite moć istine. Na neki način, na nekoj razini, svaka istina mijenja vaš život. Taj mistični fenomen je razlog zbog kojeg istina ima veliku moć iscjeljivanja i čišćenja duše. Zbog toga moramo ojačati i prihvatiti moć istine.
Koje biste istine voljeli usvojiti? Uzmite jednu po jednu pojedinačno i mjesec dana razmišljajte o svakoj od njih. Potražite kako se ta istina očituje u vašem životu. Živite prema njoj. Živite u njoj. Živite s njom.

Šesta milost: Znanje
Milost znanja nalazi se u šestoj čakri koja je energetski centar intelekta, uma, mozga i intuicije. Ova čakra je središte čula, mitova, uvjerenja i stavova kojima vi brižno ili nemarno gradite stvarnost svojeg života.
Naučite vrijednost tišine. Da bi se primio dar otkrivenja, potrebno je naučiti slušati u blaženstvu nepomućene tišine i u udobnosti unutrašnje poniznosti.
Milost nikada ne kažnjava, ona nas uvijek potiče na buđenje. Mi donosimo odluke, a odluke imaju svoje posljedice. Nitko nas neće spasiti od posljedica naših odluka i zato imamo urođeni strah od odlučivanja.
Naši životi su duhovna potraga, ništa više i ništa manje.
Ljudsko iskustvo se ne sastoji samo u osvješćivanju, sastoji se i u prosvjetljenju, što znači da postajemo osoba koja je spoznala svoje milosti i osvijestila svoj bliski odnos s božanskom prirodom.

Sedma milost: Milost mudrosti
Mudrost pretpostavlja da nijedno djelo u sebi ne sadrži božansku svrhu da nas povrijedi. Ipak, sva djela moraju sadržavati aktivne sastojke ljudske svijesti u vječnom uravnoteženju yina i yanga, pozitivnog i negativnog.
Svakim životnim desetljećem iznova definiramo značenje mladosti.
Nitko nije izuzet iz ciklusa smrti i ponovnog rođenja. Kada novi životni ciklus treba započeti, stari mora umrijeti. To nije okrutno, to je bitno. Patnja i bol dio su ciklusa promjena jer se mi, kao što je to Buddha mudro podučavao, držimo za ono što ne želimo pustiti te se bojimo nepoznatog. Mudrost je milost zbog koje vidimo ono što se mora dogoditi. Cjelina se ne može obnoviti ni na koji drugi način.
Milost mudrosti je prisutnost Božjeg vodstva u događajima u vašem životu, dok vi nastojite s mudrošću prilagoditi se promjenama.
Mudrost je izbor koji prepoznaje bol i patnju kao dio ljudskog iskustva. Neizbježno je da ćemo jedni drugima uzrokovati patnju na neki način. Ponekad će takvo ponašanje biti namjerno, a ponekad slučajno. Mudro je prepoznati sebe u svima ostalima. Zbog mudrosti se možete stopiti s drugima, a što se više stopite to ćete imati više suosjećanja.

Život nije samo aktivna energija. Život je svet, a ta svetost ima božansko podrijetlo. U postupku prepoznavanja moći vaših unutrašnjih milosti ta božanska priroda vam se počinje očitovati na suptilne i uzvišene načine. Mijenja se način kako gledate na svakodnevnicu jer ništa više ne može izgledati uobičajeno kada ste svjesni prisutnosti ili nepostojanja milosti. Niti ćete ikada više misliti da su vaši problemi nesavladivi. Za nekoga tko se zna osloniti na milost, jedini realistični izbor je onaj koji je najmanje realističan: odluka da nadvladate gravitaciju pomoću vaših unutrašnjih vještina u kombinaciji s vašim vanjskim sposobnostima. To je istinski opis cjelovitog ljudskog bića.

Buddha je rekao: Ja sam samo prst koji pokazuje prema Mjesecu. Ne gledajte mene, gledajte Mjesec.
Isus je rekao: Zaista, zaista kažem vam. Tko vjeruje u mene, djela, koja ja činim, i on će činiti, i veća će od ovih činiti. Isus je znao da njegova iscjeljivanja izgledaju kao čuda neprosvijetljenom promatraču, ali ona su u biti bila prirodni nusproizvodi njegovih mnogih milosti i njegovog razumijevanja tajnog djelovanja božanske prirode.

Isus nije samo podučavao o ljubavi, on je bio ljubav. Buddha nije samo podučavao o prosvjetljenju, on ga je utjelovio.
Za vrijeme molitve pokušavamo se oduprijeti gravitaciji tako što tražimo neki oblik Božje intervencije. Kada pustimo da nas vodi intuicija, odupiremo se gravitaciji uzimanjem informacija iz energetskog polja. Te informacije nemaju težinu jer imaju obilježja predviđanja ili umjeravanja, a ne obilježje prošlosti.
Dok fizički zakoni upravljaju onim što je fizički stvoreno, ovi zakoni upravljaju dinamikom samoga stvaranja. Ta dva skupa zakona zajednički djeluju jer se energija pretvara u materiju, a materija utječe na tijek energije.

U paralelnom svemiru postoje mistični zakoni koji djeluju unutar istog esencijalnog sklada, ali izvan jednadžbe vremena, prostora i materije, te izvan društvenih i religijskih normi. Mi smo od rođenja usklađeni s tim područjem istine. Naše najintimnije jastvo ne uči te istine, ali ih osvješćuje. To znači da dolazimo do osvješćivanja onog što smo oduvijek znali. Najistinitije značenje duhovnog putovanja je povratak tim istinama i ponovno osvješćivanje onoga što je već u vama: znanja o mističnom području.
Utjeloviti jedan mistični zakon znači utjeloviti ih sve. Svaka istina osnažuje druge bez ikakvog napora.

Znat ćete da ste učinili veliki pomak u svijesti kada vam kriza više neće biti potrebna da vas potakne na promjenu. Istina će vas privlačiti, a to će biti dovoljno da vas pogura prema sljedećoj fazi života.

Istine se bojimo ne samo zato jer ona uništava naše iluzije već i zato jer uslijed toga nastupa promjena. Istina i promjena dolaze zajedno.

Toliko mnogo ljudi govori o preplavljenosti osjećajem znanja koji im daje smirenost i osjećaj ispunjenosti unutrašnjom snagom. To nije rijetko mistično iskustvo, već dosta često. Rijetki ljudi prepoznaju da je to jedna istinski mistična pojava. Iako možda traje jedan trenutak, vaša svijest potpuno ulazi u carstvo bezvremenog u kojem odjednom, gotovo čudesno, čitav vam život izgleda bolje.

Uzdizanje iznad ograničenja svakodnevnih misli, iznad ograničenja logike i razuma, u kozmički svježi zrak gdje osjećate bestežinsko stanje koje uzrokuje privremeno nepostojanje straha – to su znakovi mističnog iskustva.

Prvi mistični zakon: Postoji samo sada
Bit mnogih mističnih disciplina je 'budite potpuno prisutni'. Naučite u potpunosti držati svoju pažnju na svojoj duši.
Sadašnji trenutak neprestano obnavlja kreativne mogućnosti vašeg života.
Svijest sadašnjeg trenutka daje vam mogućnost da zadržite svoja sjećanja, ali vi ne možete biti njihovi taoci i ona više ne mogu crpiti vašu energiju te neizbježno i vaše zdravlje.
Prepustite Bogu sav svoj život. Prepustite se spontano životu. Ništa ne možete izgubiti, možete samo dobiti život.
Ne upadajte u negativne emocionalne obrasce.
Opraštanje je neophodno da biste živjeli u sadašnjosti. Bez opraštanja ostajete zarobljeni u prošlosti, zauvijek u emocionalnim dugovima.

Drugi mistični zakon: Potreba opraštanja
Iskreni čin opraštanja uklanja čitav dug s vaše energetske kreditne kartice i oslobađa vašu dušu dužničkog ropstva.
Istinski čin opraštanja odvija se u vašoj unutrašnjosti.

Buddha je kozmički arhitekt i arhetip suosjećanja.
Isus je kozmički arhitekt i arhetip opraštanja.

Bit Isusova raspeća je njegova poruka nama da budemo utjelovljenje svijesti koja nadilazi ljudski razum: postoji jedan viši zakon koji vrijedi za duh i taj mistični zakon se ne pokorava zakonima religije.

Isus je rekao da posegnemo duboko u dušu i dohvatimo ono što ego ne može razumjeti, čak i u smislu onoga što čak i danas um ne moze razumjeti, a kamo li ego.Naš um nikada neće biti toliko čist od iluzija da bismo doista shvatili zašto se događaji odvijaju na određeni način.

Na kraju dok visi na križu Isus govori: Oče, zašto si me napustio? Ali, slijedeće što kaže je Oprosti im jer ne znaju što čine, kao da bi njegovo čitavo raspeće bilo uzaludno da je ispustio taj detalj.
Njegova smrt je prikaz velikog slamanja moći ega preko iluzija fizičkog svijeta. Pokazavši opraštanje, on je stvorio novi obrazac svijesti. On će nam svima pokazati kako se osloboditi pakla iluzije koja nam govori da nas je zadesila neka kozmička nepravda.

Mistična istina je da opraštanje nije niako povezano s osobom kojoj opraštate, to je vlastiti čin preobrazbe. Božja pravednost očituje se u jednakosti kaosa i našoj sposobnosti da nanosimo zlo jedni drugima, kao i našoj sposobnosti da oslobodimo jedni druge od pakla. Opraštanje je tako moćan čin da se uskrsnuće unutrašnjeg jastva doista događa, budući da vi vraćate svoju dušu iz mrtvog područja prošlih trauma i nedovršenog posla.

Treći mistični zakon: Sve je iluzija
Buddha kaže da je rođenje patnja, da su starenje i bolest, te smrt patnja, susret s osobom koju mrzite, kao i odvojenost od nekoga koga volite. Patnja je i kad ne dobijete ono što želite.
Uzrok ljudske patnje može se naći u željama fizičkog i mentalnog tijela i u iluzijama koje ona gaje. Te želje i iluzije imaju svoj izvor u snaznoj žudnji, a žudnja koju motivira volja za životom traži samo ono što osjeć kao poželjno.
Ako bi se mogla ukloniti nagonska žudnja ili želja, onda bi strast uvenula i sva ljudska patnja bi prestala.
Plemeniti put do završetka patnje, put koji vodi do prestanka želje i patnje je plemeniti osmerostruki put: prave misli, odluke, govor, ponašanje, življenje, trud, pozornost i prava koncentracija. Buddha kaže da se prosvjetljenje može ostvariti samo slijeđenjem plemenitog puta i da život bez razumijevanja plemenitog puta stvara beskrajni labirint ilzija, koje potiču strahovi i materijalne želje. Sve u životu je iluzija osim plemenitog puta. Samo istina je stvarna.

Emocionalna, mentalna i psihička bespomoćnost se tijekom vremena neizbježno pretvara u cikluse depresije, očaja, a na kraju i kroničnih bolesti s elementima umora i tjelesne boli. Sve to potječe od zelje za moć kroz tuđe prihvaćanje, što predstavlja put iluzije. Istina je da nitko ne može dati moć drugoj osobi.

Mistične istine vam pomažu bolje vidjeti. One vam daju osjećaj red kad vas obuzme strH d u vašem životu postoji samo kaos. Iako vas možda jako boli gubitak posla, zdravstvena kriz ili razvod braka, možete pronaći izvanrednu utjehu u mističnom zakonu koji kaze Samo promjena je stalna. Uvjerenje da bilo što može zauvijek ostati savršeno, uspješno ili zdravo je uvijek samo iluzija, koja se temelji na željama. Možd ne možemo znati istinu o bilo kojoj situaciji, ali možemo znati istinu samu po sebi, koja je često umotana u neki paradoks.

Četvrti mistični zakon: Vjerujte u božanski paradoks, ironiju i sinkronicitet
Sjetite se kako je Isus rođen u jaslama. To na simbolički način prikazuje vječnu temu duhovnog života - božanska sila uvijek ulazi u vaš život kroz najmanja vrata.

Usklađivanje s božanskim paradoksom:
Što je veliko, ustvari je malo, što je malo, ustvari je veliko.
Što je zastrašujuće ustvari je siguran put, što izgled sigurno zapravo je proizvod vašeg straha.
Što izgleda kao kaos, ustvari je budući prerušeni blagoslov.
Vaša najveća moć je poniznost, vaš najveća slabost je poniženje.
Sjeme goruščice, jedna čista duša, je snažnije od planine, skupine ljudi u kaosu.
Moć molitve i milosti, i znanje kako djelovati u skladu sa svemirom, utječe na čitav svijet, a nastojanje vladanja drugima vam škodi.
Vaš ego, a ne nečiji tuđi, je vaš najgori neprijatelj.

Peti mistični zakon: Njegojte duhovnu dosljednost
Govorite ono u što vjerujete i vjerujte u ono što govorite, vi djelujete na temelju svojih uvjerenja i slijedite vodstvo koje nastaje unutrašnjim refleksijom. Na taj se način tijelo, duh i duša napokon usklađuju, a zbog toga vaše milosti prirodno teku kroz vas poput vašeg daha. Dosljednost održavate poštovanjem duhovnih istina koje ste svjesno usvojili.

Jednostavno svakog trenutka biti što svjesniji, velik je poduhvat. Da biste postali svjesna osoba, morate shvatiti puni potencijal moći izbora.
Govorite samo ono u što vjerujete i vjerujte u ono što govorite.
Moć ima izvor iza vaših očiju, a ne ispred njih. Kada moć postane vidljiva, ona isparava. Istinska moć je nevidljiva.
Misao prethodi stvaranju materije. Stoga su vaše misli instrumenti stvaranja jednako kao i vaše riječi, djela ili novac. Postanite svjesni kakvoće vaših misli jer svaka od njih pokreće mehanizam uzroka i posljedice. Svaka misao je alat. Svaka misao je molitva.
Osuđivanje vas veže uz osobe ili stvari koje osuđujete i tako postajete njihov sluga. Kada oštro osuđujete druge, postajete njihov zarobljenik.

Mistični pristup životu ne sastoji se u gledanju na stvari izvana, već u njegovom promatranju iznutra. To znači da osjećate svoje energetsko polje prije nego što dopustite svojem tijelu djelovanje. Osjetite mnoge informacijske struje koje su električki nabijene u afmosferi i obradite te informacije.

Tražite istinu u svim područjima svojega zivota. Stalno postavljajte pitanje Što je istina u ovoj situaciji?
Naučite se izdržljivosti. Planovi se ne ispunjavaju u jednom poslijepodnevu.

U okvirima mistične svijesti bolest ili kriza je katalizator za oslobođenje od niza uvjerenja ili stavova koji vam više ne mogu pomoći da postanete drukčija osoba u budućnosti. Kako se oslobađate tih starih obrazaca, svijet koji su oni stvorili također nestaje, a taj dio je jezovit. Energija prethodi materiji, prekinite energetske niti i oslobađa se materija koju je ta energija držala. Brzo kidanje niti oslobađa energiju te također brzo mijenja vaš svijet. Ako se savjetujete s intuicijom, uvijek ćete dobiti savjet o tome koje niti treba presjeći. Često će vam taj savjet doći i prije nego što ga zatražite. Djelovanje na temelju intuicije brzinom svjetlosti također vas i iscjeljuje brzinom svjetlosti.

Vaši problemi su vaši jer ih vi trebate riješiti. Svaki put kada ih riješite pomoću mudrog djelovanja, puštate više svjetla i milosti u svoj zivot.

Ništa ne očekujte od drugih ili od ishoda.

13.08.2014. u 10:02 | 0 Komentara | Print | # | ^

Zen Velikoga Bisera

John Blofeld
Izdavač: Fokus komunikacije 2003.

Sposobnost da se vidi u skladu sa stvarnošću nije ograničena na one koji su rođeni ovdje ili ondje. Ta sposobnost naša je urođena odlika, jer priroda uma bitno je ista bez obzira na sva kasnija određenja nacije, rase ili vjere.

Mudraci traže od uma, a ne od Buddhe, dok su oni koji traže od buddha, a ne od uma budale!

Zadivljujuća je višesmislenost riječi kao hsing (um, srce itd), jer u budizmu ne samo da se vaš um, moj um, njegov um i nestvoreni, besmrtni Um, smatraju u stvarnosti jednim, već se um, razmišljanje o umu, i stvar o kojoj se misli, podjednako smatraju jednim te istim.

Istinski su mistici svih religija tragači za istinom.

Ponekad se budizam uspoređuje sa silnim, opasnim gradom koji ima tolike dveri da stranac iz daleke zemlje očajava tražeći put do tvrđave u sredini. Boji se da će otkriti kako vanjski zidovi skrivaju zamršeni labirint ulica u koima bi se, ne poznajući mjesne običaje i jezik, mogao izgubiti zauvijek, nesposoban da prodre do srca grada ili nađe put natrag do jednog od golemih ulaza. Pa ipak, kada bi hrabro kročio kroz bilo koje od tih dveri, otkrio bi da ulice vode sve izravnije prema središtu i da se sve siječu u tvrđavi.

U prethodnoj usporedbi tvrđava predstavlja temeljni nauk buddhizma koj eje moguće ukratko izložiti sljedećim jednostavnim riječima: život kakavim ga poznajemo unatoč nekim ugodnim i vedrim događajima, u cjelini je sumoran. Rođenje donosi patnju majci, a vjerojatno i djetetu. Djeca su podložna mentalnim jadima čiji nam se uzroci mogu činiti nevažnim, a koje je možda teže podnijeti nego prave nedaće poslije u životu. Odrasli muškarci i žene ne mogu ne biti svjesni da ih bolest, bolni gubitci ili smrt mogu zaskočiti u bilo kojem trenutku, odnosno da se tegove starosti nadvijaju nad njima, nadalje, nebrojenim su ljudima težak rad i patnja uzrokovani hladnoćom, nedostatkom hrane ili izgladnjivanjem do smrti uvijek prisutni, čak i najsretniji među ljudima doista su izuzetni mogu li iskreno reći da su njihovi trenutci sreće brojniji od trenutaka tuge, žalosti, dosade i nezadovoljstva. Mnogi nebuddhisti utječu se zamisli o beskrajnoj sreći koju će uživati u nekom budućem nebeskom stanju. No, kako su u svemiru sve nama opažljivije stvari prolazne i nisu podložne bilo vječnom postojanju ili dokidanju, već samo beskrajnim preobražajima, čini se mudrijim pretpostaviti da je i ono što nije lako opažljivo u skladu s tim istim općim zakonom neprestane mijene. U svakom slučaju, buddhisti su uvjereni da ćemo provesti mnogo više od jadnoga ljudskog života u ovim nesigurnim okolnostima s obzirom da se rođenje i smrt izmjenjuju u beskrajnom slijeud, vijek za vijekom, sve dok prianjamo uz pogrešnu misao da smo odvojena, samopostojeća bića.

Buddhizam ipak nudi nadu u razmjerno brz izlazak iz kruga patnje. Iako su ga neupućeni odbacili kao religiju pesimizma, on svoje sljedbenike ispunjava smirenim optimizmom koji se smiješi.

Zbog toga što u vlastitom neznanju prianjamo za neke stvari i grozimo se drugih, moramo se beskrajno dugo okretati u samsaričkom krugu, jer želja i odbojnost vode nas razmišljanju u dvojnim kategorijama poput 'ja' i 'drugi', 'postojanje' i 'nepostojanje', dobro i loše, poželjno i odbojno, i svima ostalima. Ne uspijevamo vidjeti da je ovaj ogroman svemir sa svom svojom ljepotom i užasima tvorevina naših vlastitih umova – i da postoji u onom Umu s kojim su naši umovi istovjetni. Ukoliko smo voljni prihvatiti ovo shvaćanje barem kao radnu pretpostavku, počnemo li se vježbati u suzdržavanju od želje i odbojnosti i od svakoga drugog oblika dvojnoga mišljenja i vladanja, povučemo li se od svijeta pojava u skrovito područje srca i predamo li naše pažljivo njegovano 'sopstvo' njegovomu miru, tada će mentalne tvorevine postupno izgubiti moć uznemiravanja ili mučenja. Naši će umovi pritom postati poput uglačanoga ogledala što održava svaku pojedinost prolazne predstave, ostavljajući pritom neumrljani, savršeno nepokrenuti odrazom stvari, bile one lijepe ili užase. Postupno ćemo dosegnuti potpunu mirnoću, prestatćemo na pojave odgovarati izljevima volje, strasti, žudnje ili odbojnosti, kada se stvari pred nama pojave, odražavat ćemo ih svjesnošću poput ogledala, a kada prođu neće za sobom ostaviti mrlje niti izmamiti najmanji odgovor.

Buddhizam naučava da nas izljevi što potječu od naših raznorodnih odgovora na titranje pojava ujarmljuju u krug samsare, u Kotač Života – kotač muke na kojem se jedna po jedna slamaju kosti i komada meso žrtve sve dok naposljetku, u vlastitom neznanju ona ne moli za trajnu smrt koja joj je zauvijek uskraćena. Vlastitom ludošću i glupošću pričvršćeni uz ovaj kotač vučemo se gore i dolje kroz područja života i smrti, svaka pojava u nama izaziva odgovor i vodi k nekoj vrsti izljeva iz našega uma koji tada djeluje na pojavu i time uzrokuje d aona opet djeluje na nas – i tako do u beskraj, sve dok bolno ne dosegnemo mudrost. Sve dok ne naučimo obuzdavati svoj um, svaka pojedina opažena stvar utječe na našu svijest ili podsvijest na isti način kao što bi predmeti odraženi u ogledalu utjecali na njega kada bi na njegovoj površini ostavljali svoje pojedinačne mrlje. Nevažno bi pritom bilo je li površina umrljana dobrim ili lošim stvarima jer njihova ukupna nakupina neminovno bi stvorila onu gustu, blatnu boju kakvu dobivamo miješanjem svih boja sa slikarske palete u jednu masu. Nadalje, svaka mrlja što je na našim umovima ostavljaju predmeti našega opađžanja potiče nicanje izljeva pohlepe, ljutnje, požude, odbojnosti, ljubavi, mržnje i tako dlaje, pokrečući lančani niz djelovanja, odgovora na djelovanje i međudjelovanje koji je beskrajan. Kada – jednostavnosti radi – buddhisti govore o želji kao uzroku patnje, tada se sve što je ovdje napisano podrazumijeva u toj jednoj jedinoj riječi – želja.
Kritičari su često tvrdili da je buddhizam vjera koja propovijeda povlačenje od života, dok nas on zapravo uči da ne posežemo ni za čim niti da se od ičega povlačimo, već da vježbamo suočiti se sa svime u mirnom bestrašću i bez straja od okaljanosti. Naša je dužnost nadalje iskazivati neumorno suosjećanje usmjereno k dobrobiti i oslobođenju svih osjetilnih bića, a to je zadaća koju ne mogu obaviti ljudi koji se povlače od teškoća.
Što se središnjega cilja biddhizma tiče, on je ovaj: kada smo naučili (i podučili) kako biti sasvim obestrašćen i kako sve stvari promatrati u njihovoj bitnoj jednosti, kada nijedan predmet ne može u nama potaknuti izljev niti se na našem umu može zadržati i najmanja mrlja, tada pojave gube svoju moć prljanja, a mi spokojno prebivamo u prirođenoj čistoći vlastitoga uma, otkrivajući štoviše da ni to nije naš um već sam nestvoren, vječni Um.

U Kini sam prilično često nailazio na domaćinstva u kojima su članovi iste obitelji složno živjeli zajedno unatoč znatnim razlikama u religijskim vjerovanjima – otac bi možda bio konfucijanist, majka buddhistica, a snaha kršćanka preobraćenica iz neke misionarske škole ili sveučilišta.

Iako naš um ostaje izvan žarišta tek za, da se tako izrazimo, milijunti dio centrimetra, sve će nam se činiti istim kao i ranije unatoč pažljivim pripremama, međutim kada se dosegne ispravno žarište, Stvarnost će bljesnuti, čitav svemir pojava bit će viđen onakvim kakav doista jest, a njihova moć smetanja i nanošenja boli izgorjet će u tomu bljesku, i nama ništa drugo neće ostati osim dužnosti ukazivanja na put drugima kako bi i oni sami mogli dosegnuti Konačno Viđenje baš kao i mi. Kada ta konačna intuicija bljesne poput zasljepljujućeg svjetla, otkrit ćemo da ništa ne postoji niti je ikada postojalo do u našem umu, i da doista, naš um nije naš već Um sam, da je taj Um savršeno spokojan, čista praznina jer je sasvim bez oblika, značajki, suprotnosti, mnošva, subjekta, objekta ili bilo čega za što bismo se mogli držati. Ipak, nije to puka praznina jer u njoj je bespočetan početak i beskrajan kraj svih pojava koje iz trenutka u trenutak pridonose neprestanom toku onoga što zovemo 'postojanjem'.

Ono što nam je ostalo od učenja Huang Poa i ostalih, sastoi se tek od onoga što su njihovi učenici odabrali zabilježiti.

Još jedno učenje koje je općeprihvaćeno u mahayani jest da napredak na stazi bodhisattve traži istovremenu praksu sile (moralnosti i obuzdavanja), dhyane (meditacije, usredotočenosti i svih raznolikih mentalnih vježbi koje se podrazumijevaju pod ovim nedostatnim nazivima) i prajne (mudrosti). I one su do određene točke neophodne, nakon koje ih se treba odreći zajedno sa svima drugima.

Prakticiramo li chan (zen) za pretpostaviti je da prihvaćamo njegova glavna učenja, a ukoliko ih prihvaćamo, tada shvaćamo kako je ovaj naš sadašnji život tek jedan trenutak vječnosti, jedna karika u lancu koji se proteže unatrag do bespočetnoga početka i koji će se, ukoliko ga ne prekinemo, nastavljati vjekovima i vjekovima što dolaze. Usvojivši ispravno viđenje, ne smije biti previše nestrpljivi.

Što je iznenadno osvjetljivanje? Iznenadno znači trenutačno odbacivanje pomućenih misli. Osvjetljavanje znači uviđanje da osjvetljavanje nije nešto što treba postići.
Odake počinjemo s tom praksom? Početi treba od samog korjena.
A što je to? Um je korjen.
Kako to znati?
Lankavatara sutra kaže: Kada nastanu mentalni rocesi tada izniču sve dharme, pojave. Kada prestanu mentalni procesi, tada prestaju i sve dharme. Vimalakirti sutra kaže: oni koji ćele postići čistu zemlju ponajrije trebaju pročistiti svoje umove, jer pročišćenje uma jest čistoća zemlje buddha. Sutra nauka baštinjenog od Buddhe kaže: Nadzorom uma sve stvari postaju moguće. Druga sutra kaže: Mudraci traže od uma, a ne od buddha, budale traže od buddha umjesto da traže od uma. Mudri ljudi podešavaju svoj um, a ne svoju osobnost, budale podešavaju svoju osobnost umjesto svojeg uma. Sutra Buddhinih imena tvrdi: Zlo proizlazi iz uma, i umom se nadilazi. Tako znamo da svako dobro i zlo proizlazi iz našeg uma i da je um stoga korijen. Ukoliko ne prodrete u ovu istinu, sav će vam napor biti uzaludan, jed dok god tražite nešto od izvanjskih oblika, nikada nećete postići. Dhyanaparamita sutra kaže: Sve dok usmjeravate svoje traganje prema oblicima oko vas, nećete postići cilj čak ni nakon mnogih vjekova dok, s druge strane, kontemplirajući svoju unutarnju svjesnost možete postići buddhastvo u jednom bljesku misli.
Kojim sredstvima provoditi korjensku praksu?
Samo sjedenjem u meditaciji, jer ona se iizvodi dhyanom i samadhijem. Dhyanaparamita sutra kaže: Dyana i samdhi su bit potrage za svetim znanjem budda, jer bez njih misli ostaju u metežu, a korijeni dobrote bivaju oštećeni.
Molimo Vas opišite dhyanu i samadhi.
Dhyana je prestanak pogrešnoga mišljenja, dok je samadhi sjedenje u kontempliraju svoje izvorne naravi. Samadhijem povlačite um od njegove okoline, čineći ga nepropusnim za osam vjetrova: dobitak i gubitak, hvalu i prijekor, slavu i zao glas, radost i tugu. Usredotočujući se tako čak i obični ljudi mogu ući u stanje buddhastva. Zašto je to tako? Sutra pravila bodhisattve kaže: Sva bića koja poštuju pravila buddha ulaze u buddhastvo. Druga imena za to isto su oslobođenje, dosezanje druge obale, nadilaenje šest stanja smrtnih bića, preskakivanje triju svjetova, ili postajanje silnim bodhisattvom, svemonim mudracem pobjednikom.
Na čemu bi se um trebao ustaliti i obitavati? Trebao bi se ustaliti na neobitavanju i ondje obitavati.
Što je neobitavanje? To znači nedozvoljavanje umu da obitava na bilo čemu uopće.
Koji je smisao toga? Obitavanje ni na čemu znači d a um nije pričvršćen uz dobro ili zlo, bivanje ili nebivanje, unutarnje ili vanjsko ili nešto između to dvoje, prazno ili neprazno, usredotočenost ili raspršenost. To obitavanje ni na čemu je stanje u kojem treba obitavati. Za one koji ga postižu kaže se da imaju neobitavajući u, drugim rječima – imaju um buddha.

Opažanje da nema ništa za opaziti – to je nirvana, poznata i kao oslobođenje.

Što god da je prošlost, prošlost je, zato ne sjedite procjenjujući je, jer kada mnijenje o prošlosti prestane, moće se reći da više nema nikakve prošlosti. Što god je u budućnosti još nije ovdje, zato joj ne usmjeravajte svoje želje i čežnje, jer kada mnijenje o budućnosti samo prestane, može se reći da više nema nikakve budućnosti. Što god je sadašnje, sada je nadohvat ruke, samo budite svjesni svojega neprijanjanja bilo čemu, što znači ne dozvoliti bilo kakvoj ljubavi ili odbojnosti prema bilo čemu da uđu u um, jer kada mnijenje o sadašnjosti samo prestane, možemo reći da nema sadašnjosti. Kada nema vezanosti uz bilo koje od triju vremena, može se reći da ona ne postoje.
Odluta li vam um, ne slijedite ga, pa će prestati lutati sam od sebe. Poželi li zastati negdje, ne slijedite ga i ne obitavajte ondje, pa će traganje vašeg uma za obitavalištem prestati samo po sebi. Tako ćete imati neobitavajući um, um koji ostaje u stanju neobitavanja. Koliko ste u sebi potpuno svjesni neobitavajućeg uma, otkrit ćete da postoji tek činjenica obitavanja, a ništa na čemu bi se obitavalo ili neobitavalo. Ta potpuna svjesnost o umu koji obitava ni na čemu poznata je kao čisto opažanje vlastitog uma, ili drugim rječima, kao jasno opažanje vlastite naravi.

Mudrost znači sposobnost razlikovanja svake vrste dobra i zla, dok dhyana znači unatoč utvrđivanju tih razlika, ostati potpuno nedodirnut ljubavlju ili odbojnošću prema njima.

Staza riječi i govora je dokiuta, djelovanja uma prestaju. Što to znači?
Riječi i govor otkrivaju smisao dharme, ali jednom kada je smisao shvaćen, govor se odbacuje. Smisao je netvaran, ono što je netvarno je tao (istina), a tao je neizreciv. Zato je staza riječi i govora dokinuta. Kada se kaže djelovanja uma prestaju, misli se da zbiljskom uvidu u značenje dharme nije potrebna daljnja kontemplacija. Ono što se prostire onkraj naše kontemplacije je nestvoreno. Budući da je nestvorena, narav svih pojavnina je prazna. S obzirom da se njihova narav (vidi) praznom, svi su njihovi uzroci koji zajedno djeluju iskorienjeni, a to iskorjenjivanje uključuje prestanak djelovanja uma.

Nadiđi svijet iz samoga njegova središta, uđi u nirvanju spašavajući se od muka samsare. Ne koristite li ovu metodu iznenadnog osvjetljavanja, bit ćete poput šakala što slijedi i oponaša lava, ali ne može postati lavom čak ni nakon stotina tisuća vjekova.

Konačno ostvarenje znači biti slobodan i od ostvarenja i od odsutnosti ostvarenja. Što to znači? Ostvarenje znači biti neumljan viđenim, zvukovima i ostalim osjetilnim opažanjima izvana, dok iznutra to znači posjedovanje uma u kojemu se ne odvija pogrešno mišljenje. Postići to bez ikakve misli o tomu naziva se odsutnošću ostvarenja, dok se postići potonje bez ikakve misli o tome naziva slobodom od odsutnosti ostvarenja.

Morate biti sposobni vidjeti privlačne stvari, a da pritom u vašem umu ne iznikne ljubav prema njima, što se naziva umom oslobođenim od ljubavi. Jednako tako, morate biti sposobni vidjeti odbojne stvari, a da pritom u vašem umu ne iznikne mržnja prema njima, što se naziva umom oslobođenim od mržnje. U odsutnosti tih dvaju (osjećaja), um je čist i narav oblika se vidi praznom.

Kada jednom izgubite ljudsko tijelo, drugo neete dobiti milijunima vjekova. Trudite se, trudite! Životno je važno da dosegnete razumijevanje.

Onaj koji me traži kroz vanjsku pojavu, ili me traži u zvuku, slijedi krivovjeran put i ne može opaziti Tathagatu. Recite mi časni tko ili što je tathagata? Mjesec je prosvjetljenje, a voda jezara je vlastita narav. Dublji smisao je – kako je moguće uhvatiti prosvjetljenje?

Um je veliki tvorac privida, tijelo je grad velikog privida, a imena su njegovi ukrasi i hrana. U svim tim svjetovima, nebrojenim poput zrnaca Gange, nema ničega što je izvan privida. Svjetovnjaci, nesposobni razumjeti privid, obmanuti su prividnim karmanom gjde god da jesu. Sravake, u strahu od prividnih pojava, pomračuju svoje umove i ulaze u stanje mirovanje (ili relativne nirvane). Bodhisattve, znajući sve privide i shvaćajući da je njihova bit prividna, ravnodušni su prema svim imenima i oblicima. Buddha je veliki tvorac privida koji je pokrenuo prividni kotač dharme, postigao prividnu nirvanu, pretvorio prividnu samsaru u ono što je onkraj rađanja i umiranja, i preoblikovao zemlje prljavštine, nebrojene poput zrnaca Gange, u čisti dharmadhatu.

Tijelo je taj grad i um je taj kralj. Sutra kaže: oni koji mnogo slušaju vješti su u istini, ali ne i pri uobličavanju tih riječi. Riječi su prolazne, a značenje je vječno, jer ono je bez oblika i značajki. Osim riječi i govora, postoji um koji je velika sutra (knjiga) um je kralj velikoga značenja, onaj tko ne poznaje jasno svoj um nije vješt (tumač) značenja, on je tek oponašatelj riječi što su ih izgovorili drugi.

Hodanje, stajanje, sjedenje i ležanje – sve su to djelatnosti vaše naravi. U čemu ste u neskladu s time. Idite i otpočinite na čas (drugim riječima, odložite svoj um na počinak. Sve dok vas ne nose vanjski vjetrovi, narav će vam ostati poput vode, uvijek mirna i jasna. Neka vas ništa ne brine. Dobro se starajte o sebi.

13.08.2014. u 09:56 | 0 Komentara | Print | # | ^

Poriv

Danijel H.Pink
Izdavač: Profil 2013.

Deci je otkrio da motivacija u ljudi, po svemu sudeći, funkcionira po sasvim drukčijim zakonima od onih u koje su vjerovali znanstvenici i običan svijet. Od ureda do sportskih terena – uvijek se znalo što ljude pokreće. Nagrade, posebno u obliku gotovine, izazivale bi pojačano zanimanje i davale bolje radne rezultate. Ono što je Deci otkrio dokazivalo je gotovo suprotno. Kad se za obavljenu radnju dobiva novac kao ekstrinzična (vanjska, nepredviđena) nagrada, subjekt gubi intrinzično (unutarnje) za nimanje za sau radnju, ustvrdio je. Nagrada može dati samo kratkotrajni poticaj, kao što nas djelovanje kofeina može držati budnima još samo nekoliko sati. No taj učinak slabi, štoviše, on može dovesti do slabljenja dugoročne motivacije za bavljenje nekim projektom.
Ljudska bića imaju 'urođenu sklonost prema svemu što im je novo i izazovno, prema širenju i uporabi svojih potencijala, prema istraživanju i učenju'.

Nitko nije očekivao da bi nagrada mogla imati negativan učinak.

Ponašanje tipa I je način razmišljanja ipristup poslu koji se zasnivaju na konkretnim spoznajama i motivaciji i onomu trećem porivu, našom unutarnjom potrebom da sami upravljamo vlastitim životom, učimo i stvaramo nešto novo te činmo dobro za sebe i za druge.

31.10.2009. Microsoft je povukao iz optjecaja svoj program MSNEncarta, enciklopediju koja je 16 godina bila dostupna na disketi i putem interneta. U međuvremenu je Wikipedia postala najveća i najpopularnija enciklopedija na svijetu. Samo osam godina od nastanka Wikipedia je raspolagala s više od 13 milijuna članaka na otprilike 260 jezika, od kojih je 3 milijuna bilo samo na engleskom jeziku.
Štoviše, Wikipedia je najmoćniji novi poslovni model 21.stoljeća: otvoreni izvor.
Što se dogodilo? Konvencionalno stajalište o ljudskoj motivaciji teško da može protumačiti ovakav ishod. (opa. U prvom projektu radilo se sistemski s plaćom i nagradama, u drugom projektu skupina volontera krenula je zbrda z dola u nešto što nije bila ni njihova struka – ali je bila prisutna strast).

Kompanije koje se pri upravljanju zaposlenicima, po pravilu, oslanjaju na vanjske nagrade, svoje ključne sustave zasnivaju na proizvodima nezaposlenika kojima, po svemu sudeći, takve nagrade i nisu potrebne.

Otvoreni softver ovisi o unutarnjoj motivaciji isto onoliko snažno koliko su stari poslovni modeli ovisili o vanjskoj motivaciji, što je potvrdilo više znanstvenika.

Unutarnja motivacija koja se bazirala na osjećaju zadovoljstvo, tj osjećaju stvaralačke radosti tijekom rada na projektu, bio je najsnažniji i najčešći poriv. Velika većina programera, rekla je da su često dolazili u stanje optimalne motiviranosti, koju zovemo zanos (očaravajuća obuzetost, zanesenost, engl. Flow).

Načelo stvaranja maskimalnog profita zamijenjeno j enačelom stvaranja koristi za zajednicu.

Tradicionalna poduzeća vode se što većim profitom, što se savršeno uklapa u Motivaciju 2.0, dok se novi poslovni subjekti vode maksimlanom svrhovitošću – u što se stariji operativni sustavi ne uklapaju jer se takvo stajalište izruguje njihovim osnovnim principima.

U stvarnom životu naše je ponašanje mnogo složenije od onoga kako ga opisuju udžbenici i često je u opreci s konceptom da smo mi isključivo racionalna bića. Ne štedimo dovoljno za dane u mirovini unatoč očitoj ekonomskoj koristi koju bismo imali od toga. Držimo se loših investicija duže nego što bismo trebali, mnogo nas više boli kada izbubimo neku svotu novca neto što se veselimo kada isto toliku svotu dobijemo. Biramo li između dvaju televizora, odabrat ćemo jedan od njih, ako se tu ubaci treći koji nam uopće nije zanimljiv, odabrat ćemo onaj drugi. Ukratko, iracionalni smo.

Rad se sastoji uglavnom od jednostavnih, ne osobito zanimljivih zadataka. Jedini način da dobijete ljude da ih odrade jest da ih na pravi način potaknete i pažljivo nadzirete.

Algoritamski je zadatak onaj u kojemu dolazimo do rješenja držeći se niza unaprijed utvrđenih uputa i pri tome postoji samo jedan mogući put, odnosno postoji algoritam s pomoću kojeg dolazimo do rješenja. Kod heurističkog zadatka stvar je obrnuta. Upravo zato što nema algoritma, prisiljeni ste iskušavati različite mogućnosti i osmisliti novo rješenje. Rad dućanu na blagajni je algoritamski posao. Radite stalno istu stvar na isti način. Osmišljavanje reklamne kampanje uglavnom je heuristički posao. Morate smisliti nešto novo.

U SADu samo 30% radnih mjesta odnosi se na algoritamske poslove, a 70% na heurističke. A glavni razlog tomu jest: za rutinske poslove angažiraju se vanjski resursi ili su oni automatizirani, a za kreativne, empatičke poslove koji ne podliježu rutini to uglavnom nije moguće.

Ljudi češće stječu 'optimalno iskustvo' (intenzivnije doživljavaju) na poslu nego u slobodno vrijeme. No ako rad sam po sebi za sve više ljudi znači uživanje, onda postoji sve manja potreba za vanjskim poticajima na kojima se temelji Motivacija 2.0. štoviše, kao što je Deci prije 40 godina naslutio, dodavanje vanjskih nagrada kada već postoji velika zainteresiranost za posao može nerijetko umrtviti motivaciju i smanjiti radni učinak.

Motivacija 2.0 zagovara stajalište da ljude treba pažljivo nadzirati kako ne bi zabušavali. I ova ideja sve više gubi na značenju i zbog više razloga, sve je manje primjenjiva.

Oni rutiski, ne napose zanimljivi poslovi trebaju usmjeravanje, manje rutinski i zanimljivi poslovi ovise o nama samima.

Jedan je poslodavac kod razgovora s kandidatima za posao znao reći: Ako vas ja budem morao motivirati, vjerojatno vas neću zaposliti.

Bilo koja rasprava o motivaciji na radnom mjestu počinje s jednom jednostavnom životnom činjenicom. Ljudi trebaju zarađivati za život. Plaće, honorarni poslovi, rad na ugovor, neke beneficije, pokoja nenovčana stimulacija – to je ono što ja nazivam osnovnim nagradama. Ako nečije osnovne nagrade nisu dostatne ili pravedne, onda se ta osoba usredotočuje na nepravednost svojega stanja i na tjeskobnost svojih okolnosti. Neće biti ni predvidljivosti ekstrinzične motivacije, ni neobičnosti intrinzične motivacije. Motivacije će biti sasvim malo ili nimalo.

Umjesto da negativno ponašanje ograniče, nagrade i kazne često ga mogu potaknuti, a time i razulariti varanje, ovisnost i opasno kratkovidno razmišljanje.

Nabacivanje boje na ogradu nije tegoban posao, kaže Tom Sawyer. To je fantastična povlastica – izvor, hmmm, intrinzične motivacije. Posao je toliko očaravajući da kada ga Ben zatraži da i on pokuša nekoliko puta zamahnuti četkom, Tom to odbije i ne pristaje sve dok mu Ben ne da svoju jabuku u zamjenu za tu priliku.
Dvostrana definicija Sawyerova efekta: postupci koji mogu igru pretvoriti u rad ili rad u igru.
Iz ove epizode Twain izvlači ključno načelo motivacije, a to je 'da se rad sastoji od onoga što čovjek MORA raditi, a da se igra sastoji od onoga što se ne mora raditi.

Uvjetovana nagrada ako učiniš ovo, dobit ćeš ono imala je negativan učinak. Zašto? Uvjetovane ili ako-onda nagrade zahtjevaju od ljudi da odustanu od dijela svoje autonomije, jer oni više ne nadziru potpuno svoje život. A to može iscrpsti njihovo motivacijsko vrelo te tako iz nekih aktivnosti ukloniti svaki užitak.

Rješenje nije algoritamsko ako slijedi zacrtani put, nego heurističko ako skreće s puta da bi se otkrila nova strategija.

Nagrade nam suzuju fokus. To je korisno kada postoji jasan put prema rješenju. Pomažu nam da se usmjerimo prema naprijed i brže trčimo. Međutim, uvjetovani 'ako-onda' poticaji užasni su za onakve probleme kao što je zadatak sa svijećom. Kao što pokazuje taj pokus (opa. Dobili smo svijeću, šibice i kutiju sa čavličima, na koji način smjestiti svijeću na zid a da se ne ugasi plamen – prvi je pokušaj ljepljenja svijeće voskom bočno pri čemu se svijeća gasi i vosak kapa, a ispravno rješenje je istresti čavliče iz kutije, svijeću zaljepiti na kutiju i kutiju dalje na zid) nagrade su tim ljudima ograničile foku i suzile širok pogled koji im je omogućivao da ugledaju kako poznate predmete primjeniti na nov način.

Nije uvijek tako, ali kad radite za nekog drugog, često to postaje posao, a ne radost. Kada radim za sebe, to je čista radost stvaranja i ja mogu raditi cijelu noć a da to i ne primjetim. Kada radiš po narudžbi, stalno moraš provjeravati i obraćati paćnju na to da izradiš upravo ono što klijent želi.

Što može biti vrednije nego imati cilj? Od naših najranijih dana, učitelji, treneri i roditelji govore nam da postavimo ciljeve i da svim silama radimo na tome da ih ostvarimo – i s dobrim razlogom. Ciljevi imaju učinak. Znanstvena literatura upućuje na to da nas ciljevi potiču da se više trudimo, duže radimo i više postižemo jer nam pomažu zanemariti smetnje.

Kao što smo već vidjeli, suženi fokus ima svoju cijenu. Za složene konceptualne zadatke, ponuđena nagrada može suziti raspon razmišljanja potreban za inovativna rješenja.

Brojni dokazi pokazuju da postavljanje ciljeva može ne samo pokrenuti konstruktivna nastojanja, nego može izazvati i neetično ponašanje.
Istraživači bilježe mnoštvo primjera. Sears nameće prodajne kvote svojim zaposlenicima automehaničarima, a oni odgovaraju tako što pretjerano zaračunavaju mušerijama i obavljaju nepotrebne popravke.

Ovisnici žele brzo rješenje bez obzira na konačnu štetu. Prevaranti žele brzu pobjedu bez obzira na trajne posljedice.

Sama prisutnost ciljeva može dovesti zaposlenike do toga da se kratkovidno usredotoče na kratkoročne ciljeve i da izgube iz vida potencijalno pogubne dugoročne učinke na organizaciju.
Možda to nigdje nij ejasnije kao u ekonomskoj katastrofi koja je poharala svijet 2008. I 2009. Godine. Svaki akter u sustavu usredotočio se na kratkoročne nagrade – kupac koji je htio kuću, prodavač kredita koji je htio zaradu, trgovac s Wall Streeta koji je htio nove dionice za prodaju, političar koji je htio prodornu ekonomiju u svojemu drugom mandatu – i zanemarivao dugoročne učinke svojih postupaka na sebe i druge. Kada je glazba prestala, cijeli se sustav zamalo raspao. To je u prirodi ekonomskih balona: ono što se čini iracionalnim pretjerivanjem na kraju ispada loš primjer ekstrinzično motivirane kratkovidnosti.

'Mrkva i batina' mogu isključiti unutarnju motivaciju, rezultate, kreativnost, dobro ponašanje, navoditi na varanje prečace i neetično ponašanje, izazvati ovisnost i poticati kratkoročno razmišljanje.

Nagrade ne oslabljuju unutarnju motivaciju kod dosadnih zadataka zato što se neznatna ili nepostojeća motivacije i ne može oslabiti.

Kada se u zadatku traži makar i rudimentarne kognitivne vještine, onda veća nagrada dovodi do lošijih rezultata. No dokle god se u zadatku traže samo mehaničke vještine, bonusi djeluju onako kako se i očekuje: veća plaća, bolji rezultati.

Tamo gdje bi bilo pogrešno dati uvjetnu 'ako-onda' nagradu, ponudite naknadnu 'sad kad' nagradu, kao na primjer, Sad kada se dovršili poster i kada je tako dobro ispao, želio bih proslaviti tako što ću vas povesti na ručak.
Kao što Deci i njegovi kolege objašnjavaju Ako se opipljive nagrade ljudima dadu neočekivano nakon što su dovršili posao, manji su izgledi da će se nagrada doživjeti kao razlog za obavljanje posla, pa je stoga i manje vjerojatno da će štetno djelovati na unutarnju motivaciju.

Razmislite o neopipljivim nagradama. Pohvale i pozitivna povratna informacija manje su štetne nego novac i trofeji.
Pozitivna povratna informacija ima poticajan učinak na unutarnju motivaciju.

Ljudska bića imaju prirođen poriv za autonomijom, samoodređenjem i povezanošću s drugima. Kad se taj poriv oslobodi, ljudi postižu više i žive ispunjenijim životom.
Teorija samoodređenja di je ne šireg zamaha novog razmišljanja o ljudskome stanju.

Ako je vaša početna točka teorija X tada će vaše menadžerske tehnike ostvariti ograničene rezultate ili se čak sasvim izjaloviti. Ako vjerujete u 'osrednjost masa' tada će osrednjost i postati vrhunac koji ćete doseći. No ako vam je početna točka teorija Y mogućnosti su goleme, i to ne samo za potencijale pojedinca nego i za bilancu tvrtke. Poslovanje organizacije može se poboljšati tako da menadžment napravi pomak u razmišljanju s teorije X na teoriju Y.

Jeste li ikada vidjeli šestomjesečno ili jednogodišnje dijete koje nije znatiželjno i samostalno. Ja nisam. E, i smo upravo takvi kada izađemo iz okvira. Ako smo u četrnaestoj ili u četrdeset trećoj godini pasivni i inertni, nije to zato što nam je takva priroda. To je zato što se nešto poremetilo u našim zadanim postavkama.

Za kreativce krajnja sloboda znači slobodu da se eksperimentira novim idejama. Neki skeptici tvrde da su inovacije skupe. Dugoročno gledano, inovacija je jeftina. Osrednjost je skupa, a lijek protiv nje je – autonomija.

Poticanje radnika da pokrenu nove projekte povećalo je zadovoljstvo na poslu i posljedično dovelo do boljih rezultata.

Da bi potaknuo još veću kreativnost u svojem timu i bio siguran da će se programeri zabavljati na poslu, odlučio ih je potaknuti da povremeno provedu jedan dan radeći na kojem god problemu žele, čak i ako on nije dio njihovog redovitog posla.

Revolucionarno načelo: Zaposli dobre ljude i pusti ih na miru.

Autonomija u onome što radimo je najvažnija. Biti zaposlen u nečijemu studiju ili voditi vlastiti studio najviše se razlikuje po tome što možete birati koji posao ćete raditi i koji ćete proizvod, uslugu ili ustanovu promovirati. To je jedino i najvažnije pitanje: kada sam blizu sadržaja, onda istraživanja postaju jednostavna, sastanci postaju zanimljivi (ljudi koji izrađuju zanimljive proizvode ili usluge uglavnom su i sami zanimljivi), a ja ne moram raditi na lažnom reklamiranju. Steran Sagmeister, dizajner

Osobne želje uvijek izrone na površinu jer imaju zajednički korijen. Rođeni smo da budemo igrači, a ne pijuni. Nama je dano da budemo autonomni pojedinci, a ne pojedinačni automati. Stvoreni smo da budemo tipovi I. Ali izvanjske sile – uključujući i samu ideju da se nama treba 'upravljati', urotile su se da izmijene naše zadane postavke i preokrenu nas u tipove X. Ako poboljšamo orkuženje u kojemu se nalazimo, ne samo ono na poslu nego i u školi i kod kuće, i ako rukovoditelji prepoznaju i istinu o ljudskome stanju i znanost koja stoji iza nje, moći ćemo sebe i svoje kolege vratiti u naše prirodno stanje.

Čovjeka morate promatrati kako radi da biste znali je li odabrao pravo zanimanje, dovoljno je da mu promatrate oči, kuhara kako spravlja umak, kirurga kako pravi početni rez, službenika kako popunjava tovarni list, svatko je od njih obuzet jednakim žarom i u tom radu zaboravljana sebe. Koliko li je ljepote u tome, u tom usredotočenom pgoledu na predmet pred sobom. W.H. Auden

Angažman usmjeren prema izvrsnosti moćna je snaga u našemu privatnom životu. Dok je poslušnost možda dobra strategija kada je riječ o fizičkom preživljavanju, loša je kad je riječ o ostvarenju osobnih težnji. Da bismo doživljavali zadovoljstvo životom, potrebno je više nego samo ispunjavati zahtjeve onih koji nas kontroliraju. Ipak u našimuredima i učionicama previše je poslušnosti, a premalo angažmana.

Tijekom cijele moje sportske karijere glavni mi je cilj uvijek bio da budem još bolji sportaš nego što sam bio u tom trenutku – bilo sljedećeg tjedna, mjeseca ili godine. S. Coe

Tijekom igre ljudi doživljavaju ono što je Csikszentmihalyi nazvao 'autoteličnim iskustvom' - samosvrhovito iskustvo kojem je cilj samoispunjenje, sama radnja ujedno je i nagrada.

Bilježite svoja raspoloženja: što ste radili u tom trenutku, s kim ste bili i u kakvom raspoloženju.

Najljepši i najinspirativniji doživljaji u njihovim životima bili su oni kada su se našli usred zanosa. I do tada neprepoznato duševno stanje koje se činilo tako nedokučivo i uzvišeno, bilo je zapravo prilično lako raščlaniti. U zanosu su ciljevi jasni.

Potreba da nešto radimo jer nam to donosi beskrajno zadovoljstvo i za nas je osobni izazov, nadahnjuje nas na vrhunska ostvarenja, bez obzira na to je li riječ o umjetnosti, znanosti ili vođenju poslova. T.Amabile

Ono u što ljudi vjeruju ujedno oblikuje i rezultate koje postižu. Mišljenje koje imamo o sebi samima i o vlastitim sposobnostima, što ona naziva 'teorijama o sebi', određuje način na koji tumačimo svoja iskustva, ali može biti i ograničavajući faktor u smislu naših postignuća.

Oni koji zastupaju 'teoriju entiteta' drže da je inteligencija upravo to – nepromjenjiv entitet. On je u nama i to u ograničenoj količini koju ne možemo uvećati. Drukčije misle oni koji zastupaju 'teoriju rasta'. Oni drže da, iako razina inteligencije varira od osobe do osobe, ona je svakako nešto što se uz određeni trud može usavršiti.

Ova dva pristupa podrazumijevaju suprotne reakcije na neuspjeh, jednu zovemo 'bespomoćnost' a drugu 'orjentacijom prema izvrsnosti'.

Na putu prema izvrsnosti neminovno postoje prepreke i one čak mogu biti putokazi na tom putovanju.

Nastojte odabrati profesiju u kojoj se veselite raditi čak i najobičnije i najdosadnije stvari. Tako ćete uvije biti sretni. W. Shortz

Srčanost i izdržljivost, koja se definira kao ustrajnost i strast prema dugoročnim ciljevima potvrđuje pravilo izvrsnosti: izvrsnost je bolna.
Koliko god zanos bio čaroban, put prema izvrsnossti, koja sve više raste što nam je više stalo do nje, nije posut ružama niti prošaran duginim bojama.

Jedan je kritičar rekao da kod njega do konačne sinteze koncepta nikad ije dolazilo u jednome trenutku, nego joj se on prikrada s beskrajnim oprezom. On ju je takoreći, uhodio malo iz jednog kuta promatranja, malo iz drugog...

Možete joj doći zaista vrlo blizu (opa. Izvrsnosti). Ali baš nikada j enećete dotaći. Ona će uvijek biti tu negdje, ali izvan vašeg domašaja.
Asimtota izvrsnosti izvor je frustracije. Čemu težiti prema nečemu što nećemo nikad potpuno ostvariti? Međutim, ona je istodobno i izvor draži. Zašto onda ne posegnuti za njom? Veću radost pruža dolaženje do cilja nego njegovo konačno ostvarenje. U konačnici, izvrsnosti težimo upravo zato što je ne možemo doseći.

Život malog djeteta prepun je autoteličnih doživljaja. Djeca jurcaju od jednoga do drugog zanosa potaknua osjećajem radosti, opremljena misaonim sklopom prepunim raznih mogućnosti i posvećena svojem poslu poput kadeta na West Pointu. Ona se koriste svojim umom i tijelom za istraživanje i prikupljaju povratne informacije od svoje okoline u neprekidnoj težnji prema izvrsnosti.
A onda – u nekom trenutku života – to više ne čine. Što li se to dogodi?
Čovjek se počne sramiti svoga djetinjasstog ponašanja.
Kakva greška! Možda smo upravo mi, vi i ja i drugi odrasli ljudi s odgovornostima, zapravo ti koji su nezreli.
Kada su prepuštena sama sebi, djeca izaberu zanos s neminovnošću koju nameće prirodni zakon. Tako bismo trebali svi činiti.

Svakih trinaest minuta sljedećih stotinu ljudi – pripadnika najimućnije i najbolje obrazovane generacije kakvu je svijet ikad poznavao – počinje promišljati o svojoj smrtnosti i postavljati duboka pitanja o smislu, značenju i onome što oni uistinu žele.
Stotinu ljudi, svakih trinaest minuta, svaki sat, svaki dan, sve do 2024.
Kada se hladna fronta demografije sudari s toplom frontom neostvarenih snova, rezultat že biti grmljavina svrhe kakvu svijet dosad nije vidio.

Motiv svrhe je autonomija i izvrsnost.

Od trenutka kada su se ljudska bića prvi put zagledala u zvjezdano nebo, počela razmišljati o svojemu mjestu u svemiru i pokušala stvoriti nešto što će poboljšati svijet i nadživjeti njih same, mi smo postali tragatelji za svrhom. Svrha potiče snagu za život.

Takva društveno korisna poduzeća 'ne samo za profit' daleko su od 'društveno odgovornih' poduzeća koja su u posljednjih petnaest godina bila ultra moderna, ali su malokad ispunjavala svoja obećanja. Tvrtkama koje djeluju na zasadama Motivacije 3.0 nije svrha gomilati profit ni uz poštovanje etičkih i zakonskih normi. Njihov je cilj traženje svrhe i uporaba profita kao katalizatora, a ne kao cilja.

Budući da je smrt svakomu apsolutna nedvojbenost, važna varijabla je kvaliteta života koji čovjek vodi između rođenja i smrti.

Odnos između novca i sreće je slabašan, da kad se prijeđe određena (i prilično skromna) razina novca, tada gomila novca ne donosi ljudima više zadovoljstva.

Poduzeća mogu poboljšati emotivno blagostanje svojih zaposlenika tako što će dio svojega proračuna prebaciti u humanitarna darivanja dajući svojim zaposlenicima određene iznose za donacije, što će njih još više usrećiti, a isto tako i humanitarne organizacije koje odaberu.

Čovjek ne može živjeti istinski vrijedan život bez osjećaja da pripada nećemu većem i trajnijem od samoga sebe.

Postizanje određenog skupa ciljeva, u ovom slučaju profitnih, nem anikakva utjecaja na zadovoljstvo, nego zapravo pridonosi nezadovoljstvu.

Čak i kada doista dobijemo ono što želimo, to nije uvijek ono što i trebamo. Ljudi koji imaju visoke ekstrinzične ciljeve za postiizanje bogatstva imaju i veće izglede da će ga ostvariti, ali i dalje su nesretni.

Jedan od razloga tjeskobe i depresije u soba koje žele mnogo postići jest nedostatak dobrih odnosa s drugim ljudima. Previše su zaposleni zarađujući novac i baveći se sobom, a to znači da u njihovim životima nema dovoljno prosotra za ljubav i pažnju, prigu i sućut i sve ono što je uistinu važno.

Središnja ideja ove knjige jest nepodudarnost između onoga što znanost zna i onoga što poslovni svijet čini. Jaz je velik. Njegovo je postojanje uznemirujuće. Iako se njegovo premošćivanje čini zastrašujućim, ipak imamo razloga za optimizam.

Nismo predodređeni da budemo pasivni i poslušni. Namišljeni smo da budemo aktivni i angažirani. A znamo i da se najbogatija iskustva u našim životima ne događaju kada tražimo potvrdu od drugih, nego onda kada slušamo svoj vlastiti glas – radeći nešto što je važno, kada to radimo dobro i u službi cilja većeg od sebe samih.
I tako, na kraju, popravljanje nepodudarnosti i podizanje našega shvaćanja motivacije na razinu 21.stoljeća – više je nego važan korak za poslovni svijet. To je potvrda naše humanosti.

Evo nečega što možete učiniti da biste održali motivaciju. Zapitajte se na kraju svakog dana jeste li danas bili bolji nego jučer.

Odredite svoje ciljeve, uglavnom one koji se tiču učenja, ali i one koji se odnose na rezultate, a potom svaki mjesec pozovite sebe u ured i dajte si procjenu. Kako vam ide? Učemu ste manjkavi? Koje alate, informacije ili kakvu biste podršku trebali za poboljšanje?

Ako znaš kamo ideš, nikad nećeš pogrešno skrenuti.

Već ste čitali o čudima '20% radnog vremena' kojim organizacije potiču svoje zaposlenike da petinu radnog vremena provedu na kojem god projektu žele.

Potičite među kolegama 'sad kad' nagrade.
U svakoj tvrtki u bilo kojemu trenutku može bilo kojeg koleg nagraditi bonusom od 50 dolara.

Provedite upitnik među zaposlenicima da iznesu svoje ideje o tome kako povećati autonomiju.

Šefovi tipa X uživaju u kontroli, šefovi tipa I odriču se kontrole.

Pojedinci se mnogo više angažiraju kada rade na ciljevima u čijem su postavljanju i sami sudjelovali.

Primjenite praksu sveučilišnih profesora i odvojite jedan-dva sata tjedno kada vam raspored nije opterećen da svaki zaposlenik može doći i razgovarati s vama o bilo čemu što mu je na umu. Vašim suradnicima moglo bi to koristiti, a vi biste mogli nešto naučiti.

Ako ljudi ne znaju zašto rade ono što rade, kako možete očekivati da će biti motivirani da to rade?

Gotovo je svatko od nas imao onaj doživljaj zadovoljstva nakon nekog obavljenog zadatka kao u priči o Zlatokosoj – ona vrsta koja nije ni prelagana ni preteška, a pruža nam predivan osjećaj zanosa. Međutim, kada radite u timu, pokatkad je teško ponoviti takvo iskustvo.

Za što bolji timski rad:
Organizirajte skupine tako da ljudi potiču jedni druge i uče jedni od drugih, te da budu heterogeni glede podrijetla i izobrazbe. Želite ljude čije se ideje zaistamogu uzajamno oplođivati.
Ako ih potičete na uzajamni odnos, neka to budu zajedničko sudjelovanje i suradnja.
Pokušajte izmjenjivati zaduženja.
Potičite svrhom, a ne nagradama. Što više ljudi dijeli zajedničku ideju, to više će vaša skupina obaviti duboko ispunjavajući izvanredan posao.

Odvojite cijeli jedan dan kada će zaposlenici moći raditi na čemu god požele, kako god to hoće i s kim god se odluče. Pobrinite se da imaju sve potrebne alate i resurse. Postavite im samo jedno pravilo: moraju nešto ostvariti – bilo da je to nova ideja, prototip proizvoda, poboljšani interni postupak – i to sljedeći dan. Organizacije tipa I znaju ono što organizacije tipa X malokad mogu shvatiti: stvarni izazovi mnogo su poticajniji od kontrolirane zabave.

Više plaće mogle bi zapravo smanjiti troškove poduzeća.

Previše škola kreće se u pogrešnome smjeru. Sve više stavljaju naglasak na rutinske odgovore koji traže angažman desne polovice mozga i na standardizaciju.
Podmićujemo učenike i studente da postanu poslušnici umjesto da ih izazovemo i potaknemo na angažman.

Dobre ocjene postaju nagrada za poslušnost, ali nemajumnogo veze s učenjem. U međuvremenu učenici s niskim ocjenama često sebe vide kao promašaj i prestaju se truditi i učiti.

Dobro je djeci davati džeparac. Ako imaju nešto svojega novca i ako mogu odlučivati kako će ga potrošiti, to im nudi autonomiju i poučava ih kako se odgovorno odnositi prema novcu.
Kućanski poslovi dobri su za djecu. Oni im pokazuju da se obitelji grade na uzajamnim obvezama i da članovi obitelji trebaju jedni drugima pomagati.
Kombiniranje džeparca i kućanskih poslova nije dobro za djecu. Ako povežu novac s određivanjem kućanskih poslova, roditelji džeparac pretvaraju u uvjetovanu ako-onda nagradu. To djeci šalje izokrenutu poruku: ak onema nagrade, nijedno dijete koje sebe poštuje neće dobrovoljno postaviti stol, iznijeti smeće ili pospremiti svoj krevet.

Pohvaljujte trud i strategiju, a ne inteligenciju. Neka pohvala bude konkretna. Pohvaljujte nasamo u četiri oka. Pohvaljujte smao onda kada postoji dobar razlog za pohvalu. Pretvorite učenike u učitelje.

Ograničeni igrači igraju unutar okvira, neograničeni igrači igraju izvan okvira.

Ako postaviš cilj da ćeš postati stručnjak u svojem poslu, odmah počni raditi sve moguće stvari koje sada ne radiš.

Najbolji trenuci obično se događaju kada se tijelo ili um osobe rastegnu do svojih granica u voljnom naporu kako bi se postiglo nešto što je teško i vrijedno.

Lincoln je imao dovoljno samopouzdanja da se okruži suparnicima koji su briljirali u onim područjima u kojima je on bio slab.
Istinskim je zanimanjem slušao stajališta drugih ljudi, a to mu je pomoglo da stvori vlastito složenije mišljenje.
Odavao je priznanje gdje god je trebalo i nije se bojao preuzimati odgovornost.

Ako ste trkač budite brži za desetinku sekunde, bolji za centimetar, pla metra, dva metra više nego godinu prije, i tako u svim stvarima.

Sokrat je odavno pokazao da je istinski slobodna osoba slobodna u onolikoj mjeri koliko je uspjela ovladati samom sobom. A oni koji ne vladaju sobom osuđeni su pronaći vladare koji će vladati njima.

Ljudi visoke razine osobne izvrsnosti dosljedno mogu postizati rezultate koji su njima od velike važnosti – oni zapravo pristupaju životu onako kako bi umjetnik pristupio umjetničkom djelu. To čine tako što se posvećuju cjeloživotnom učenju.

Neka se voditelji tvrtki zapitaju: s kojom svrhom i u čiju korist naši zaposlenici trebaju davati sve od sebe? Zaslužuju li naši ciljevi doista njihovu inicijativu, nadahnuće i strast?

'Mrkva i batina' pripadaju prošlomu stoljeću. Motivacija tvrdi da u 21.stoljeću moramo poboljšati autonomnost, izvrsnost i svrsishodnost.

13.08.2014. u 09:55 | 0 Komentara | Print | # | ^

Smanjite stres

Dr.M.C. Oz i M.F.Roizen
Izdavač: VBZ 2013

Dremuckajte, no ne više od pola sata. Potraje li san dulje skliznut ćete u fazu dubokog sna tako sličnog REM fazi da ćete nakon buđenja biti mamurni i pospani.
Potraje li manje od trideset minuta, kratki san može vas okrijepiti. Dremuckanje, koje tijelu i mozgu omogući da iznova živnu, uobičajeno jeu društvima koja se mogu pohvaliti silnom energijom i dugovječnošću.

Jedan od skrivenih razloga umora jest dehidracija. To je nešto što mnogi ljudi nisu u stanju prepoznati pa stoga, osjećate li se loše, znajte da vam stanje može promijeniti upravo čaša vode, a ne vrećica grickalica.

Izbjegavajte jednostavne šećere, svi oni završavaju s –oza: glukoza, saharoza, maltoza, dekstroza i slično (od svih izuzetak je riboza koi naše stanice opskrbljuje energijom).

Prijeđite na puretinu, ona sadrži triptofan, koji povećava razinu serotonina, a on pak popravlja raspoloženje, pomaže kod liječenja depresije a i ublažava žudnju za jednostavnim ugljikohidratima. No puretina nije najveći izbor triptofana. Probajte pileću juhicu i tamnu čokoladu.

Vitamini B skupine prijeko su potrebni vašim mitohondrijima (energetskim tjelesnim postrojenjima) kako bi iz glukoze stvorili energiju.

Ispravite leđa. Pravilno držanje osigurava snažne mišiće – i pomaže vam da cijeloga dana budete puni energije.
Pravilno držanje možete uvježbati upirući se leđima o zid.
Zamislite da vas uzica pričvršćena za vašu glavu vučeuvis i osjetite kako postajete sve viši.

Kada se smijemo povećava se broj tjelesnih stanica prirodno zaduženih za uništavanje tumora i virusa, no to nije sve. Smijanje snižava krvni tlak i zahvaljujući dubljim udisajima povećava količinu kisika u krvi, te smanjuje utjecaj mentalnog stresa na arterije. A nema cijene koju za to ne bismo platili.

...i plačite. Samo naprijed. Ženama je očito jasno da su suze podmazivači duše.

Naša raspoloženja diktiraju što ćemo jesti.
Jaka hrana kao što je meso, ili čvrsta i hrskava, upozorava na ljutnju. Slatka, da ste depresivni. Meke i slatke namirnice, poput sladoleda da ste tjeskobni. Slana hrana, da ste pod stresom. Krupne namirnice kojima natrpate želudac poput krekera i tjestenine, svjedoče da ste usamljeni i/ili seksualno frustrirani. Ako trpate sve i svašta u sebe – tada ste ljubomorni.

Brzo izmjenjivanje ugodnih mentalnih slika poboljšava rad mozga, zahvaljujući njima mozak postaje fleksibilniji i one potiču cirkuliranje kreativnih sokova.

Duboko je disanje presudno, stimulira živac vagnus, koji djeluje umirujuće na mozak i smanjuje stres.

Prisjetite se kakav je bio vaš partner/ partnerica kada ste tek počeli hodati. Usredotočite se na one osobine koje su vas u početku privukle (no nemojte se zadržavati samo na razmišljanju).

Muškarci koji spolne odnose imaju triput tjedno smanjuju rizik od srčanog i moždanog udara za 50%. A žene koje uživaju u seksu dugovječnije su od onih koje u njemu ne uživaju. Zahvaljujući dobrom seksu vaše se tijelo osjeća i jest mlađe za dvije do osam godina.

Prava je istina da dvoje uspiju samo kad pojedinci u paru ostanu pojedinci. Zato što svaka osoba može ciše pridonijeti braku ako je opuštena i zadovoljna sobom.

Dobra masaža stopala dobra je i tijelu i umu jer:
- Povećava razinu oksitocina, hormona koji vas ispunjava toplinom i omamljenošću (to je isti onaj hormon koji se luči dok majka doji dijete)
- Potiče uzbuđenje jer u stopalima se nalaze 'seksualni' živci
- Stimulira limfnu drenažu i potiče izbacivanje toksina iz vašeg organizma.
Masirajte odozdo prema gore, napetost se gomila u gležnjevima, zato najprije razgobajte stopalo, tj nožni zglob.

Riješite se glavogolje:
Trbuh vašeg sljepoočnog mišića smješten je u samom središtu sljepoočnica. Napipajte to područje čvrsto stisnutim kažiprstom i srednjakom sve dok ne osjetite blago mišićno ispupčenje. Ako ga ne uspijete otkriti, stavite prste na sljepoočnicei potom nekoliko puta stisnite zube (kutnjake). Trebali biste osjetiti kako se središte vašeg sljepoočnog mišića napinje i opušta.
Pronađite točke na stražnjem dijelu baze lubanje, neposredno iza kostiju iza ušiju i kružno ih pritišćite palcima dvije minute.
Tkivo točno iznad nosa uštipnite srednjakom kod jednog oka, a palcem kod drugoga te ga plagano vucite prema gore tako da osjetite pritisak u blizini obrva.
Koristeći se palcem i kažiprstom jedne ruke, pritisnite i uštipnite mekano mesnato tkivo na gornjem dijelu druge šake.

Jednu ili dvije teniske loptice ubacite u čarapu, stavite ih ispod bolnog mjesta na leđima i lezite na njih. Djeluje poput dubinske masaže i rješava vas napetosti u tom području. Kotrljajte po bolnim dijelovima.

Glavobolja, istinski kradljivac energije, može biti posljedica slabosti ili grčenja vratnih mišića.

Kad je riječ o ublažavanju učinka stresa i depresije, najbolji lijek ne mora nužno biti bočica s lijekovima, bitno je da mi sami ne ostanemo zarobljeni u vlastitoj 'bočici, u samom sebi.

Budući da su žene daleko brbljivije od muškaraca, kad se raspričaju i daju si oduška, mogu imati mnogo više koristi od kemijskih tvari u mozgu.

Odvojite nešto vremena kako biste razmislili što vas to u životu pokreće i koje su vaše strasti. Što ih više možete uskladiti sa svojim svakodnevnim aktivnostima bit će spokojniji.

Da biste se uhvatili u koštac s nekom emocijom, morate postupiti suprotno od onoga što vam ona nameće. Suprotnost ljutnji nije povlačenje ili odustajanje od napada, već empatija.

Radite sklekove, rastežite se ili duboko dišite. Na taj ćete se način rasteretiti fiziološkog tereta ljutnje.

Ako naporno radimo jer uživamo u poslu, tada je sama ta motivacija samopoticajna. Nastavljamo raditi taj posao zato što u njemu uživamo, a to jača naše uvjerenje kako je posao zabavan – i samim time manje stresan.

Ako od svog radnog mjesta napravite mjesto koje vas osnažuje, tada ćete poboljšati svoje zdravlje i ublažiti stres.

Isplanirajte svoj radni dan. ne morate pregledati svu elektroničku poštu, pogledajte je kad završite planirane radne zadatke. Pravite česte stanke, prošećite, popijte čašu vode, razbistrite glavu. Sve je to sastavni dio očuvanja radne energije i da pri povratku na radno mjesto budete još učinkovitiji.

Prenesite dio radnih zadataka na kolege, ali i vi njima pomognite kad vidite da su u škripcu.

Cilj budističke meditacije nije potisnuti štetne emocije, već uočavati kako se one javljaju, kako se doživljavaju i kako dugoročno utječu na nas. Za budiste dobar se život ne osigurava prevladavanjem neke emocije, pa čak ni mržnje, već učinkovitim upravljanjem njome. Tri mentalna procesa najotrovnija za um jesu: žudnja, mržnja i samozavaravanje.

Molitva djeluje na više načina: opušta, pozitivna je i nakon nje obuzmu vas mir, radost i drugi osjećaji koji ostavljaju pozitivan trag, osoba ima osjećaj da joj je molitva pomogla bez obzira na to je li uistinu tako. Ljudi koji se mole vjeruju u nadnaravne sile i božansku iscjeljujuću moć, a čini se da to snažno djeluje na njihovo zdravlje.

Usredotočite se na sadašnji trenutak: lezite, zažmirite, opustite se, poklonite pozornost svakom dijelu tijela, u mislima putujući njegovom prednjom i stražnjom stranom, završavajući u predjelu vrata, čeljusti, jezika, lica i obrva.

Postupite suprotno: kad smo uplašeni ili tjeskobni izbjegavamo ljude i aktivnosti, kad smo depresivni ili tužni povlačimo se (ostajemo u krevetu).

Obratite pažnju na svoje mišiće, napinjanjem i opuštanjem mišića možete se riješiti pohranjenog fizičkog stresa.
Svakoga dana izdvojite vrijeme za duboko disanje i meditaciju. Dobro je to činiti prije spavanja, tj u svakom trenutku dok se pokušavate osloboditi stresa.
Da biste uspjeli očistiti svoj um od misli i da biste meditirali, odaberite jednostavnu riječ i ponavljajte je bez prestanka. Ako se usredotočite na tu jednu riječ, sive ćete stanice očistiti od misli.

Zahvaljujući sjajnom izgledu možete se osjećati sjajno. I obratno.

13.08.2014. u 09:54 | 0 Komentara | Print | # | ^

Bolesti probavnog sustava

Kolitis
Predstavlja upalu debelog crijeva.
Ljuska crvenog luka, afrički trputac, odoljen, lincura,sladić, bergenija, krkavina, zečji trn, blaženak, krestušac, smokve, žutika.
Ako je dio debelog crijeva kirurški odstranjen, smanjite unos masnoća koja obično izaziva proljev i nadutost.
Koristit će puno tekućine i hrane bogate biljnim vlaknima, međutim kod pojačanog napadaja ograničite konzumiranje hrane bogate biljnim vlaknima, kako bi se crijeva odmorila i simptomi smanjili na najmanju mjeru.

Enteritis
Predstavlja upalu tankog crijeva.
Sok od mrkve, šipak, metvica, blaženak.
Izbjegavajte potpuno crveno meso i mlijeko, hranu bogatu biljnim vlaknima i svu teško probavljivu hranu.

Nadutost crijeva
Stanje u kojem dolazi do povećanja trbušnih tj probavnih plinova. Većina ljudi dnevno proizvede oko pola do jedne i po litre plina. Omjer sastava plina uveliko ovisi o bakterijama koje žive u debelom crijevu ili fermentaciji konzumirane hrane u ostalim dijelovima probavnog trakta, prije ulaska ostatka hrane u debelo crijevo. Prosječno 30-150gr neprobavljene hrane svakoga dana dospijeva u debelo crijevo u obliku ugljikohidrata. Neugodan miris vezan je za sumpor, a kojeg proizvodi određena bakterija koje ne prebiva u organizmu svakog čovjeka.
Hrana koja posebno izaziva nadutost je hrana bogata složenim šećerima (grah, kupus, blitva, brokula, šparoge i drugo povrće i integralne žitarice), hrana bogata škrobom (krumpir, kukuruz, brašno i proizvodi – jedina iznimka je riža),luk i ostala hrana bogata fruktozom (artičoke, kruške i pšenica), tamno pivo i crno vino, hrana bogata šećerom sobotolom (jabuke kruške, breskeve, šljive i proizvodi bogati umjetnim sladilima), hrana bogata biljnim vlaknima (zobene pahuljice, grah, grašak i većina voća).
Kičica, sok peršina, pelin, paprena i klasasta metvica, češnjak.
Dobro bi bilo jesti namirnice koje obiluju cinkom – bademe, puretinu, marelice koji poboljšava probavu bjelančevina. Korisno je hrani u što većoj mjeri dodati češnjaka i đumbira.

Proljev
Predstavlja grčenje utrobe i omekšanje stolice.
Turica, jabuka, osušena borovnica, kupina i malina, kamilica i metvica, rogač, mrkva, oman, piskavica, nar, hrast, afrički trputac, jaka crna kava, češnjak, riža, kiselica.
Izbjegavajte masnu hranu, mliječne proizvode, umjetno zaslađenu hranu i pića, hranu koja stvara nadutost.
Koristit će vam banane (blage i lako probavljive sa visokim sadržajem kalija, bogate pektinom i inulinom (probiotik potiče rast korisnih bakterija u crijevima), bijela riža i pire od krumpira, jabučni sok i dvopek, jogurt, kuhana piletina, borovnice.

Zatvor
Znači neredovita, tvrda, otežana stolica.
U 95% slučajeva zastoj se događa u debelom crijevu.
Lan, afrički trputac, aloja, pasji drijen, američka i obična krkavina, sena, piskavica, kineska rabarbara, sjeme lana, oskoruša sirup, pšenične mekinje, rasol kiselog kupusa, maslačak, suhe smokve i šljive, cikla, bazga, šipak, limun, crveni luk i češnjak.

Gubitak teka
Uzrokuje često simptom nekih bolesti. Pridonosi nedovoljno tjelesnih aktivnosti. Za poticanje teka jedite češće i u manjim obrocima.
Rajčice potiču tek, hrana bogata vitaminom B12 (školjke, jetrica pureća, hobotnica, plava riba, janjetina, sir, jaja, nemasna govedina, jogurt, sjeme sezama, juneća plećka, tamna čokolada, kikiriki); vitamin D (gljive, plava riba, sok od naranče, sir) povećano izlaganje suncu, još su dobri crvene ljute paprike, zeleni čaj, češnjak, kliničići, koromač.

Hemeroidi
Troskot, stolisnik, jarebika, gospina trava, šumska jagoda, crna hudika, crna malina, kopriva, maslačak, kamilica, ječam, preslica, likovac, divlji kesten, vodopija, pšenica, pirika, kopriva, vrba, kopar, zečji trn.
Pomaže što više tekućine, šetnja po svježem zraku, lagana gimnastika, cikla i mrkva.

Bolesti jetara
Mrkva, osljebad, maslačak, vodopija, kineska angelika, sladić, bocasta tikvica, bijela breza, đumbir, kurkuma, troskot, veliki trputac, pelin.
Izbjegavajte prejedanje, ne jdite 2-3 sata prije spavanja, spavajte što duže, jedite više malih obroka, ishranu promjenite postupno.

Kamenac u žući
Žučni kamenci stvaraju se od kolesterola i drugih supstanci koje žuć sadrži.
Rotkva i med, oskoruša, breza, šumska jagoda, lincura, cikla, neven, sok od kiselog kupusa, mažuran, konoplja, kantarion, kukuruz, iđirot, maslinovo ulje, brusnica, troskot, maslačak, jarebika, stolisnik.

13.08.2014. u 09:53 | 0 Komentara | Print | # | ^

Pobijedite bol

Doroty Foltz-Gray
Izdavač: Mozaik

Dobre emocije smanjuju razinu loših kemikalija koje proizvodi stres. Signale koji idu prema centrima za bol u mozgu možete oslabiti opuštajući se. Ali ako ste pesimistični i ljuti, bojite se, tugujete ili ste depresivni, tada će se razina loših kemikalija povećati.

Istraživanja su pokazala da žene bol osjećaju jače od muškaraca. Čak i kada muškarci žene pate od istih tegoba, žene više boli.
To je vjerojatno stoga jer bol registriraju u različitim dijelovima mozga, kod žena u limbičkom dijelu gdje je centar za emocije, kod muškaraca u kognitivnim centrima. Uloge možda imaju i spolni hormoni: kod žena prag tolerancije ovisi o tome u kojem su dijelu menstrualnog ciklusa.

Boljem dijelovanju lijekova protiv boli pomažu: tuširanje toplom vodom dva puta dnevno, uspravno sjedenje za stolom, istezanje svaki sat, masiranje leđa teniskim lopticama. Postupno s ovim možete i sami smanjiti doze lijekova.

Surađujte s boli. To je učinkovitije nego da se stalno borite protiv nje.
Omogućite da ono što se zbiva prođe, umjesto da zaustavljate bol. Čak i tijekom teških dana možete odlučiti kamo ćete usmjeriti energiju.

Bol može pojačati nedostatak vitamina D, produžite boravak na suncu.

Prehrana može utjecati na bol u živcima, isprobajte vegansku prehranu bez mesa i mliječnih proizvoda, pa polako vraćajte sa smanjenjem boli izbačene namirnice.

Bol je način na koji nas tijelo upozorava na nešto, a mi upozorenja ignoriramo. Bol se lakše kontrolira što mu se prije posveti pozornost.

Kada je riječ o boli, informacije su vaš saveznik. Istraživanjem novih terapija i tretmana preuzimate odgovornost za vlastito liječenje, što je najbolji put. Ali nemojte da vas želja za znanjem potpuno obuzme, vi znate da je vaša bol samo dio života, a ne njegov smisao.

Manje agresivna sredstva protiv bolova: đumbir učinkovito protuupalno sredstvo, riblje ulje daje protuupalni učinak i ublažuje jutarnju ukočenost i ukočenost zglobova kod osoba s reumatoznim artritisom, kapsaicin u kremama (kapsaicin ljuti sastojak ljutih paprika) privremeno ublažava bol, bromelain koji se nalazi u stabljici i plodu ananasa ublažuje upalu i bol kod uganuća i istegnuća.

Vaše vam tijelo uvijek nešto poručuje. Što više obraćate pozornost na znakove koje vam upućuje, bolje ćete razumjeti što izaziva i pojačava bol i kako je spriječiti.

Seks aktivira osjećaje postignuća i nagrade i otpušta prirodne ubaživače boli i dopamina, kemijskog spoja koji u mozgu izaziva osjećaj zadovoljstva i time smanjujete bol.

Naučite kako predahnuti, naći vremena i opustiti se. Recimo tijekom dana povremeno zatvorite oči i u mislima potražite napetost u tijelu. Opustite mišiće i duboko udišite i izdišite.

Lijekovi djeluju zato što u tijelu imate receptore na koje djeluju. Ali receptore vam nisu podarile farmaceutske tvrtke. I sami proizvodite spojeve koji ublažuju bol. Možete ih proizvoditi više ako se disciplinirate, naučite što izaziva bol i opustite se.

Bol utječe na san, a nedostatak sna pojačava bol.
Ostanite aktivni, akitvnost je oblik odvraćanja pozornosti. Ako si trebate malo ugađati, učinite to.
Redovito zamjećivanje dobrih događaja umanjuje stres.
Usredotočavanje na snagu izvan vas, bilo se radilo o bogu, ili svemiru ili prirodi, može blagotvorno djelovati na psihu i time ublažiti fizičke simptome.

Kontrolirajte bol s pomoću uma. Nije hipnotički trik. Evo kako:
Zamišljajte nešto doista pozitivno, umjesto da se usredotočite na tegobu.
Dokazano je da igranje igrica smanjuje bol tri puta više nego sami lijekovi.
Pobjegnite uz omiljenu glazbu.

Tradicionalni savjet da treba samo ležati u bolesti i odmarati, više ne vrijedi. Svakodnevnim 30-minutnim vježbanjem potičete izlučivanje endorfina, hormona dobrog raspoloženja, koji su prirodni lijek protiv bolova, a podižu raspoloženje i ublažavaju stres. Kad se vaš organizam počne jače opskrbljivati kisikom i krv brže proteče žilama, osjećat ćete se bolje, sretnije i samouvjerenije.
Ako imate vremena za gledanje televizije, čitanje ili drijemanje, imate vremena i za vježbanje.
Prisjetite se kojim ste se aktivnostima rado bavili u djetinjstvu i pokušajte im se vratiti.

Popišite sve okidače za bol da možete ubuduće obratiti pažnju za njih i izbjeći ih.

Bol u leđima
Može se javiti i zbog neočekivanih razloga, npr hernije ili problema s jajnicima.
Preduhitrite bol u leđima - svako pola sata prošetajte. Legnite na tenisku lopticu tako da ona pritišće bolno mjesto i opustite se. Pritisak će blago istegnuti bolno mjesto i okolne mišiće.

Bol u vratu
Stavite rižu u manju jastučnicu, zatvorite je i zagrijte u mikrovalnoj pećnici. Dobit ćete savršeni topli jastuk čiji oblik možete prilagoditi svojem vratu.

Sindrom kroničnog umora
Istraživanje je pokazalo da žene koje pate od ovog sindroma ujutro imaju abnormalno niske razine hormona kortizola. SKU je složeno stanje koje vjerojatno uključuje infekciju, nasljeđe, hormone i slab imunosni sistem.
Mnogi pacijenti koji imaju SKU danas vjeruju da je to stanje odraz krize energije, ljudi troše više energije nego što je stvaraju pa im je 'pregorio' osigurač.
Infekcije i manjak hormona, uz ostalo, mogu biti okidač za izgaranje osigurača koji je kod ovog sindroma hipotalamus.
Osobama koje imaju SKU često je narušen noćni san.

Fibromialgija - bolovi u mišićima
Pomoći će topla kupka. Osim što će primiriti uznemirene živce, topla kupka će i opustiti napete mišiće.
Kreme za sportaše koje sadrže kapsaicin opuštaju napete mišiće i pojačavaju dotok krvi u mišiće.
Neki znanstvenici vjeruju da je nesanica možda okidač za fibromialgiju. U dubokom snu naš organizam proizvodi hormon somatonedin C koji je prijeko potreban za zdravlje živaca i mišića.

Lupus - uzrok ove bolesti je pogreška u imunosnom sustavu. Imunitet, umjesto da brani vlastiti teritorij, okreće se protiv tijela i postupa kao da je ono uljez koji ga napada. Posljedice su česte upale, bol i oštećenja tkiva.
Pomoći će kupka s uljem lavande prije spavanja.

Zubobolja
Zubi su dio vašeg tijela. Kada imate infekciju u ustima, znači da vam je inficirano tijelo.
Klinčić kojeg sišete umanjit će bol, a također ćete ublažiti oticanje ispiranjem usta slanom vodom.
Sir, meso i orašice cuvaju zubnu caklinu jer neutraliziraju kiselinu. Hrskava mrkva i jabuka uklanjanju ostatke hrane među zubima sprijecavajući propadanje zubi, bolest desni i loš zadah. Izbjegavajte slatko, uključujući sušeno voće i kiselo, npr kisele krastavce i limun jer u sprezi s bakterijama u ustima stvaraju kiselinu koja ubrzava nastanak karijesa i ostale bolesti (pijte limunadu na slamku).

Sinusitis – začepljenost sinusne šupljine
Stavite topli vlažni ručnik na lice, toplina će pomoći da se sinusi otvore.
Pomiješajte 1 žličicu rotkive s ˝ žličice maslinova ulja I 1 žličicom limunova soka. Uzimajte po Ľ žličice dok ne osjetite da se sinusi počinju otvarati.
Skačite na mjestu, ova vježba potiče protok sekreta.
Pijte puno vode ili bilnog čaja jer tako možete razrijediti sekret. Izbjegavajte alkoholna pića jer alkohol može poticati oticanje sinusa.

Sindrom temporomandibularnog zgloba – ako vas boli pri otvaranju I zatvaranju usta
Kada zglob nije zdrav osim bolova I osjetljivosti možete doživjeti I glavobolje, zubobolje, bol uha I teškoće kod otvaranja usta.
I vaše držanje može pridonijeti tome.
Pomažu lijekovi protiv bolova poput ibuprofena I naproksena koji se uzimaju svako 4-6 sati.
Nakon uzimanja lijek ana obraz stavite gazu namočenu u toplu vodu I držite 15 minuta. Ponovite po potrebi.

Divertikklitis – upala malih vrećastih proširenja na stijenkama posljednjeg dijela debelog crijeva
Ako se radi o blažem obliku pomoći će antibiotic, odmor I privremena prehrana mekšim namirnicama.

Žgaravica
Ako je imate više od 2 puta na tjedan, radi se o obiljnijem problemu, tj. kroničnom gastroezofagealnom refluksu.
Ako sumnjate da vam je žgaravica izazvala bolove, ne jedite dok bol još traje. Prejedanje pojačava pritisak na ezofagealni sfinkter pa se povećava mogućnost da on popusti te propusti još više kiseline u jednjak.
Čaša vode isprat će kiselinu – pijte.
Prema istraživanjima, žvakanje žvakaćih guma može pomoći da se neutralizira želučana kiselina do tri sata nakon obroka.
Uspravno sjedenje je bolje od ležanja kojim će se bol samo pogoršati. Otpustite remen da se smanji pritisak na želudac, a sila teža će učiniti svoje.

Hemeroidi
Svaki dan jedite barem 25-30 gr vlakana.
Kupine, maline, borovnice, jagode I trešnje sadrže flavonoide s protuupalnim djelovanje koje ublažavaju bol, krvarenje, svrbež pa čak I pojavi hemeroida.
Pijte dosta vode I redovito vježbajte.
Koristite toplu kupku sa gorkom soli koja će izvući tekućinu iz hemeroida I smaniti otekline I upale. Dobri su I hladni oblozi, posebno oblog od hladnog crnog čaja.

Sindrom iritabilnog crijeva
Čaj od kamilice umiruje crijeva jer povećava razinu glicina, aminokiseline koja se povezuje s ublažavanjem grčeva u mišićima, stoga je dobra I kod menstrualnih grčeva. Čaj od kamilice će dvostruko djelovati, ako vam je sindrom prouzročio zatvor, dodatna tekućina može samo pomoći.
Sjemenke kima I koromača smanjuju plinove I nadimanje. Cardamom I korijander ublažuje grčeve crijeva koji mogu izazvati dijareju. Kako biste umirili crijeva, dodajte ih u juhe, variva I druga jela.
Koristite kapsule s uljem paprene metvice (3-4 puta na dan, 15-30 min prije obroka) koja opušta mišiće, olakšava teškoće s nadimanjem I spriječava napredovanje bakterija u tankom crijevu.
Vježbajte, pijte mnogo vode (nadoknadit ćete tekućinu nakon proljeva, a voda će ublažiti zatvor) I jedite više manjih obroka.
Magnezijev citrate popijte prije spavanja, povećat će razinu vode u crijevima pa će se lakše isprati otpadne tvari.

Čirevi
Konzumirajte više brokule, kelja, cvjetače, kelja pupčara, kupusa I kelja koji sadržavaju sulforafan, spoj koji šteti crijevnim bakterijama. Također I jogurt sa živim bakterijama I zobenu kašu s voćem.
Ovisno o vrsti čireva nekoliko krekera može zaposliti želučanu kiselinu I tako ublažiti pečenje.
Čaj od glatkog brijesta pomiješan s vodom tvori gel I oko probavnog trakta stvara oblogu koja ga čuva od kiselina.

Cluster glavobolje – javlja se iznenada s jedne strane lica, često u području oko ili iza jednog oka
Ledeni oblog otupit će bol.
Trčanje je korisno jer vas prisiljava da udahnete više kisika.
Opuštajte se, meditirajte, dišite, uživajte u toploj kupki – ostanite mirni jer stres često izaziva ovu vrstu glavobolje.
Magnezij pomaže u regulaciji rada krvnih žila, ublažuje bol I smiruje nervozne živce.

Migrene – razlikuje se od ostalih glavobolja po pratećoj mučnini, nedostatku teka I osjetljivosti na svjetlost I buku
Osobe s migrenama možda su osjetljivije na jake mirise, previše ili premalo sna, jarka svjetla, nestalne razine hormona. Ti okidaći mogu pobuditi trigeminalni živac, najveći u glavi, koji otpušta spoj koji izaziva upalu oko moždanih krvnih žila I živaca te bol oko jednog ili oba oka, čela I sljepoočnica. Što je više okidača aktivirano, veća je vjerojatnost migrene.
Pomaže šalica jake crne kave koja će pomoći da se stisnu otekle krvne žile u mozgu I pomoći apsorpciji drugih lijekova koji se istovremeno uzimaju.
Sjednite ili lignite u zamračenu prostoriju sa hladnim ledenim oblogom na čelu I masirajte bolne dijelove glave.
Migrenu može izazvati I nedostatak sna, kao I previše sna, pa je važan ustaljeni raspored. Glavobolje može ublažiti I stalan raspored obroka I tjelovježbe.

Tenzijske glavobolje – stiskanje I bol na stražnjem dijelu vrata
Namačite stopala u vrućoj vodi. Toplina će odvući krv iz glave u noge I tako ublažiti bol.
Pijte puno vode I masirajte vrat uljem lavande ili paprene metvice.

Burtitis – upala bursa, malih vrećica ispunjenih tekućinom koje ublažuju trenje između tetiva I mišića oko zglobova
Odmarajte, koristite ledeni oblog, koristite protuupalne lijekove kao ibuprofen.
Dobra je I krema s mentolom ili kapsaicinom.
Nemojte dugo sjediti na istome mjestu, pokrenite I razgibajte zglobove. Nježno istezanje mišića oko bolnog zgloba umanjuje bol I pritisak na zglob.
Svaki dan popijte dvije čaše soka od brusnica koje sadržavaju kvercetin, biljni pigment koji je antioksidans I djeluje protuupalno.

Giht
Ako se ne liječi može oštetiti zglobove I izazvati još veću bol.
Koristite ledene obloge, štap za hodanje kod većih bolova I okvir oko kreveta koji će podignuti posteljinu da ne djeluje bolno na dodir.
Opskrbite se narančama, slatkim crvenim paprikama, brokulom I drugim voćem I povrćem bogatim vitaminom C, trešnjama koje smanjuju razinu mokraćne kiseline, ananasom koji sadrži enzim bromelain koji ublažuje upalu I bol.

Osteoartritis – istrošenost hrskavice
Ukočeni ste poput metle I ne moćete se pokrenuti, posebno su bolni kukovi, koljena, ruke I kralježnica.
Teniskom lopticom pritisnite bolno mjesto I kotrljajte naprijed natrag.
Ako je na rukama stavite rukavice prije oticanja.
Tkaninu namočenu u toplu vodu prislonite na ukočeni zglob.
Vražja kandža I sunce učinit će pomak na bolje.

Reumatoidni arthritis
Đumbir I kurkuma imaju protuupalna svojstva.

Herpes
Sameljite pola šalice sirove zobene kaše I uspite u toplu kupku u kojoj ćete ostati dvadesetak minuta. Zob umiruje nadraženu kožu.

Upala mišića I tetiva
Uživajte u maslacu s kikirikijem ili nekoj drugoj slastici koja sadržava bjelančevine I ugljikohidrate 15-60 min nakon tjelovježbe koji će pomoći mišićima u oporavku. Dok vježbate, tijelo rabi insulin kako bi učinkovitije dopremalo hranjive tvari u stanice, no to traje samo jedan sat.
Koristite raznovrsne sportove kako bi uposlili neke druge skupine mišića.

Endometrioza – rast tkiva izvan maternice
Kupanje u toploj kupki, kretanje, masiranje, oblog od ugrijanog ricinusovog ulja (30-60min), duboko disanje.

Upala mokraćnog mjehura
Osobe s upalom mokraćnog mjehura osjetljivije su na kiselu I začinjenu hranu te čokoladu, vjerojatno stoga što su im probuđena živčana vlakna u mjehuru koja inače spavaju.

Menstrualni grčevi
Najčešće su posljedica stezanja maternice, koja se svakog mjeseca rješava endometrijske sluznice. Te kontrakcije potiću prostaglandini, hormonima slične tvari koje izazivaju bol I upalu. Unutar zdjelice postoje I leukotrieni, tvari koje također izazivaju upalu I grčenje. Grčevi se pogoršavaju dok odbačena sluznica prolazi kroz vrat maternice.
Sami si najbolje možete pomoći prehranom s malim udjelom ugljikohidrata, lijekovima protiv bolava s protuupalnim djelovanjem, vježbanjem te izlaganjem suncu. Treba piti 1200 mg kalcija svaki dan.
Ulje žutog noćurka sadržava gama-linolensku kiselinu koja zaustavlja proizvodnju upalnih prostaglandina I drugih spojeva koji izazivaju grčeve. Do tri puta na dan uzimajte standardni ekstrakt koji sadrži berm 500 mg masnih kiselina.
Govori se da pritiskanjem gornje usnice ravno ispod nosa svakih 15 min nekoliko puta na dan može smanjiti količina krvarenja I time ublažiti bol. Probajte. Grčeve možete oslabiti I istezanjem mišića zdjelice. Stanite tako da stopala budu u šitini bokova, svinite koljena, a dlanove položite na bokove. Zdjelicu 15 min pomičite naprijed natrag, ovo bi vas trebalo malo opustiti.
5 min abdominalne masaže dnevno 5 dana prie mjesečnice I nanjen prvi dan znatno smanjuje grčeve.

Predmenstrualni sindrom
Ako doista patite od PMS-a postoje načini das i pomognete:
Šalicom čaja od đumbira, maslačka I smreke rješit će vas viška tekućine.
Bavite se sportskom aktivnosti I izlažite suncu barem 30 min na dan.
Progresivno relaksirajte mišiće: lignite I zatvorite oči. Udahnite I napnite mišiće stopala što jače možete. Izdišući mišiće opustite zamišljajući kako izdišete bol I stres. Obratite pažnju na razliku izmešu napetih I opuštenih mišića. Odmorite se nekoliko sekundi pa nastavite s ostalim dijelovima tijela.
Uzimajte 1200 mg kalcija na dan.
Više vode, manje soli, vitamin B6, masaža I češći manji obroci također će pomoći.

Opekline
Gel s aloa verom. Kupka od zobene kaše.
Ako je rana zatvorena sa već zaraslom krastom svrbež možete ublažiti ispiranje limunom, octom I vodom.
Oblozi od nevena I kamilice djeluju protuupalno I antiseptički na opekline od sunca. Gospina trava osim što utječe na raspoloženje u obliku ulja ili kreme može ublažiti upalu I bol te ubrzati zacjeljivanje manjih opeklina.

Psorijaza
Je kožna buzrokovana poremećajem imunosnog sustava. T limfociti, krvne stanice koje vas u normalnim okolnostima štite od virusa I drugih napadača, odmetnu se I počnu napadati stanice koće, koje otiču množe se. Razmnožavanje stanica kože traje oko mjesec dana, no kod psorijaze samo nekoliko dana. Posljedica je nakupljanje stanica kože koje stvaraju debele ljuskaste mrlje bilo gdje na tijelu. Bolest nije zarazna, a uzrok se često krije u nasljeđu.
Opskrbite se mrkvama, rajčicama I ostalim povrćem veseli boja koje obiluje beta-karotenom jer smanjuje rizik od psorijaze.
Indigo mast iz sušenih kineskih biljaka kod istraživanja oboljelih od sporijaze djelovao je 81% tnim poboljšanjem stanja.

13.08.2014. u 09:52 | 0 Komentara | Print | # | ^

Tibet

Alexandra David – Neel
Izdavač: Misl 2001.

Imala sam na umu kratku eskurziju, zanimljiv, ali kratki interview, ali, ustvari bila sam uvučena u putovanja koja će me zadržati u Aziji punih četrnaest godina.
Na početku te duge serije putovanja, Dalaj Lama se u mojim dnevnicima ističe kao ljubazni domaćin koji je ugledavši jednog stranca bez ograda i predrasuda, pozvao ga da upozna njegovu domovinu.
To je Dalaj Lama učinio u nekoliko riječi: Naučite tibetanski!

Tibetanci vjeruju da vrlo snažnom i vrlo kontinuiranom misaonom koncentracijom čovjek, zaista može stvoriti, od oblika na kojima je vježbana mentalna koncentracija, živu i djelujuću vanjsku stvarnost.

Papa jednom jedinom kretnjom blagoslovi mnoge, dok su Tibetanci daleko precizniji i svakako očekuju i infividualni blagoslov.

Postoji dodir, direktni i indirektni, između lame i vjernika. Taj dodir, prema lamaistima, nužan je, jer značaj blagoslova, ljudi ili stvari, nije u tome da se na njih spusti božji blagoslov, već da se u njih pretoči blagotvorna moć lame.

Pitala sam Dalaj Lamu – A vi, jeste li Vi lišeni svih prljavština?
Nasmijao se glasno.
Onaj koji se pokušava izvući, tone još dublje. Ja se u tome valjam kao svinja. Ja to probavim i pretvorim u zlatnu prašinu, u potok čiste vode. Oblikovati zvijezde iz psećeg govna, to je Veliki posao!

Strani autori nazivaju sve članove lamaističkoga svećenstva lamama, što nije običaj u Tibetu. Jedini svećenici koji imaju pravo na naslov lame su duhovni dostojanstvenici kao što su tulke, nadstojnici velikih samostana i redovnici visoke sveučilišne naobrazbe. Svi drugi svećenici, čak i oni zaređeni kao to su gelonzi, nazivaju se trape (studenti). Međutim pri obraćanju starijim i učenim duhovnicima, iz učtivosti, uobičajeno je koristiti naslov lama.

Seljačko redovništvo siromašno je i loše hranjeno i teško im je suspregnuti ushit radosti kada im smrt bogatog mještanina navješćuje nekoliko dana obilja.
I dok odrasli barem pokušavaju prikriti svoje osjećaje, djeca-novaci koji čuvaju marvu spontano ih izražavaju. Tako dok sam jednog dana sjedila nedaleko od ovih mladih pastira, začuo se daleki zvuk duhačkih instrumenata.
U trenu dječaci su zastali u igri, slušajući vrlo pozorno. Ponovno, začuli smo isti zvuk. Djeca su razumjela.
Školjke, rekao je jedan od njih.
Netko je mrtav, odgovorio je drugi.
Šutjeli su gledajući jedan drugoga, a u očima im se iskrilo zadovoljstvo.
Bit će mesa, šapnuo je jedan od dječaka.

Zašto su ti ljudi ispuštali one čudne krikove? Odgovorio mi je da je to obredni krik koji lama ispušta pokraj netom umrloga da bi se pomoglo njegovom 'duhu' da napusti tijelo kroz rupu koju ovaj magični slog otvara na vrhu lubanje.

Čestitam samoj sebi na tome da sam ga srela i zahvalno priznajem da me je zadužio. (opa njen prevoditelj – okultist, školski učitelj i pisac).
Popularan opis imućnih je: Njihove su usne uvijek ovlažene čajem ili pivom.

Polazeći od ideje da je 'znati kako' od esencijalne važnosti, lamaisti drže da nakon što se stekne umijeće dobrog življenja, čovjek mora naučiti umijeće dobrog umiranja i 'dobrog činjenja' u drugim svjetovima.

Tibetanci smatraju da su mistični upućenici za vrijeme dezintegracije svoje osobnosti, sposobni zadržati svoj um lucidnim i time pri prijelazu iz ovoga u drugi svijet biti potpuno svjesni svega što se događa. Takav čovjek ne treba nikakvu pomoć u svojim zadnjim satima, niti bilo kakav religiozni obred poslije smrti.

Lama koji pomaže umirućem čovjeku pomno pazi da ovaj ne zaspe, ne onesvjesti se i ne padne u komu. On ukazuje na sukcesivni odlazak posebne 'svjesnosti' svakog pojedinog osjetila to jest, svjesnosti oka, nosa, jezika, tijela, uha. Drugim riječima, obraća pozornost na postupan gubitak mirisa, okusa, dodira i sluha.
Nadalje, zadaća je lame pomoći 'duhu' iskočiti iz svoga tijelesnog omotača kroz vrh glave, jer ako bi duh naputio tijelo bilo kojim drugim putem, buduća dobrobit toga čovjeka bila bi uvelike ugrožena.

'Duh' oslobođen tijela počinje neobično putovanje. Popularno vjerovanje jest da se putovanje odvija kroz stvarno postojeće zemlje i nastanjene stvarnim bićima. Ali učeniji lame pimlju to putovanje kao seriju subjektivnih vizija, san koji sam 'duh' tka pod utjecajem svoga karaktera i svojih čina iz prošlog života.
Neki lamaisti dokazuju da odmah nakon što je 'duh' napustio tielo, on nakratko poput munje zasje, i proniče (spoznaje) u Vrhunaravnu realnost. Ako on tu svjetlost tj. prosvijetljenje može i doseći, definitivno je oslobođen 'kruga' sukcesivnih rađanja i smrti. On je dostigao stanje nirvane.
To je rijedak slučaj. Obično je 'duh' prestrašen iznenadnim svijetlom. On se uklanja od njega, vučen unatrag svojim pogrešnim predodžbama, svojom vezanošću za egzistenciju osobe i užitke čula. Ili u drugom slučaju, značaj onoga što je vidio, izmaknut će mu upravo kao što će čovjek zaokupljen svojim brigama, propustiti zapaziti ono što se događa oko njega.
Običan čovjek koji umre u nesvjesnom stanju, neće odmah razumjeti što se dogodilo. Nekoliko dana će se 'razgovarati' s ljudima u njegovom bivšem domu i čudit će se što mu nitko ne odgovara iliizgleda da nije svjestan njegove nazočnosti.

Kada umirući ispusti svoj zadnji izdisaj, oblače ga stavljajući mu odjeću obrnuto – prednjica njegove halje veže se na njegovim leđima. Nakon toga ga svežu prekriženih nogu, ili svinutih koljena, tako da doruju prsa. U selima tako, odjevena tijela obično se smještaju u kotao. Čim se mrtvac iznese da bi ga se odnijelo na groblje, kotao se žurno opere i u njemu se često pripremi juha ili čaj za goste koji su došli na pogreb, i koji, očigledno ne strahuju od moguće infekcije od leša.

Koji je to glazbenik, inspiriran bez svoga znanja, našao ovaj leit model univerzalnog bola? I kako, s ovim heterogenim orkestrom može čovjek lišen ikakvog umjetničkog osjećaja, odsvirati to s takvom srceparajućom revnošću? Ostala je to tajna koju glazbeni redovnici nisu mogli objasniti. Morala sam se jedino zadovoljiti slušanjem uz istodobno gledanje zalaska Sunca ili izlaska zore koja se diže iza planina.

Pogrebni obredi koje je on vodio trajali su cijeli tjedan. Sretnih li dana za trape Podanga, koji su se gozbili i primali darove!
Budući da se te ceremonije završavaju u prvom mjesecu godine Pod Kushog je nastavio s godišnjim blagoslivljanjem samostana. U pratnjih zbora trapa koji su jednolično pjevali litanije dobrih želja, on je hodao okolo zgrada i kroz koridore, bacajući posvećeno žito u svaku prostoriju.
Nekoliko pregršta ječma, bačenih uz graciozna smješak i uz liturgijsku želju tashi shog! (neka bude prosperitet!) zazvučalo je i po mojoj 'šator sobi' poprskavši stol i knjige u mojoj 'radnoj sobi'.

Ideja o ulasku u Tibet preko Kine, nije mi nikada pala na pamet, niti je gomchenova sugestija toga dana probudila iakakv odaziv u mome mozgu. Moj trenutak vjerojatno još nije došao.

Samoća, samoća!!... Um i ćutila razvijaju osjećajnost u ovom kontemplativnom životu načinjenom od neprekidnih promatranja i promišljanja. Postaje li se time vizionar, ili bolje rečeno nije li čovjek slijep sve do takvog iskustva?...

Udaljenost nije bila velika. Put se može lako ostvariti u četiri dana. Međutim, ja sam namjeravala putovati polako da mi na putu ne promakne nijedna zanimljivost, iznad svega, da bih mogla upijati tijelom i dušom što je moguće više Tibeta u čije sam srce napokon gotovo prodrijela, ali vjerojatno da ga više neću ponovno vidjeti.

Netko može držati da trgovina ne pristaje najbolje uz religijsko zanimanje, ali moramo se također prisjetiti da redovnih vrlo rijetko sam bira to zvanje. Većina ih je odvedena u samostan dok su bili maleni dječaci i bilo bi nepravedno kuditi ih što ne slijede svoj mistični poziv kada to nikada i nije bio njihov vlastiti izbor.

Mali samostani samo šalju svoje redovnike u obližnja područja da mole milostinju, ali u velikim gompama odlazak u kartik poprima sve elemente ekspedicije. Skupine trapa mogu otići od Tibeta do Mongolije, provodeći mjesece u putovanju uzduž zemlje i vraćajući se kao trijumfirajući ratnici sa stotinama konja i goveda, zlatom, srebrom i drugim svakojakakvim dobrima – sve darovima vjernika.

Glavar gompe koji je naravno značajna osoba, bira se, njegov tibetanski naziv je tsogd chen shal ngo. Njemu pripada pravo izricanja kazni onima koji krše samostanska pravila. On je taj koji odobrava odlaske, razdiobu i prijem u gompu. Pomaže mu nekoliko drugih dužnosnika. Svi oni nose ceremonijalne plašteve ukrašene dragim kamenjem i imaju masivne srebrene štapove obložene zlatnim ukrasima i umetnutim tirkizom i koraljima.
Policajci, nazvani dobdobi, zavređuju da ih se posebno spomene. Oni su regrutirani među atletskim, neobrazovanim hvalisavcima, koje su njihovi očevi kao djecu smjestili u samostane, iako bi im mjesto bilo prije u vojarnama.
Gotovo uvijek kada odijevaju novu odjeću, prva im je briga zamastiti je. Tradicija to zahtijeva. Kakogod materijal bio skupocjen, dobdob, gnjećeći maslac u svojim crnim rukama razmazuje ga svuda po novoj odjeći.
Ti čudni momci smatraju da ništa ne može biti elegantnije od odore ili toge koja je postala sjajna kao velur i kruta kao oklop, pažljivim i konstantnim namazanjem blata i prljavštine.

Samo su redovnici koji pripadaju samostanu s kojim je laik povezan, kao duhovni sin ili podupiratelj, provovaljani pružiti mu post mortem usluge. Međutim, u međuvremenu, učenici stranog lame, našeg susjeda išli su naizmjenično čitati nad mrtvim čovjekom religiozne knjige.
Neki prijatelji umrlog, saznavši za žalosnu vijest, dođoše odasvud, donoseći darove za utjehu obitelji. Jahači su se vratili s dva redovnika i nekoliko svjetovnih poznanika. Onda su trape pojali, zvonili, bubnjali i svirali cimbala, da bi nakon toga svi obilno jeli i pili (kao što je to i običaj u tkavim prigodama) ispred raspadajućeg trupla vezanog u mnogo omota i posjednutog u veliki kotao. Napokon, kada je sve bilo gotovo, mrtvo tijelo je odnešeno na malu zaravan u planini, tamo je rasječeno i ostavljeno grabljivcima kao najveća milost.

Prosvijetljenje je dragocjeni dragulj i mora biti kupljeno po vidokoj cijeni.
Vaš put mora biti isto tako težak kao i onaj moga učenika. Ako je lagan, onda nije ispravan.

Na njihovim ushićenim licima sjalo je ponosno veselje, jer su zgazili osjećaje koji, kroz nadu i strah, kroz 'goruću žeđ' i 'iscrpljujuću i tjeskobnu trku za prividima' drže um uzbuđenim.
Zatim bi potonuli u beskrajne meditacije koje bi potrajale do duboke zore sjedeći ukriženih nogu, uzdignuta tijela, nepokretno zureži ispred sebe – kao kamene prikaze.
To je bio prizor nikada da se zaboravi!

Nato je majka vila poprimila strogi izraz lica i ukorila ga za njegov niski pothvat. Rekla mu je da nitko nema pravo uništiti biće, a da ga nije u stanju ponovno stvoriti ili dovesti u bolje stanje. Posljedica njegove zloćudne misli, dodala je, moglo bi biti njegovo ponovno rođenje u jednom od čistilišta.

Lung-gom-pa trkači
Vaša Veleštovanost neće zaustaviti lamu niti govoriti s njim. To bi ga zasigurno ubilo. Te lame, dok trče, ne smiju prekinuti svoju meditaciju, jer bi Bog, koji je u njima pobjegao ako bi prestali ponavljati ngage. A kada ih on tako prije pravog vremena napusti, to ih toliko protrese da umiru.
Čovjek dok hoda u nekoj je vrsti transa. Posljedično tome, njegovo bi naglo osvješćivanje, premda sumnjam da bi uzrokovalo smrt, sigurno bolno djelovalo na živce trkača.
Lama Yongden i ja, tijekom našeg putovanja iz Kine u Lhasu, ponekad smo pješačili punih devetnaest sati, bez zaustavljanja i bez ikakvog osvježavanja. Jedan od tih marševa uključivao je i prijelaz visokog Dao prijevoja sa snijegom do koljena. Međutim, naši spori tempo nije se mogao ni na koji način usporediti sa skokovitim lung-gom-paom koj je izgledao kao da ga nose krila.
Taj čovjek je lung-gom-pa rekao je Yongden. Već sam vidio jednog sličnog. Oni nose ove lance da bi sebe otežali, budući da vježbanjem lung-goma, njihova tijela postaju tako lagana da su uvijek u opasnosti od lebdenja u zraku.
Tada, pobuđen željom da s nama večera, ubrzao je svoj korak i radeći to mehanički, ušao je u poseban korak koji je izvježbao. Uobičajeno povezivanje tog posebnog koraka s mističnim riječima kojima ga je podučio njegov učitelj, prouzročilo je mentalno recitiranje prave formule. To je dovelo do reguliranja disanja upropisanom ritmu, te je uslijedio trans.
Za vježbanje koncentracije savjetovano mu je da se usredotoči na zvjezdano nebo.
Pretpostavljam da je, kao većina tibetanskih mistika, prisegao da neće širiti ono što g aje naučio njegov učitelj i moja su ga pitanja dovodila u nepriliku.
Treći dan nakon tog događaja, kada smo se u osvit zore probudili, on više nije bio među nama. Pobjegao je po noći, možda upotrijebivši svoju moć lung-goma, ali ovoga puta za vrijedniju svrhu nego što je sudjelovanje u dijeljenju poslastice.
Informacije koje sam prikupila iz različitih izvora u svezi s posebnom praksom lung-goma mogu se ovako sumirati:
Prvi korak prije poduzimanja obuke obično je stjecanje moći putem angkur obreda. Kandidat se tada mora, pod nadzorom iskusnog učitelja, tijekom nekoliko godina podvrgnuti različitm vrstama vježbi disanja. Tek onda, kada učenik postigne zadovoljavajući stupanj vještine u tome, dopušta mu se pokušati samo izvođenje trke.
Na tom se stupnju iskazuje novi angkur i učitelj priopćava novaku mističnu formulu. Savjetuje ga se da koncentrira svoje misli na ritmično mentalno recitiranje one formule pomoću koje, za vrijeme hoda, udah i izdah moraju biti u ritmu, a koraci vremenski usklađeni s disanjem i slogovima formule. Trkač ne smije niti govoriti niti gledati ustranu. Pogled mora držati usredotočen na udaljeni objekt i nikako ne smije dopustiti da mu pozornost bude ičime drugim privučena.
Iako je u transu normalna svijest u vleikom dijelu je potisnuta, ostaje dovoljno živa da bi čovjek bio sjvestan zapreka na putu, te svoga smjera i cilja.
Kaže se da seu pusta prostranstva, ravna zemlja i večernji sumrak povoljni uvjeti, tkao da čak ako je trkač za dana prevalio dug put i osjeća se umornim, često pri zalasku sunca postiže trans i ne osjećajući više napor, nastavlja skakati kilometrima.
Prvi sati dana također su povoljni, ali u nešto manjoj mjeri.
Podne i rano poslijepdne, uske doline, šumoviti predjeli i neravna zemlja smatraju se nepovoljnim uvjetima i samo adepti lung-goma smatraju se sposobnim svladati nepovoljne utjecaje koji izviru iz tih uvjeta.

Umijeća samozagrijavanja usred snijega
Novak mora početi svoj trening svaki dan prije osvita zore izavršiti prije izlaska sunca specijalnu vježbu koja se odnosi na tumo, jer u pravilu, mora u to vrijeme izvoditi jednu ili drugu meditaciju. Vježbu mora izvoditi na otvorenome i mora biti gol i odjeven u jednodjelnu pamučnu halju.
Početnici mogu sjediti na slamnatoj prostirci ako j eimaju, ili na komadu tvrdog jutenog platna ili na drvenoj stolici. Napredniji učenici sjede na goloj zemlji, ili oni na još višem stupnju vještine, na snijegu ili ledu jezera ili brzaca. Prije vježbanja ne smiju doručkovati ili išta piti, posebno neko toplo piće.
Dopuštena su dva položaja. Uobičajeni položaj za meditaju prekriženih nogu ili sjedenje na zapadnjački način, svaka ruka položena na odgovarajuće koljeno, palac, kažiprst i mali prst ispruženi, a srednjak inapršnjak svinut pod dlanom.
Prvo se izvode razne vježbe disanja sa svrhom da očiste prolaze zraka u nosnicama.
Tada se ritmičkim izdisajima mentalno odbacuju oholost, bijes, mržnja, požuda, lijenost, glupost, a svi blagoslovi svetih bića, Buddhin duh, pet mudrosti, sve što je dobro i uzvišeno u sivjetu privučeno je i asimilirano udahom.
Smjestivši se, čovjek napušta sve brige i misli. Uspokojen, zamišlja u svome tijelu, u blizini pupka zlatni lotos. U tom lotosu, sjajeće poput sunca, stoji slog ram. Iznad rama je slog ma. Iz ma-a se rađa Dorjee Naroljma (žensko božanstvo).
Proces uvijek kombinira zadržavanje daha i vizualizaciju vatre. Riječ je dakle o autosugestiji.
Čovjeka se može sugestijom ubiti, a sebe samoga autosugestijom. Ako se tim načinom može izazvati smrt, daleko je lakše proizvesti toplinu.
Za ledene zimske noći, one koji sebe smatraju sposobnima da pobjedonosno izdrže test, odvode na obalu rijeke ili jezera. Ako su brzaci smrznuti, u ledu se napravi rupa. Bira se noć s mjesečinom, s jakim vjetrom. Takve noći nisu rijetke za vrijeme zimskih mjeseci u Tibetu.
Ispitanici sjede na zemlji, prekriženih nogu i goli. Svaki je zamotan u plahtu prethodno umočenu u ledenu vodu koju mora osušiti na svome tijelu. Čim se plahta osuši, ponovno se umače u vodu i stavlja na ispitanikovo tijelo da bi se osušila kao i prije. To se tako nastvalja do svanuća. Tada se onaj koji je osušio najveći broj plahti proglašava pobjednikom.
Oni ne razumiju da je Indijcima nagost simbol apsolutnog odricanja, a ne pokazivanja intimne fizičke izrdžljivosti.
Onim studentima koji su vježbali mnogo godina, proizvođenje topline postaje prirodna funckija organizma, koja funckonira sama od sebe, čim zahladi.
Pored sušenja mokrih plahti na tijelu, postoje i mnogi drugi testovi da bi se utvrdio stupanj topline koju je ispitanik u stanju zračiti. Jedan od njih je sjedenje us nijegu. Količina snijega otopljena pod čovjekom i radius otapanja uzimaju se kao mjera njegovih sposobnosti.

Poruke slane vjetrom
Tibetanski mistici nisu pričljivi. Oni koji prihvate učenike, podučavaju ih metodama u kojima rasprave jedva da imaju mjesta. Učenici kontemplativnih učenjaka rijetko viđaju svoga učitelja i to samo u intervalima determiniranih spiritualnim dostignućem i potrebama novaka.
Između tih susreta može proteći i po nekoliko mjeseci pa čak i po nekoliko godina. Ali unatoč njihove naoke odvojenosti, učitelju i učenicima, naročito uznapredovalim učenicima, ne manjka načina d akomuniciraju kada to smatraju potrebnim.
Što se tiče onih koji vježbaju telepatiju, njihov se trening moće u nekoliko glavnih crta skicirati na sljedeći način.
Prvo, potrebno je proći sve vježbe namjenjene izazivanju stanja transa usredotočenosti, koncentracije misli na jedan jedini objekt kao i potpuno zaboraviti sve druge stvari.
Također se moraju svladati i komplementarne vježbe za pražnjenje mozga od svih misli, uspostavljajući u njem potpunu tišinu i prazninu.
Tada učitelj šalje mentalne naredbe svome učeniku, dok j eovaj blizu njega. Ako su one uspješno primljen i učenik se ponaša u skladu s njima, vježba se nastavlja, udaljenost između učenika i učitelja postupno se povaćava.
Izgleda da je dokazano, da su veliki kontemplativni pustinjaci sposobni telepatski komunicirati sa svojim učenicima, čak se govori i s bilo kojim osjetilnim bićem, ali ta se moć, kao što je već rečeno, smatra tek nusproizvodom spiritualnog savršenstva i dubokog uvida u psihičke zakone.
Možda je od pomoći iznimna nadmorska visina na kojoj se zemlja nalazi. Možga bi također trebalo uzeti u obzir i veliku tišinu u koju je zemlja uronjena (opa definirati prirodu brojnosti psihičkih fenomena u Indiji).
Osama se može povezati s činjenicom da odsustvom svjetine nestaje one mentalne aktivnosti koja stvara vrtloge mentalne energije, uslijed čega nastaju smetnje u eteru.
Prosječni Tibetanci, mnogo su manje od nas, željni istraživati psihičke fenomene. Oni ih uzimaju kao određene neobičnosti, ali ne i posve izvanredne pojave. Oni nemaju neke čvrste ideje o tome što su zakoni Prirode ili o tome što je moguće, a što nemoguće, a da bi se uznemiravali takvim fenomenima. Bilo obrazovani, bilo neznalice, svi implicitno dopuštaju da je sve moguće onome koji to umije, i posljedično tomu, nadnaravna vještina, u pravilu pored divljenja za kompetnog čudotvorca, ne pobuđuje posebne emocije.

Riječi ne mogu prenijeti gotovo pohotnu slast osjećaja koji se doživljava kada se zatvore vrata svoga tsams khanga (opa mjesto za meditaciju bez ikakva otvora za svjetlost), ili kada se s visina gleda dolje na prvi zimski snijeg kako pada u dolini, stvarajući mjesecima oko pustinjačkog boravišta neprohodan bijeli i hladni bedem.
Ali najverojatnije, samo oni koji su sami to proživjeli mogu razumjeti neodoljivu čar koju pustinjački život vrši na mnoge istočnjake.

Aum je stvaralački zvuk čije vibracije grade svjetove. Kada je mistik sposoban čuti sve u jednom – bezbrojne glasove, plačeve, pjesme i buku svih bića i stvari koje postoje i koje se kreću, to je jedinstvenu zvuk Aum koji im dolazi. Taj isti Aum vibrira također u najvećoj dubini njegova unutarnjeg bića. Onaj koji to može izgovoriti s pravim tonom je u mogućnosti učiniti čuda, a onaj koji to zna izgovoriti tiho, postiže najvišu moguću emancipaciju.

Pojedine faze mističnog puta prema Padmasambhavi:
Treba pročitati velik broj knjiga o različitim religijama i filozofijama, slušati mnoge učene ljude koji su zagovornici različitih doktrina, pokušati eksperimentirati s nekoliko metoda.
Valja izabrati doktrinu, jednu od mnogih, koja se studira, a odbaciti druge kao što i orao nosi samo jednu ovcu iz stada.
Dobro je ostati skroman, skroman u svom ponašanju, ne tražeči da se bude upadan ili važan u očima svijeta, ali iza prividne beznačajnosti, treba dopustiti umu da kruži iznad svih sjetskih sila i slave.
Treba biti ravnodušan prema svemu, ponašajući se kao pas ili svinja prema nonom što im slučajnost donese i ne čineći nikakav izbor između stvari s kojima s ečovjek susreće. Uzdržavajući se od bilo kakvog pokušaja da se nešto postigne ili izbjegne. Prihvaćajući s jednakom indiferencijom što god dolazi: bogatstvo ili siromaštvo, pohvale ili pokude, odustajući od razlikovanja između vrline i poroka, časti i srama, dobra i zla. Ne biti ni ožalošćen, ni pokajnik na temelju onog što se čini odnosnonikad ne biti ohol ili ponosan na temelju onoga što se postigne.
Razmotriti sa savršenom ravnodušnošću i s distancom konfliktna mišljenja i različite manifestacije prigodom raznih aktivnosti bića. Razumjeti da je takva priroda stvari, neizbježan način akcije svakog entiteta i stoga valja ostati miran. Na svijet gledati poput čovjeka koji stoji na najvišoj planini imajući ispod sebe doline i manje vrhunce.
Kaže se da šesta faza ne može biti opisana riječima. Ona odgovara ostvarenju 'praznine' koja u lamaističkoj teoriji znači neiskazivu stvarnost.

Čula sam jednom nekog lamu kako kaže da je dužnost učitelja, poklonika kratkog puta da nadzire pročišćavanje. On mora pogurnuti novaka da se liši vjerovanja i ideja, pokupljenih običaja i prirođenih sklonosti, koje su dio njegova sadašnja uma, i koji su se u njem razvili tijekom sukcesivnog života, a čije se podrijetlo izgubilo u tami vremena.
U drugu ruku, učitelj mora upozoriti svog učenika da bude na oprezu kako ne bi nove ideje, vjerovanja i običaje smatrao besmislenim i iracionalnim poput onih koje je odbacio.

Čovjek mora otkriti bijelo u crnome i crno u bijelome.

Zastava se giba. Što je to što se giba? Je li to zastava ili vjetar?
Odgovor je da se ne giba ni zastava ni vjetar, nego um.

Kada netko bučno hoda, gestikulirajući i gurajući se s ljudima i stvarima, pobuđuje u mnogima ljudima osjete. Kod onih koji to osjećaju pobuđena je pozornost i ona je usmjerena na onoga koji ju prouzročuje. Međutim, ako se nasuprot tome, netko takav prikrade bez buke i ne taknuvšinikoga, taj pobuđuje malo tih osjeta, ti osjeti nisu živi, oni bude samo neznatnu pozornost u onima koji ih iskuse i konzekvetno tome, čovjek gotovo da i nije zamijećen.
No, kakogod nepokretan ili tih netko bio, rad uma generira energiju koja se širi oko onog koji ju proizvodi. Oni koji dolaze u dodir s njom osjećaju j ena različite načine. Ako pak netko uspije zaustaviti sve aktivnosti uma, tada ne pobuđuje nikakve osjete u drugima, te je tako nevidljiv.
Budući da sam tu teoriju smatrala premaštovitom, protivila sam joj se, smatrajući u svakom slučaju, da materijalno tijelo mora ostati vidljivo. Odogovor je bio slijedeći: u svakom trenutku, velik broj predmeta je unutar našeg vida, no mi ipak zamjećujemo samo neke od njih. Drugi predmeti ne čine nikakve dojmove na nas. Nikakvo znanje-svijet (nampar shespa) ne slijedi vizualni dodir (mig gi regpa), stoga se mi ne sjećamo da se takakv kontakt dogodio. Prkatično, to znači da su ti objekti ostali nevidljivi.

13.08.2014. u 09:51 | 0 Komentara | Print | # | ^

Sukob

Elisabeth Badinter
Izdavač: Algoritam 2013.

Zbog velike nezaposlenosti koja je još uvijek jače pogađala žene nego muškarce, majčinstvo je još više došlo u prvi plan: pružalo je veću sigurnost i mir nego neki loše plaćen posao koji se svakoga dana može izgubiti. Naročito stoga što se smatra da je nezaposlenost oca uvijek štetnija od nezaposlenosti majke i zato što su dječji psiholozi neprestano otkrivali nove odgovornosti prema djetetu koje su padale samo na majku.

Prije sedamdesetih godina dijete je bilo prirodna posljedica braka. Svaka žena sposobna za rađanje činila je to ne postavljajući si previše pitanja. Reprodukcija je istodobno bila nagon, vjerska dužnost te obaveza za opstanak vrste. Bilo je jasno samo po sebi da svaka 'normalna' žena želi djecu.

Međutim, otkada velika većina žena koristi kontracepciju, jasnije se vidi dvoznačnost majčinstva i čini se da životna snaga rođena iz naših iskonskih nagona pomalo slabi... Želja za djetetom nije ni konstantna ni univerzalna. Neke žene ga hoće, druge više neće, a neke ga nikad nisu htjele. Otkada postoji izbor postoje i različite opcije, te više nije moguće govoriti o nagonu ili univerzalnoj želji.

Žena, a u manjoj mjeri i muškarac, ili par bez djece, uvijek izgledaju kao anomalija koja privlači pitanja. Kakva smiješna ideja ne imati djevu i izmaknuti normi! Takvi ljudi su stalno pozvani da se opravdavaju, a nikome ne pada na pamet pitati neku majku zašto je postala majkom, pa bila ona najinfantilnija i najneodgovornija žena na svijetu.

U civilizacij gdje je 'najprije ja' podignuto na razinu načela, majčinstvo je izazov, čak i kontradikcija. Ono što je prihvaljivo za ženu koja nije majka, više to nije kada dođe dijete. Briga za sebe mora prepustiti mjesto samozatajnosti, a 'ja hoću sve' zamjenjuje 'ja mu dugujem sve'. Nakon što odlučimo na svijet donijeti dijete radi vlastitog užitka, prestajemo toliko govoriti o daru, a sve češće spominjemo obavezu. Ono što je nekad bilo dar života, sada je postalo beskonačna obaveza prema onome koga nam više ne nameću ni Bog ni priroda, a koji će vas znati jednog dana opomenuti da on nije tražio da bude rođen...

Buduća majka sanjari o ljubavi i sreći. Ona ne zna za drugo lice majčinstva, sačinjeno od iscrpljenosti, frustracije, samoće, pa i otuđenosti koju prati golema krivnja.

Biološki sat tjera žene da odluče i ponekad se čini da one stvaraju potomstvo zbog prisile godina.

Otkad je otkriveno kako plastične pelene za jednokratnu upotrebu uzrokuju razaranja u okolišu, pred ekološki osviještenom majkom našao se nov uzbudljiv zadatak. Računa se da beba do trinaestog mjeseca života sama proizvede tonu otpada, kojem treba jedno do dva stoljeća da se razgradi.

Dajmo majci da smjesti svoje novorođenče u zaklon svojeg zagrljaja. Budući da su je i njezino tijelo i njezina psiha pripremili za majčinstvo, ona je posebno otvorena za signale koji dolaze od djeteta. Beba svojoj majci šalje signale koje samo ona prima.

Da bi bile jednake muškarcima, žene su se odrekle svoje ženske biti, a postigle su samo to da postanu blijeda sjena vlastitih gospodara.

Godine 1871. Charles Darwin, kojeg ne možemo sumnjičiti za feminizam, rekao je: Čini se da se žena razlikuje od muškarca po većoj nježnosti i po manjem egoizmu. Budući da ima majčinske nagone, žena pokazuje znatan stupanj tih kvaliteta prema svojoj djeci, zato je vjerojatno da ih ona proširuje i na druga stvorenja.

Trudnoća žene, gravidnost, jedini je prirodni fenomen prihvaćanja stranog tijela vlastitim tijelom, a tako i psihom. To je obrazac za sva tjelesna spajanja. A te riječi upotpunjene se slijedećom idejom: Trudnoća kao stvaranje, gesta, upravljanje i unutarnje iskustvo, iskustvo intime, ali i darežljivost, genij vrste, prihvaćanje stranog tijela, gostoljubivost, otvorenost, obnavljajuća volja za spajanjem s drugim tijelom, trudnoća koja ujedinjuje, gdje ne postoje sukobi, koja nadilazi svaku ambivalentnost razlika, model za antropokulturu, matrica univerzalnosti ljudskog roda, princip i izvor etike.

Kad žena u drugom stanju popije čašu alkohola, u krvi njezinog djeteta ubrzo se nalazi jednaka količina alkohola, kao u njezinoj.

Trudnoća i buduće majčinstvo zvuče kao posljednji pozdrav užicima, slobodi i bezbrižnosti u kojima uživaju ne-majke. Kao opatica kad uzima veo, buduća majka više ne pripada sebi.

Ne kaže se ni riječi o drugoj strni medalje: o vremenu slobode koje je prošlo i o proždrljivoj bebi koja despotski vlada svojom majkom i proždire je. Ako ona znači 'sreću, ona je također i razorni tornado'. Neke se pak žale da nisu ništa više od 'hodajućeg ručka ili divovske dude. Ukratko, da su postale mliječni 'ekosustav' i da su izgubile status subjekta koji ima vlastite želje i volju.

Implicitan nalog ove nove dominantne ideologije glasi: Majke, dužne ste im dati sve!

Majka se mora potruditi da bude apsolutno na raspolaganju.

Žene, ovako poistovjećene s majkama dostojnim svakog divljenja, našle su se zarobljene u toj ulozi i ona ih drži u kućnom pritvoru. Kako pobjeći iz zatočeništva majčinstva kad je ono predmet moćnog društvenog sporazuma?
Kćeri nisu izvukle koristi iz solidarnosti svojih majki. Naprotiv, majke su pobožno prenijele moralnu obavezu ove majčinske uloge koju su preuzele ranije i koja je obuhvatila njihovo postojanje.

Kad djeca odu na spavanje i kad se često iscrpljeni par nađe nasamo, zna biti dosta teško riješiti se navika roditelja i preuzeti zavodničko ponašanje.

Žene s najvišim stupnjem obrazovanja imaju najbolje ekonomske izglede i više alternativnih prilika za samoostvarenje nego manje obrazovane žene, što nas navodi na zaključak da je razina njihova obrazovanja obrnuto proporcionalna s važnošću majčinstva.

Zahvaljujući kontracepciji, ili zbog nje, ženski svijet raščlanjuje se i postaje sve raznolikiji.

13.08.2014. u 09:51 | 0 Komentara | Print | # | ^

Snaga susosjećanja

Dalaj Lama
Izdavač: Biovega 1999.

Ako se kratkoročni interes kosi s dugoročnim interesom, drugoročni je interes važniji.
Mentalna sreća je blagotvorna. Primjerice, premda je dvoje ljudi suočeno s istom tragedijom, jedna je osoba lakše podnosi od druge zahvaljujući svom mentalnom stavu.

Kad upotrebljavam riječ 'duhovni' mislim na temeljne ljudske vrline. To su ljudska privrženost, osjećaj angažiranosti, disciplina i ljudska inteligencija pod ispranvim vodstvom dobrih motiva. Sve to imamo već od rođenja, ne stječemo ih kasnije u životu.
Postoje dvije razine religijskih učenja. Na jednoj razini religijska učenja govore o Bogu ili Svemogućem, ili u budizmu o nirvani i sljedećem životu. No ipak na drugoj razini sva nas religijska učenja i tradicije poučavaju da budemo dobri i srdačni ljudi. Ta religijska učenja naprosto osnažuju temeljne ljudske vrline koje imamo od rođenja.

Čudesni ljudski mozak izvor je naše snage i izvor naše budućnosti po duvjetom da ga koristimo u ispravnoj namjeri.

Osmjeh je vrlo važan izraz ljudskog lica. Ali zbog ljudske inteligencija čak i dobar dio ljudske prirode može se upotrijebiti na loš način, kao što su sarkastični osmjeh ili diplomatski osmjeh čija je jedina svrha da pobude sumnjičavost. Iskren srdačan osmjeh veoma je važan u našem svakodnevnom životu. Kako nastaje taj osmjeh uvelike ovisi o našem stavu. Nerazumno je očekivati osmjehe od drugih ako se i sami ne smiješimo. Dakle, uviđamo da mnoge stvari ovise o našem vlastitom ponašanju.

Čini da nam u određenom stadiju samo tijelo može reći što je prikladno za naše blagostanje i sreću, a što nije. Na primjer, ima dana kad osjećamo jaču želju za zelenom salatom i određenim povrćem a katkad možemo poželjeti jesti nešto drugo. Na neki način, ti nam tjelesni pokazatelji govore što koristi našem zdravlju, a što ne.

Uloga inteligencije jest odrediti pozitivne i negativne mogućnosti u događaju ili čimbeniku koji bi mogao imati i pozitivne i negativne rezultate. Uloga inteligencije, upotpunjavanje svjesnošću koju stječemo obrazovanjem, jest prosuđivati i u skladu s time iskoristiti mogućnosti za naše vlastito dobro i blagostanje.

Uvijek postoje krajnosti. Ali srednji je put ispravan put. Dakle, ako vas želja tjera u krajnost onda je na vašoj inteligenciji odgovornost da provjeri njezin smjer i vrati je u sredinu.

Premda osoba može imati mnogo materijalnih stvari , ako je u umu siromašna, onda će se uvijek osjećati lišenom i stalno željeti više.
S druge strane, materijalne stvari iznimno su bitne za društvo, jer kad pojedinci steknu materijalno bogatsvo i napredak, to na neki način povećava blagostanje društva i zajednice u kojoj žive. Za to je potreban određeni stupanj onoga što bih nazvao zdravom konkurencijom, zato što bez konkurencije možda ne bi bilo takvog sjajnog napretka i materijalnog razvoja. Nadalje, još uvijek je vrlo važno biti svjestan kakva nam je vrsta konkurencije potrebna, koja je vrsta konkurencije prijatlejska i nije joj cilj uništiti i upropastiti protivnika ili druge ljude, već djelovati kao poticaj za rast i napredak.

Imamo pravo izbjeći bolest i bol, ali unatoč našem trudu, kad nas bolest snaše bolje ju je prihvatiti.
Ako postoji način da se prebrodi patnja, onda nema potrebe za brigom, ako nema načina da se prebrodi patnja onda nema ni koristi od brige.

Uslijed tragičnih iskustava postanete realniji, dakle približite se stvarnosti. Uz pomoć sposobnosti izstaživanja, tragična iskustva vas mogu osnažiti i povećati vaše samopouzdanje i povjerenje u vlastite mogućnosti. Neki nesretni događaj može postati izvorom vaše unutarnje snage.

Sagledavanje problema iz različitih kutova zapravo umanjuje mentalni teret i mentalno razočarenje. S budističkog stajališta svaki događaj ima brojne vidove i prirodno je da se jedan događaj može promatrati iz mnogobrojnih kutova. Stoga je korisno kad se nešto dogodi pokušati to sagledati iz različitih kutova, tako će se moći vidjeti pozitivni ili povoljni učinci.

U sjemenu uzroka događaja sadržano je sjeme njegova svršetka i nestajanja. Kad se to poveže s razimijevanjem netrajne prirode cijelog našeg bića koje čine tijelo i um, taj se uzrok odnosi na neupućeno stanje našega uma koji je korijen našega postojanja, a to nam otrkiva da našim fizičkim ili tjelesnim postojanjem uglavnom upravlja snaga našeg neznalačkog uma.

Jedan od razloga zašto je svijest o smrt i netrajnosti toliko bitna u budističkoj vjerskoj praksi jest to što se smatra da stanje uma u trenutku smrti ima golem utjecaj na naš odabir oblika u kojem ćemo se ponovno roditi. Najviše će utjecati to jeli stanje našeg uma pozitivno ili negativno. Stoga budistička vjerska praksa jako naglašava važnost svijesti o smrti i neprolaznosti.

Cijeli proces postojanja može se objasniti s tri pojma koja se nazivaju SMRT, MEĐUSTANJE i PONOVNO ROĐENJE. Sva tri stanja postojanja vide se kao stanja ili očitovanja svijesti i energije koje prate ili pokreću svijest tako da međustanje i ponovno rođenje nisu ništa drugo nego različite razine suptilne svijesti i energije.

Mislim da us nam mentalne vježbe od velike pomoći u primišljanju o smrti. Čak i ako i ne postoje sljedeći životi, od njih ima velike koristi ako nas mogu osloboditi straha. Upravo zato što je strah umanjen, čovjek se može u potpunosti pripremiti.
Upravo je mir uma u času smrti temelj za izradnju ispravne motivacije koja izravno jamči povoljno ponovno rođenje i bolji sljedeći život.

U času smrti osoba ne bi smjela podleći srdžbi, mržnji i sl. To je općenito vrlo bitno. Mislim kako čak i ateisti uviđaju da je bolje preminuti na spokojan način.

Zbog važnosti razumijevanja prirode uma u budističkoj praksi, ljudi često opisuju budizam kao 'znanost o umu'.

Mir uma je vrlo bitan čimbenik koji utječe na dobro zdravlje. Ako želite biti zdravi, nemojte tražiti liječnika, pogledajte u sebe. Pokušajte iskoristiti barem dio svojih mogučnosti.

Od izvanjskog se neprijatelja može pobjeći ili sakriti, a katkad ga se može i prevariti. Na primjer, ako netko narušava mir moga uma, mogu ga izbjeći ako zaključam svoja vrata i sjedim sam u tišini. Ali to ne mogu učiniti ako se razljutim. Kamo god išao, ljutnja me uvijek prati. Čak i ako zaključam svoju sobu, ljutnja je još uvijek unutra. Ukoliko ne usvojimo određene metode nećemo je se moći osloboditi.

Samo oni ljudi koje poznajemo i koji nam stvaraju probleme uistinu nam pružaju dobru priliku za vježbanje tolerancije i strpljenja.

Jedan od najučinkovitijih načina svladavanja snage negativnih emocija kao što su ljutnja i mržnja jest razvijanje njima suprotnih snaga, dakle pozitivnih odlika uma, a to su ljubav i suosjećanje.

Dok je dijete u majčinu trbuhu, majčin mir uma ima vrlo povoljan učinak na nerođeno dijete. Ako je majčino mentalno stanje negativno, ljutnja i razdraženost, to je vrlo štetno za zdravlje i razvoj nerođenog djeteta. Jedan mi je znanstvenik rekoa da je prvih nekoliko tjedana nakon rođenja najvažnije razdoblje jer se tijekom tog vremena povećava djetetov mozak. Tijekom tog razdoblja dodir majke ili nekoga drugog tko igra ulogu majke od presudnog je značenja. To pokazuje da premda dijete možda ne zna tko je tko, ono fizički treba nečiju ljubav. Uskrati li mu se ta ljubav, nastaje velika opasnost za zdravi razvoj njegova mozga.
Nakon rođenja, prvo što majka treba učiniti za dijete jest podojiti ga svojim hranjivim mlijekom. Ako majka ne osjeća privrženost ili nježne osjećaje za dijete, tada mlijeko neće poteći. Ako majka 'hrani' svoje dojenče nježnim osjećajima, unatoč bolesti ili tegobama mlijeko će nesputano teći. Takav stav je dragocjeni dragulj. Međutim, s druge strane, ako dijete ne osjeća bliskost s majkom, ono neće htjeti sisati. To pokazuje koliko je bitan osjećaj privrženosti s jedne i s druge strane. To je početak našega života.
Slično je i s obrazovanjem, iz vlastitog iskustva znam da lekcije koje naučimo od učitelja koji nisu samo vrsni stručnjaci, već pokazuju duboku privrženost za svoje učenike, ostaju duboko ukorijenjene u naš um. S lekcijama koje smo dobili od drugih učitelja to nije slučaj. Unatoč tome što osjećamo potrebu za učenjem, bojimo li se učitelja novo gradivo neće nam se urezati u pamćenje. Puno ovisi o privrženosti učitelja.

Da bismo razvili istinsko suosjećanje, najprije moramo vježbati mir. To postaje vrlo važno jer ako ne njegujemo osjećaj spokoja za sve, naši osjećaji za druge bit će pristrani.

Kad se radi o stvarnoj patnji, ona može biti tako jaka da osoba gubi kontrolu i predaje se, za razliku od suosjećanja s patnjom drugih, pri kojem zadržavamo nadzor nad svojim mislima.

Budući da ne postoji živo biće koje želi nesreću ili patnju, samo iz neznanja čovjek poduzima aktivnosti koje mogu proizvesti nepoželjne posljedice.

Uslijed uzročnog procesa i stjecaja okolnosti nastaju neki drugi uzroci i okolnosti, uvidimo koliko je bitno poštovati ovu dogovornu stvarnost jer upravo na toj razini shvaćamo na koji način neka iskustva dovode do nepoželjnih posljedica, a neki uzroci, njihovo nagomilavanje i stjecaj okolnosti, mogu dovesti do poželjnih posljedica, te kako ustvari određeni događaji mogu izravno utjecati na našu dobrobit i iskustvo.

Moramo ukloniti neznanje iz uma, moramo prozrijeti pogrešnu predodžbu našeg krivog shvaćanja. No jednostavno udaljavanje od takvog shvaćanja, samo uviđanje da je ono pogrešno ili štetno, na koncu ne može osloboditi čovjeka takve vrste shvaćanja. Jedino ako prozremo taj privid krivog shvaćanja, samo ako razvijamo uvid koji će izravno proturječiti načinu na koji bismo zbog neznanja inače shvaćali stvarnost, možemo se uspjeti osloboditi neznanja.

Mnoge od naših predodžbi upućuju na vrlo duboku, vrlo složenu unutarnju povezanost. Na primjer, kad govoriomo o sebi kao o subjektu, taj pojam ima smisla samo u odnosu na neki objekt, pojam subjekta nema smisla bez objekta. Isto tako pojam aktivnosti ima smisla samo u odnosu na biće koje kao činitelj poduzima neku aktivnost. Dakle, kad bismo analizirali većinu takvih pojmova, otkrili bismo da u stvari ne možemo izdvojiti jedan entitet ili pojavu iz njezina konteksta.

Kako se vremena mijenjaju, mijenja se i kulturološki kontekst, stoga držim kako je važno da sljedbenici različitih religijskih tradicija budu u mogućnosti provesti sve nužne promjene koje bi se mogle odraziti na određene probleme vezane za razdoblje i kulturu u kojima žive.

Upravo u učenjima različitih religija otkrivamo upute koje nam omogućuju da zadržimo želje i pohlepu pod nadzorom, te da u pozitivnom smislu promijenimo svoje ponašanje i ophođenje s drugima. Zato držim da religijske tradicije imaju ne samo mogućnost već i veliku odgovornost da daju svoj doprinos u tom smislu.
Bilo bi vrlo bitno za sve religijske tradicije da zauzmu zajednički stav i podignu svoj glas protiv svake pomisli na rat.
Ne postoji način za potpuno uklanjanje ljutnje i mržnje iz srca ljudi. No iako ih ne možemo potpuno izbrisati, možemo ih ublažiti i smanjiti njihov intenzitet. To znači da moramo uložiti ozbiljan napor za postizanje razoružanja.

Depresija i gubitak nade zapravo nikad ne mogu pomoći u popravljanju situacije.

13.08.2014. u 09:50 | 0 Komentara | Print | # | ^

Otvoreno srce

Dalai Lama
Izdavač: CID Nova 2004.

Trebali bismo raditi na podržavanju kvaliteta kao što je međusobno dijeljenje i briga. Time prepoznajemo da naša vlastita buduća sreća i dobrobit ovise o mnogo drugih članova našega društva.

Sve dok bude svemira, sve dok bude osjetilnih bića, bit će i mene,
Kako bih pomogao, da bih služio, kako bi i sam pridonio.
Ovakva vrsta razmišljanja donosi unutarnju snagu i povjerenje. Ovakvo razmišljanje dalo je svrhu mom životu.

Sve religije zastupaju ljubav, suosjećanje i praštanje. Pa čak i oni koji ne vjeruju u religiju mogu cijeniti vrline osnovnih ljudskih vrijednosti.

Zbog moderne tehnološke evolucije i naše globalne ekonomija i kao posljedica velikog porasta broja stanovnika naš svijet jako sepromijenio – postao je mnog manji. Međutim, naše percepcije nisu razvijene na isti način. I dalje smo vezani za stara nacionalna razgraničenja, i stare osjećaje 'mi' i 'oni'.

Prirodno je da nastaju poteškoće ako se svakodnevno moramo boriti za vlastito preživaljavanje dok druga ljudska bića, jednaka nama, nenaporno žive luksuznim životom. To je nezdrava situacija, a posljedica je da čak i bogati žive u brizi i nemiru. Mislim da je ogroman jaz između bogatih i siromašnih velika nesreća.

Bogatiji trebaju biti ozbirniji prema siromašnima, a siromašni trebaju činiti napore, sa samopouzdanjem.

Samopouzdanje je vrlo važno. Kako ga postižemo? Prvo moramo imati na umu da smo jednaki svim ljudskim bićima i da imamo iste sposobnosti. Ostanemo li pesimisti, razmišljajući da ne možemo uspjeti, nećemo biti sposobni to razviti. Misao da se ne možemo natjecati s drugima prvi je korak prema neuspjehu.

Kada smo suočeni s neprijateljem, osobom ili grupom ljudi koja nam želi naškoditi, možemo to promatrati kao prigodu za razvijanje strpljenja i tolerancije. Ove kvalitete doista su nam potrebe. Vrlo su nam korisne. A jedina prigoda u kojo ih možemo razviti jest onda kada nas neprijatelj izazove. Stoga, s ove točke gledišta, naše neprijatelj je naš učitelj, naš guru. Neovisno o njihovoj motivacji, s naše točke gledišta neprijatelji su vrlo korisni, kao neka vrsta blagoslova.

U Americi, ljudi mlađih generacija koji imaju lagan, ugodan život, često se teško suočavaju čak i s malim problemima. Odmah počinju vikati. Korisno je pogledati teškoće s kojima se nosila starija generacija Amerikanaca I Europljana, ili teškoće s kojima su se sučeljavali vaši preci kada su dolazili u ovu zemlju.
Mislim da je pogrešan stav našeg modernog društva odbacivanje ljudi koji su počinili zločin, zatvorenika, primjerice. Rezultat toga je da ljudi često gube nadu. Gube svoj osjećaj odgovornosti i disciplinu. Posljedica je još veća tragedija, više patnje i više nesreće za sve. Mislim da je vrlo važno tim ljudima prenijeti jasnu poruku: Vi ste također dio našeg društva. Vi također imate budućnost. Morate, međutim, ispravljati svoje greške, promijeniti loša djela i ne ponavljati ih. Morate živjeti odgovorno i biti dobri građani.

Dajte si riječ da ćete razviti dobro srce. Najvažnije je imati toplo srce. Sve dok smo dio društva, vrlo je važno biti ljubazna osoba toploga srca.
Neka siromašni nađu bogatstvo, slabi i tućni neka pronađu radost.
Neka beznadni i napušteni nađu novu nadu, trajnu sreću i blagostanje.
Neka se uplašeni prestanu bojati, porobljeni neka budu slobodni.
Neka slabi pronađu snagu i neka se njihova srca povežu u prijateljstvu.

Svrha duhovne prakse je ispunjavanje želje za srećom. Svatko od nas želi biti sretan, svatko od nas želi nadići patnju. Po tome smo svi jednaki. Vjerujem da svi mi imamo pravo ostvariti tu težnju.

Ispunjena želja može pružiti osjećaj trenutnog zadovoljstva. Međutim, ugoda koju doživaljavamo zbog stjecanja novog auta ili doma, primjerice, obično je kratkoga vijeka. Kada udovoljimo našim željama, one se nastoje povećati i snagom i brojem. Postajemo zatjevniji i sve manje sretni, otkrivajući da je sve teže zadovoljiti naše potrebe. S budističkog stajališta, mržnja, ljutnja i želja su uznemirujući, razorni osjećaji čija je svrha uzrokovanje nelagode. A ona nastaje iz unutarnjeg nemira koj prati izražaj tih osjećaja.
Jedno stalno stanje mentalnog nemira može nam čak prouzročiti posljedice na fizičkoj razini.
Odakle dolaze ti osjećaji? Prema budističkom gledištu, imaju svoje korijene u navikama koje smo stvorili u prošlosti. Tvrdi se da nas u ovom životu prate iz naših prošlih života kada smo i doživljavali i uznemiravali se sličnim osjećajima. Nastavimo li im se prilagođavati, oni će rasti i postajati sve jači. Njihov utjecaj bit će sve izraženiji. Duhovna praksa je proces kroćenja tih osjećaja i smanjenje njihova intenziteta. Za konačno postizanje sreće oni moraju biti uklonjeni.

Razmotrimo li način na koji projiciramo naše prosuđivanje ljudi, stvari i situacija – bez obzira je li ono pozitivno ili negativno – počinjemo shvaćati da razumniji osjećaji i misli imaju jače temelje u stvarnosti. Razlog tomu je da je racionalni misaoni proces pod manjim utjecajem projekcije. Takvo mentalno stanje bliskije odražava stvarno stanje stvari – realnost situacije. Zato vjerujem d aje njegovanje ispravnog razumijevanja vrlo važno pri traženju sreće.

Jednom kada smo prepoznali stanje patnje u kojem se nalazimo, prožimajuću patnju koju nam nameću razorni i negativni osjećaji kao što su vezanost i ljutnja, razvijamo osjećaj frustracije i gađenja prema situaciji u kojoj se nalazimo. To zauzvrat potiče želju za oslobođenjem iz sadašnjeg umnog stanja, beskrajnog ciklusa jada i razočaranja. Kada je naš fokus na drugima, na našoj želji da ih oslobodimo patnji i teškoća – to je suosjećanje. Međutim, samo onda kada smo priznali vlastito stanje patnje i razvili želju da se oslobodimo iz tog stanja, imamo istinsku smislenu želju da oslobodimo druge njihovih jada. Naš pristanak da se oslobodimo te blatne cikličke egzistencije mora se dogoditi prije nego što se očituje pravo suosjećanje.

Rođeni smo sa sjemenjem vlastite smrti.
Smrt ne čeka na nas, smrt neće urediti naš život. Udara nenajavljeno. U vrijeme naše smrti, prijatelji obitelj, dragocjenosti kje smo tako brižno sakupljali tijekom života – sve to više nema nikakvu vrijednost. Čak ni ono dragocjeno tijelo, nosač ovoga životnog vijeka, nije nam više ni od kakve koristi. Ovakve misli pomažu nam da smanjimo našu zaokupljenost sadašnjim životima. Također nam počinju pružati uporište za suosjećajno razumijevanje kako je drugima teško pustiti njihove egocentrične misli.
Važno je shvatiti veliku vrijednost ljudskog postojanja, prigodu i mogućnost koju nam naš kratki život pruža. Mi ljudi imamo mogućnost u naše živote unijeti promjenu.

Nužno je održavati odnos s lojalnim prijateljima koji naš život čine duhovno smislenim i svrhovitim.

Meditacijom mijenjamo naš um iz uobičajenijih putova u one odličnije, s više vrline.
Meditacija je proces pomoću kojega transformiramo naše instiktivnije životne stavove, umno stanje koje samo traži zadovoljenje želja i izbjegavanje neugode.
Skloni smo doći pod kontrolu našeg razuma i slijediti ga duž njegova egocentričnoga puta. Meditacija je proces kojim stječemo nadzor nad umom kojega onda vodimo putem vrline. Meditaciju možemo shvatiti kao tehniku kojom smanjujemo snagu starih misaonih navika i razvijamo nove.
Kao što glazbenik vježba svoje ruke, atleta svoje reflekse i tehnike, lingvisti svoje uši, znanstvenici svoje zamjećivanje, tako i mi meditacijom usmjerujemo naša srca i umove.

Suosjećanje malo vrijedi ukoliko ostane samo u obliku misli. Ono mora postati naš stav prema drugima, reflektiran u svim našim mislima i djelovanjima. Sama misao o skromnosti neće smanjiti našu aroganciju: ona mora postati stvarno stanje postojanja.

U našem fizičkom svijetu stvari nastaju kombiniranom silom uzroka i uvjeta. Mladica će rasti zbog sjemena, vode i sunčeva svjetla te plodne zemlje. Bez ovih elemenata mladica ne bi imala uvijeta potrebnih za klijanje i probijanje kroz zemlju. Na jednak način stvari prestaju postojati kada se susretnu s okolnostima i uvijetima koji označavaju njihov kraj. Kada bi se materija mogla razviti oslobođena uzročnosti, tada bi sve moglo postojati vječno u istome stanju, budući da stvari nebi imale potrebu za uzroke i uvjete, ili se pak ništa nebi stvaralo jer ne bi postojao način da se bilo što pojavi. Zato uzrokovanje smatramo univerzalnim načelom.

Budizam smatra da se nematerijalne stvari ponašaju na jednak način kao i materijalne.

Iako nisu tjelesna, naša umna stanja se također zbivaju pomoću uzroka i uvjeta. Zato je važno razviti bliskost s mehanizmom uzrokovanja. Stvarni uzrok sadašnjeg umnog stanja je prijašnji umni trenutak. Tako svaki svjesni trenutak služi kao stvarni uzrok nastale svjesnosti. Poticaji koje doživljavamo, vidljive forme u kojima uživamo, ili sjećanja na koja reagiramo, kooperativni su uvjeti koji daju karakter našemu umnom stanju.

Naš sadašnji život rezultat je naše karme, naših prošlih aktivnosti i djela. Naša buduća situacija, uvjeti u kojima ćemo biti rođeni, prigode koje ćemo imati ili nećemo imati, za poboljšanje našega životnog stanja ovisit će o našoj karmi u ovome životu, našim sadašnjim aktivnostima ili djelima. Premda je naša sadašnja situacija određena prošlim ponašanje, mi ostajemo odgovorni za naše sadašnje aktivnosti. Imamo sposobnost i odgovornost odabrati kako usmjeriti naše aktivnosti na putu vrline.

Ubijanje u prošlom životu vodi kratkom sadašnjem životnom vijeku, a krađa siromaštvu.

Svjestan sam da se u zapadnoj psihologiji često ohrabruje izražavanje osjećaja, pa čak i ljutnje. Sigurno su mnogi u svojoj prošlosti doživjeli razna traumatska iskustva. Ako su ti osjećaji potisnuti, doista mogu uzrokovati trajnu psihičku štetu. U takvim slučajevima mi na Tibetu kažemo: Kada je školjka puna, najbolje ćeš je očistiti tako da puhneš u nju.
No za duhovnog praktičara vrlo je važno prihvatiti stav suprostavljanja jakim emocijama kao što su ljutnja, vezanost i ljubomora te se posvetiti razvijanju suzdržljivosti. Umjesto da popuštamo očitovanju jakih emocija, trebamo raditi na smanjenju naše sklonosti prema njima.

Problematično mentalno stanje koje nastaje kao posljedica razornih ili povređujućih osjećaja trenutno remeti našu unutarnju ravnotežu, uzrokujući da se osjećamo umorno i nesretno. Pri našem traženju sreće, glavni nam cilj treba biti borba s tim osjećajima.
Pokušajmo pobijediti neprijatelje našeg mira i postojanosti. Ove negativnosti – kao što su vezanost, mržnja, ponos, poglepa i tako dalje – su mentalna stanja koja uzrokuju da se ponašamo na način koji stvara svu našu nesreću i patnju. Za vrijeme našeg rada na ostvarenju unutarnje mira i sreće, pomoći će nam ako mislimo o njima ko o našim unutarnjim demonima, jer nas poput demona mogu zarobiti, uzrokujući samo patnju. Stanje iznad takvih negativnih emocija i misli, iznad sveukupne tuge, naziva se nirvana.
Na početku je nemoguće suprostaviti se tim moćnim negativnim silama izravno. Moramo im pristupiti postepeno. Prvo uvodimo disciplinu, ne dopuštamo da nas takve misli i emocije preplave i preuzmu. Činimo to usvajanjem etički discipliniranog načina života. Za budiste to znači da se suzdržavamo od deset nedoličnih aktivnosti. Radnje koje činimo fizički ubijanjem ili krađom, verbalno laganjem ili ogovaranjem, a mentalno žudnjom, izražaji su dubljih mentalnih razdora kao što su ljutnja, mržnja i vezanost.

Što to znači otvoreno srce? Jasno nam je da je misao ili ideja o srcu metaforička. U većini kultura srce se poima kao izvor suosjećanja, ljubavi, naklonosti, ispravnosti i intuicije prije negoli mišić odgovoran za pumpanje krvi po tijelu. Prema budističkom svjetonazoru, oba aspekta puta zbivaju se u umu. Ironično je da budističko gledište razum postavlja u središte prsnoga koša. Otvoreno srce je otvoreni um. Projemna srca je promjena uma.

Moramo upoznati neispravan način poimanja nas samih, jednako kao i pojava oko nas, tek tada možemo ispravno zamjećivati pojave.

Razvijanje mudrosti je proces kojim razum dovodimo u suglasje s načinom istinskog postojanja stvari. Ovim procesom postupno otklanjamo neispravne percepcije stvarnosti koje posjedujemo od pamtivijeka.

Što je suosjećanje? Suosjećanje je želja da drugi budu oslobođeni patnje. Pomoću suosjećanja mi nastojimo doseći prosvjetljenje. Suosjećanje nas inspirira da se obvežemo na praksu vrline koja vodi stanju budastva.

Moramo doći do spoznaje da su odnosi i poštovanje drugih posljedica stava prema njima.

Da stvarno razumijemo patnju i njezinu prirodu, prepoznali bismo da je doživljavanje slave i bogatsva privremeno i da će ugoda koju oni donose prirodno završiti i prouzročiti patnju.

U prirodi je cikličkog postojanja da smo stalno pod utjecajem negativnih osjećaja i misli. I sve dok smo pod njihovom kontrolom, naše postojanje je oblik patnje. Ova razina patnje prožima naše živote, vrteći nas u zloćudnom krugu negativnih osjećaja i nedoličnih aktivnosti.

Ova prožimajuća patnja je najdublja. Ona prodire u sve vidove života.

Jednako kao što je suosjećanje želja da sva osjetilna bića budu oslobođena patnje, tako je dobrohotnost želja da svi uživaju u sreći.

Za predmet naše meditacije moramo uzeti stvarnu osobu, a tada prema njoj pojačati naše suosjećanje i dobrohotnost kako bi doista mogli doživjeti suosjećanje i dobrohotnost prema drugima. Za vrijeme meditiranja radimo samo na jednoj osobi.

Kada je suosjećanje udruženo s razumievanje da su sve naše patnje izvedene iz našega pogrešnog poimanja prirode stvarnosti, dosegnuli smo daljnji stupanj našeg duhovnog putovanja. Prepoznavši da je osnova jada i patnje ova pogrešna percepcija, dakle krivo razumijevanje nepostojećeg postojanja, vidimo da patnja može biti otklonjena. Kada se jednom riješimo pogrešne percepcije, patnja nas više neće uznemiravati.

Ako smo sposobni smanjiti naše sebične instikte i razviti malo više brige za druge prie nego umremo, na dobar ćemo način iskoristiti ovaj život.

Pravo suosjećanje ima snagu i spontanost majke koja se s ljubavjlu brine za svoje bolesno dijete. Tijekom čitavoga dana majčina briga za dijete djeluje na sve njezine misli i aktivnosti. Radimo na njegovanju ovoga stava usmjerujući ga prema živom biću. Kada ostvarimo iskustvo o tome, stvorili smo 'veliko suosjećanje'.

Suosjećanje nam omogućuje da se suzdržimo od razmišljanja na egocentričan način. Doživljavamo veliku sreću i nikada ne zapadamo u krajnost jednostavnog traženja vlastite sreće i spasenja. Kontinuirano nastojimo razviti i usavršiti vrlinu i mudrost. S takvim suosjećanjem imat ćemo sve potrebne uvjete za postizanje prosvjetljenja. Moramo zato vježbati suosjećanje od samog početka naše duhovne prakse.
Sve do sada razmatrali smo one prakse oke će nam omogućiti da se suzdržimo od ponašanja koje odstupa od vrline.

Prema onim osobama koje nam nisu drage gajimo negativne osjećaje kao što su mržnja i ljutnja. Posljedica toga je ograničeno suosjećanje prema drugima, suosjećanje koje je pristrano, koje je zasnovano na predrasudama i uvjetovano time da li ćemo osjetiti bliskost prema tim osobama.
Pravo suosjećanje mora biti neuvjetovano. Moramo njegovati staloženost kako bismo nadišli bilo kakav osjećaj diskriminacije i pristranosti.

Nema nikakvog jamstva da će naši sadašnji bliski prijatelji ostati naši prijatelji zauvijek. Jednako tako možemo zamisliti da se naša nesklonost prema nekoj osobi neće nužno nastaviti zauvijek. Takva razmišljanja razvodnjavaju naš snažan osjećaj pristranosti, ona nam ruše temelj osjećaja nepromjenjivosti našeg vezivanja.

Naši osjećaji prema prijatelju ili voljenoj osobi ponekad nas zasljepljuju glede nekog određenog aspekta. Na tu osobu mi projiciramo kvalitetu apsolutne poželjnosti, apsolutne nepogrešivosti. Kada vidimo nešto što je suprotno našoj projekciji, ostajemo iznenađeni, osupnuti. Idemo od jedne krajnosti – ljubavi i želje, pa sve do razočaranja, odbojnosti, a ponekad i ljutnje.

Naša mržnja nema fizičkog utjecaja na naše neprijatelje. Neće ih povrijediti. Mi smo ti koji pate zbog loših posljedica takve prevladavajuće gorčine. Ona nas nagriza iznutra.
Ljutnja snažno djeluje na nas dok naši neprijatelji žive svoj život, blagoslovljeno nesvjesni stanja u kojem se nalazimo, tj u koje smo sami sebe doveli.
I tako dolazimo do spoznaje da je naš istinski neprijatelj doista u nama.

Zapitajte se: Kako mogu biti blizak s jednima, a neprijateljski raspoložen prema drugima? Moram se izdići iznad svih osjećaja pristranosti i diskriminacije. Trebam biti dobrohotan prema svima jednako.

Razvivši nas osjećaj odgovornosti za sva bića postajemo motivirani za stvaranje savršene sposobnosti kojom ćemo služiti drugima.
Postoje dvije metode pomoću kojih ostvarujemo ovakav stav. Jedna, nazvana Metodom sedmerostrukih uzroka i posljedica, zasnovana je na promatranju svih živih bića kao da su u prošlosti bila naše majke. U drugoj metodi koja se može nazvati Mijenjanje sebe za druge, promatramo ostale kao sebe same.

Svaki pas, mačka, riba, muha i ljudsko biće su u nekoj točki beskrajne prošlosti bili naše majke i pokazivali sveprožimajuću ljubav i brigu. Takvu misao treba staviti u okvir našeg vrednovanja.
Kada si predočimo sadašnje stanje svih tih bića, razvijamo ćelju da im pomognemo promijeniti njihovu sudbinu. Iz ovoga proizlazi osjećaj ljubavi prema svim bićima slična onoj koju dijete osjeća kada vidi svoju majku. Ovo nas vodi suosjećanju. U toj točki doživljavamo dobrohotnost, želju da sva bića pronađu sreću. Napredujući kroz ove stadije odgovornosti, krećemo se od želje da sva osjetilna bića pronađu sreću i oslobođenje od patnje, pa sve do osobnog preuzimanja odgovornosti da im pomognemo ući u stanje s one strane jada i patnji.
Traženje vlastite sreće usprkos patnje drugih, tragično je negativno iskustvo.

Nemoguće je nabrojati sve te ljude koji su uključeni u stvaranje fete kruha koju jedemo. U mnogim slučajevima velik dio posla obavljaju strojevi. Međutim netko ih je trebao izumiti i izraditi, a potom je netko na njima trebao raditi.
Kroz ovo vježbanje misli mi dolazimo do spoznaje kako smo ovisni o svima koji uživaju u životu.

Radeći s tehnikom Mijenjanje sebe za druge, također je važno vježbati strpljivost.

U trenutku kad se um uzbudi i kada počne kliziti prema nekom ugodnom sjećanju ili zaboravljenoj obvezi, mora se 'uhvatiti' i ponovno usredotočiti na odabrani objekt. Ponovimo: pažnja je oruđe kojim se to postiže. Kada tek počnete razvijati smirujuću stalnost, teško je um održati na nekom određenom predmetu dulje od trenutka. Ali pomoću pažnje preusmjeravate svoj um, ponovno i ponovno ga vraćate na željeni objekt.
Energični i živahni ljudi ponekad vas tijekom razgovora ne mogu gledati u oči. Stalno gledaju okolo, čas ovdje, čas ondje. Uznemireni razum nekako je sličan tom stanju. Nije sposoban ostati usredotočen zbog svoje uznemirenosti. Introspekcija nam pomaže da barem malo zauzdamo razum, da ga fiksiramo prema unutra. Time smanjujemo našu mentalnu uzbuđenost. Na taj način ponovno utemeljujemo mentalnu stabilnost.

Budno i pažljivo samopromatranje omogućuje vam podizanje uma mislima vedre prirode, povećavajući na taj način mentalnu jasnoću i oštrinu.

Veći dio vremena doživljavamo razum ili svijest kroz naše odnose s vanjskim svijetom – naša sjećanja i naše buduće projekcije. Jeste li razdražljivi ujutro? Nestaloženi, zbunjeni i omamljeni navečer? Muče li vas loši ili neuspješni međuljudski odnosi? Jeste li zabrinuti za zdravlje svoga djeteta? Sve to ostavite po strani. Prava priroda uma i jasno iskustvo našega znanja, nisu uočljivi u našem uobičajenom doživljavanju. Kada meditirate na um, morate pokušati biti usredotočeni na sadašnji trenutak.

Prirodno um ima dvije razine. Prva razina je ono što smo sada opisali –jasno iskustvo znanja. Druga i konačna razina uma doživljava se razumijevanjem nepostajanja umnog prirođenog ili unutarnjeg postojanja. Da biste razvili usredotočenje ili koncentraciju o konačnoj priodi uma, uzmite na početk prvu razinu – jasno iskustvo i znanje – za fokus meditacije. Kada je to žarište dosegnuto, tada kontemplirajte o nepostojanju umnog prirođenog postojanja. Ono što se tada pojavljuje u razumu je praznina ili gubitak bilo kakvog prirođenog umnog postojanja.
To je prvi korak. Potom za cilj svoje meditacije uzmite prazninu. Ovo je vrlo teška i izazovna forma meditacije. Kaže se da i najbolji, najvrniji praktičar prvo mora razviti razuijevanje o praznini, a tada, na osnovi tog razumijevanja, koristiti prazninu kao predmet svoje meditacije. Međutim, pomoći će vam ukoliko ste razvilikvalitetu smirujuće stalnosti, jer nju možete koristiti kao oruđe pri razumijevanju praznine na dubljoj razini.

Posesivnost izrasta iz našeg osjećaja o sebi samome. Što je jači osjećaj 'ja', jači je osjećaj o 'mojem'. Zbog toga je toliko važno raditi na odstranjivanju našeg vjerovanja u neovisnu, samodostatnu bit. Jednom kada smo sposobni ispitati i rastvoriti postojanje koncepcije o sebi, osjećaji koji se iz nje polučuju također su smanjeni.

Najviša motivacija koju možemo imati je osigurati svim osjećajnim bićima sreću, a najveće nastojanje za koje se m ožemo vezati je pomaganje svim osjećajnim bićima da dosegnu sreću.

Praktičari se posvećuju pročišćenju i oplemenjivanju vrlina kao što su velikodušnost, etičnost i strpljivost, do točke gdje će sami isijavati na potreban način, gdje će prihvatiti sve poteškoće i nepravdu kako bi služili drugima. A najvažnije je da razviju svoju mudrost, svoje razumijevanje praznine.

Prakticirajte veselje i veliku sreću pri svakom vašem postignuću.

Zanesen mudrošću i suosjećanjem, danas u Buddhinoj nazočnosti
Ja stvaram Um koji želi potpuno buđenje za dobrobit svih osjećajnih bića.

Moramo slijediti Buddhinu praksu i raditi na samoprepoznavanju, shvatiti da smo mi sami neprijatelji koje treba pobijediti.

Sada, četrdeset godina poslije (opa. Od progonstva) samo zbog jednostavne istine njegovih riječi i potpune predanosti njegova dobrog srca, imao je iskrene prijatelje posvuda.

Neka ova knjiga pomogne ukrotiti umove i otvoriti srca svih bića.

13.08.2014. u 09:47 | 0 Komentara | Print | # | ^

Čakre

Swami Saradananda
Izdavač: Planetopija 2008.

Svaka građevina, svaki komad odjeće i svaki obrok započeti su kao misao, a uslijedilo je isto silazno kretanje energije do njezina ostvarenja u svijetu. Kad praksom meditacije na čakre očistite svoj energetski tok, proces ostvarivanja zamisli postaje lak i jednostavan.

Čakre funkconiraju slično telefonskoj komunikciji. Nebrojene žice, nadiji, energetski kanali, glavnim čakrama donose goleme količine energetskih informacija.
Uklanjanjem energetski blokada iz svojih čakri izoštravate svoja osjetila te pobolšavate svoje tjelesno i emocionalno zdravlje.

Tri tijela: fizičko tijelo, astralno tijelo, sjemensko tijelo (u ovom tijelu pohranjena je vaša karma).

Prana (životna sila, energija) kroz fizičko tijelo teče suptilnim kanalima poznatim kao nadiji (nadi na sanskrtu označava riječno korito koje sadrži vodu ili kanal kroz koji rijeka teče, u kineskom sustavu nadiji senazivaju meridijanima).
Nadije biste mogli zamisliti kao ceste energetskog prometnog sustava. Na sjecištu dviju ili više cesta nastaju energetski čovorovi ili čakre.
Ako na vašim energetskim prometnicama nema gužve, vozila (prana) slobodno putuju, ali što je više cesta koje se sastaju to je veća vjerojatnost prometne gužve ili energetske blokade.
Meditacija je jedina aktivnost u kojoj dah jednako struji kroz obje nosnice, kroz središnji energetski kanal sušumnu. U vrijeme meditacije obje su strane mozga potpuno uravnotežene pa su suprotna, ali komplementarna svojstva uma sjedinjena. To pomaže uravnoteženju svih područja života. Vježbe jogističkog disanja osobito su djelotvorne za uklanjanje energetskih blokada.

Konačni cilj meditacije na čakre nakon što ovladate dobro tehnikama meditacije, jest kanalizirati beskrajan duhovni potencijal, koji je latentan u svima nama, podižući ga kroz čakre sve dok ne dosegne najvišu ili krunsku čakru, donoseći doživljaj potpunog blaženstva.
Oslobođenje te sklupčane energije može se usporediti s otvaranjem brane, i zbog toga mu ne pristupamo olako.
Vaše energetsko tijelo štite i tri 'prekidača' poznata kao granthi ili čvorovi, koji ne propuštaju veće količine energije sve dok niste spremni za jači protok.
Brahma granthi u korijenskoj čakri ostaje zatvoren sve dok ne prevladate vezanost uz stabilnost, inerciju i poistovjećivanje s isključivo fizičkim tijelom.
Višnu granthi u srčanoj čakri ostaje zatvoren sve dok ne prevladate vezanost uz djelovanje, ambiciju i strast te dok ne oprostite onima koji su vas povrijedili.
Rudra granthi u čeonoj čakri ostaje zatvoren sve dok ne prevladate vezanost uz vlastite intelektualne moći i vlastitu predožbu o sebi.

Pročišćavanje i uravnoteženje energije muladhare meditacijom pomaže vam održati čvrstu ukorijenjenost te razviti stabilan stav i postojanost uma.

Ako je vaša korijenska čakra uravnotežena, energija teče u dva smjera. Čakra oslobađa energiju prema dolje, poput gromobrana, te istodobno crpi energiju iz zemlje. Zbog toga se osjećate sigurno i zaštićeno. Život je stabilan ali ispunjen aktivnom, pozitivnom energijom, a vaša strpljivost i osjećaj zajedništva donose vam odnose koji vas ispunjavaju zadovoljstvom.
Međutim, ako je energetski protok muladhare blokiran, mogli biste se osjećati kao da vam nije mjesto ondje gdje jeste. Mogli biste se osjećati izgubljeno i neodlučno, biti slabo povezani s drugima, boriti se s problemima na području osobnih financija, na radnom mjestu i u odnosima te neprestano osjećati umor. Pretjerana zabrinutost za preživljavanje i sigurnost mogla bi se očitovati u radoholičarskom pristupu karijeri, kao i u teškoćama u povezivanju s duhovnom stranom života. Druge moguće negativne značajke jesu strah, predrasude, slijepa vjera, mržnja,neslošljivost, nestrpljivost i pohlepa. Ako je ovako osvrnite se na nedostatke u svom djetinjstvu (značenje čakre: korjenska potpora, element: zemlja, zvučna vigracija: LAM, osjetilo: njuh).
U fizičkom tijelu ova čakra upravlja imunološkim i koštanim sustavom te donjim dijelom probavnog sustava. Neravnoteža energije može se očitovati kao sindrom kroničkom umora, iritabilni kolon, zatvor ili hemeroidi, pretilost ili problem tjelesne težine, artritis, problemi sa stopalima, koljenima ili nogama, slaba ravnoteža i bol u križima ili išijas.
Zdravlje korjenske čakre je temelj svim drugim čakrama.
Meditacija na element zemlje povećava vaš osjećaj smirenosti, stabilnosti i uzemljenosti.
Mnogi od nas strah doživljavaju više kao nedostatak sigurnosti ili kao neutemeljeni nemir. To može biti reakcija na događaj koji je zaprijetio vašem životu.
Buđenje čakre tabana osobito je korisno ako previše vremena provodite u mislima ili zabrinutosti, ili se ne osjećate povezano sa svojim tijelom i s ljudima iz svoje okoline.

Svojstva vode savršeno opisuju prirodu ove čakre: voda je tekuća i prilagodljiva. Ona ujedno ima svojstvo čišćenja i pročišćavanja, što je primjereno jer neravnoteža ili blokada u ovoj čakri u osobi izaziva osjećaj da je učinila nešto loše ili sramotno.
Ako je vaša sakralna čakra blokirana ili neuravnotežena, gotovo ne osjećate slast života, ništa nije dovoljno dobro a moguća je i depresija. Mogli biste osjećati da nemate izbora, da niste spsobni za promjenu ni poduzetni.
Otvaranje ove čakre više je usmjereno oslobađanju od osjećaja krivnje i frustracije te uživanju u tijeku života.

Pazi čime zalijevaš svoje snove. Zalijevaš li ih zabrinutošću i strahom, izras će korov koji će ugušiti tvoj san. Zalijevaš li ih optimizmom i rješenjima, uzgojit ćeš uspjeh. Lao Tzu, Tao Te Ching
Shvatite cvijet lotusa kao analogiju svojega života. Kao što cvijet nije uprljan muljem iz kojega raste, ne dopuštajte da na vas utječe negativnost u koju ste ukorijenjeni. Kao što cvijet stremi prema svjetlosti, tako se i vi prilagođavajte svojemu okružju i budite svjesni svojih ciljeva. Kao što lotos raste u vodi, ali nije mokar, tako i vi živite u svijetu, ali ne dopuštajte da vas okalja.
Misli nestaju ako se ne poistovjetite s njima.
Simbolično značenje mjeseca osobito je djelotvorno ako osjećate potrebu osloboditi se događaja iz prošlosti koji sputavaju vaš razvoj i ako imate potrebu prihvatiti promjenu i prijelaz.
Snovi vam mogu donijeti uvide koji će vam pomoći ustanoviti put kojim biste trebali poći.
Nakon mjesec dana pročitajte dnevnik snova i ustanovite poruke ili teme koje se ponavljaju. Potiču li vas na pokretanje života u određenom smjeru? Odgovaraju li na pitanje o budućnosti koje ste postavili?

Većina ljudi energiju čakre manipura osjeća između pupka iprsne kosti.
U toj čakri čuvate svoju najvredniju imovinu: osjećaj jastva. Manipura čakra povezana je sa snagom volje i samopoštovanjem. Iz nje proizlazi vaša sposobnost postavljanja čvrstih, ali ipak prilagodljivih osobnih granica, sposobnost djelovanja i prilagođavanja: svaka promjena i osobni razvoj započinju na toj razini.
Ova čakra posjeduje potencijal promjene i rasta.
Ako je energija čakre solarno pleksusa uravnotežena i slobodna, osjećate se jedinstveno, cijenjeno, samopouzdano i energično. Ljudi opažaju vašu karizmu i poštuju vašu čestitost (ova se čakra odnosi na osobnu čast). Osjećaju vašu moć i znaju da ste sposobni čuvati tajne, iako po prirodi niste tajnoviti. Spontani ste, otvoreni i puni ljubavi – vaša se energija slobodno uspinje prema srčanoj čakri. Budući da su vam kanali prema prve dvije čakre otvoreni, osjećate se uzemljeno i prilagođeno. Snažan osjećaj vlastite vrijednosti omogućuje vam izbjegavanje pretjerivanja i poštivanja granica, pa niste radoholičar iako volite izazove.
Neravnoteža energije manipure često rađa potrebu za manipuliranjem ili potrebu da se bude pod nadzorom drugih. Ako imate previše energije manipure, mogli biste biti neobazrivi, 'sagorijevati' i ne podnositi one s manje energije. To je područje agresivnog perfekcionista sklonog osuđivanju, sa snažnom potrebom veličanja samoga sebe te žudnjom za slavom. Uz taštinu i oholost, poremećaj energije ove čakre može dovesti do mržnje i gnjeva (izraženih ili neizraženih). Nedovoljna aktivnost središta solarnog pleksusa može biti izvor emocionalne potrebitosti te pretjerane potrebe za pozornošću. Ako vam nedostaje unutarnje vatre, možda vam nedostaje i energije za ostvarivanje zamisli, a moguć je i strah od odbacivanja koji može prouzročiti neodlučnost, pretjeranu osjetljivost na kritiku, slabo samopouzdanje, lošu predodžbu sebe, čak i depresiju. Mogli biste se osjećati poput žrtve: ljudi kojima nedostaje zaštitna snaga, često postaju vrlo osjetljivi na misli i osjećaje drugih.
U vašem fizičkom tijelu solarni pleksus je sjedište vaše probavne vatre: upravlja probavnim organima (uključujući gušteraču i jetru) i mišićima te djeluje kao vaš unutarnji termostat. Neravnoteža energije često je povezana s probavnim tegobama, preosjetljivošću na hranu, problemima sa šećerom u krvi, dijabetesom i poremećajima prehrane, paralizom i mišićnim grčevima.
Razumijevanje gnjeva: Gnjev je moj emeso, ja jedem samoga sebe, i zato ću izgladnjeti od hranjenja. W. Shakespeare
Obećajte sebi da ćete analizirati svakodnevne izvore gnjeva ili uzrujanosti čim se pojave te se s prvim simptomima zapitati: 'Zašto se zapravo ljutim?'
Manipura je središte preobražajne energije vašega tijela, ali i sjedište probavne vatre. Zadaća joj je 'probavljanje' i asimiliranje svega što primi, od hrane do zamisli. Bbez te konverzije vaše tijelo, um i emocije ne bi mogli upijati prijeko potrebnu hranu.
Jedite polako i osjećati ćete da čin konzumiranja hrane sam po sebi postaje meditacija.
Postupak konzumiranja hrane je božanski, osoba koja jede je božanska. Stoga je uzimanje hrane postupak kojim čovjek prinosi svetu žrtvu božanskome. Vatra koja guta žrtvu (probava) također je božanska. Tako čovjek, opažajući djelovanje božanskog posvuda, doseže božansko stanje. Bhagavad Gita

Sanskrtska riječ anahata doslovno znači 'ne-dirnuta'. Ta čakra navodno proizvodi neopisive harmonije, kad je se dodirne – trzne poput glazbala. Najvažnija svrha ovoga poglavlja jest potaknuti vas da pružite ruku i dodirnete druge te dopustite da životne radosti dodirnu vas.
Ako energija srčane čakre teče skladno, osjećate se uzemljeno u nižim čakrama, ali ipak 'slobodno poput ptice'. Prihvaćate samoga sebe, imate povjerenja, suosjećajni ste, sposobni opraštati, prepuni nade i emocionalno jaki. Budući da je dodir osjetilo povezano s anahata čakrom, spososbni ste otvoriti se prema drugima te dopustiti da vas ljudi i iskustva 'dirnu'. Poriv dodirivanja započinje u srcu, a vaša sposobnost da volite može se promatrati i kao spremnost da budete 'dodirnuti'. Premda je teorija ustava čakri indijska, iscjeljitelji iz mnogih tradicija rade sa središtem srca ko i s dodirom, jer zdrava srčana čakra osigurava duboko i trajno iscjeljenje – 'ljubav pobjeđuje sve'.
Vaša srčana čakra ima presudno važnu ulogu u pretvaranju zamisli u materijalnu stvarnost i obrnuto. Budući da misli i događaji nisu uvijek pozitivni, srčana čakra može negativna iskustva usmjeriti prema stvaranju negativnih misaonih obrazaca i čak pretvoriti negativne misli u tjelesne bolesti. Ako je protok kroz vašu srčanu čakru prejak, vaša energija može postati previše 'zračna' ili raspršena. Moglo bi vam biti teško prizemljiti se i vjerojatno se osjećate usamljeno i izolirano, ili se plašite da ćete biti povrijeđeni. Ako s druge strane vaša anahata energija nije dovoljno aktivna, mogli biste osjećati 'težinu' i sumornost, ili biti posesivni, ovisni, ljubomorni ili sebični. Ljudi s neuravnoteženom srčanom čakrom često se osjećaju emocionalno neispunjeno, stidljivi su ili čak zaziru od društva.
Značenje čakre: ne-dirnuta, element: zrak, zvučna vibracija JAM, osjetilo: dodir.
Težite li i vi ostvarenju svjetovnih žudnji iako sreća već jest u vašem srcu?

Višuddha ili grlena čakra, most je između srca i uma.
Ako je taj komunikacijski kanal blokiran, impulsi su 'ugušeni', a zamisli, nade i snovi ne mogu sići niz sustav čakri (ne možete ih 'uzeti k srcu) pa ostaju neostvarnei.
Ova čakra upravlja vašom voljom, vašom moći izbora i vašim poimanjem istine.
Značenje čakre: čisto mjesto
Element: eter (prostor)
Zvučna vibracija: HAM
Osjetilo: sluh
Kad je vaša višuddha otvorena i uravnotežena, sposobni ste otvoreno izraziti svoja vjerovanja, kreativnost i emocionalne potrebe, ne strahujući od mišljenja drugih. Ali blokada u grlenoj čakri često narušava vašu sposobnost komunikaicje: mogli biste govoriti poluistine ili laži, makar nesvjesno, i mogli biste hiniti hrabrost umjesto da pokušate izraziti unutarnje previranje ili nezadovoljstvo. To ne samo da otežava komunikaciju već i guši vašu sposobnost da se zauzmete za ono u što vjerujete i da ostvarite svoje snove. S druge strane, mogli biste patiti od 'verbalnog proljeva' koji iscrpljuje vašu energiju višuddhe. Mnoge negativne navke povezane su s neravnotežom grlene čakre – primjerice ogovaranje, prejedanje, pušenje i alkoholizam. Opsesivno ponašanje može proizaži i iz nesposobnosti primanja energije te komuniciranja na zdrave načine.
U našemu fizičkom tijelu grlena čakra upravlja organima koji se kroiste u komunikaciji i umjetničkim aktivnostima – ustima, jezikom, grlom, ušima, očima i šakama. Energetski poremećaji često imaju ulogu u govornim poteškoćama, poremećajima prehrane, simptomima stresa i čak gluhoći.
Meditacijom, postupno ćete postati svjesni neograničenog prostora u sebi, kao što se nebo proteže beskrajno daleko. Dopustite si otvorenost za neograničene mogućnosti koje vam ta svjesnost donosi.
Pretjerano govorenje ometa um te znatno otežava unutarnju usredotočenost i meditaciju.
Zbog mouna meditacije i procesa samoanalize, počet ćete paziti na usklađenost vlastitih riječi i postupaka, te na usklađenost riječi i postupaka s vlastitim mislima.
Valja govoriti istinu i govoriti je nježno, nemojte govoriti istinu na neugodan način niti govoriti neistinu zato jer godi, to je vječni zakon. Zakoni Manua
Pri prvom izvođenu bumbar disanja nemojte se zabrinuti ako osjetite blago povišenje tjelesne temperature, posrijedi je jednostavno ubrzavanje krvotoka.
Bumbar disanje: Ubrzano udahni proizvodeći zvuk muške pčele, zadrži i izdahni, proizvodeći zvuk zujanja ženske pčele.
Pojanje mantre OM preporučuje se za oslobađanje blokada u području grla i za jačanje glasa. Vjeruje se da taj zvuk pozitivno utječe na živčani sustav, d ajača dišni sustav te da krijepi cijelo tijelo. Pojanje njegova tri sloga (A-U-M) potiče uravnoteženje vibracija u vašem tijelu te budi latentne psihičke i mentalne moći.
AUM prestavlja vrhovnu Stvarnost. To je simbol onoga što je bilo, što jest i što će biti. AUM predstavlja i ono što je onkraj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Meditacija na energetsko središte ispod grlene i iznad srčane čakre (kornjačina čakra) donosi smirenost koja se katkad usoređuje s mirom hibernacije.

Čakra Anđa daruje mudrost, jasnoću vizije i pojačanu intuiciju, omogućujući vam da počnete uočavati širi kontekst života.
Ađna čakra upravlja vašim umom i vašim osjećajem vlastitog jastva. Premda nije povezana ni s jednim elementom, um bi se mogao smatrati elementom čeone čakre jer upravlja osjetilima i životnom energijom. Energija ađne najjače djeluje na vašu osobnost. Ova je čakra sjedište vašega prosuđivanja, vaše emocionalne inteligencije te vašega shvaćanja stvanrosti, razboritosti i mudrosti. S njom se povezuje šest duhovnih moći: neometana meditacija, savršena usredotočenost, sposobnost usmjeravanja nepodijeljene pozornosti, nadzor nad mislima, samadhi ili nadsvjesno stanje i postignuće prosvjetljenja.
Zasebni kanali ida i pingala utvrđeni su u sadašnjem trenutku, ali u ovoj se čakri njihove energije stapaju, a vi ulazite u područje bezvremenosti pa možete učiti iz prošlosti, prepoznavati sadašnje smjerove, te 'vidjeti' i planirati budućnost.
Neki ljudi iskazuju preobilnu energiju 'glave' ali su manjkavi u 'srcu' jer su iscrpili zalihe energije nižih čakri, podižući je previsoko. To je škodljivo jer ađna potiče uravnoteženje nižih čakri.

Vaš um upravlja vašim osjetilima i pranom u tijelu. Međutim ako je um nemiran, neprestano vas preplavljuju valovi misli, osjeta i žudnji: neprestana struja mogućnosti vjerojatno privlači vašu svijest, narušavajući vaš unutarnji mir.
Um se u jogističkoj filozofiji često uspoređuje s jezerom ili oceanom. Ako je miran, ništa ne uzburkava mulj ili pijesak na dnu i nema valova koji bi narušavali jasnoću vizije. Slično tome, kad vaše misli potonu u jezero ili ocean vašega uma, osjećate mir i doživaljavate jasnoću.
Kad god se u meditaciji misli pojave ne pokušavajte ih otjerati – tako ćete ih samo potaknuti da se vrate još snažnije. Umjesto toga pokušajte se blago i potpuno usredotočiti na pokušaj da vidite dijamant na dnu jezera.
Limun osvježava i čisti energiju ađne, ružmarin vas povezuje s duhovnim istinama, štiti od negativnosti, razbistruje misli, lavanda usklađuje ovu čakru s drugim čakrama.

Tik iznad nepca nalazi se sporedna čakra poznata kao soma ili indu. To energetsko središte povezano je sa spokojnom energijom Mjeseca, a meditacija na ovu čakru oslobađa od tjeskobe i napetosti, rashlađuje gnjev i donosi doživljaj smirena zadovoljstva. Rad s ovom čakrom donosi i moć nadziranja elemenata povezanih s drugim čakrama.
Taj nektar mladosti uglavnom teče kroz somu i druga, niža energetska središta dok ne stigne do solarnog pleksusa, gdje ga, nažalost 'spali' vatra manipure. Zbog toga se vaša mladenačka enegija neprestano rasipa.

Krunska čakra je ulaz kojim prana, ili životna sila, ulazi u vaš sustav čakri. U neravzijenom stanju ta čakra nije veća ni sjajnija od preostalih šest glavnih energetskih središta. Ali, potpuno probuđena čini 'mistično središte' i najveličanstveniju čakru koju možemo usporediti s istodobnim sjajem tisuću sunaca na nebu.
Umjesto da se poistovjećujem s ograničenom sviješću svojega individulanog uma, nastojim se poistovjetiti sa samim svemirom. Moj um proizlazi iz univerzalne svijesti. Opažam kako se ponovno stapa s univerzalnom sviješću u mojoj krunskoj čakri.

Jastvo je uho uha, um uma, govor govora, život života i oko oka. Odvajajući se od osjetila i odričući se svjetovnog života, mudri postižu besmrtnost.

13.08.2014. u 09:46 | 0 Komentara | Print | # | ^

Kako pripitomiti divljeg slona

Dr. Jan Chozen Bays
Izdavač: Planetopija 2012.

Kad naše tijelo duže vrijeme radi jednu stvar dok je naš um na godišnjem odmoru negdje drugdje, to znači da velik dio svojeg života nismo stvarno prisutni.

Sredstvima koja se mogu dobiti bez liječničkog recepta – kao što su hrana, lijekovi, seks, prekomjeran rad, alkohol, filmovi, šoping ili kockanje – svi pokušamo ublažiti bol izazvanu životnom svakodnevnicom.

Tijekom godina pronašla sam pouzdano sredstvo za olakšavanje ponavljajuće nelagode i potištenosti. Prepisala sam ga sebi i drugima s izvrsnim rezultatima. To je redovito vježbanje pozornosti.

Pozornost vam pomaže očuvati energiju.
Sreća je što možemo naučiti vješto obavljati poslove. Međutim loše je što nam ova vjećtina omogućuje da ih obavljamo nesvjesno. Loše je jer kada prijeđemo u nesvjesno stanje, propuštamo velik dio našeg života. Kada 'odemo' naš je um sklon otići na jedno od ova tri mjesta: u prošlost, budućnost ili u carstvo mašte. Ova tri mjesta stvarna su jedino u našoj mašti. Upravo ovdje gdje jesmo jedino je mjesto, a sadašnji je trenutak jedino vrijeme u kojem smo zapravo živi.

Najbolji način na koji se možemo pripremiti za nepoznatu budućnost je napraviti kvalitetan plan, a zatim obraćati pažnju na ono što se događa upravo sada. Tada ono što struji prema nama možemo dočekati s jasnim, fleksibilnim umom i otvorenim srcem, spremni i sposobni mijenjati svoj plan prema stvarnosti tog trenutka.

Kada dopuštamo umu da se odmori u sadašnjosti, ispunjen događajima koji se odvijaju upravo sada, preusmjerivši ga dalje od uzastopnih neuspješnih, energetski iscrpljujućih izleta u prošlost, budućnost ili u carstvo mašte, mi radimo nešto vrlo važno. Postižemo očuvanje energije uma. On ostaje svjež i otvoren, spreman odgovoriti na sve što se nađe pred njim.

Veći dio ove mentalne aktivnosti, beskrajno vrludanje predjelima prošlosti, budućnosti i carstvom mašte, ne samo da nema smisla, nego je i destruktivan. Kako? Pokreće ga ekološki štetno gorivo. To je gorivo tjeskoba.

Našu tjeskobu pokreću misli o prošlosti i budućnosti, kada odbacimo te misli, zajedno s njima napusti nas i tjeskoba te se osjećamo smireno.

Naša osnovna glad nije glad za hranom, nego za intimnošću.

Održavanje pozornosti varljivo je jednostavno čijom primjenom postajemo svjesni. To je praksa koja nam pomaže da se probudimo, budemo prisutni i potpunije živimo svoj život. Njome popunjavamo praznine u našem danu, mnogo puta napuštamo svjesnu prisutnost zbog čega propuštamo velike dijelove svojeg života. Također je to praksa koja će nam pomoći ukloniti frustrirajući jaz, nevidljivi štit koji kao da postoji između nas i drugih ljudi.

Zen majstor Suzuki Roshi: Zen nije neka vrsta uzbuđenja, nego usredotočivanje na našu uobičajenu svakodnevnu rutinu. Održavanje pozornosti vraća našu svijest natrag u ovo tijelo, u ovo vrijeme, na ovo mjesto. Upravo tu možemo osjetiti vjećnu prisutnost koju nazivamo Bogom. Kada smo potpuno prisutni, cijenimo svaki trenutak ovog života koji nam jedan. Održavanje pozornosti način je da izrazimo zahvalnost za dar za koji se nikada ne možemo odužiti. Održavanje pozornosti može postati stalna molitva zahvalnosti.

Uspijemo l održavati ovu otvorenu tišinu u svojoj jezgri kao svoju jezgru, tada više ne ostajemo zbunjeni pokušavajući razvrstati i birati između bezbroj svojih unutarnjih glasova koji se međusobno nadmeću. Naša pozornost više nije uhvaćena u emocionalni zaplet u nama. Usmjerena je prema van. Tada tražimo Boga u svim pojavama, osluškujemo Boga u svim zvukovima, osjećamo Boga u svim dodirima. Kako nam se iskustva primiču, reagiramo na odgovarajući način, a zatim se vraćamo na odmor u svoj unutarnji mir. To je život koji se živi u vjeri, vjeri u Jedinstven um, život u neprekidnoj molitvi.

Ključ je u tome da se živi svjesno u sve većoj i većoj mjeri. Gurdjieff je to opisao kao 'prisjećanje na samog sebe'. U budizmu se to kaže: buditi se ka svojem istinskom sebstvu. Radi se o suočavanju sa svojim životom kakav uistinu jest, a ne s fantazijom koju često proživaljavamo u svojem umu.

Koristite svoju nedominantnu ruku.
Služeći se nedominantnom rukom dolazimo do onoga što zen učitelji zovu 'um početnika'.
Uporaba nedominantne ruke otkriva našu nestrpljivost. Može nam pomoći da postanemo fleksibilniji i otkrijemo da nikada nismo prestari da bismo usvojili nove vještine.
U umu početnika mnogo je mogućnosti, a u umu stručnjaka samo njih nekoliko.
Želite li prizvati mogućnosti u svoj život, svim situacijama pristupite s umom početnika.

Ne ostavljajte tragove za sobom.
Ova vježba pomaže nam osvjestiti našu nevoljkost da obavimo neke poslove, čak i male stvari za koje bismo se mogli pobrinuti tijekom dana, ali nekako nismo motivirani učiniti to.
Potrebno je prizvati početnu energiju, ali nakon toga, nova energija kao da ne prestaje navirati.
Termin lijenost ovdje služi kao opis, a ne kao kritika. Ne živimo li cijelim srcem, često za sobom ostavljamo nered da ga drugi pospreme.
Ova vježba također pomaže da postanemo svjesni mnogih malih stvari koje podržavaju naš život i rad tijekom cijelog dana – vilica i žlica koje nas hrane, odjeća koja nas grije, prostorija koja nam pruža sklonište.
Osjećaj zadovoljstva koji proizlazi iz običaja da ne ostavljamo tragove za sobom možda je odraz želje, iz dubine naše duše, da ovaj svijet ne ostavimo za sobom ništa gori nego što je to bio kada smo na njega pristigli, a nadajmo se da ćemo ga ipak ostaviti malo boljim. Idealno bi bilo da iza nas kao jedini trag ostane način na koji smo voljeli, nadahnjivali, poučavali ili služili druge. To je ono što će imati najveći pozitivan utjecaj na ljude u budućnosti.
Prvo vježbajte ne ostavljati tragove za sobom. Zatim vježbajte ostavljati stvari za sobom boljima nego što ste ih našli.

Postanite svjesni uporabe poštapalica i pokušajte ih eliminirati iz svog govora.
Poštapalice mogu biti velika smetnja za slušatelje kada toliko razvodne značenje govora pridajući mu neozbiljan ton: Isus je u neku ruku rekao: Ljubi svog, znate, susjeda, naprosto, kao, gledajte, sebe sama.
Kada smo čistoga uma, znamo se izražavati otvoreno, precizno i da ne vrijeđamo druge.

Cijenite svoje ruke.
Naše ruke vrlo vješto obavljaju razne vrste zadataka, mnoge od njih provode samostalno, bez većeg uplitanja našeg uma. Zabavno ih je gledati dok rade, užurbano vodeći vlastiti život. Ruke mogu učiniti toliko toga. Obje ruke mogu zajedno raditi isti posao, ili različite stvari u isto vrijeme.
Jedan od mojih učenika profesionalno se bavi popravcima žičanih glazbenih instrumenata. Radeću unutar tijela gitare na mjestu koje nije mogao vidjeti, shvatio je da mu ruke imaju 'oči'.
Dvije ruke međusobno surađuju u slozi, bez napora postižu mnogo toga prekrasnog i nikada ne naude jedna drugoj. Može li to početi vrijediti i za bilo koja dva ljudska bića?

Pri jelu samo jedite.
Konzumiranje hrane postalo je dijelom naše moderne navike vječnog istovremenog izvršavanja više zadataka.
Obroci su vrijeme da se uspori i istinski uživa u hrani, piću i društvu.
Kada nismo pozorni, to je kao da nije ni bilo hrane.
Ima ljudi koji jedu naranču, ali ne jedu je istinski. Oni jedu svoju tugu, strah, ljutnju, jedu svoju prošlost i budućnost. Nisu uistinu prisutni, sjedinjeni s tijelom i umom. Potrebno je proći određeni trening da biste uživali u svojoj hrani. Došla je iz cijelog svemira samo radi naše ishrane...to je čudo.

Jednom dnevno pomislite na neku blisku osobu – člana obitelji, prijatelja, kolegu s posla – i dajte joj iskreni kompliment.
Kada neka osoba postane dio komentara u našem životu, prestanemo primjećivati njezina postignuća i ne sjetimo se dati joj kompliment.
Ljubazne riječi su dar. One stvaraju bogatstvo u srcu.

Budite usredotočeni na položaj svojeg tijela.
Držanje i usredotočenost su povezani. Pospanost (u meditaciji ili u bilo koje vrijeme) često je pokazatelj da vam se držanje pogoršalo i da vaša pluća nisu u mogućnosti potpuno se ispuniti svakim udisajem. U takvim slučajevima, smireno ispravite držanje, izdužite kralježnicu iz njene baze kako biste povećali prostor za disanje. Zatim nekoliko puta duboko udahnite. Cilj je stvoriti maksimalan prosotr da bi dah mogao nesmetano teći. Držanje i raspoloženje također su povezani. Kad primjetite da ste mrzovoljni, nastojte ispraviti svoje držanje.
Tijelo i um nisu odvojeni – duboko su povezani i međusobno ovisni. Kada vam um ili raspoloženje klone, nastojte ispraviti svoje držanje.

Zahvalnost na kraju dana – na papir sastavite popis najmanje pet stvari koje su se dogodile tijekom dana, a za koje ste zahvalni. Na kraju tjedna pročitajte ih naglas.
Kod ljudi koji svakodnevno vode dnevnik zahvalnosti ili koji redovito izražavaju zahvalnost ljudima koji su im iskazali ljubaznost, vidi se značajan porast sreće i smanjenje depresije.
Buddha je govorio o njegovanju uma, pri čemu dopuštamo nezdravim emocijama i mislima da usahnu, a zdravima da ojačaju. Kako je to moguće? To je energetski fenomen. Sve što hranimo energijom rast će. Možda će se iz početka činiti forsirano, međutim kada svjesno njegujemo zahvalnost, postupno postajemo prirodno zahvalni ljudi. Istotako, njegujemo li negativna stanja uma, na primjer ljubomoru i kritiku, ona će zavladati nama.

Osluškujte zvukove.
Nekoliko puta dnevno zastanite i samo slušajte. Otvorite svoj sluh za 360 stupnjeva, kao da su vaše uši ogromni radari. Osluškujte očite zvukove i one suptilne, u svojem tijelu, u prostoriji, u zgradi i vani na otvorenom. Slušajte kao da ste upravo pristigli s drugog planeta i ne znate odakle dopiru ovi zvukovi. Pokušajte sve zvukove čuti kao glazbu koja svira samo za vas.
Bebe imaju sposobnost prepoznati glazbu i melodijske osobine glasova koje su čule prije svoga rođenja.
Čak i ono što nazivamo tišinom ima svoj zvuk. Da bismo mogli čuti takav suptilan zvuk, um mora bti potpuno miran.
Svaki put kad zazvoni telefon
Kada zazvoni telefon zastanite i duboko udahnite 3 puta. To je kratka pauza koja će vas okrijepiti.
Omogućit će vam da pustite stare i štetne navike da iščeznu dok njegujemo one nove i zdrave.

Dodir pun ljubavi
Kada rukujete rižom, vodom ili bilo čim drugim, postupajte s osjećajem njećne i brižne zabrinutosti roditelja koji podiže dijete.

Čekanje
Kad god se zateknete kako čekate – u redu u prodavaonici, nekoga tko kasni ili ikonu na vašem kompjuteru – shvatite to kao priliku za vježbanje pozornosti, meditaciju ili molitvu.
Za vrijeme čekanja svoju pozornost usmjerite na dah.
Pri svakom izdisaju osvrnite se na napetost nakupljenu negdje u tijelu, oko očiju ili usta, u ramenima ili trbuhu, i pustite da omekša.
Vježbanje pozornosti za vrijeme čekanja pomaže ljudima pronaći moge male trenutke u danu kada mogu probuditi i uzdignuti pokoju nist svijesti iz složenog tkanja svoga života u kojem svijest leži prekrivena i spava. Čekanje, tu uobičajenu pojavu koja najčešće proizvodi negativne emocije, moguće je pretvoriti u dar, dar u obliku slobodnog vremena za vježbu.

Post od medija
Otkrijte neku drugu alternativu umjesto da konzumirate medije. Bavite se onime npr što zahtjeva uporabu vaših vlastitih ruku i vašega vlastitog tijela.
Postojana ishrana negativnim vijestima čini um bolesnim. Dajte umu dobar lijek tišine, ljepote, prijateljstva punog ljubavi i topline.

Oči pune ljubavi
Uporaba očiju punih ljubavi čini da cjelokupni izraz lica djeluje mekše i dovodi lagani osmjeh na usne. Srce-um se otvori, a kritičke misli isčeznu.
Pet vrsta očiju opisano je u budističkom učenju: ljudsko oko, božansko oko, oko mudrosti, dharma oko-oko sveca, i Buddhino oko.
Oči pune ljubavi mogu stvoriti svemir pun ljubavi.

Potajna dobra djela
Tjedan dana se svakodnevno potacije posvetite dobrim ili ljubaznim djelima. Učinite nešto lijepo ili potrebno za druge, i učinite to anonimno.
Nočekivano je zabavno planirati i potajice činiti dobra dijela za druge. Jedanput kada ozbiljno shvatite ovaj zadatak i ponete neokolo tražiti ideje i mogućnosti, one se pojavljuju jedna za drugom.
Za svaku osobu s kojom se miomiđem na cesti dok vozim na posao – pješake, bicikliste, a posebno nepristojne vozače koji su u žurbi, kažem tiho, na svoj izdisaj: Neka si oslobođen tjeskobe. Neka si smiren.
Zen naglašava 'samo ravno naprijed' voditi pošten život na osnovi našega znanja o tome što je ispravno, ne obazirući se ni na pohvale ni na kritike.
Svaki put kad se nečega odričemo bio to materijalni predmet ili naše vrijeme (je li doista naše), oslobašamo djelić pomno okupljene i žestoko štićene privremene mješavine koju nazivamo Ja,Meni,Moje.
Velikodušnost je najveća vrlina, a anonimno je davanje naviši oblik darežljivosti.

Samo tri udisaja
Tijekom dana, toliko često koliko ste u mogućnosti, dopustite svom umu da se nakratno odmori. Za kratko vrijeme koje zahtijevaju tri udisaja, zatražite unutarnje glasove da utihnu. To je kao da ugasite unutarnji radio ili tv na nekoliko minuta. Zatim otvorite sva svoja osjetila i samo budite svjesni – boja, zvukova, dodira i mirisa.
Čak i noću naš um ne miruje. Stvara snove i obrađuje neprobavljeni materijal od proteklih dana. Sva ta mentalna aktivnost, svi izbori i mogućnosti zunjujući su, pa čak i iscrpljujući. Baš kao što je redovit odmor potreban našem tijelu, jednako tako potreban je i našem umu.
Buddha je uspoređivao razuzdani um s divljim slonom. Dok slon mahnito trči naokolo, rasipa svoju snagu. Želimo li iskoristiti njegovu snagu prvo ga trebamo vezati uz kolac. Upravo to činimo kada vežemo um uz tri udisaja. Zatim poučimo slona da mirno stoji. Um poučimo da s isprazni i miruje, ostajući budan ali opušten, čekajući što će se sljedeće pojaviti.
Kada se um prebaci iz produktivnog u receptivan način rada, vraćamo se čistoj svijesti ranoga djetinjstva. U mogućnosti smo opet se priključiti na neograničen Izvor. Nakon toga pomlađeni um pita: Zašto ne bismo to činili češće?

Ulaženje u nove prostore
Prije nego što ćete ući kroz vrata zastanite, makar i na sekundu, i jedanput duboko udahnite. Obratite pozornost na razlike koje ćete možda osjetiti u svom novom prostoru u koji ste ušli.
Jedna je osoba upotrijebila brojač kako bi vodila evidenciju o broju prolazaka kroz vrata – preko dvjesto četrdeset u jednom danu!
Ovo je jedan od primjera kako se kao mjesečari krećemo tijekom većine svojega dana. Ovo polusvjesno stanje izvor je nezadovoljstva, upornog osjećaja da nešto nije u redu, da postoji jaz između nas i života onakvog kakav zapravo jest. Dok učimo biti potpuno prisutni, malo po malo, jaz iščezava te život postaje živahniji i daje nam više zadovoljstva.
Cijenite svaki fizički prostor i svaki prostor uma na koji naiđete.

Opažajte drveće
Tijekom ovog tjedna postanite svjesni stabala u svojoj okolini.
Budite svjesni da stavla dišu. Ono što izdišu – kisik, mi udišemo. Ono što mi izdišemo – ugljični dioksid, ona udišu.
Odaberite jedno stablo i sjedite dugo s njim. Dobit ćete nešto vrijedno iz zajedničkih sati.
Pozornost usmjerena na naš trajni odnos, zasnovan na uzajamnom disanju s drvećem i zelenim biljkama, može nam osvijestiti našu međusobnu povezanost sa svim bićima.
Jedno mlado drvo daje učinak hlađenja deset klima uređaja veličine sobe.
Brojne studije pokazale su da samo nekoliko minuta promatranja prirodnog okoliša s drvećem ili čak i gledanja slika drveća, može sniziti krvni tlak, opustiti napetost mišića, sniziti razinu straha i ljutnje, smanjiti bol, ublažiti stres te skratiti vrijeme oporavka od operacije.
Samo posljednjih nekoliko desetljeća većina ljudi živi, radi i putuje na posao – u stvari provodi cijeli dan – u zatvorenim kutijama. Patimo kada izgubimo vezu s hranjivim i ljekovitim svojstvima prirode.
Otvaranje naše svijesti prema svim živim bićima oko nas, može biti lijek za sveprisutni osjećaj usamljenosti koji nas sve muči.
Unutar našeg tijela su milijarde živih bića, od kojih je većina korisna. Njihovi životi isprepleteni su s našima i oni su potrebni za naše zdravlje, kao i mi za njihovo. Kada se naš um čvrsto zatvori oko briga zbog Ja,Mene,Moje, mi stvaramo usamljenost. Kada otvorimo svoje srce u svijesti o svim živim bićima s kojima smo povezani, naš osjećaj samoće iščezne.

Odmarajte svoje ruke
Kada smo opustili ruke ostatak tijela, pa čak i um, također će se opustiti. Opuštanje ruku je način smirivanja uma. Također smo ustanovili da pažljivije slušamo kada su nam ruke mirno položene u krilu.
Tijelo i um surađuju. Kada smo opustili um, tijelo se može opustiti. Kada je tijelo opušteno, um se može umiriti. Zdravlje se poboljšava oboma.
Većina zadataka u našem životu od nas ne zahtijeva napetost. To je rasipanje energije. Meditacija koju nazivamo skeniranje tijela može nam prvo pomoći razotkriti nesvjesnu napetost koja vrema u tijelu, a onda je ublažiti ili ukloniti. To se radi ovako: sjednite mirno i usredotočite se na jedan po jedan dio tijela, počevši odvrha glave. Što osjećate u vlasištu i kosi? Nakon što se postali svjesni ovih osjeta pokušajte uočiti moguću prisutnost dodatne napetosti i pokušajte uočiti moguću prisutnost dodatne napetosti i pokušajte je nježno ublažiti ili osloboditi zajedno s izdisajem. Zatim prijeđite na čelo, oči i tako redom, jedan dio tijela za drugim. Zanimljivo je otkriti koliko napetosti nesvjesno zadržavamo i u kojim dijelovima tijela.

Recite DA
U ovoj vježbi svakome i na sve što se događa odgovorimo DA. Kada osjetite poriv za neslaganjem, razmislite je li to stvarno potrebno. Ne biste li mogli samo potvrdno kimnuti ili čak šutjeti, ali opušteno? Kad god to nije opasnost za vas ili druge, složite se s drugima ili s događajima u svojem životu.
Ako jednostavno kažete DA izbjeći ćete sav unutarnji napor koji je uključen u donošenje odluke.
Ozbiljan je to trening. Probija slojeve prividne zrelosti i dopire sve do neposlušna dvogodišnjaka ili tinejdžera u nama. Vježba neizražavanja protivljenja pomaže nam otpustiti egocentrične stavove i uvidjeti da naše mišljenje zapravo i nije toliko važno. Nevjerojatno koliko je čestonaše neslaganje s drugom osobom, zapravo nevažno i samo povećava našu patnju i patnju onih oko nas. Odgovaranje s DA može nam obnoviti energiju s obzirom na to da redovit otpor ustrajno iscrpljuje našu životnu energiju.

Usredotočite se na plavu boju
Postanite svjesni plave boje gdje god se pojavi u vašem okruženju. Ne tražite samo očite primjere, kao što je nebo, nego i suptilne pojave te sve nijanse plave boje.
Ova nas vježba također potiče na to da cijenimo nebo, to veliko plavetnilo koje većinu vremena zanemarujemo, iako najčešće zauzima velik dio našega vidnog polja. Svijetlo plavo nebo uvijek je iznad nas, čak i kada je prekriveno oblacima ili kada kiši.
Tibetanski budisti opisuju našu temeljnu prirodu kao nebo, nepreglednu, svijetlu i jasnu.
Možemo pobjeći iz mračnog i skučenog zatvora svojega uma zaokupljenog samim sobom te naći slobodu u svijetlom nebu svojega uma.

Tabani
Što je češće moguće tijekom dana, obraćajte pozornost na tabane svojih stopala. Postanite svjesni osjeta na tabanima, kao što su pritisak na pod ili tlo ispod nogu ili toplina ili hladnoća stopala. Osobito je vaćno učiniti to kad god primjetite da postajete zabrinuti ili uznemireni.
Naš um voli razmišljati. Ako ne razmišlja, smatra da je zakazao u svom poslu, odnosno našem vođenju i zaštiti. Međutim kada je um preaktivan, događa se suprotno. Njegovo vodstvo postaje pretjerano, čak okrutno, a njegova stalna upozorenja čine nas tjeskobnima. Kako obuzdati aktivan um? Prebacimo ga iz razmišljanja u svijest, počevši s punom svijesti o tijelu.
Možemo si postavljati izazove. Mogu li zadržati svoj um mirnim i usredotočenim na tabane tijekom jednog ili dva kruga po sobi, ili vani na otvorenom duž cijele pješačke staze, ili odavde do ugla?

Prazan prostor
Što je češće moguće, usmeravajte svoju svijest s predmeta na prostor oko njih. Na primjer kada se pogledavate u ogledalo, uočite prostor oko odraza svoje glave. U sobi opazite prazan prostor, a ne namještaj, ljude ili druge vizualne objekte.
Potreban je napor da prebacimo svijest na okolni prostor koji okružuje sve te objekte, vani na otvorenom ili unutar sobe. Otvaranje uma za ovaj prostor je nekako smirujuće. Je li naša anksioznost povezana s predmetima?
Cijele dane provodimo baveći se objektima. Želja nam je usmjerena na predmete, životinje i ljude koje koristimo da bismo ispunili prostor koji nas okružuje. Vrlo rijetko učinimo korak natrag kako bismo promotrili pozadinu, prazan prostor koji zauzima najveći dio prostorije, zgrade ili vanjskog okoliša. Kada smo u stanju preusmjeriti svoju svijest na prazan prostor oko objekata, to daje osjećaj olakšanja.
Jednako je važno uočiti prostor koji postoji unutar uma. Kada možemo pustiti misli i zadržati svijest na mentalnom tlu iza misli, odmah osjetimo olakšanje. Naša je patnja nerazdvojivo povezana s objektima, s našom željom da ih steknemo, zadržimo i promijenimo ili ih s oslobodimo. Svaki put kada se čvrsto držimo za objekte, bili to fizički predmeti ili mentalni objekti kao što su misli i emocije, mi se drćimo za sjeme patnje. Ako možemo opustiti taj stisak , preusmjeriti svoju usredotočenost i postati svjesni pozadine praznine, mogućnosti, možemo spriječiti patnju i tugu da se nakupljaju u nama.
Neka um postane prostran. Ne dopustite da vas ometa ili zavara njegov sadržaj.

Jedan po jedan zalogaj
Nakon prvog zalogaja odložite žlicu ili vilicu.
S ovim sam shvatila da nikad ne sažvačem svoju hranu. Progutam veliki komad kako bi čim prije ubacila sljedeći zalogaj. Morala sam se zapitati: Zašto uvijek nastojim čim prije završiti s jelom kada tako volim jesti?
Svrha ove vježbe je u stvari postati svjestan svoje nestrpljivosti.
Moramo se zapitati: Zašto toliko žurim u životu kada toliko želim uživati u njemu?
Doživljavanje jednog po jednog zalogaja ili gutljaja način je doživljavanja jednog po jednog trenutka.
Istraživanja pokazuju da ljudi brže jedu svoje omiljene namirnice nego hranu koju ne vole! Ljudi koji trpaju velike količine hrane u sebe u kratkom vremenu objašnjavaju da nastavljaju jesti kako bi ponovno doživjeli užitak prvog zalogaja.
Pozornost omogućuje da na tisuće malih trenutaka u našem životu budu ispunjeni užitkom.

Beskrajne želje
Tijekom dana što je češće moguće u sebi prepoznajte javljanje želje.
Svi smo svjesni koliko se čvrsto želja može držati za nas kao čičak.
Upravo je ovaj nemir neprestanih želja izvor velike patnje i nezadovoljstva ljudi.
Kada ste nesretni, utvrdite što je to za što se tako čvrsto drćite i pustite to.

Proučavajte patnju
Buddha je pomno proučavao patnju sedam godina i ustanovio je da je fizička bol neizbježna, ali patnja koju stvara um nije obvezna.
Kada trpimo fizičku bol ili emocionalno patimo, to je pravo vrijeme da svoju usredotočenost prema unutra preusmjerimo prema van te primijenimo vježbu ljubavi i naklonosti za sve one koji pate na isti način kao i mi.
Jednako kao što nam bolest pomaže cijeniti dobro zdravlje, tako nam svijest o mnogim vrstama patnje pomaže da postanemo svjesni onoga što je suprotno, mnogih jednostavnih izvora sreće – savršenih trepavica malog djeteta, mirisa prvih kapi kiše na prašnjavoj cesti, ukošene sunčeve zrake u tihoj sobi.
Patnja nas motivira da se promijenimo. Hoće li promjena biti pozitivna ili negativna ovisi o nama. Patnja nam također daje empatije za sve koji pate kao i mi.

Smiješno hodanje
Nekoliko puta dnevno, osobito kadaniste najbolje raspoloženi, primijenite jednu vrstu smiješnog hoda. Najlakše vrste smiješnog hoda su: hodanje unatrag, poskakivanje ili skakutanje na jednoj nozi. Promatrajte kako vas se raspoloženje mijenja dok hodate na smiješan način.
Kada nučimo sami mijenjati svoje nezdravo raspoloženje, radije nego da budemo žrtva svojih promjenjivih emocija i misli, postajemo ono što se u zenu zove gospodar ili gospodarica kuće.

Voda
Kada otvorimo svoju svijest za vodu, shvatimo koliko je ona čudesna tvar. Prozirna je, ali može poprimiti bezbroj boja. Prilagođava se svakoj posudi. Voda je nevidljiv plin koji udišemo i izdišemo čak i ne primjećujući, prozirna tekućina koju nalijevamo u svoje grlo sa zahvalnošću, bijele kristalne pahuljice koje prekriju ono ružno što čovjek zan stvoriti ili sklisko kruto tijelo radi kojeg se bojimo hodati ili voziti.
Obično ne obraćamo pozornost na vodu, osim ako s njom nešto ne valja – ako je isključena, vodokotlić u wc-u curi ili je cesta na putu za posao poplavljena.
Kako postajemo svjesni vode, naš um postupno preuzima njezino svojstvo prilagodljivosti. Kada njegujemo jednostavan, fleksibilan um, baš kao što se voda prilagođava svakoj posudi u koju utječe, sposobni smo prilagođavati se situacijama kako iskrsavaju i mijenjaju se, bez otpora koji nam iscrpljuje energiju.
Užitak nam je sjediti uz potok ili irjeku i promatrati beskrajno promjenjiv, stalan protok. Možemo li također promatrati tijek svojeg života smirenim pogledom,opušteno prihvativši njegovo svojstvo prolaznosti, beskrajan tok uzroka i posljedice?
Voda im još jedno stvojstvo koje nam može biti poučno. Ulijemo li blatnjavu vodu u čašu i pustimo je da nesmetano odstoji, nakon nekog vremena vidimo da se blato nataložilo na dnu čaše, a voda je ponovno postala bistra. Kada je naš um uznemiren i zabrinut ili prestrašen, teško je vidjeti bilo kakvo rješenje za svoje probleme.
Dovoljno je sjesti, nekoliko puta duboko udahnuti te dopustiti vlastitim mislima i osjećajima da se slegnu. Kako? Postati svjestan svojega daha, postati svjestan svoje hare (japanski termin za težište, nalazi se 5 cm ispod pupka u središtu donjeg dijela trbuha) ili težište tijela, blagonaklono se i s ljubavlju usredotočiti na svoje tijelo i um te osluškivati zvukove. To će vas osvježiti kao da ste okupali svoj um.

Podignite pogled!
Nekoliko puta dnevno namjerno podignite pogled. Odvojite nekoliko minuta kako biste pomno pogledali u stro u prostorijama, više katove visokih zgrada, vrhove krošanja drveća, krovove, brda ili planine, i nebo. Provjerite kakve ćete promjene opaziti.
Kada nam je vidik proširen, naš doživljaj samih sebe također se širi. U manjoj smo mjeri zarobljeni u kutijici koju nazivamo Ja,Moj svijet,Moje brige.

Pridavanje značenja i obrana
U neznanju smo o tome što je naše vlastito Ja. Kao prvo, ono nije nepromjenjivo i čvrsto – uvijek je u kretanju. Sve što nazivamo JA je proces koji se neprekidno mijenja te određuje naše sklonosti i nesklonosti, našu odjeću, fizuru i svaku stanicu našeg tijela. Svki je dah dio tog neprekidnog toka. Pokušamo li zaustaviti i zadrćati svoj osjećaj sebe, možemo samo stvoriti patnju. Osjećam se kao da imam trideset godina, ali izgledam kao da mi je šezdeset i mrzim to!

Obraćajte pažnju na mirise
Baš kao što nismo svjesni mirisa vlastitog tijela, nismo svjesni ni 'mirisa' vlastite osobnosti. Kakav on dojam ostavlja na druge?
Miris može snažno utjecati na naše mentalno-emocionalno stanje i ponašanje.

Ova bi osoba noćas mogla umrijeti
Ovo bi mogao biti naš posljednji susret. Provjerite ima li kakvih promjena u načinu na koji govorite, slušate ili komunicirate s njom.
Kada se Japanci pozdravljaju na rastanku, oni stoje puni poštovanja te gledaju i mašu sve dok im se automobil ili vlak ne izgubi iz vida. Ovaj običaj izvire iz svijesti o tome da bi to mogao biti posljednji put što će vidjeti jedno drugo. Kako bi nas rastužilo ako bi naš posljednji susret s djetetom, bračnim drugom ili roditeljem protekao u nestrpljenju ili ljutnji! Kako bi nas utješilo da smo se barem lijepo rastali od njih.
Svijest o prolaznosti može nam pomoći cijeniti ljude koje susrećemo svaki dan.
Život i smrt su najvažniji. Vrijeme brzo prolazi i prilike su izgubljene. Kada ovaj dan prođe, dani našeg života umanjit će se za jedan. Svatko od nas trebao bi nastojati probuditi se. Probudi se! Slušaj i obrati pažnju! Ne trati svoj život!

Vrućina i hladnoća
Uvježbavajte se osjećati dobro bez obzira na temperaturne vrijednosti.

Veličanstvena zemlja pod vama
Kad bih mogao održavati konstantnu svijest o cijeloj Zemlji pod mojim nogama i svijest o sebi kao malenom, privremenom, živom trunu koji puzi naokolo po njenoj površini, možda mi ni jedna druga vježba ne bi bila potrebna.

Primjećujte nesklonost
Postanite svjesni averzije unutar sebe i upotrijebite protuotrov – primjenjujte ljubav i blagonaklonost.

Nije li vam nešto promaklo?
U zenu se ovo zove 'obitavanje u neznaju'. To je posebna vrsta neznanja, vrlo mudro stanje uma. Kada se odmaramo obitavajući u neznanju, otvaraju nam se brojne mogućnosti. Možemo čuti zvukove koji su nam prije promicali – cvrkut zrikavaca ili početak blage kišice. Možda čak začujemo i tihi unutarnji glas kako nam govori neke važne istine.

Vjetar
Postanite svjesni strujanja zraka, kako u njegovoj očitoj pojavnosti, kao što je vjetar, tako i u suptilnoj, kao što je dah.

Slušajte kao spužva
Upijajući sve, bez obzira što vam druga osoba govori. Neka vaš um ostane smiren, i samo primajte. Nemojte formulirati nikakav odgovor u umu sve dok odgovor nije zatražen ili očigledno potreban.
Jedna scena u filmu Zaplešimo uvijek me dirne. Čovjek čiji brak je završio upita: Zašto se ljudi uopće žene? Njegov prijatelj odgovori: Zato što nam treba netko da svjedoči našem životu. Kao da govoriš: Tvoj život neće proći nezapaženo jer ću mu ja svjedočiti.

Znajte cijeniti
Tijekom dana zastanite i svjesno prepoznajte ono što ste u mogućnosti cijeniti u ovom trenutku.
Cijenite svoj život! Naš svakodnevni život, tako i naš Jedan veliki život, oni nisu odvojeni.

Znakovi starenja
Obraćajte pozornost na znakove starenja na vama samima, na drugim ljudima, životinjama i biljkama, pa čak i na neživim predmetima. Kako prepoznajemo znakove starenja?
Otprilike u dobi od 40 godina ljudi shvate da je najmanje polovica njihova života završila. Možda se zapitaju: Koje nedovršene planove želim ostvariti dok moje tijelo i um još uvijek imaju snage? Koje snove želim odbaciti?

Odmarajući se u ovom trenutku, mi nemamo godine.

Dolazite na vrijeme
Doći na vrijeme može značiti promjenu ne samo jedne nego više navika, primjerice unaprijed odabrati odjevnu kombinaciju ili pripremiti sve za ručak večer prije.
Ne postoji točno vrijeme za susret. Susret će se dogoditi u pravo vrijeme pravo vrijeme je kada su svi pristigli.
U dugim, tihim povlačenjima u meditaciji, vrijeme postaje elastično. Sat vremena može proletjeti za čas kada je um smiren i usredotočen. Nekoliko minuta može se činiti kao čitavih sat vremena, osobito kada neki dio našeg tijela jadikuje.
Kada smo češće potpuno prisutni u životu, a rjeđe se bavimo svojim mislima, vrijeme kao da se prilagođava tako da ga ima točno dovoljno da svaki posao obavimo do kraja, a zatim nestane.

Odgađanje
Preuzimanje pune odgovornosti najbolji je lijek za odgađanje. Potrebno je preuzeti odgovornost za sve, od nereda osobne naravi, uključujući fizički nered, do nereda psihološke naravi, uključujući nesporazume i pogreške.
'Uvijek sam mislila da ću jednog dana doći i do toga da konačno prakticiram meditaciju. Sada jednog dana ne postoji'. Prisjećanje na riječi prijateljice koja je umrla često mi pomaže napraviti ono što je važno bez odgađanja.
Kad biste imali jš samo tjedana dana života, što biste stavili na vrh liste prioriteta koje trebate učiniti ili izgovoriti? Ne odgađajte to.

Vaš jezik
Obično nismo svjesni jezika dok obavlja svoje brojne zadatke. Zamijetimo ga tek kada ga ugrizemo ili opečemo. Ljudi se često oduševe kada počnu obraćati pozornost na svoj jezik. On je poput sitna čovječuljka koji živi u našim ustima uvijek vodeći brigu o svemu što se unutra događa.
Jezik bolje obavlja svoj posao kada ga pustimo na miru. Ovo je dobar primjer kako stvari često bolje ispadnu ako se ne uplićemo u njih nastojeći ih kontrolirati.

Nestrpljenje
Nestrpljvost je jedna od blažih oblika averzije. Kad um riječima izrazi nestrpljenje ili ga tijelo oda, može biti korisno pitati um: Žurimo s ovim kako bismo mogli započeti što?
Moramo se podsjetiti da u konačnici hitamo prema završetku svoga života. Želimo li mi to zaista?
Kada naučimo kontinuirano biti potpuno prisutni u svim područjima svojega života, aktivnosti koje smo nastojali čim prije dovršiti postanu zanimljive
Nestrpljenje je oblik ljutnje, a iza ljutnje-averzije uvijek se krije strah. Ako se precizno odredi vrsta straha, možete se početi oslobađati ljutnje. Pitanje je: Koji se strah krije iza nestrpljvosti?
Kad smo u stanju smiriti svoj um, postići potpunu prisutnost i ići u korak sa slijedom događaja, koncept vremena nestaje. Nađemo se u spokojnoj vječnosti i osjećamo se smireno.
Nestrpljenje nam skraćuje život. Kada u vama počne rasti nestrpljenje, prebacite se u sadašnji trenutak, usredotočite se na disanje, na slušanje, na osjete.

Uznemirenost
Uznemirenost je patnja koju naš um pridodaje konceptu planiranja. Ona zapravo ometa dobro planiranje. Uznemirenost je posljedica zaokupljenosti samim sobom koja nas lišava objektivnosti. Dobri planovi proizlaze iz objektivnosti, a ne iz emocija.

Pozornost u vožnji
Ljudi redovito izjavljuju da kad su prisiljeni stajati zbog drugih vozača, imaju izljeve bijesa koji uništavaju njihov mentalni spokoj.
Održavanje pozornosti vozilo je koje nas može odvesti ravno u ovo duševno stanje – smireno zadovoljstvo.
Istinska preobrazna je zahtjevna. Počinje s malim promjenama, promjenama u načinu na koji dišemo, jedemo, hodamo, vozimo.

Proniknite u svoje jelo
Kad jedete na trenutak zastanite i pogledajte u svoje jelo ili piće, kao da možete vidjeti unatrag njegovu povijest.
Kada nastojimo proniknuti u svoju hranu postanemo svjesni svoje potpune ovisnosti o životnoj energiji bezbrojnih bića.

Svjetlo
Čini se da svjetlo daje nadu. Isus je rekao: Ja sam svjetlo svijeta. Tko me slijedi neće se spoticati u tami, već će imati svjetlo koje vodi u život. Za Buddhino se učenje kaže da je donijelo svjetlo u tamu kako bi ljudi mogli sami vidjeti istinu. Buddha je također uputio svoje sljedbenike da 'budu svjetiljka za sebe same' što znači da se trebaju slućiti svjetlom uma kako bi otkrili istinu.

Vaš želudac
Prva četiri dijela želuca podupiru vaše zdravlje, no pojedete li taj peti dio, on će poduprijeti vašega liječnika.
Mnogi jedu samo da postignu unutarnji mir u svojem tijelu. Čim se vaše tijelo osjeti smireno, prestat ćete jesti.

Postanite svjesni svoga težišta
Jaz između nas i svega ostalog ne možemo ispuniti dodajući intentzitet svojem životu. Naše kontinuirane misli stvaraju taj jaz. Kada premjestimo svoje 'središte upravljanja' iz uma u težište, nešto se dogodi. Nebitne se misli stalože, svijest se otvori i neugodan osjećaj jaza između nas i svega ostalog iščezne.
Svaki put kad vas izbace iz ravnoteže, jednostavno spustite svoju svijest u težište. To će stabilizirati vaše tijelo, um i srce.

Blagonaklono i s ljubavlju prema tijelu
Ljubav je opipljiva snaga koja iscjeljuje. Ljudi često otkriju da kada se blagonaklono i s ljubavlju usredotoče na svoje tijelo, osjećaju se fizički bolje. Psihička napetost stvara fizičku napetost koja ograničava protok krvi i steže mišiće.
Ako je naš vlastiti rezervoar ljubavi i blagonaklonosti pun, prirodno je da će se preliti i teći prema drugima.

Nasmiješite se
Kad nam ljudi uzvrate osmjehom, naše se raspoloženje poboljša.
Ako smijanje ima tako očit pozitivan učinak na nas i one oko nas, možda bismo se trebali 'ozbiljno' posvetiti cjeloživotnom smijanju.

Bolje od stanja koje sam zatekao
Nastojte tražiti načine, čak i one male, da ostavite prostor ili stvari čistije ili urednije nego što ste ih zatekli.
Kad bi svatko sebi za cilj postavio da poboljša svoju malu sferuutjecaja svojom prisutnošću, cijeli bi svijet imao ogromnu korist.

Svaki dan pet ili deset minuta bolje je od dva sata jednom mjesečno. Moje iskustvo je da svaka minuta meditacije vraća dvostruko ili više jasnoće, staloženosti i učinkovitosti tijekom napornog dana.

13.08.2014. u 09:41 | 0 Komentara | Print | # | ^

Gdje su dokazi

Evans, Thornton, Chalmers, Glasziou
Izdavač: Profil 2014.

Je li novo ujedno i bolje?
Većina informacija u uporabi lijeka Herceptina u ranom karcinomu dojke rezultat je histerije koju su umjetno stvorili mediji i farmaceutska industrija, potaknuti individualnim slučajevima.
Sama činjenica da je lijek odobren za uporabu ne znači nužno i da je siguran.
Često treba proći neko vrijeme da se prepoznaju nuspojave lijeka.
Često se naglašavaju korisni učinci terapija, a umanjuje se važnost štetnih nuspojava.

Učinci kojima se nadamo, ali se ne ostvaruju.
Unatoč naknadnim spoznajama, lijekovi su se nastavili koristiti – i ubijati ljude – gotovo čitavo desetljeće. Prema jednoj procjeni, na vrhuncu njihove uporabe u kasnim 1980-ima samo su u SAD-u prouzročili desetke tisuća prijevremenih smrti. Ubijali suviše Amerikanaca godišnje nego što ih je poginulo tijekom cijelog rata u Vijetnamu. Naknadno se saznalo da su zbog komercijalnih razloga zatajeni rezultati pojedinih istraživanja koji su pokazivali da ti lijekovi mogu biti smrtonosni.
Niti teorija niti stručno mišljenje nisu pouzdan vodič za sigurne, učinkovite postupke liječenja.
Samo zato što je neka terapija 'uhodana' ne znači da čini više dobra nego štete.

Više – ne nužno i bolje.
Ako bi žena preživjela operacije odstranjivanja prsiju, prsni bi joj koš poslije bio potpuno deformiran, što je bilo teško prekriti bilo kakvom odjećom. Kada bi se zahvat radio nalijevoj strani, iznad srca ostajao je samo tanki sloj kože.
Agresivna kirurgija nema baš mnogo smisla ako je karcinom već prisutan svuda u tijelu.
Mnoge bolnice i klinike obogatile su se terapijama protiv karcinoma. Jedna bolnička korporacija zaradila je 1998.godine čak 128 milijuna američkih dolara, uglavnom u svojim centrima za liječenje karcinoma, nudeći presađivanje koštane srži.
Intenzivnije liječenje nije nužno učinkovitije, a ponekad može napraviti više štete nego koristi.

Ranije – ne nužno i bolje.
Spororastući neuroblastomi obično imaju dobar ishod, uljučujući i mogučnost spontane regresije. Njihovo rano otkrivanje može samo stvoriti stres i komplikacije.
Australski specijalist uzeo je stvari u svoje ruke, i ponovno analizirao japanske rezultate, ali od datuma rođenja dojenčadi, a ne od datuma dijagnoze, a ta analiza nije pokazala da postoji razlika u stopama preživljavanja između dojenčadi iz probira i one izvan probira. Toje uvjerilo nadležne u New South Walesu da odustanu od programa probira i tako poštede djecu nepotrebnih štetnih učinaka, a zdravstvo nepotrebnih troškova.
Istraživanja navode da su djeca uključena u probir doživjela teške komlikacije zbog liječenja.
Mamografijom se ne postavlja samo rana dijagnoza, nego se, kao i za karcinom prostate dijagnosticiraju karcinomi koji se tijekom života pacijentice nikada ne bi klinički očitovali. Osim toga, ne mogu se izbjeći ni lažno pozitivni rezultati.
Najpouzdaniji rezultati o učinkovitosti neke intervencije dobivaju se sustavnim analiziranjem rezultata kliničkih istraživanja u koji su žene nasumično razvrstane u probir ili u skupinu bez probira. Rezultati su vrlo zanimljivi. Pokazuju sljedeće: ako se 2000 žena redovito uključuje u probir tijekom deset godina, za jednu će probir biti koristan jer neće umrijeti od karcinoma dojke. No u isto vrijeme deset zdravih žena će zbog probira postati 'bolesnicama s karcinomom' i nepotrebno će se liječiti. Mamografija u tih žena zapravo otkriva lezije koje rastu toliko sporo (ili uopće ne rastu) da se nikada ne bi razvile u pravi karcinom. Tim će se zdravim ženama ukloniti dio dojke, ili čak i cijela dojka, i često će primati radioterapiju, a ponekad i kemoterapiju.
Štoviše, od 2000 žena u probiru, u 200 žena različite benigne promjene izazvat će lažnu uzbunu, a psihološki stres kroz koji žena prolazi dok čeka da se otkrije radi li se o karcinomu, pa čak i nakon toga, može biti vrlo ozbiljan. Mamografija se često nameće ženi zajedno sa savjetom za samopregled dojke ili povećane svijesti o dojkama, a za obje te metode dokazano je da čine više štete nego koristi.
Karcinom prostate drugi je najčešći oblik karcinoma u mušaraca širom svijeta i općenito obuhvaća dva tipa bolesti. Neki muškarci imaju agresivan oblik bolesti, taj se opasni karcinom brzo širi i stopa smrtnosti jest visoka. Međutim, mnogi muškarci imaju sprorastući karcinom koji nikada ne bi napredovao toliko da tijekom života ugrozi zdravlje. Bilo bi idealno kada bi test probira mogao otkriti samo opasne karcinome – u nadi da će ih se moći liječiti – a ne one koji su spororastući. Razlog je jednostavan – bilo kakva vrsta liječenja karcinoma prostate povezana je s rizikom od ozbiljnih nuspojava, kao što su inkontinencija i impotencija, to je vrlo visoka cijena ako karcinom sam po sebi uopće ne bi stvorio probleme.
Karcinom prostate možda dobiva mnogo prostora u medijima, ali razmislite o brojkama: Amerikanac ima 16-postotnu vjerojatnost da će mu tijekom života biti dijagnosticiran karcinom prostate, ali samo 3% vjerojatnost da će od njega umrijeti. Razlog tomu jest spori rast većine karcinoma prostate. Drugim riječima, ako je muškarac dovoljno sretan da doživi starost, veća je vjerojatnost da će umrijeti s karcinom prostate nego zbog njega.
Za svakih 1000 kroničnih pušača koji su godišnje napravljena 3 snimanja rengenom ili CZ-om tijekom osam godina praćenja, troje ih je manje umrlo od karcinoma pluća. Međutim, trinaestroro ih je ipak umrlo od karcioma pluća, unatoč ranijem otrkivanju, a 233 ih je imalo lažno pozitivne rezultate zbog kojih su podvrgnuti daljnjim pretragama.
Poduzimati nešto temeljem poznavanja jedne (ili čak nekoliko) varijanti gena isto je kao u pokeru uložiti sav novac u jedno dijeljenje nakon što ste vidjeli samo jednu kartu. Ne znate što su vam podijelili genetički čimbenici, niti kakav učinam može imati vaš okoliš.
Mnogi od nas nose defektne gene koji nam nikada neće prouzročiti bolest.
Izloženost zračenju poprilično je velika – zračenje tijekom snimanja cijelog tijela CT-om 400 je puta veća nego tijekom rendgenskog snimanja prsnog koša.
Ta snimanja nemaju nikakvu dokazanu korist za zdrave ljude.
Abnormalan nalaz ne mora biti ozbiljan, a normalan nalaz ne mora biti ispravan.
Ranija dijagnoza ne omogućuje nužno bolje ishode, ponekad čak pogoršava stvari.
Dobre strane probira često se pretjerano naglašavaju, aloše umanjuju ili zanemaruju.

Budući da farmaceutska industrija može dobro platiti tisuće funti ili dolara za svakog pacijenta koji se uključi u njihova klinička istraživanja, zaposlenici sveučilišta i bolnica i ustanove u kojima rade, prečesto sudjeluju u kliničkim istraživanjima koja se bave pitanjima koja zanimaju industriju a ne pacijente.

Budite oprezni kada vas netko želi proglasiti bolesnim i izložiti prekomjernim pretragama, saznajte radi li se o bolesti koja za vas predstavlja veliki ili mali rizik. Pitajte se što bi se dogodilo da se toga trenutka ništa ne napravi. (Tijelo se može samo regenerirati.)

13.08.2014. u 09:40 | 0 Komentara | Print | # | ^

Bermudski trokut

Elizabeth Nichols
Izdavač: Atlantis 2002.

Vrlo je tiho. Izgleda poput našeg svijeta, ali nema nikakvog zvuka...tišina. nema sjena, nema vjetra.

Nema li možda nečega ispod površine vode što to područje drži uzburkanim i pjenušavim kao da izlaze mjehurići CO2.

Ako se pogleda na kartu svijeta i označe podrćja koj asu poznata po čudnim nestajanjima brodova, aviona, podmornica i ljudi, odmah će se zamijetiti da su ona preko globusa jednako raspoređena. Pet ih je iznad ekvatora i pet ispod, plus jedan za sjeverni pol i jedan za južni. Dalje primjećujemo da su sva ta područja, s iznimkom polarnih zona, na crti koja je 30 stupnjeva sjeverne geografske širine, ili 30 stupnjeva južne geografske širine.

Te 'meke' mrljice na globusu često se spominje kao 12 vortexa – magnetskig vrtloga – ili kao rupe, ili prolazna vrata ili rombovi koje mnogi ekstrasensi osjećaju da su otvori kroz koje je prošlo, ili bilo prebačeno, tako mnogo osoba i materijalnih predmeta.

Allende je objašnjavao da je 'duboko zaleđivanje' rezultat 'hiper polja' uspostavljenog unutar polja ljudskog tijela. Kaže da se morala konstruirati strahovito komplicirana oprema kako bi se odmrznulo one nesretne mornare (moja opa. teleportirane u eksperimentu američke ratne mornarite 1943.kao praktična primjena Einsteinove unificirane teorije polja). Također je komentirao da u dubokoj zaleđenosti čovjek obično poludi, ako je njegovo 'zaleđivanje' dulje od dana po našem vremenu.
Allende izvješćuje o slično zastrašujućim događajima u kojima su se članovi posade sami od sebe pretvarali u plamen.
Allende priča o mornaru koji je sa sobom nosio mali brodski kompas. Prvo se zaledio, a onda se počeo pušiti. Allende teorizira da je to prouzročeno metalom koji je on imao na sebi. Drugi mu je mornar priskočio u pomoć, a onda su oba mornara osamnaest dana gorjela.

Jesu li se ostaci te ranije rase skrili u podzemne gradove ili se oni među nama šeću kao peta kolona vanzemaljaca?

Je li moguće da ta područja plutaju ili se od vremena do vremena gibaju poput mobilnih NLO luka?

Diljem SAD-a i u drugim dijelovima svijeta postoje periodična izvješća o jakim vjetrovima i zapusima duhova koj as ene mogu objasniti prisutnošću mlaznjaka. Postoje potresi koji nisu registrirani na seizmografima, kao i čudne eksplozije koj ene ostavljaju ruševine.

Na Zemlji su se dogodile velike promjene i svaka velika religija ima zapise o legendarnim poplavama i drugim događajima, koji su prouzročili masivno uništavanje. Međutim na Zemlji nije bilo velikih promjena, koje bi bile drugačije od čisto fizičkih. Danas se možda brzo približavamo dobu koje će uključivati sve što znamo o ovome svijetu.

Izgleda da ima više čudnih nestanaka u Paklenom moru blizu Japana negoli u području Bermuda, no čini se da Bermudski trokut dobiva veći publicitet.

Blinder: Da, sjećam se da bi mogli biti aktivni ostaci prijašnjih civilizacija, ostaci koji su danas još uvijek magnetski aktivni ostaci prijašnjih civilizacija, ostaci koji su danas još uvijek magnetski aktivni, ili da stvarno žive tamo i danas. Rekao bih da je vjerojatnije da oni tamo djeluju i sada. Da postoje podvodna kraljevstva. Postoje brojna izvješća o NLO-ima u blizini brodova, koji iznenada zarone u ocean. Oni moraju nekamo ići. Mislim da je vrlo vjerojatno da tamo imaju podvodne baze. I oni očito žele s nama biti u dodiru, pratiti nas, znati o onome što radimo. Nema li boljeg načina nego imati podvodnu bazu pod Bermudskim trokutom? Jednostavno tamo mogu dovući brod dolje kako bi ga ispitivali i pregledali.
To su područje odabrali radi brodskih i avionskih linija.

Asher: Još od 1968 godine kada sam na Karibima istraživala to područje Bermudskog trokuta, osjećam da je čitavo područje strahovito ekstrasensno nabijeno. Govorim o nabojima koji su stvarno unutar stijena, o geologiji tog područja. Mislim da je posve moguće da ti isti naboji postoje ispod vode, i da je to područje nabijeno u doba kada su ga okupirali Atlantejaci. Znamo da kamenje i stijene imaju auru i d aje jačina aure ovisna o tome kada su to područje prvi puta nabili ljudi koji su tamo živjeli.

Ako su Atlantejci doista sagradili piramide u Egiptu, očito je da su oni to načinili sa znanjem da strukture mogu izdržati zub vremena.

Owens: Putujući brzinom ESP-a (nečem sličnom brzinom misli) koja je beskonačno brža od brzine svjetlosti. Moji su mi SI-ovi rekli da ako se žele pojaviti na nekom mjestu, sve što trebaju učiniti, jest pomisliti na to. Oni mogu biti nad vama u Iowi i dok škljocnete prstom mogu biti već u Africi. Sve što trebaju jest pomisliti. To je način na koji putuju.

Hughes: Vidjeli smo nevjerojatna svjetla na vodi. Tu nije bilo grada, a ona su bila vrlo neobična. Geolog je rekao da ih je često viđao, da su poput fosfornih svjetala.

Atlantida je bila kultura, a ne nacija.

Osjećam da je područje bilo dio jedne nacije, koja je bila dio atlantejske kulture. Osjećam da tamo postoje ostaci njihovih građevina, i možda energija u predmetima preostalim iz tog doba. Moguće je da su tamo i neke od njihovih golemih energetskih centrala. Moguće je da se NLO-i vraćaju u posjet na mjesta te drevne civilizacije, kao što mi posjećujemo ruševine drevnog Rima i Grčke.

Je li moguće da imamo posla s ostacima prošlosti, energijama koje su prevladavale u područjima poput Paklenog trokuta i koje i danas, kroz vrstu fizike koju još nismo otkrili, prouzročuju misteriozno, bez ikakvog traga, iščezavanje brodova, aviona, ljudi? Mogu li te energije biti tako velike rezidualne energije, da su još uvijek s nama, ili mogu li one biti vrsta energije, koja umjesto da se rasipa, postaje s vremenom sve jača?

13.08.2014. u 09:37 | 0 Komentara | Print | # | ^

<	kolovoz, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Ožujak 2020 (74)
Siječanj 2018 (14)
Kolovoz 2017 (22)
Prosinac 2016 (26)
Travanj 2016 (15)
Lipanj 2015 (24)
Kolovoz 2014 (14)
Travanj 2014 (12)
Siječanj 2014 (31)
Ožujak 2012 (10)
Rujan 2011 (19)
Svibanj 2011 (13)
Siječanj 2011 (11)
Listopad 2010 (24)
Ožujak 2010 (12)
Siječanj 2010 (9)
Prosinac 2009 (13)
Listopad 2009 (10)
Rujan 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ako ste ljubitelji čitanja, ovdje možete pročitati meni najdraže dijelove pročitanih knjiga. Ako želite prodiskutirati o pojedinoj knjizi ili navesti neku sebi dragu, samo se javite.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr