Sukob
Elisabeth Badinter
Izdavač: Algoritam 2013.
Zbog velike nezaposlenosti koja je još uvijek jače pogađala žene nego muškarce, majčinstvo je još više došlo u prvi plan: pružalo je veću sigurnost i mir nego neki loše plaćen posao koji se svakoga dana može izgubiti. Naročito stoga što se smatra da je nezaposlenost oca uvijek štetnija od nezaposlenosti majke i zato što su dječji psiholozi neprestano otkrivali nove odgovornosti prema djetetu koje su padale samo na majku.
Prije sedamdesetih godina dijete je bilo prirodna posljedica braka. Svaka žena sposobna za rađanje činila je to ne postavljajući si previše pitanja. Reprodukcija je istodobno bila nagon, vjerska dužnost te obaveza za opstanak vrste. Bilo je jasno samo po sebi da svaka 'normalna' žena želi djecu.
Međutim, otkada velika većina žena koristi kontracepciju, jasnije se vidi dvoznačnost majčinstva i čini se da životna snaga rođena iz naših iskonskih nagona pomalo slabi... Želja za djetetom nije ni konstantna ni univerzalna. Neke žene ga hoće, druge više neće, a neke ga nikad nisu htjele. Otkada postoji izbor postoje i različite opcije, te više nije moguće govoriti o nagonu ili univerzalnoj želji.
Žena, a u manjoj mjeri i muškarac, ili par bez djece, uvijek izgledaju kao anomalija koja privlači pitanja. Kakva smiješna ideja ne imati djevu i izmaknuti normi! Takvi ljudi su stalno pozvani da se opravdavaju, a nikome ne pada na pamet pitati neku majku zašto je postala majkom, pa bila ona najinfantilnija i najneodgovornija žena na svijetu.
U civilizacij gdje je 'najprije ja' podignuto na razinu načela, majčinstvo je izazov, čak i kontradikcija. Ono što je prihvaljivo za ženu koja nije majka, više to nije kada dođe dijete. Briga za sebe mora prepustiti mjesto samozatajnosti, a 'ja hoću sve' zamjenjuje 'ja mu dugujem sve'. Nakon što odlučimo na svijet donijeti dijete radi vlastitog užitka, prestajemo toliko govoriti o daru, a sve češće spominjemo obavezu. Ono što je nekad bilo dar života, sada je postalo beskonačna obaveza prema onome koga nam više ne nameću ni Bog ni priroda, a koji će vas znati jednog dana opomenuti da on nije tražio da bude rođen...
Buduća majka sanjari o ljubavi i sreći. Ona ne zna za drugo lice majčinstva, sačinjeno od iscrpljenosti, frustracije, samoće, pa i otuđenosti koju prati golema krivnja.
Biološki sat tjera žene da odluče i ponekad se čini da one stvaraju potomstvo zbog prisile godina.
Otkad je otkriveno kako plastične pelene za jednokratnu upotrebu uzrokuju razaranja u okolišu, pred ekološki osviještenom majkom našao se nov uzbudljiv zadatak. Računa se da beba do trinaestog mjeseca života sama proizvede tonu otpada, kojem treba jedno do dva stoljeća da se razgradi.
Dajmo majci da smjesti svoje novorođenče u zaklon svojeg zagrljaja. Budući da su je i njezino tijelo i njezina psiha pripremili za majčinstvo, ona je posebno otvorena za signale koji dolaze od djeteta. Beba svojoj majci šalje signale koje samo ona prima.
Da bi bile jednake muškarcima, žene su se odrekle svoje ženske biti, a postigle su samo to da postanu blijeda sjena vlastitih gospodara.
Godine 1871. Charles Darwin, kojeg ne možemo sumnjičiti za feminizam, rekao je: Čini se da se žena razlikuje od muškarca po većoj nježnosti i po manjem egoizmu. Budući da ima majčinske nagone, žena pokazuje znatan stupanj tih kvaliteta prema svojoj djeci, zato je vjerojatno da ih ona proširuje i na druga stvorenja.
Trudnoća žene, gravidnost, jedini je prirodni fenomen prihvaćanja stranog tijela vlastitim tijelom, a tako i psihom. To je obrazac za sva tjelesna spajanja. A te riječi upotpunjene se slijedećom idejom: Trudnoća kao stvaranje, gesta, upravljanje i unutarnje iskustvo, iskustvo intime, ali i darežljivost, genij vrste, prihvaćanje stranog tijela, gostoljubivost, otvorenost, obnavljajuća volja za spajanjem s drugim tijelom, trudnoća koja ujedinjuje, gdje ne postoje sukobi, koja nadilazi svaku ambivalentnost razlika, model za antropokulturu, matrica univerzalnosti ljudskog roda, princip i izvor etike.
Kad žena u drugom stanju popije čašu alkohola, u krvi njezinog djeteta ubrzo se nalazi jednaka količina alkohola, kao u njezinoj.
Trudnoća i buduće majčinstvo zvuče kao posljednji pozdrav užicima, slobodi i bezbrižnosti u kojima uživaju ne-majke. Kao opatica kad uzima veo, buduća majka više ne pripada sebi.
Ne kaže se ni riječi o drugoj strni medalje: o vremenu slobode koje je prošlo i o proždrljivoj bebi koja despotski vlada svojom majkom i proždire je. Ako ona znači 'sreću, ona je također i razorni tornado'. Neke se pak žale da nisu ništa više od 'hodajućeg ručka ili divovske dude. Ukratko, da su postale mliječni 'ekosustav' i da su izgubile status subjekta koji ima vlastite želje i volju.
Implicitan nalog ove nove dominantne ideologije glasi: Majke, dužne ste im dati sve!
Majka se mora potruditi da bude apsolutno na raspolaganju.
Žene, ovako poistovjećene s majkama dostojnim svakog divljenja, našle su se zarobljene u toj ulozi i ona ih drži u kućnom pritvoru. Kako pobjeći iz zatočeništva majčinstva kad je ono predmet moćnog društvenog sporazuma?
Kćeri nisu izvukle koristi iz solidarnosti svojih majki. Naprotiv, majke su pobožno prenijele moralnu obavezu ove majčinske uloge koju su preuzele ranije i koja je obuhvatila njihovo postojanje.
Kad djeca odu na spavanje i kad se često iscrpljeni par nađe nasamo, zna biti dosta teško riješiti se navika roditelja i preuzeti zavodničko ponašanje.
Žene s najvišim stupnjem obrazovanja imaju najbolje ekonomske izglede i više alternativnih prilika za samoostvarenje nego manje obrazovane žene, što nas navodi na zaključak da je razina njihova obrazovanja obrnuto proporcionalna s važnošću majčinstva.
Zahvaljujući kontracepciji, ili zbog nje, ženski svijet raščlanjuje se i postaje sve raznolikiji.
