Dr. Jan Chozen Bays
Izdavač: Planetopija 2012.
Kad naše tijelo duže vrijeme radi jednu stvar dok je naš um na godišnjem odmoru negdje drugdje, to znači da velik dio svojeg života nismo stvarno prisutni.
Sredstvima koja se mogu dobiti bez liječničkog recepta – kao što su hrana, lijekovi, seks, prekomjeran rad, alkohol, filmovi, šoping ili kockanje – svi pokušamo ublažiti bol izazvanu životnom svakodnevnicom.
Tijekom godina pronašla sam pouzdano sredstvo za olakšavanje ponavljajuće nelagode i potištenosti. Prepisala sam ga sebi i drugima s izvrsnim rezultatima. To je redovito vježbanje pozornosti.
Pozornost vam pomaže očuvati energiju.
Sreća je što možemo naučiti vješto obavljati poslove. Međutim loše je što nam ova vjećtina omogućuje da ih obavljamo nesvjesno. Loše je jer kada prijeđemo u nesvjesno stanje, propuštamo velik dio našeg života. Kada 'odemo' naš je um sklon otići na jedno od ova tri mjesta: u prošlost, budućnost ili u carstvo mašte. Ova tri mjesta stvarna su jedino u našoj mašti. Upravo ovdje gdje jesmo jedino je mjesto, a sadašnji je trenutak jedino vrijeme u kojem smo zapravo živi.
Najbolji način na koji se možemo pripremiti za nepoznatu budućnost je napraviti kvalitetan plan, a zatim obraćati pažnju na ono što se događa upravo sada. Tada ono što struji prema nama možemo dočekati s jasnim, fleksibilnim umom i otvorenim srcem, spremni i sposobni mijenjati svoj plan prema stvarnosti tog trenutka.
Kada dopuštamo umu da se odmori u sadašnjosti, ispunjen događajima koji se odvijaju upravo sada, preusmjerivši ga dalje od uzastopnih neuspješnih, energetski iscrpljujućih izleta u prošlost, budućnost ili u carstvo mašte, mi radimo nešto vrlo važno. Postižemo očuvanje energije uma. On ostaje svjež i otvoren, spreman odgovoriti na sve što se nađe pred njim.
Veći dio ove mentalne aktivnosti, beskrajno vrludanje predjelima prošlosti, budućnosti i carstvom mašte, ne samo da nema smisla, nego je i destruktivan. Kako? Pokreće ga ekološki štetno gorivo. To je gorivo tjeskoba.
Našu tjeskobu pokreću misli o prošlosti i budućnosti, kada odbacimo te misli, zajedno s njima napusti nas i tjeskoba te se osjećamo smireno.
Naša osnovna glad nije glad za hranom, nego za intimnošću.
Održavanje pozornosti varljivo je jednostavno čijom primjenom postajemo svjesni. To je praksa koja nam pomaže da se probudimo, budemo prisutni i potpunije živimo svoj život. Njome popunjavamo praznine u našem danu, mnogo puta napuštamo svjesnu prisutnost zbog čega propuštamo velike dijelove svojeg života. Također je to praksa koja će nam pomoći ukloniti frustrirajući jaz, nevidljivi štit koji kao da postoji između nas i drugih ljudi.
Zen majstor Suzuki Roshi: Zen nije neka vrsta uzbuđenja, nego usredotočivanje na našu uobičajenu svakodnevnu rutinu. Održavanje pozornosti vraća našu svijest natrag u ovo tijelo, u ovo vrijeme, na ovo mjesto. Upravo tu možemo osjetiti vjećnu prisutnost koju nazivamo Bogom. Kada smo potpuno prisutni, cijenimo svaki trenutak ovog života koji nam jedan. Održavanje pozornosti način je da izrazimo zahvalnost za dar za koji se nikada ne možemo odužiti. Održavanje pozornosti može postati stalna molitva zahvalnosti.
Uspijemo l održavati ovu otvorenu tišinu u svojoj jezgri kao svoju jezgru, tada više ne ostajemo zbunjeni pokušavajući razvrstati i birati između bezbroj svojih unutarnjih glasova koji se međusobno nadmeću. Naša pozornost više nije uhvaćena u emocionalni zaplet u nama. Usmjerena je prema van. Tada tražimo Boga u svim pojavama, osluškujemo Boga u svim zvukovima, osjećamo Boga u svim dodirima. Kako nam se iskustva primiču, reagiramo na odgovarajući način, a zatim se vraćamo na odmor u svoj unutarnji mir. To je život koji se živi u vjeri, vjeri u Jedinstven um, život u neprekidnoj molitvi.
Ključ je u tome da se živi svjesno u sve većoj i većoj mjeri. Gurdjieff je to opisao kao 'prisjećanje na samog sebe'. U budizmu se to kaže: buditi se ka svojem istinskom sebstvu. Radi se o suočavanju sa svojim životom kakav uistinu jest, a ne s fantazijom koju često proživaljavamo u svojem umu.
Koristite svoju nedominantnu ruku.
Služeći se nedominantnom rukom dolazimo do onoga što zen učitelji zovu 'um početnika'.
Uporaba nedominantne ruke otkriva našu nestrpljivost. Može nam pomoći da postanemo fleksibilniji i otkrijemo da nikada nismo prestari da bismo usvojili nove vještine.
U umu početnika mnogo je mogućnosti, a u umu stručnjaka samo njih nekoliko.
Želite li prizvati mogućnosti u svoj život, svim situacijama pristupite s umom početnika.
Ne ostavljajte tragove za sobom.
Ova vježba pomaže nam osvjestiti našu nevoljkost da obavimo neke poslove, čak i male stvari za koje bismo se mogli pobrinuti tijekom dana, ali nekako nismo motivirani učiniti to.
Potrebno je prizvati početnu energiju, ali nakon toga, nova energija kao da ne prestaje navirati.
Termin lijenost ovdje služi kao opis, a ne kao kritika. Ne živimo li cijelim srcem, često za sobom ostavljamo nered da ga drugi pospreme.
Ova vježba također pomaže da postanemo svjesni mnogih malih stvari koje podržavaju naš život i rad tijekom cijelog dana – vilica i žlica koje nas hrane, odjeća koja nas grije, prostorija koja nam pruža sklonište.
Osjećaj zadovoljstva koji proizlazi iz običaja da ne ostavljamo tragove za sobom možda je odraz želje, iz dubine naše duše, da ovaj svijet ne ostavimo za sobom ništa gori nego što je to bio kada smo na njega pristigli, a nadajmo se da ćemo ga ipak ostaviti malo boljim. Idealno bi bilo da iza nas kao jedini trag ostane način na koji smo voljeli, nadahnjivali, poučavali ili služili druge. To je ono što će imati najveći pozitivan utjecaj na ljude u budućnosti.
Prvo vježbajte ne ostavljati tragove za sobom. Zatim vježbajte ostavljati stvari za sobom boljima nego što ste ih našli.
Postanite svjesni uporabe poštapalica i pokušajte ih eliminirati iz svog govora.
Poštapalice mogu biti velika smetnja za slušatelje kada toliko razvodne značenje govora pridajući mu neozbiljan ton: Isus je u neku ruku rekao: Ljubi svog, znate, susjeda, naprosto, kao, gledajte, sebe sama.
Kada smo čistoga uma, znamo se izražavati otvoreno, precizno i da ne vrijeđamo druge.
Cijenite svoje ruke.
Naše ruke vrlo vješto obavljaju razne vrste zadataka, mnoge od njih provode samostalno, bez većeg uplitanja našeg uma. Zabavno ih je gledati dok rade, užurbano vodeći vlastiti život. Ruke mogu učiniti toliko toga. Obje ruke mogu zajedno raditi isti posao, ili različite stvari u isto vrijeme.
Jedan od mojih učenika profesionalno se bavi popravcima žičanih glazbenih instrumenata. Radeću unutar tijela gitare na mjestu koje nije mogao vidjeti, shvatio je da mu ruke imaju 'oči'.
Dvije ruke međusobno surađuju u slozi, bez napora postižu mnogo toga prekrasnog i nikada ne naude jedna drugoj. Može li to početi vrijediti i za bilo koja dva ljudska bića?
Pri jelu samo jedite.
Konzumiranje hrane postalo je dijelom naše moderne navike vječnog istovremenog izvršavanja više zadataka.
Obroci su vrijeme da se uspori i istinski uživa u hrani, piću i društvu.
Kada nismo pozorni, to je kao da nije ni bilo hrane.
Ima ljudi koji jedu naranču, ali ne jedu je istinski. Oni jedu svoju tugu, strah, ljutnju, jedu svoju prošlost i budućnost. Nisu uistinu prisutni, sjedinjeni s tijelom i umom. Potrebno je proći određeni trening da biste uživali u svojoj hrani. Došla je iz cijelog svemira samo radi naše ishrane...to je čudo.
Jednom dnevno pomislite na neku blisku osobu – člana obitelji, prijatelja, kolegu s posla – i dajte joj iskreni kompliment.
Kada neka osoba postane dio komentara u našem životu, prestanemo primjećivati njezina postignuća i ne sjetimo se dati joj kompliment.
Ljubazne riječi su dar. One stvaraju bogatstvo u srcu.
Budite usredotočeni na položaj svojeg tijela.
Držanje i usredotočenost su povezani. Pospanost (u meditaciji ili u bilo koje vrijeme) često je pokazatelj da vam se držanje pogoršalo i da vaša pluća nisu u mogućnosti potpuno se ispuniti svakim udisajem. U takvim slučajevima, smireno ispravite držanje, izdužite kralježnicu iz njene baze kako biste povećali prostor za disanje. Zatim nekoliko puta duboko udahnite. Cilj je stvoriti maksimalan prosotr da bi dah mogao nesmetano teći. Držanje i raspoloženje također su povezani. Kad primjetite da ste mrzovoljni, nastojte ispraviti svoje držanje.
Tijelo i um nisu odvojeni – duboko su povezani i međusobno ovisni. Kada vam um ili raspoloženje klone, nastojte ispraviti svoje držanje.
Zahvalnost na kraju dana – na papir sastavite popis najmanje pet stvari koje su se dogodile tijekom dana, a za koje ste zahvalni. Na kraju tjedna pročitajte ih naglas.
Kod ljudi koji svakodnevno vode dnevnik zahvalnosti ili koji redovito izražavaju zahvalnost ljudima koji su im iskazali ljubaznost, vidi se značajan porast sreće i smanjenje depresije.
Buddha je govorio o njegovanju uma, pri čemu dopuštamo nezdravim emocijama i mislima da usahnu, a zdravima da ojačaju. Kako je to moguće? To je energetski fenomen. Sve što hranimo energijom rast će. Možda će se iz početka činiti forsirano, međutim kada svjesno njegujemo zahvalnost, postupno postajemo prirodno zahvalni ljudi. Istotako, njegujemo li negativna stanja uma, na primjer ljubomoru i kritiku, ona će zavladati nama.
Osluškujte zvukove.
Nekoliko puta dnevno zastanite i samo slušajte. Otvorite svoj sluh za 360 stupnjeva, kao da su vaše uši ogromni radari. Osluškujte očite zvukove i one suptilne, u svojem tijelu, u prostoriji, u zgradi i vani na otvorenom. Slušajte kao da ste upravo pristigli s drugog planeta i ne znate odakle dopiru ovi zvukovi. Pokušajte sve zvukove čuti kao glazbu koja svira samo za vas.
Bebe imaju sposobnost prepoznati glazbu i melodijske osobine glasova koje su čule prije svoga rođenja.
Čak i ono što nazivamo tišinom ima svoj zvuk. Da bismo mogli čuti takav suptilan zvuk, um mora bti potpuno miran.
Svaki put kad zazvoni telefon
Kada zazvoni telefon zastanite i duboko udahnite 3 puta. To je kratka pauza koja će vas okrijepiti.
Omogućit će vam da pustite stare i štetne navike da iščeznu dok njegujemo one nove i zdrave.
Dodir pun ljubavi
Kada rukujete rižom, vodom ili bilo čim drugim, postupajte s osjećajem njećne i brižne zabrinutosti roditelja koji podiže dijete.
Čekanje
Kad god se zateknete kako čekate – u redu u prodavaonici, nekoga tko kasni ili ikonu na vašem kompjuteru – shvatite to kao priliku za vježbanje pozornosti, meditaciju ili molitvu.
Za vrijeme čekanja svoju pozornost usmjerite na dah.
Pri svakom izdisaju osvrnite se na napetost nakupljenu negdje u tijelu, oko očiju ili usta, u ramenima ili trbuhu, i pustite da omekša.
Vježbanje pozornosti za vrijeme čekanja pomaže ljudima pronaći moge male trenutke u danu kada mogu probuditi i uzdignuti pokoju nist svijesti iz složenog tkanja svoga života u kojem svijest leži prekrivena i spava. Čekanje, tu uobičajenu pojavu koja najčešće proizvodi negativne emocije, moguće je pretvoriti u dar, dar u obliku slobodnog vremena za vježbu.
Post od medija
Otkrijte neku drugu alternativu umjesto da konzumirate medije. Bavite se onime npr što zahtjeva uporabu vaših vlastitih ruku i vašega vlastitog tijela.
Postojana ishrana negativnim vijestima čini um bolesnim. Dajte umu dobar lijek tišine, ljepote, prijateljstva punog ljubavi i topline.
Oči pune ljubavi
Uporaba očiju punih ljubavi čini da cjelokupni izraz lica djeluje mekše i dovodi lagani osmjeh na usne. Srce-um se otvori, a kritičke misli isčeznu.
Pet vrsta očiju opisano je u budističkom učenju: ljudsko oko, božansko oko, oko mudrosti, dharma oko-oko sveca, i Buddhino oko.
Oči pune ljubavi mogu stvoriti svemir pun ljubavi.
Potajna dobra djela
Tjedan dana se svakodnevno potacije posvetite dobrim ili ljubaznim djelima. Učinite nešto lijepo ili potrebno za druge, i učinite to anonimno.
Nočekivano je zabavno planirati i potajice činiti dobra dijela za druge. Jedanput kada ozbiljno shvatite ovaj zadatak i ponete neokolo tražiti ideje i mogućnosti, one se pojavljuju jedna za drugom.
Za svaku osobu s kojom se miomiđem na cesti dok vozim na posao – pješake, bicikliste, a posebno nepristojne vozače koji su u žurbi, kažem tiho, na svoj izdisaj: Neka si oslobođen tjeskobe. Neka si smiren.
Zen naglašava 'samo ravno naprijed' voditi pošten život na osnovi našega znanja o tome što je ispravno, ne obazirući se ni na pohvale ni na kritike.
Svaki put kad se nečega odričemo bio to materijalni predmet ili naše vrijeme (je li doista naše), oslobašamo djelić pomno okupljene i žestoko štićene privremene mješavine koju nazivamo Ja,Meni,Moje.
Velikodušnost je najveća vrlina, a anonimno je davanje naviši oblik darežljivosti.
Samo tri udisaja
Tijekom dana, toliko često koliko ste u mogućnosti, dopustite svom umu da se nakratno odmori. Za kratko vrijeme koje zahtijevaju tri udisaja, zatražite unutarnje glasove da utihnu. To je kao da ugasite unutarnji radio ili tv na nekoliko minuta. Zatim otvorite sva svoja osjetila i samo budite svjesni – boja, zvukova, dodira i mirisa.
Čak i noću naš um ne miruje. Stvara snove i obrađuje neprobavljeni materijal od proteklih dana. Sva ta mentalna aktivnost, svi izbori i mogućnosti zunjujući su, pa čak i iscrpljujući. Baš kao što je redovit odmor potreban našem tijelu, jednako tako potreban je i našem umu.
Buddha je uspoređivao razuzdani um s divljim slonom. Dok slon mahnito trči naokolo, rasipa svoju snagu. Želimo li iskoristiti njegovu snagu prvo ga trebamo vezati uz kolac. Upravo to činimo kada vežemo um uz tri udisaja. Zatim poučimo slona da mirno stoji. Um poučimo da s isprazni i miruje, ostajući budan ali opušten, čekajući što će se sljedeće pojaviti.
Kada se um prebaci iz produktivnog u receptivan način rada, vraćamo se čistoj svijesti ranoga djetinjstva. U mogućnosti smo opet se priključiti na neograničen Izvor. Nakon toga pomlađeni um pita: Zašto ne bismo to činili češće?
Ulaženje u nove prostore
Prije nego što ćete ući kroz vrata zastanite, makar i na sekundu, i jedanput duboko udahnite. Obratite pozornost na razlike koje ćete možda osjetiti u svom novom prostoru u koji ste ušli.
Jedna je osoba upotrijebila brojač kako bi vodila evidenciju o broju prolazaka kroz vrata – preko dvjesto četrdeset u jednom danu!
Ovo je jedan od primjera kako se kao mjesečari krećemo tijekom većine svojega dana. Ovo polusvjesno stanje izvor je nezadovoljstva, upornog osjećaja da nešto nije u redu, da postoji jaz između nas i života onakvog kakav zapravo jest. Dok učimo biti potpuno prisutni, malo po malo, jaz iščezava te život postaje živahniji i daje nam više zadovoljstva.
Cijenite svaki fizički prostor i svaki prostor uma na koji naiđete.
Opažajte drveće
Tijekom ovog tjedna postanite svjesni stabala u svojoj okolini.
Budite svjesni da stavla dišu. Ono što izdišu – kisik, mi udišemo. Ono što mi izdišemo – ugljični dioksid, ona udišu.
Odaberite jedno stablo i sjedite dugo s njim. Dobit ćete nešto vrijedno iz zajedničkih sati.
Pozornost usmjerena na naš trajni odnos, zasnovan na uzajamnom disanju s drvećem i zelenim biljkama, može nam osvijestiti našu međusobnu povezanost sa svim bićima.
Jedno mlado drvo daje učinak hlađenja deset klima uređaja veličine sobe.
Brojne studije pokazale su da samo nekoliko minuta promatranja prirodnog okoliša s drvećem ili čak i gledanja slika drveća, može sniziti krvni tlak, opustiti napetost mišića, sniziti razinu straha i ljutnje, smanjiti bol, ublažiti stres te skratiti vrijeme oporavka od operacije.
Samo posljednjih nekoliko desetljeća većina ljudi živi, radi i putuje na posao – u stvari provodi cijeli dan – u zatvorenim kutijama. Patimo kada izgubimo vezu s hranjivim i ljekovitim svojstvima prirode.
Otvaranje naše svijesti prema svim živim bićima oko nas, može biti lijek za sveprisutni osjećaj usamljenosti koji nas sve muči.
Unutar našeg tijela su milijarde živih bića, od kojih je većina korisna. Njihovi životi isprepleteni su s našima i oni su potrebni za naše zdravlje, kao i mi za njihovo. Kada se naš um čvrsto zatvori oko briga zbog Ja,Mene,Moje, mi stvaramo usamljenost. Kada otvorimo svoje srce u svijesti o svim živim bićima s kojima smo povezani, naš osjećaj samoće iščezne.
Odmarajte svoje ruke
Kada smo opustili ruke ostatak tijela, pa čak i um, također će se opustiti. Opuštanje ruku je način smirivanja uma. Također smo ustanovili da pažljivije slušamo kada su nam ruke mirno položene u krilu.
Tijelo i um surađuju. Kada smo opustili um, tijelo se može opustiti. Kada je tijelo opušteno, um se može umiriti. Zdravlje se poboljšava oboma.
Većina zadataka u našem životu od nas ne zahtijeva napetost. To je rasipanje energije. Meditacija koju nazivamo skeniranje tijela može nam prvo pomoći razotkriti nesvjesnu napetost koja vrema u tijelu, a onda je ublažiti ili ukloniti. To se radi ovako: sjednite mirno i usredotočite se na jedan po jedan dio tijela, počevši odvrha glave. Što osjećate u vlasištu i kosi? Nakon što se postali svjesni ovih osjeta pokušajte uočiti moguću prisutnost dodatne napetosti i pokušajte uočiti moguću prisutnost dodatne napetosti i pokušajte je nježno ublažiti ili osloboditi zajedno s izdisajem. Zatim prijeđite na čelo, oči i tako redom, jedan dio tijela za drugim. Zanimljivo je otkriti koliko napetosti nesvjesno zadržavamo i u kojim dijelovima tijela.
Recite DA
U ovoj vježbi svakome i na sve što se događa odgovorimo DA. Kada osjetite poriv za neslaganjem, razmislite je li to stvarno potrebno. Ne biste li mogli samo potvrdno kimnuti ili čak šutjeti, ali opušteno? Kad god to nije opasnost za vas ili druge, složite se s drugima ili s događajima u svojem životu.
Ako jednostavno kažete DA izbjeći ćete sav unutarnji napor koji je uključen u donošenje odluke.
Ozbiljan je to trening. Probija slojeve prividne zrelosti i dopire sve do neposlušna dvogodišnjaka ili tinejdžera u nama. Vježba neizražavanja protivljenja pomaže nam otpustiti egocentrične stavove i uvidjeti da naše mišljenje zapravo i nije toliko važno. Nevjerojatno koliko je čestonaše neslaganje s drugom osobom, zapravo nevažno i samo povećava našu patnju i patnju onih oko nas. Odgovaranje s DA može nam obnoviti energiju s obzirom na to da redovit otpor ustrajno iscrpljuje našu životnu energiju.
Usredotočite se na plavu boju
Postanite svjesni plave boje gdje god se pojavi u vašem okruženju. Ne tražite samo očite primjere, kao što je nebo, nego i suptilne pojave te sve nijanse plave boje.
Ova nas vježba također potiče na to da cijenimo nebo, to veliko plavetnilo koje većinu vremena zanemarujemo, iako najčešće zauzima velik dio našega vidnog polja. Svijetlo plavo nebo uvijek je iznad nas, čak i kada je prekriveno oblacima ili kada kiši.
Tibetanski budisti opisuju našu temeljnu prirodu kao nebo, nepreglednu, svijetlu i jasnu.
Možemo pobjeći iz mračnog i skučenog zatvora svojega uma zaokupljenog samim sobom te naći slobodu u svijetlom nebu svojega uma.
Tabani
Što je češće moguće tijekom dana, obraćajte pozornost na tabane svojih stopala. Postanite svjesni osjeta na tabanima, kao što su pritisak na pod ili tlo ispod nogu ili toplina ili hladnoća stopala. Osobito je vaćno učiniti to kad god primjetite da postajete zabrinuti ili uznemireni.
Naš um voli razmišljati. Ako ne razmišlja, smatra da je zakazao u svom poslu, odnosno našem vođenju i zaštiti. Međutim kada je um preaktivan, događa se suprotno. Njegovo vodstvo postaje pretjerano, čak okrutno, a njegova stalna upozorenja čine nas tjeskobnima. Kako obuzdati aktivan um? Prebacimo ga iz razmišljanja u svijest, počevši s punom svijesti o tijelu.
Možemo si postavljati izazove. Mogu li zadržati svoj um mirnim i usredotočenim na tabane tijekom jednog ili dva kruga po sobi, ili vani na otvorenom duž cijele pješačke staze, ili odavde do ugla?
Prazan prostor
Što je češće moguće, usmeravajte svoju svijest s predmeta na prostor oko njih. Na primjer kada se pogledavate u ogledalo, uočite prostor oko odraza svoje glave. U sobi opazite prazan prostor, a ne namještaj, ljude ili druge vizualne objekte.
Potreban je napor da prebacimo svijest na okolni prostor koji okružuje sve te objekte, vani na otvorenom ili unutar sobe. Otvaranje uma za ovaj prostor je nekako smirujuće. Je li naša anksioznost povezana s predmetima?
Cijele dane provodimo baveći se objektima. Želja nam je usmjerena na predmete, životinje i ljude koje koristimo da bismo ispunili prostor koji nas okružuje. Vrlo rijetko učinimo korak natrag kako bismo promotrili pozadinu, prazan prostor koji zauzima najveći dio prostorije, zgrade ili vanjskog okoliša. Kada smo u stanju preusmjeriti svoju svijest na prazan prostor oko objekata, to daje osjećaj olakšanja.
Jednako je važno uočiti prostor koji postoji unutar uma. Kada možemo pustiti misli i zadržati svijest na mentalnom tlu iza misli, odmah osjetimo olakšanje. Naša je patnja nerazdvojivo povezana s objektima, s našom željom da ih steknemo, zadržimo i promijenimo ili ih s oslobodimo. Svaki put kada se čvrsto držimo za objekte, bili to fizički predmeti ili mentalni objekti kao što su misli i emocije, mi se drćimo za sjeme patnje. Ako možemo opustiti taj stisak , preusmjeriti svoju usredotočenost i postati svjesni pozadine praznine, mogućnosti, možemo spriječiti patnju i tugu da se nakupljaju u nama.
Neka um postane prostran. Ne dopustite da vas ometa ili zavara njegov sadržaj.
Jedan po jedan zalogaj
Nakon prvog zalogaja odložite žlicu ili vilicu.
S ovim sam shvatila da nikad ne sažvačem svoju hranu. Progutam veliki komad kako bi čim prije ubacila sljedeći zalogaj. Morala sam se zapitati: Zašto uvijek nastojim čim prije završiti s jelom kada tako volim jesti?
Svrha ove vježbe je u stvari postati svjestan svoje nestrpljivosti.
Moramo se zapitati: Zašto toliko žurim u životu kada toliko želim uživati u njemu?
Doživljavanje jednog po jednog zalogaja ili gutljaja način je doživljavanja jednog po jednog trenutka.
Istraživanja pokazuju da ljudi brže jedu svoje omiljene namirnice nego hranu koju ne vole! Ljudi koji trpaju velike količine hrane u sebe u kratkom vremenu objašnjavaju da nastavljaju jesti kako bi ponovno doživjeli užitak prvog zalogaja.
Pozornost omogućuje da na tisuće malih trenutaka u našem životu budu ispunjeni užitkom.
Beskrajne želje
Tijekom dana što je češće moguće u sebi prepoznajte javljanje želje.
Svi smo svjesni koliko se čvrsto želja može držati za nas kao čičak.
Upravo je ovaj nemir neprestanih želja izvor velike patnje i nezadovoljstva ljudi.
Kada ste nesretni, utvrdite što je to za što se tako čvrsto drćite i pustite to.
Proučavajte patnju
Buddha je pomno proučavao patnju sedam godina i ustanovio je da je fizička bol neizbježna, ali patnja koju stvara um nije obvezna.
Kada trpimo fizičku bol ili emocionalno patimo, to je pravo vrijeme da svoju usredotočenost prema unutra preusmjerimo prema van te primijenimo vježbu ljubavi i naklonosti za sve one koji pate na isti način kao i mi.
Jednako kao što nam bolest pomaže cijeniti dobro zdravlje, tako nam svijest o mnogim vrstama patnje pomaže da postanemo svjesni onoga što je suprotno, mnogih jednostavnih izvora sreće – savršenih trepavica malog djeteta, mirisa prvih kapi kiše na prašnjavoj cesti, ukošene sunčeve zrake u tihoj sobi.
Patnja nas motivira da se promijenimo. Hoće li promjena biti pozitivna ili negativna ovisi o nama. Patnja nam također daje empatije za sve koji pate kao i mi.
Smiješno hodanje
Nekoliko puta dnevno, osobito kadaniste najbolje raspoloženi, primijenite jednu vrstu smiješnog hoda. Najlakše vrste smiješnog hoda su: hodanje unatrag, poskakivanje ili skakutanje na jednoj nozi. Promatrajte kako vas se raspoloženje mijenja dok hodate na smiješan način.
Kada nučimo sami mijenjati svoje nezdravo raspoloženje, radije nego da budemo žrtva svojih promjenjivih emocija i misli, postajemo ono što se u zenu zove gospodar ili gospodarica kuće.
Voda
Kada otvorimo svoju svijest za vodu, shvatimo koliko je ona čudesna tvar. Prozirna je, ali može poprimiti bezbroj boja. Prilagođava se svakoj posudi. Voda je nevidljiv plin koji udišemo i izdišemo čak i ne primjećujući, prozirna tekućina koju nalijevamo u svoje grlo sa zahvalnošću, bijele kristalne pahuljice koje prekriju ono ružno što čovjek zan stvoriti ili sklisko kruto tijelo radi kojeg se bojimo hodati ili voziti.
Obično ne obraćamo pozornost na vodu, osim ako s njom nešto ne valja – ako je isključena, vodokotlić u wc-u curi ili je cesta na putu za posao poplavljena.
Kako postajemo svjesni vode, naš um postupno preuzima njezino svojstvo prilagodljivosti. Kada njegujemo jednostavan, fleksibilan um, baš kao što se voda prilagođava svakoj posudi u koju utječe, sposobni smo prilagođavati se situacijama kako iskrsavaju i mijenjaju se, bez otpora koji nam iscrpljuje energiju.
Užitak nam je sjediti uz potok ili irjeku i promatrati beskrajno promjenjiv, stalan protok. Možemo li također promatrati tijek svojeg života smirenim pogledom,opušteno prihvativši njegovo svojstvo prolaznosti, beskrajan tok uzroka i posljedice?
Voda im još jedno stvojstvo koje nam može biti poučno. Ulijemo li blatnjavu vodu u čašu i pustimo je da nesmetano odstoji, nakon nekog vremena vidimo da se blato nataložilo na dnu čaše, a voda je ponovno postala bistra. Kada je naš um uznemiren i zabrinut ili prestrašen, teško je vidjeti bilo kakvo rješenje za svoje probleme.
Dovoljno je sjesti, nekoliko puta duboko udahnuti te dopustiti vlastitim mislima i osjećajima da se slegnu. Kako? Postati svjestan svojega daha, postati svjestan svoje hare (japanski termin za težište, nalazi se 5 cm ispod pupka u središtu donjeg dijela trbuha) ili težište tijela, blagonaklono se i s ljubavlju usredotočiti na svoje tijelo i um te osluškivati zvukove. To će vas osvježiti kao da ste okupali svoj um.
Podignite pogled!
Nekoliko puta dnevno namjerno podignite pogled. Odvojite nekoliko minuta kako biste pomno pogledali u stro u prostorijama, više katove visokih zgrada, vrhove krošanja drveća, krovove, brda ili planine, i nebo. Provjerite kakve ćete promjene opaziti.
Kada nam je vidik proširen, naš doživljaj samih sebe također se širi. U manjoj smo mjeri zarobljeni u kutijici koju nazivamo Ja,Moj svijet,Moje brige.
Pridavanje značenja i obrana
U neznanju smo o tome što je naše vlastito Ja. Kao prvo, ono nije nepromjenjivo i čvrsto – uvijek je u kretanju. Sve što nazivamo JA je proces koji se neprekidno mijenja te određuje naše sklonosti i nesklonosti, našu odjeću, fizuru i svaku stanicu našeg tijela. Svki je dah dio tog neprekidnog toka. Pokušamo li zaustaviti i zadrćati svoj osjećaj sebe, možemo samo stvoriti patnju. Osjećam se kao da imam trideset godina, ali izgledam kao da mi je šezdeset i mrzim to!
Obraćajte pažnju na mirise
Baš kao što nismo svjesni mirisa vlastitog tijela, nismo svjesni ni 'mirisa' vlastite osobnosti. Kakav on dojam ostavlja na druge?
Miris može snažno utjecati na naše mentalno-emocionalno stanje i ponašanje.
Ova bi osoba noćas mogla umrijeti
Ovo bi mogao biti naš posljednji susret. Provjerite ima li kakvih promjena u načinu na koji govorite, slušate ili komunicirate s njom.
Kada se Japanci pozdravljaju na rastanku, oni stoje puni poštovanja te gledaju i mašu sve dok im se automobil ili vlak ne izgubi iz vida. Ovaj običaj izvire iz svijesti o tome da bi to mogao biti posljednji put što će vidjeti jedno drugo. Kako bi nas rastužilo ako bi naš posljednji susret s djetetom, bračnim drugom ili roditeljem protekao u nestrpljenju ili ljutnji! Kako bi nas utješilo da smo se barem lijepo rastali od njih.
Svijest o prolaznosti može nam pomoći cijeniti ljude koje susrećemo svaki dan.
Život i smrt su najvažniji. Vrijeme brzo prolazi i prilike su izgubljene. Kada ovaj dan prođe, dani našeg života umanjit će se za jedan. Svatko od nas trebao bi nastojati probuditi se. Probudi se! Slušaj i obrati pažnju! Ne trati svoj život!
Vrućina i hladnoća
Uvježbavajte se osjećati dobro bez obzira na temperaturne vrijednosti.
Veličanstvena zemlja pod vama
Kad bih mogao održavati konstantnu svijest o cijeloj Zemlji pod mojim nogama i svijest o sebi kao malenom, privremenom, živom trunu koji puzi naokolo po njenoj površini, možda mi ni jedna druga vježba ne bi bila potrebna.
Primjećujte nesklonost
Postanite svjesni averzije unutar sebe i upotrijebite protuotrov – primjenjujte ljubav i blagonaklonost.
Nije li vam nešto promaklo?
U zenu se ovo zove 'obitavanje u neznaju'. To je posebna vrsta neznanja, vrlo mudro stanje uma. Kada se odmaramo obitavajući u neznanju, otvaraju nam se brojne mogućnosti. Možemo čuti zvukove koji su nam prije promicali – cvrkut zrikavaca ili početak blage kišice. Možda čak začujemo i tihi unutarnji glas kako nam govori neke važne istine.
Vjetar
Postanite svjesni strujanja zraka, kako u njegovoj očitoj pojavnosti, kao što je vjetar, tako i u suptilnoj, kao što je dah.
Slušajte kao spužva
Upijajući sve, bez obzira što vam druga osoba govori. Neka vaš um ostane smiren, i samo primajte. Nemojte formulirati nikakav odgovor u umu sve dok odgovor nije zatražen ili očigledno potreban.
Jedna scena u filmu Zaplešimo uvijek me dirne. Čovjek čiji brak je završio upita: Zašto se ljudi uopće žene? Njegov prijatelj odgovori: Zato što nam treba netko da svjedoči našem životu. Kao da govoriš: Tvoj život neće proći nezapaženo jer ću mu ja svjedočiti.
Znajte cijeniti
Tijekom dana zastanite i svjesno prepoznajte ono što ste u mogućnosti cijeniti u ovom trenutku.
Cijenite svoj život! Naš svakodnevni život, tako i naš Jedan veliki život, oni nisu odvojeni.
Znakovi starenja
Obraćajte pozornost na znakove starenja na vama samima, na drugim ljudima, životinjama i biljkama, pa čak i na neživim predmetima. Kako prepoznajemo znakove starenja?
Otprilike u dobi od 40 godina ljudi shvate da je najmanje polovica njihova života završila. Možda se zapitaju: Koje nedovršene planove želim ostvariti dok moje tijelo i um još uvijek imaju snage? Koje snove želim odbaciti?
Odmarajući se u ovom trenutku, mi nemamo godine.
Dolazite na vrijeme
Doći na vrijeme može značiti promjenu ne samo jedne nego više navika, primjerice unaprijed odabrati odjevnu kombinaciju ili pripremiti sve za ručak večer prije.
Ne postoji točno vrijeme za susret. Susret će se dogoditi u pravo vrijeme pravo vrijeme je kada su svi pristigli.
U dugim, tihim povlačenjima u meditaciji, vrijeme postaje elastično. Sat vremena može proletjeti za čas kada je um smiren i usredotočen. Nekoliko minuta može se činiti kao čitavih sat vremena, osobito kada neki dio našeg tijela jadikuje.
Kada smo češće potpuno prisutni u životu, a rjeđe se bavimo svojim mislima, vrijeme kao da se prilagođava tako da ga ima točno dovoljno da svaki posao obavimo do kraja, a zatim nestane.
Odgađanje
Preuzimanje pune odgovornosti najbolji je lijek za odgađanje. Potrebno je preuzeti odgovornost za sve, od nereda osobne naravi, uključujući fizički nered, do nereda psihološke naravi, uključujući nesporazume i pogreške.
'Uvijek sam mislila da ću jednog dana doći i do toga da konačno prakticiram meditaciju. Sada jednog dana ne postoji'. Prisjećanje na riječi prijateljice koja je umrla često mi pomaže napraviti ono što je važno bez odgađanja.
Kad biste imali jš samo tjedana dana života, što biste stavili na vrh liste prioriteta koje trebate učiniti ili izgovoriti? Ne odgađajte to.
Vaš jezik
Obično nismo svjesni jezika dok obavlja svoje brojne zadatke. Zamijetimo ga tek kada ga ugrizemo ili opečemo. Ljudi se često oduševe kada počnu obraćati pozornost na svoj jezik. On je poput sitna čovječuljka koji živi u našim ustima uvijek vodeći brigu o svemu što se unutra događa.
Jezik bolje obavlja svoj posao kada ga pustimo na miru. Ovo je dobar primjer kako stvari često bolje ispadnu ako se ne uplićemo u njih nastojeći ih kontrolirati.
Nestrpljenje
Nestrpljvost je jedna od blažih oblika averzije. Kad um riječima izrazi nestrpljenje ili ga tijelo oda, može biti korisno pitati um: Žurimo s ovim kako bismo mogli započeti što?
Moramo se podsjetiti da u konačnici hitamo prema završetku svoga života. Želimo li mi to zaista?
Kada naučimo kontinuirano biti potpuno prisutni u svim područjima svojega života, aktivnosti koje smo nastojali čim prije dovršiti postanu zanimljive
Nestrpljenje je oblik ljutnje, a iza ljutnje-averzije uvijek se krije strah. Ako se precizno odredi vrsta straha, možete se početi oslobađati ljutnje. Pitanje je: Koji se strah krije iza nestrpljvosti?
Kad smo u stanju smiriti svoj um, postići potpunu prisutnost i ići u korak sa slijedom događaja, koncept vremena nestaje. Nađemo se u spokojnoj vječnosti i osjećamo se smireno.
Nestrpljenje nam skraćuje život. Kada u vama počne rasti nestrpljenje, prebacite se u sadašnji trenutak, usredotočite se na disanje, na slušanje, na osjete.
Uznemirenost
Uznemirenost je patnja koju naš um pridodaje konceptu planiranja. Ona zapravo ometa dobro planiranje. Uznemirenost je posljedica zaokupljenosti samim sobom koja nas lišava objektivnosti. Dobri planovi proizlaze iz objektivnosti, a ne iz emocija.
Pozornost u vožnji
Ljudi redovito izjavljuju da kad su prisiljeni stajati zbog drugih vozača, imaju izljeve bijesa koji uništavaju njihov mentalni spokoj.
Održavanje pozornosti vozilo je koje nas može odvesti ravno u ovo duševno stanje – smireno zadovoljstvo.
Istinska preobrazna je zahtjevna. Počinje s malim promjenama, promjenama u načinu na koji dišemo, jedemo, hodamo, vozimo.
Proniknite u svoje jelo
Kad jedete na trenutak zastanite i pogledajte u svoje jelo ili piće, kao da možete vidjeti unatrag njegovu povijest.
Kada nastojimo proniknuti u svoju hranu postanemo svjesni svoje potpune ovisnosti o životnoj energiji bezbrojnih bića.
Svjetlo
Čini se da svjetlo daje nadu. Isus je rekao: Ja sam svjetlo svijeta. Tko me slijedi neće se spoticati u tami, već će imati svjetlo koje vodi u život. Za Buddhino se učenje kaže da je donijelo svjetlo u tamu kako bi ljudi mogli sami vidjeti istinu. Buddha je također uputio svoje sljedbenike da 'budu svjetiljka za sebe same' što znači da se trebaju slućiti svjetlom uma kako bi otkrili istinu.
Vaš želudac
Prva četiri dijela želuca podupiru vaše zdravlje, no pojedete li taj peti dio, on će poduprijeti vašega liječnika.
Mnogi jedu samo da postignu unutarnji mir u svojem tijelu. Čim se vaše tijelo osjeti smireno, prestat ćete jesti.
Postanite svjesni svoga težišta
Jaz između nas i svega ostalog ne možemo ispuniti dodajući intentzitet svojem životu. Naše kontinuirane misli stvaraju taj jaz. Kada premjestimo svoje 'središte upravljanja' iz uma u težište, nešto se dogodi. Nebitne se misli stalože, svijest se otvori i neugodan osjećaj jaza između nas i svega ostalog iščezne.
Svaki put kad vas izbace iz ravnoteže, jednostavno spustite svoju svijest u težište. To će stabilizirati vaše tijelo, um i srce.
Blagonaklono i s ljubavlju prema tijelu
Ljubav je opipljiva snaga koja iscjeljuje. Ljudi često otkriju da kada se blagonaklono i s ljubavlju usredotoče na svoje tijelo, osjećaju se fizički bolje. Psihička napetost stvara fizičku napetost koja ograničava protok krvi i steže mišiće.
Ako je naš vlastiti rezervoar ljubavi i blagonaklonosti pun, prirodno je da će se preliti i teći prema drugima.
Nasmiješite se
Kad nam ljudi uzvrate osmjehom, naše se raspoloženje poboljša.
Ako smijanje ima tako očit pozitivan učinak na nas i one oko nas, možda bismo se trebali 'ozbiljno' posvetiti cjeloživotnom smijanju.
Bolje od stanja koje sam zatekao
Nastojte tražiti načine, čak i one male, da ostavite prostor ili stvari čistije ili urednije nego što ste ih zatekli.
Kad bi svatko sebi za cilj postavio da poboljša svoju malu sferuutjecaja svojom prisutnošću, cijeli bi svijet imao ogromnu korist.
Svaki dan pet ili deset minuta bolje je od dva sata jednom mjesečno. Moje iskustvo je da svaka minuta meditacije vraća dvostruko ili više jasnoće, staloženosti i učinkovitosti tijekom napornog dana.
Post je objavljen 13.08.2014. u 09:41 sati.