Evans, Thornton, Chalmers, Glasziou
Izdavač: Profil 2014.
Je li novo ujedno i bolje?
Većina informacija u uporabi lijeka Herceptina u ranom karcinomu dojke rezultat je histerije koju su umjetno stvorili mediji i farmaceutska industrija, potaknuti individualnim slučajevima.
Sama činjenica da je lijek odobren za uporabu ne znači nužno i da je siguran.
Često treba proći neko vrijeme da se prepoznaju nuspojave lijeka.
Često se naglašavaju korisni učinci terapija, a umanjuje se važnost štetnih nuspojava.
Učinci kojima se nadamo, ali se ne ostvaruju.
Unatoč naknadnim spoznajama, lijekovi su se nastavili koristiti – i ubijati ljude – gotovo čitavo desetljeće. Prema jednoj procjeni, na vrhuncu njihove uporabe u kasnim 1980-ima samo su u SAD-u prouzročili desetke tisuća prijevremenih smrti. Ubijali suviše Amerikanaca godišnje nego što ih je poginulo tijekom cijelog rata u Vijetnamu. Naknadno se saznalo da su zbog komercijalnih razloga zatajeni rezultati pojedinih istraživanja koji su pokazivali da ti lijekovi mogu biti smrtonosni.
Niti teorija niti stručno mišljenje nisu pouzdan vodič za sigurne, učinkovite postupke liječenja.
Samo zato što je neka terapija 'uhodana' ne znači da čini više dobra nego štete.
Više – ne nužno i bolje.
Ako bi žena preživjela operacije odstranjivanja prsiju, prsni bi joj koš poslije bio potpuno deformiran, što je bilo teško prekriti bilo kakvom odjećom. Kada bi se zahvat radio nalijevoj strani, iznad srca ostajao je samo tanki sloj kože.
Agresivna kirurgija nema baš mnogo smisla ako je karcinom već prisutan svuda u tijelu.
Mnoge bolnice i klinike obogatile su se terapijama protiv karcinoma. Jedna bolnička korporacija zaradila je 1998.godine čak 128 milijuna američkih dolara, uglavnom u svojim centrima za liječenje karcinoma, nudeći presađivanje koštane srži.
Intenzivnije liječenje nije nužno učinkovitije, a ponekad može napraviti više štete nego koristi.
Ranije – ne nužno i bolje.
Spororastući neuroblastomi obično imaju dobar ishod, uljučujući i mogučnost spontane regresije. Njihovo rano otkrivanje može samo stvoriti stres i komplikacije.
Australski specijalist uzeo je stvari u svoje ruke, i ponovno analizirao japanske rezultate, ali od datuma rođenja dojenčadi, a ne od datuma dijagnoze, a ta analiza nije pokazala da postoji razlika u stopama preživljavanja između dojenčadi iz probira i one izvan probira. Toje uvjerilo nadležne u New South Walesu da odustanu od programa probira i tako poštede djecu nepotrebnih štetnih učinaka, a zdravstvo nepotrebnih troškova.
Istraživanja navode da su djeca uključena u probir doživjela teške komlikacije zbog liječenja.
Mamografijom se ne postavlja samo rana dijagnoza, nego se, kao i za karcinom prostate dijagnosticiraju karcinomi koji se tijekom života pacijentice nikada ne bi klinički očitovali. Osim toga, ne mogu se izbjeći ni lažno pozitivni rezultati.
Najpouzdaniji rezultati o učinkovitosti neke intervencije dobivaju se sustavnim analiziranjem rezultata kliničkih istraživanja u koji su žene nasumično razvrstane u probir ili u skupinu bez probira. Rezultati su vrlo zanimljivi. Pokazuju sljedeće: ako se 2000 žena redovito uključuje u probir tijekom deset godina, za jednu će probir biti koristan jer neće umrijeti od karcinoma dojke. No u isto vrijeme deset zdravih žena će zbog probira postati 'bolesnicama s karcinomom' i nepotrebno će se liječiti. Mamografija u tih žena zapravo otkriva lezije koje rastu toliko sporo (ili uopće ne rastu) da se nikada ne bi razvile u pravi karcinom. Tim će se zdravim ženama ukloniti dio dojke, ili čak i cijela dojka, i često će primati radioterapiju, a ponekad i kemoterapiju.
Štoviše, od 2000 žena u probiru, u 200 žena različite benigne promjene izazvat će lažnu uzbunu, a psihološki stres kroz koji žena prolazi dok čeka da se otkrije radi li se o karcinomu, pa čak i nakon toga, može biti vrlo ozbiljan. Mamografija se često nameće ženi zajedno sa savjetom za samopregled dojke ili povećane svijesti o dojkama, a za obje te metode dokazano je da čine više štete nego koristi.
Karcinom prostate drugi je najčešći oblik karcinoma u mušaraca širom svijeta i općenito obuhvaća dva tipa bolesti. Neki muškarci imaju agresivan oblik bolesti, taj se opasni karcinom brzo širi i stopa smrtnosti jest visoka. Međutim, mnogi muškarci imaju sprorastući karcinom koji nikada ne bi napredovao toliko da tijekom života ugrozi zdravlje. Bilo bi idealno kada bi test probira mogao otkriti samo opasne karcinome – u nadi da će ih se moći liječiti – a ne one koji su spororastući. Razlog je jednostavan – bilo kakva vrsta liječenja karcinoma prostate povezana je s rizikom od ozbiljnih nuspojava, kao što su inkontinencija i impotencija, to je vrlo visoka cijena ako karcinom sam po sebi uopće ne bi stvorio probleme.
Karcinom prostate možda dobiva mnogo prostora u medijima, ali razmislite o brojkama: Amerikanac ima 16-postotnu vjerojatnost da će mu tijekom života biti dijagnosticiran karcinom prostate, ali samo 3% vjerojatnost da će od njega umrijeti. Razlog tomu jest spori rast većine karcinoma prostate. Drugim riječima, ako je muškarac dovoljno sretan da doživi starost, veća je vjerojatnost da će umrijeti s karcinom prostate nego zbog njega.
Za svakih 1000 kroničnih pušača koji su godišnje napravljena 3 snimanja rengenom ili CZ-om tijekom osam godina praćenja, troje ih je manje umrlo od karcinoma pluća. Međutim, trinaestroro ih je ipak umrlo od karcioma pluća, unatoč ranijem otrkivanju, a 233 ih je imalo lažno pozitivne rezultate zbog kojih su podvrgnuti daljnjim pretragama.
Poduzimati nešto temeljem poznavanja jedne (ili čak nekoliko) varijanti gena isto je kao u pokeru uložiti sav novac u jedno dijeljenje nakon što ste vidjeli samo jednu kartu. Ne znate što su vam podijelili genetički čimbenici, niti kakav učinam može imati vaš okoliš.
Mnogi od nas nose defektne gene koji nam nikada neće prouzročiti bolest.
Izloženost zračenju poprilično je velika – zračenje tijekom snimanja cijelog tijela CT-om 400 je puta veća nego tijekom rendgenskog snimanja prsnog koša.
Ta snimanja nemaju nikakvu dokazanu korist za zdrave ljude.
Abnormalan nalaz ne mora biti ozbiljan, a normalan nalaz ne mora biti ispravan.
Ranija dijagnoza ne omogućuje nužno bolje ishode, ponekad čak pogoršava stvari.
Dobre strane probira često se pretjerano naglašavaju, aloše umanjuju ili zanemaruju.
Budući da farmaceutska industrija može dobro platiti tisuće funti ili dolara za svakog pacijenta koji se uključi u njihova klinička istraživanja, zaposlenici sveučilišta i bolnica i ustanove u kojima rade, prečesto sudjeluju u kliničkim istraživanjima koja se bave pitanjima koja zanimaju industriju a ne pacijente.
Budite oprezni kada vas netko želi proglasiti bolesnim i izložiti prekomjernim pretragama, saznajte radi li se o bolesti koja za vas predstavlja veliki ili mali rizik. Pitajte se što bi se dogodilo da se toga trenutka ništa ne napravi. (Tijelo se može samo regenerirati.)
Post je objavljen 13.08.2014. u 09:40 sati.