Mirjana Krizmanić
Izdavač: Profil
Sve ono što smo dobili na početku, kao i okolina u kojoj smo se rodili, može nam štetiti ili koristiti, ovisno o tomešto ćemo mi sami učiniti s tim. Te datosti koje su zajedničke svima nama možemo slikovito zamisliti kao osnovicu tkanja na kojoj ćemo sami tkati tkanje svoga života. Možda su neke početne niti malo tanke, možda nam se ne sviđa boja nekih drugih, ali to tkanje uvelike je u našim rukama, samo što to moramo, najprije prepoznati, a zatim naučiti tkati što ljepšu i bogatiju tkanicu. To je posao na kojemu možemo raditi do kraja života, mijenjajući boje i uzorak tkanja, uživajući u skladu koji gradimo između sebe i drugih ljudi, prirode i svijeta.
Osnovica našeg životnog tkanja, koju smo dobili rođenjem, doduše je zadana, ali ono što ćemo učiniti s njom, uvelike ovisi o nama samima.
Odabir partnera često je pitanje trenutka u kojemu smo se našli na određenom mjestu, raspoloženja u kojemu smo tog časa bili, okolnosti u kojima smo se nalazili, a možda i same činjenice kako je netko odabrao nas, a ne baš mi njega.
Kad je riječ o odabiru zanimanja, situacija je danas bitno drugačija od one u kojoj su odrastali roditelji ili djedovi i bake današnjih mladih ljudi. Današnja mladež treba biti fleksibilna, otvorena prema novim iskustvima, spremna na cjeloživotno učenje i odgovorna prema sebi. Otvorenost prema novim iskustvima omogućava otkrivanje novih interesa i prigoda, fleksibilnost olakšava brzu i uspješnu prilagodbu, odgovornost prema sebi zahtijeva zanemarivanje tuđih – pa bile to i roditeljske želje – a cjeloživotno učenje omogućava, ako je to poželjno ili nužno, da se i u odrasloj dobi mijenja zanimanje i posao.
Svi mi trebali bismo ponovno naučiti živjeti u sadašnjosti, kao što smo to znali dok smo bili djeca. Treba živjeti ovdje i sada, u trenutku koji teče, što najčešće znači osvijestiti ono što vidimo, čujemo, osjećamo i radimo.
Riječi treba vagati, a ne brojiti. Poljska poslovica
Nikad ne vjeruj osobi koja ti priča samo o svojim teškoćama i nevoljama, ali te uvijek drži podalje od svojih radosti. Židovska poslovica
Doživljena sreća ne bi smjela biti izbrisana ni poništena naknadnim tragičnim gubitkom, već bi ju trebali zatvoriti poput mušice u jantaru i sačuvati za cijeli život. Postojala je, bila je velika, lijepa i beskonačno vrijedna. Bolno je što nije mogla potrajati, ali i iz toga bola može izrasti nešto dobro za druge ljude koji su se našli u istoj ili sličnoj situaciji. To može biti veće razumijevanje i želja da im se pomogne, da im se kaže: I meni se to dogodilo, ja znam kako ti je, nasloni se na mene pa ćemo zajedno proći i kroz tvoju bol. A tada kada ta bol malo popusti, zajedno ćemo dijeliti sjećanja na našu izgubljenu djecu. I spoznat ćemo koliko smo bili sretni, što smo ih uopće imali i bit ćemo zajedno zahvalni za proživljenu sreću.
Slična je i patnja djece koja su, premda već i u odrasloj dobi, ili čak već i na pragu starosti, izgubila roditelja čiju naklonost nisu uspjela zadobiti ili prepoznati ju.
Smrt nakon harmoničnoga, zaokruženog, zajednički proživljenoga odnosa nije tako bolna jer nakon prvih teških dana i mjeseci izranjaju lijepe i trajne uspomene koje s vremenom donose mir i smirenost.
Kad se zatvore jedna vrata prema sreći, druga se otvore, ali mi često toliko dugo gledamo u zatvorena vrata da ne vidimo ona koja su nam se otvorila. Helen Keller
Neispunjena očekivanja ne treba uvijek doživjeti kao razočaranje ili čak izvor nesreće. Kad se dugo unaprijed radujemo nekome putovanju ili godišnjem odmoru, očekujući kako će nas to putovanje ili taj odmor 'preporoditi', da ćemo svakodnevnice uživati, upoznati zanimljive ljude, a onda se to ne dogodi, većina ljudi s razočaranjem će govoriti o svojim iznevjerenim očekivanjima. A zar ta 'radost na kredit' nije bila istinska radost? Ako smo se mjesecima ili tjednima radovali nečemu što se na kraju pokazalo manje dobrim ili se uopće nije dogodilo, zašto se zbog toga treba žaliti? Pa ta radost je postojala, bili smo vedri i veseli, i to bi u našemu sjećanju tako trebalo i ostati. Osim toga, kad su naša očekivanja prevelika, nikakva stvarnost ne može im udovoljiti pa ih stoga najčešće na kraju dočeka razočaranje. Kao da smo u tim prevelikim očekivanjima već potrošili dio radosti koju nam je trebao donijeti neki događaj.
Život je tako konstruiran da bilo koji događaj neće i ne može zadovoljiti naša očekivanja. C. Bronte
Budući da neostvarena očekivanja dovode do razočaranja, katkad i tuge i očaja, odustajanja i mnogih drugih negativnih čuvstava, trebali bismo nastojati osvijestiti svoja očekivanja, procijeniti njihovu opravdanost ili neopravdanost, odlučiti trebali ih javno izreći i na koji način te ih svesti na pravu mjeru.
Nesreću je najbolje definirati kao razliku između naših talenata i načih očekivanja. Edward de Bono
Osjećaj kontrole nad vlastitim životom iznimno je važan ne samo za naše zadovoljstvo životom i našu uspješnu prilagodbu, već i za suočavanje sa stresom i stanjima stresa.
Iako vaša djeca mogu biti najljepši i najbogatiji dio tkanja vašeg života – ona sama smiju i trebaju tkati svoju životnu tkanicu. To ne vrijedi samo za odabir zanimanja, već ponajviše za odabir partnera. Roditeljima je često teško shvatiti kako je njihovo dijete odraslo i da se unatoč svojoj trajnjoj brizi za njegovu dobrobit, ne smiju miješati u njegov odabir partnera.
Iako mnogi ljudi fizičko zlostavljanje smatraju najgorim oblikom zlostavljanja, psihološko zlostavljanje nije ništa manje zloćudno. Uvrede potkopavaju samopoštovanje i samopouzdanje pogođene osobe pa zlostavljane osobe često počinju o sebi misliti upravo ono što oni koji ih zlostavljaju govore o njima.
Svatko tko se nađe u takvoj situaciji, koja naravno nije kratkotrajna, već traje tjednima i mjesecima, trebao bi se suočiti sa činjenicom kako ga ta druga osoba koja uporno šuti, ne voli, ne cijeni, ne želi ni čuti, ni razumjeti, da joj nije stalo do poboljšanja odnosa, pa kako zbog svega toga situaciju treba na neki način aktivno promijeniti.
Aktivna promjena situacije ne mora uvijek značiti njezino napuštanje.
Padni sedam puta, ustani osam. Japanska poslovica
U suočavanju s neuspjehom koji smo doživjeli mnogo nam može pomoći potpora drugih ljudi ako smo spremni priznati im svoj neuspjeh, i potražiti pomoć.
Zadovoljstvo životom ima slijedeće sastavnice:
Samoprihvaćanje - Prihvaćanje samoga sebe i mogućnost da se sami sa sobom dobro osjećamo, iako smo svjesni svojih ograničenja. To znači da od sebe nećemo očekivati savršenstvo, kako ćemo sebi oprostiti povremene pogreške ili propuste, da ćemo sami sa sobom biti strpljivi i prema sebi snošljivi.
Dobri odnosi s drugim ljudima - U dobre međuljudske odnose pripadaju naklonost, razumijevanje i povjerenje, te njegovanje postojećeg odnosa.
Idi često u kuću svog prijatelja, jer korov brzo prekrije put koji se ne koristi. R.W.Emerson
Osobni rast i razvoj - znači bavljenje sobom, rad na sebi i svojim manama, nedostacima i ograničenjima, ali i na jakim stranama i vrlinama, jer i njih treba održavati i zalijevati. Čovjek uči dok je živ – ljudi su oduvijek znali kako im prikupljanje i korištenje životnih iskustava omogućava bolje i uspješnije preživljavanje, kao što im to omogućava i trajno stjecanje znanja iz što više područja ljudskoga djelovanja.
Nemojte se bojati sporog rasta, bojte se samo stajanja na mjestu. Kineska poslovica
Pronalaženje životnog smisla - Ne može se reći da postoji univerzalni smisao života koji bi svima značio isto, osim ako kažemo kako je svima smisao života živjeti ga što bolje znamo i umijemo. Nekima je smisao života ostvariti sve svoje potencijale, kako bi to rekli psiholozi, da se samoaktualiziraju, drugima je smisao života da sve svoje potencijale ostvare njihova djeca. Pronalaženja smisla u životu osamljenički je posao koji svatko mora obaviti sam za sebe. U tom traženju smisla uputno je ne pronalaziti ga u vanjskim stvarima ili drugim ljudima, primjerice, smisao života naći u prikupljanju materijalnih dobara, koje nam svaka veća prirodna katastrofa može odnijeti, ili u osobi bez koje 'ne možemo živjeti'.
Kompetentnost – ljudi u načelu nastoje oblikovati okolinu u kojoj žive kako bi u njoj mogli ispuniti vlstite želje i potrebe. Takvo djelovanje na okolinu omogućava im kompetetnost u onome što rade ičime se bave, pa tako životnome zadovoljstvu pridonosi stjecanje znanja i vještina na raznim područjima ljudskoga života.
Autonomija – svi mi, unatoč potrebi za drugim ljudima i bliskim odnosima, želimo sačuvati određenu autonomiju pri donošenju odluka i vođenju života. Svatko, čak i kad se savjetje s bližnjima, želi sam donositi odluke o svome životu i imati osjećaj kako to čini bez ikakva pritiska ili prinude. Treba odmah dodati kako na to svatko od nas ima pravo ako je istodobno preman snositi posljedice svojih autonomnih odluka.
Trebali bismo odabirati cilje s kojima se možemo identificirati. Uvijek kad pokušavamo ostvariti neštošto nam je nametnuto izvana, a za što nemamo istinsku unutarnju motivaciju, teško ćemo ustrajati u dugotrajnim naporima koji su potrebni za ostvarivanje ciljeva.
Ja nisam na ovom svijetu zato da udovoljim očekivanjima drugih ljudi, niti smatram da svijet treba udovoljiti mojim očekivanjima. F.Pearls
Trajniji osjećj zadovoljstva možemo postići ostvarivanjem ciljeva kojima vodimo brigu o potrebama, željama i vrijednostima drugih ljudi te zajednice u kojoj živimo.
Činimo već dosta zla samim time što ne činimo ništa dobrog. Njemačka poslovica
Ta briga o tome što bi 'svijet rekao', samo je obmana ljudi koji žive ili žele živjeti po mjerilima svoje okoline, oslobođeni donošenja odluka i razmišljanja o svojim postupcima.
Najbolja zaštita od slijepoga oponoašanja drugih ljudi jest prihvaćanje samoga sebe.
Kad osušujete druge ljude, vi ne donosite sud o njima, već o sebi.
Post je objavljen 06.05.2011. u 15:08 sati.