Č i t a o n i c a

Bogatstvo je u nama

Boris Vene i Nikola Grubiša

Najveći mir dogodio bi se unutar nas kad bismo prešli preko svih sukoba i osuda impočeli se prihvaćati takvima kakvi jesmo. Kad se to dogodi prihvaćamo i druge, zato se više ne uspoređujemo ni s kim, niti se dokazujemo.

Suvremeni ili milijunaši novoga doba u prvom redu cijene svoju dušu, srce i intuiciju, ostalo je u drugom planu i nastaje iz tih energija, a ne obratno.
Svatko tko želi dosegnuti određeni stupanj duhovnoga razvoja, mora proći kroz prihvaćanje energije novca.
Do mira u sebi dolazimo kroz materijalnu sreću, ne mimo nje. To ne znači da se svatko tko želi naći mir najprije mora obogatiti, nego najprije treba ostvariti potpuni sklad s energijom novca, pa nas novac neće više imati pod nadzorom.
Naš je cilj potpuno upravljati vlastitom energijom, što se može dogoditi samo kad ovladamo svim područjima u svojem životu, svojim unutarnjim svijetom emocija i misli, uma, partnerskim odnosima, odnosom prema starijima i djeci, odnosom prema novcu, prema Bogu, čak i prema susjedim i neprijateljima.
A što je isitina? Potrebno ju je spoznati, tko smo mi ustvari, to si priznati i zatim početi i živjeti tu energiju.
Energijsko smo biće stvoreni na sliku Božju. Božje smo dijete kojem je dana volja da slobodno odlučuje. I duša smo koja je na zemlji u Skoli misterija i traži put do bezgranične sreće, mira i savršenosti.
Milijunaš nivog doba od drugih se razlikuje po tome jer traži istinu, a istovremeno ne odbija niti jednu energiju koja mu se nađe na putu, nego je uči prihvatati.
Otprije 500 godina prije Krista živio je Buda koji je naučavao da je potrebno usuglasiti energije uma, dakle najprije srediti stvarimumsei, odnosno odlučiti se za srednji put, a ne krajnosti.
Isus nam je dao dvije tisuće godina da se preselimo u energiju srca i shvatimo da je u nama skriveno sve što tražimo izvan sebe: sreća, radost, izobilje.
Do tr spoznaje moramo doći iskustvom, iskusiti sve krajnosti i na kraju se slobodno odlučiti za ljubav, što znači pomaknuti se od uspoređivanja, dokazivanja, i potvrđivanja, odnosno iz energije samoljublja, sebičnosti i podilaženja svojim navikama te ukorjenjenim uzorcima u bezuvjetnu energiju, gdje nismo ni protiv koga, te stvaramo, razvijamo se i rastemo.
Sad je došlo vrijeme da počnemo razlikovati istinu od iluzije. Pitagora je rekao, To što vidiš u ogledalu je iluzija, a uzrok koji se krije iza nje je istina i ono što uistinu postoji.
Riječ je o našem istinskom svijetu energija koje doživljavamo. Sve ostalo što vidimo kao rezultat u materijalnom svijetu plod je i posljedica primanja, doživljavanja i tijeka energija.
Istinu možemo spoznati tek kad se barem donekle preselimo u srce. Sve dok smo u energijama uma, previše smo okupirani energijama nadmetanja, potvrđivanja i dokazivanja i ne možemo uočiti razliku između istine i iluzije. Drugim riječima, to nam uopće nije važno, jer je naš identitet najmoćnija energija. To je energija koja usmjerava naše razumijevanje, razmišljanje, emocije, djelovanje, a upravo je ona opterećena strahovima.
Tek kad se naša svijest, tj životna energija preselimu srce, više na se ne čini najvažnijim ono što se događa izvan nas, nego ono u nama. Zatim nas zanima što od tog tjelesnog života služi našem u utarnjem razvoju, a što je. Tako smo počeli razlikovati istinu od iluzije. Istina se skriva u srcu i ne možemo je spoznati pomoću standardnih pet čula, nego je moramo doslovce osjetiti srcem.
Primjetit ćemo da se više predajemo tom djelovanju iz srca, sve dok to ne postane naša najveća strast, radost, poslanje raditi ono štomjoš više otvara srce. Sve ostalo, novac, prijatelji, ugled dolazi samo po sebi.
Dijete ne voli slušati propovijedi, nego svoje srce otvara iskustvu. Ruke koje pomažu svjetlije su od usana koje mole. Sai Baba
Srce djeluje kroz intuiciju i druge nevidljive energije. Zato i prima samo energije i ništa od onog što odražava naših pet čula, odnosno materijalni svijet.
Važno je ono što naša djela govore o nama. U svakom trenutku u sebi stvaramo određeno energijsko stanje ili vibraciju koji se poput radio valova šire na druge i u život privlače određene ljude, situacije i događaje.
Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.
Jedan od prvih izazova s kojim ćemo se susresti je usuglašenost misli, riječi i djela. Ako to ne dostignemo, nećemo moći biti pozitivan uzor. Slijedeći je korak početi prihvaćati sebe onakvima kakvi jesmo. Ako poričemo neku energiju unutar sebe, poricat ćemo sveoko sebe što izražava sličnu vibraciju... I obratno!
Ono što raduje zapravo je ljepota našeg u utarnjeg svijeta.
Nikamo ne trebate ići, jer vas sve to čeka kod kuće.

Nitko nam ne može reći što je dobro samo za nas. Tek onda kad nam zaigra srce, kad osjetimo u sebi motivaciju i dobijemo snagu, preko energije vjere, nade i povjerenja, kad pomislimo na rješenje problema, to je znak da smo našli svoj put.
Ne možemo na isti način uspjeti svi, nego samo neki. Pogledamo li koliko ljudi svaki dan daje sve od sebe, a koliko ih je stvarno uspjelo, ova će še istina potvrditi.
Otvorenost i iskrenost imaju najveću moć.
Sreća je povezana s našim unutarnjim svijetom, označavanjem, shvaćanjem i procesiranjem misli, osjećaja i događaja, a ne s onim što činimo prema van, količinom novca, imidžom, radnim mjestom i slično. Svatko može ispuniti želje svoje duše koje pojedinca usrećuju više nego išta na svijetu.
Pred svima nama su prijašnja iskustva kroz koje vodi put do sreće, i ne postoji ni jedan drugi put. Zato nitko drugi ne može preuzeti odgovornost za naša djela niti nam pokazati neki lakši, odnosno bliži put.
Svi živimo dvostruki život, jedan vanjski u fizičkom svijetu, u susretima, događajima i situacijama, dugi unutarnji doživljavanjem, osjćanjem i razmišljanjem.
Što je važnije, uspjeti u vanjskom svijetu tako da naš uspijeh bude vidljiv svima ili u sebi osjetiti sreću i zadovoljstvo?
Tu nailazimo na zakon vibracije koji govori da je svaka materija živa ili neživa, na točno određenoj frekvenciji ili vibraciji, koja tu materiju određuje. Čvrsta je materija u stvarnosti energija, tj vibracija. To znači da smo mi valovi, tj vibracije u svemiru, a svaki pojedinac emitira svoje karakteristično energetsko polje.
Ako radimo nešto u čemu uživamo, radosna energija preplavljuje sve naše stanice i utječe na zapis u njima. Što dublje tu radost doživljavamo i što ta radost dulje traje, više utječe na naše biće, tj vibraciju.
Upravo nam ta naša vibracija u životu poput magneta privlači nova iskustva, ako je viša onda život doživljavamo kao nešto lijepo i privući ćemo iskustva, doživljaje i ljuđe koji su na istoj vibraciji. To vrijedi i kad osjećamo strah i puni smo nižih vibracija, kao što su žalost, nemoć, osjećaj žrtve, negiranje ljepote, stres ili slično. Naš unutarnji svijet koji uzrokuje vibraciju utječe nA događaje u vanjskom svijetu, drugim riječima, naša unutarnja priroda privlači u naše živote lijepe stvari ili manje lijepe i jedini je način da radom na sebi utječemo na vanjski svijet te da ga tako mijenjamo.
Mnogi ljudi misle da je upravo suprotno, da vanjski uspijeh izgrađuje unutarnje zadovoljstvo. Za postizanje cilja u vanjskom svijetu potreban je poticaj u unutarnjem svijetu i usmjeravanje velike energije.
Ponekad se tako uskladimo s vibracijom neke osobe da je preuzmemo na sebe. Tako osjećamo energiju i želje nekog drugog i poistovjećujemo se s njima, uzmemo ih kao svoje, tj doživljavamo kao intuiciju. Posljedica je da tu energijuni želje doživljavamo kao vlastite, tj kao da je to želja koja izvore iz nas.
Tajna je u tome da ne možemo razlučiti osjećamo li želje nekoga drugoga ili svoje, osjećamo ih kao svoje. Takompočinje prijenos energije.
Ako pratimo dostignuća drugog poželimo biti kao on. Ali kada se smirimo i opustimo zaključujemo da tako ne bismo bili zadovoljni i sretni, i da smo na pravom putu samo s onim što sami radimo. Možda nismo tako uspješni i bogati kao što bismo bili na novom putu gdje su nas povukli, ali smo zato bogati i smireni iznutra, imamo osječaj ispunjenosti i da se u životu pomičemo naprijed. Kad smo smireni svoj put osijećamo u sebi.
Kako ćemo znati je li određeno iskustvo naše životno poslanje ili nije?
Prvi je korak da se sasvim smirimo i opustimo, udaljimo od svega imusredotočimo na sebe. To je stanje u kojem smo iznad percepcija u vanjskom svijetu, zato tada i ne osječamo nikakve brige i strahove. Posljedica je da smo sasvim neutralni i nepristrani, jer ne gajimo nikakva očekivanja. Očekivanja uvijek proizlaze iz strahova. Kad se bojimo da ćemo izgubiti što imamo ili da do nečega u budućnosti nečemo moći doći, objesimo se na tu energiju.
U tom stanju više svijesti pomislimo na buduće iskustvo. Osjećaj koji nas obuzima označava energijsku liniju, smijer u kojem će se iskustvo odvijati.
O našem svakodnevnom djelovanju ovisi što ćemo postići u životu, jer je život niz trenutaka, a mi odlučujemo kako ćemo ih ispuniti.
Radi se o jednostavnom principu vage. Različite energije svaka su na svojoj strani. Snaznija je jedna od one na drugoj strani, stvari koje nas odvlače od tog iskustva. Ako u sebi vjerujemo nije nužno da smo u to jako uvjereni. Treba drugu stranu vage opteretiti vrlo snažnom suprotnom misli, uspjet ću, pa će prijašnja misao biti slabija u poređenju s ovom.
Po tom se principu događa sve, kad neka energija ili više energija koja je usmjerena prema cilju preteže suprotnu, iskustvo se može dogoditi.
Potrebno je preuzeti vrlo snažnu pozitivnu misao s kojom ćemo zatim usmjeriti vagu u željeni smjer. No to je često teško jer na postojeće razmišljanje ne dopušta tako snažne nove stavove i ne možemo se baš brzo osloboditi misli koje nas opterećuju i koje su duboko u nama. Ali možemo učiniti slijedeće, umjesto da odjednom stavimo na vagu težak kamen, možemo dulje vrijeme stavljati zrnca pijeska. Ta su zrnca lakše misli koje lako prihvaćamo i koje na, dugotrajnijim djelovanjem daju dobre rezultate.
Zakon kritične mase govori da će se materijalizirati ona energija koja bude dugotrajno najsnažnija. To znači ustrajnost i dosljednost koje crpimo iz vjere, nade i povjerenja.
Za ostvarenje bilo kojeg cilja potrebno je naše stalno sudjelovanje i vjerovnje da će rezultat doći.
Ideje su pokretač razvoja. Svaki dan ih imamo nekoliko ali ih većina prođe mimo nas. Kako znamo je li ideja prava? Po osjećaju. Ako smo pritom osjetili radost, razigranost, osjećaj ekspanzije i korak naprijed na svom životnom putu, znači da je prava. To je i pravi trenutak, možda ne za konačno ostvarenje, ali svakako za početak, tj akciju!
Kad spremimo ideju u ladicu oduzimamo joj mogućnost realizacije, tj poistinjenja. Kad mislimo da još nije pravi trenutak, doslovno se udaljavamo od ideje i ona postaje još jedan mentalni koncept u našoj glavi. Jedino nam neka iznenadna promjena može vratiti snagu i inspiraciju da se vratimo njenom ostvarenju.
Ali kada ste sigurni da je neka ideja vaš jedini put i toliko ste snažni da motivaciju možete pronaći u sebi, više vam ne trebaju potvrde izvana. Obično je ta energija dovoljna da vas odvede do ostvarenja cilja, stvara osjećaj ispunjenosti i ushićenosti. To je doživljavala Majka Terezija, koja je živjela svoje poslanje, a ne trpljenje...

Novac je potrebno oplemeniti da radi za nas a ne mi za njega. Prema novcu se treba odnositi prijateljski i harmonično. To znači misaonu usaglašenost, Kad naučimo novac doživljavati i prihvaćati kao učitelja, a ne kao nešto što nas koči u duhovnom razvoju ili možda kao nužno zlo koje na, zagorčava život.
Put oko svijeta počinje prvim korakom, a naš put do bogatstva i sreće harmoniziranjem naših misli, jer se sve što gledamo oko sebe najprije dogodilo u pojedincu kao ideja.
Kad je učenik spreman, dolazi učitelj, ili obratno. Danas ste spremni da u sebi odlučite.
Svi moramo najprije proživjeti iskustva koja će nas dovesti do pravih odluka.
Još je Pitagora definirao tajnu prijelaza iz zadovoljstva u materijalnom svijetu, koji simbolizira broj 10 i predstavlja zaključak na nekoj razini, ali ne i konačni cilj, u zadovoljstvo u samom čovjeku, tj broj 11 do 13.
Ta je povezanost, tj prijelaz, ono što svi ljudi traže. Ne lijepe kuće, jahte...nego zadovoljstvo na svim razinama koje uključuje i materijalno. Kod ovog je otkrića zanimljivo da je zadovoljstvo samo po sebi, tj u svakom čovjeku, nužno uvjetovano ostvarenjem iskustva u materijalnom svijetu.
Tek kad želja da usrećimo nekoga postane cilj koji nas usrećuje, zreli smo da pomognemo nekome drugom.
Bogat nije onaj tko ima puno novca, nego onaj tko prihvaća život i živi onako kako mu nalažu njegove želje. Sretan je onaj tko uspije zadržati radost u duši.
Životni cilj nije u odricanju, nego u harmoniziranju želja, u prihvaćanju svega što se događa i u kontroli vlastitih osjećaja i djelovanja.
Ne smiješ imati neispunjenih želja.
Važnije nam mora biti to što se događa u nama, ono što postajemo, od onoga što se događa oko nas, što imamo ili dobivamo. Da bismo došli u to stanje, koje nazivamo stanjem potpunog integriteta, u stanje u kojem smo lišeni svih očekivanja, potrebno je izgraditi vlastiti identitet na osnovi unutarnjeg svijeta osjećaja, a ne vanjskog materijalnog svijeta.
Naš identitet predstavlja područje u koje ulažemo najviše energije, kao što piše u svetom pismu - Jer gdje je blago vaše ondje će biti i srce vaše.
Kad primjećujemo da želimo od nečega pobjeći ili nešto osporiti, sakriti, to znači da situaciju ne prihvaćamo.
Kad smo konačno zreli izgrađivati identitet na osnovu onoga što jesmo, a ne onoga što imamo? Kad s lakoćom prihvaćamo vanjski svijet i ne čini nam se tako važan da u jega ulažemo puno energije, kad nas više veseli naše vlastito zadovoljstvo, koje smo sami izgradili od nastojanja da se svidimo drugima. Sami ćemo odlučiti kad se želimo prestati uspoređivati s okolinom i potvrđivati u njoj, te kad ćemo energiju usmjeriti u prihvaćanje svega oko sebe.
Ako ne započnemo ništa novo, nećemo saznati što nam je život doista namjenio. Ako želju potiskuješ u sebi znači da nisi isti kao što si u stvarnosti, odbio si Bogu iskustvo.
Prepustimo se. Otkud je došla želja doći će i rješenje.
Ako i dalje sve budemo radili kao što radimo sad, ne treba nam vidovnjak da nam kaže kakva će biti budućnost, bit će točno onakva kakva je i sadašnjost. Želimo li drukčiju budućnost, moramo neke stvari početi raditi drukčije. Poslovica kaže da se definicija ludosti sastoji u tome da vječno radimo iste stvari i očekujemo drukčije rezultate. Uvijet za rast je uvijek promjena. Puno je puta to teško jer promjene zahtjevaju napuštanje ustaljenih navika, traže od nas da budemo ponovno aktivni i započnemo nešto što nismo nikad prije radili, gdje nešto može krenuti pogrešnim putem.
Odupiranje promjenama znači oduprijeti se razvoju.
Sve počinje drukčijim razmišljanjem, tj svjesnim usmjeravanje energije, što je uvijet za drukčije djelovanje koje će se na koncu odraziti i drukčijim rezultatima. Jedinstvena ste i neponovljiva osoba koja u životu zaslužuje samo najbolje i ako u to istinski budete vjerovali, dogodit će se čudo. Ljudi će vas promatrati u potpuno novom, ljepšem svjetlu i željet će provoditi s vama što više vremena. S novim samopouzdanjem počet će vaša najuzbudljivija pustolovina, kakvu još niste doživjeli. Otkrit ćete tajne koje ljudi pokušavaju naći već tisućljećima, a leže u dubokom zdencu sreće, u nama samima.

Na različite situacije reagiramo na više načina. Cilj je odabrati reakciju koja je za nas najbolja, onu koja će nas zadovoljiti i u životu nas voditi naprijed.
Jedna od značajki prirodnih zakonitosti je da vrijede svugdje i stalno.
Zakonitost Koliko daješ toliko i dobivaš ili Akcija uvijek pokreće određenu reakciju, odraz je svih pet zakona.
Sve što nam se događa ovisi o nama.
Naš način razmišljanja pokreće ugodne ili neugodne osjećaje, što se odražava u našim općenitim uvjerenjima, govorenju i djelovanju. Druge osobe koje dođu u vezu s nama osjete našu energiju i u skladu s njom se ponašaju, bez obzira koliko snažno želimo sakriti to što se događa u nama. Obično se energija vidi i izvana, po izrazu lica, govoru tijela, tonu glasa i slično.
Sve naše negativno ustrojeno pesimistično mišljenje odražava se u našem djelovanju. Puno energije koristimo za razmišljanje o svojoj nesreći, sudbini, umjesto da djelujemo, obrazujemo se i tako se usavršavamo. Tražimo različite izgovore, opravdanja i potvrde zašto je sudbina tako okrutna. Zatim se čudimo jer nam ništa ne uspijeva...
Najprije nam mora biti jasno da u svakoj lošoj stvari ima nešto dobro. Potražimo korisne stvari spomenutog događaja, zatim razmišljajmo uvijek tako kad se uhvatimo da nam misli odlutaju na negativnu stranu.
Ne radi se o tome da negiramo ili potisnemo sve neugodne emocije kao što su žalost, razočarenje, nemoć i ljutnja, a još manje da ih skrivamo pred drugima. Tajna je u tome da ih moramo biti svjesni, da ih prigrlimo i bezuvjetno prihvatimo. Te emocije su dio nas i pojavljuju se s ofređenom namjerom, žele nas osigurati, upozoriti na nešto, kažu nam što se treba promjeniti i slično.
Možete li gledati na svoje neugodne emocije kao na pomoćnike koji vas žele upozoriti i pomoći vam. Činjenica je da su te emocije u određenom trenutku odraz nas samih. Ako ih negiramo ili odbacimo, s tim negiramo sebe. Dobro je biti svjestan toga da te emocije nisu sve što jesmo, nego su odraz našeg trenutačnog stanja koje se lako u posljednji trenutak može promjeniti. Naša prava priroda koja nas stalno prati skriva se u našem srcu.
U zagrljaju ljubavi strah gubi moć.
Tako strah nestaje a na njegovo mjesto dolazi ljubav koja je uvijek snažnija od bilo kakvog straha bez obzira na to koliko je duboko usađen u nama. Trebali smo ljubavi dati mogućnost da se izrazi. Sve ostalo će se srediti samo po sebi.
Svi veliki ljudi postali su svjesni da sami kroje svoju svakodnevnicu, tj biraju puteve po vlastitoj prosudbi. Za to je potrebno biti hrabar i preuzeti odgovornost za sve što ti se dogodi. Više ne kritiziraš druge, nego se zamisliš u čemu bi mogao biti bolji.
Tek kad budemo uvjereni u oblikovanje života po svojoj volji, može početi put prema vrhu.
Situaciju koju ne nadziremo, nego ona nadzire nas, ona je koju prije ili kasnije treba srediti. Tako stalno imamo osjećaj da smo karmički povezani s nekom osobom.
Ali nije tako. Povezani smo na osnovi zakona rezonancije: ako netko na određenom području ima slično iskustvo kao i mi, oboje će se nezadrživo privlačiti, kao da nas taj susret doslovce prisiljava na spašavanje iz zaglibljenosti. Ali ipak ne spašava od skupne zaglibljenosti, nego svatko obavlja svoju zadaću, tako se može dogoditi da jedan od nas iskoristi to iskustvo za oslobađanje, a drugi ostane tamo gdje je i bio.
To individualno spašavanje zaglibljenosti, kad netko može doći do rješenja, bez obzira na to kako će to iskustvo drugi obaviti, ukazuje nam na istinu da je naša karma naša ida nam nitko nije potreban da nam je pomogne spasiti.
Odakle izvire sjeme iskustava u kojima smo danas zaglibljeni? Iz naše rane mladosti. Na svijet smo donijeli kod koji u sebi nosi zametak životnog poslanja. Pomoću roditelja koji su nas podsjetili na tu nerazriješenu energiju u nama, ponovno su se oblikovali uzorci i navike, ili vibracija. Sad je ta vibracija naša lekcija za učenje. Ali to je opet dar, jer što prije riješimo tu neharmoničnu energiju, prije ćemo se osloboditi svih strahova.
Što je sudbina? Povezana je s našim prethodnim aktivnostima koje se pak nadovezuju na spašavanje od zaglibljenosti, odnosno na našu karmu. Mogli bismo reći da, ako je karma odraz prethodnih iskustava, sudbina nam pokazuje kako će se situacija dalje razvijati, tj kako ćemo rješavati tu karmu. Na sve možemo utjecati, prije svega odabirom želimo li neke stvari rješavati ili ćemo ih odložiti za neko drugo vrijeme.
Motivacija da se uopće bavimomtim stvarima, a ne da samo uživamo u svemu što nam život pruža, nagrada je koja slijedi, stanje kad potpuno vladamo svojom životnom energijom. Tad dolazi trenutak da smo potpuno oslobođeni očekivanja, strahova, briga...i samo uživamo u sadašnjem trenutku. To je stanje neba na zemlji, kako opisuje Isus. Kažem vam, one noći, bit će dva na jednoj postelji, Bog će jednog uzeti, a drugog ostaviti. Odnosi se na stanje svijesti, ne na fizički kraj. Nedvojbeno, to je moguće postići i dok živimo, a ne tek kad umremo. Zapravo, Isus ni jednom ne govori o tome da je potrebno fizički umrijeti da bismo došli u obećanu zemlju, tj nebo. Govori upravo suprotno, da je Božje kraljevstvo u nama. Moraju umrijeti naši uzorci i tvrdoglava stajališta, da se iz djevičanske prirode, simbol Djevice Marije, probudi srce.
Uza sve to, kad rješavamo karmu, obavljamo djelatnosti koje nam donose i trenutačne koristi i služe nam za najveće dobro, iako to često ne zapažamo. Sve baš sve što nam se događa služi rastu duše, odnosno oslobođenju od spona strahova, ovisnosti i vezanosti, a ne rastu osobnosti koji uzdiže neku osobnost, ego, iznad druge i izdvojeno od svega ostaloga, otud proizlaze svi strahovi i problemi.
To također znači da cilj doživljavanja neke situacije,npr kad zaradimo puno novca, nije ispasti najbolji ili nešto više od drugih, kao što to želi prikazati naša osobnost, nego usklađivanje i harmoniziranje s energijom koju situacija nosi u sebi, nestanak strahova, pa se tako riješimo zaglibljenosti, oslobodimo se i pomaknemo naprijed. Dakle to je cilj, da nas to iskustvo oslobodi vezanosti o situaciji, čime ćemo opustiti energiju i samo neutralno doživjeti situaciju, uživati u njoj i bezuvjetno je prihvatiti.
Tako slijedeća slična situacija koja se dogodi nama ili nekom drugom neće utjecati nan promjenu u našoj svijesti, tj neće nas odvesti u drugu vibraciju, višu ili nižu, nego ćemo svoju enrgiju držati pod nadzorom.
To je Raj na Zemlji!
Takva iskustva mogu biti vrlo neugodn jer trpi naš ego. Tu se pokazuje i naša zrelost, ako smo okrenuli energiju-identitet prema svom duhovnom razvoju, odnosno unutarnjem svijetu, takvu ćemo situaciju pozdravljati. Ako smo pak usmjereni prema uspoređivanju, dokazivanju, utrkivnju s drugima i vražjik načelima koja se odražavajunu samodopadnosti, samovažnosti i popuštnju navikama koje jačaju ta načela, bit ćemo ranjeni i razočarani.
Bez obzira na sve, prije ili kasnije morat ćemo se okrenuti sebi i izgraditi svoj hram na osnovi energije svoga srca.
Kad se odlučimo izgeaditi hram-svoj život na osnovi energije srca, vrlo brzo ćemo doći do cilja, mnogo brže nego da gradimo na drugim energijama.
To ne znači da od danas do sutra moramo promijeniti svoja usmjerenja i zaboraviti na sva dostignuća u materijalnom svijetu. Baš suprotno! Svako iskustvo nam omogućava rast zato ga ne obavljamo nasumce ili čak azbunom, i svakomokretanje glave od njega znači negiranje sebe i života.
U ovom procesu treba se najprije osloboditi pritisaka svakodnevnice, da se Sve što nam se događa ovisi o nama.uopće možemo opustiti i tako vidjeti što želi naša duša. To je moguće samo kad nismo opterećeni svakodnevnim poslom, brigama i slično.
Činjenica je da žedan najviše želi vodu, a ne novac ili slavu. Isto tako netko tko doživljava svakodnevni posao kao pakao, koji mu osim toga ne donosi dovoljno novca, najviše želi naći novo radno mjesto na kojem će se bolje osjećati i više zaraditi. Kad toj osobi spomenemo životno poslanje samo će nas čudno gledati. Jednako kako bi nas gledala npr Majka Terezija kad bismo joj tijekom njenog dobrotvornog djelovanja ponudili vrlo dobro plaćeno radno mjesto.
Dakle, ljudi su na različitim stupnjevima, o čemu ovisi njihov pogled na život, pa su i ciljevi tome prilagođeni.
Kad govorimo o sudbini, najvažnije je vidjeti koji nas dio sudbine zanima: energija koja se događa u nama, misli, osjećaji, ili njena manifestacija, događaji i materijalni svijet. Činjenica je da svatko odabere li srce može silno djelovati na svoje u utarnje stanje, čime se mijenja i vanjska aktivnost. Budući da je taj unutarnji dio tj energija u nama važnija od onoga što dostižemo izvan sebe, zapravo je važno da počnemo graditi identitet na tim energijama.
To ne možemo svi jednako postići jer smo na različitim stupnjevima razvoja. Radi se o pet stupnjeva ili faza u kojima je u jednoj od njih svatko od nas. Kadkad se ta stanja i međusobno prepleću ili vrlo brzo mijenjaju.
Iako se lako pomičemo iz jednog stupnja u drugi ne možemo ih preskakati. I ako se ustrajno s vjerom nadom i pouzdanjem pomičemo prema posljednjem stupnju napravit ćemo za sebe najviše što uopće možemo.
1. Stupanj - svjestan početaknečega za što znamo da nam donosi lošu volju i patnju. Kad ljudi idu na posao koji mrze, kad se druže s ljudima koji im idu na živce i sl. Naglasak je na tome da znaju kako to za njih nije dobro, a to još rade jer misle da je to nužno i na to su prisiljeni, a pri tom se osjećaju kao žrtve. Ai nemaju toliko povjerenja u život da izađu iz tog vlaka i okrenu se na neku drugu stranu.
2. Stupanj-traženje identiteta u materijalnom svijetu potvrđivanja, uspoređivanja i dokazivanja. U toj smo se fazi nekako izvukli iz osjećaja žrtve, sad se trudimo izgraditi vlastiti identitet, na osnovi stvari koje pokazujemo. Dakle sad nam nije važno kako se pritom osjećamo, nego je najvažnije kako nas shvaćaju drugi. Mišljenje o sebi gradimo na osnovi nekih pravila i mišljenja drugih o nama. Zato nam je vrlo važno kako nas ljudi prihvaćaju, što o nama misle i sl.
3. Stupanj- opuštanje napetosti
Prve su vije faze vrlo naporne jer smo jako opterećeni. U prvom se stupnju uglavnom osjećamo nemoćnima, a u drugom pak trošimo previše energije na praćenje onog što se događa oko nas da bismo se potom znali pravilno postaviti. U tom stupnju dolazi do situacije kad želimo imati mira i ništa drugo. Ljudi koji većinu vemena provedu u prvoj ili drugoj fazi, ili obje, teže izletima u prirodu, vikendima na moru, putovanjima i slično.
Jasno, jer osjećaju da su izgubili dio sebe, svoje srce, što izaziva izuzetnu neravnotežu ili unutarnji nesklad. A ono kad se npr uputimo u prirodu, osjećamo se puni energije. Zapravo se smo udaljavamo od postojećih prolema i nekako napunimo kritičnu masu srca, tj drugu stranu vage, tako da se usuglasimo s vibracijom prirode koja je neponovljiv izraz Stvaratelja. Taj proces osjećamo kao opuštanje.
Tako nam še ako smo većinu vremena u prva dva stupnja često dogodi da na to opuštanje gledamo kao na konačni životni cilj. Ai nije tako, nego je činjenica da je opuštanje napetosti osobama koje su na prvom ili drugom stupnju vrhunac ili najviše što si mogu zamisliti. Kao kad bi imali glavu pod vodom, sve što bi željeli bio bi zrak i tad bi to bilo sve što priželjkujemo. Ili kad je netko u financijskom škripcu, taj je njegova najveća želja dobiti na lutriji i u takvoj situaciji doista misli da bi to bio vrhunac njegova života, ne zanima ga ništa drugo.
Što se događa kad ljudi opuste napetosti? Tad se dotiču svoje prave prirode i usklađuju se sa vibracijom srca, prijelaz u četvrti stupanj. Ali to ni izdaleka ne znači da će lako otklizati u njega. Na tom mjestu puno njih pada u stupicu. Evo primjera.
Uspješan poduzetnik prenatrpan je poslom ali ipak toliko pametan da rezervira 14 dana godišnjeg odmora na moru. Dogovara i ekstra aranžmane, izlete, masaže i pobrine se da njegov godišnji odmor bude samo jedan radostan doživljaj. Kad dođe u taj raj dva dana je oduševljen. Treći dan kad sav stres, loše raspoloženje i nervoza nestanu, odjednom dobiva nove ideje za posao. Za intuiciju je važno da može djelovati samo ako smo s njom usklađeni, dakle tek kad smo toliko opušteni da nam se um umiri i tako uzmakne da možemo registrirati i čuti. Odjednom bi poduzetnik htio ići natrag raditi. Drugim riječima ponovno želi u prvi i drugi stupanj od kojih je pobjegao u mir. Tu se lijepo vidi koncepcija iskušenja dviju krajnosti koju ponavljamo sve dok ne utvrdimo da je sreća negdje sasvim drugdje.
Načelo kritične mase kaže nam da se navika što se više puta ponovi bolje u nama usidri i teže ju je ukloniti. Potrebno je više energije da se pomaknemo naprijed. Dakle, kad taj krug od prvog do trećeg stupnja ponovimo dovoljno puta to postaje naš uzorak i navika.
4. Stupanj - traženje vlastitih potencijala
No, ponekad uspijemo premašiti kritičnu masu i pogledati preko ruba. Za taj stupanj koji slijedi nakon opuštanja napetosti, znakovito je da se okrećemo prema sebi. Sad nam više nije važno što drugi ljudi misle o nama, nego ono što sami osjećamo kad obavljamo određenu aktivnost. Prati li nas pri tom radost, otvara li nam se srce, osjećamo li da rastemo i razvijamo se?
Na tom stupnju tražimo i odabiremo samo ono što nas pogati iznutra. Naravno da su te stvari povezane s djelovanjem u vanjskom materijalnom svijetu, alimze dobre osjećaje energijom stvaralaštva prenosimo u sebe. Što to znači? Da naša inspiracija ne izvire više iz "biti nekome važan", nekome pripadati ili čak nečemu se suprostavljati, nego želimo izraziti stvaralačke potencijale koji se bude u nama. Ulaskom u srce budi se i naša originalnost koja nam daje, odnosno ostvaruje moć, za razliku od napornog rada u prve dvije faze, kad energiju trošimo i kronično nam nedostaje.
5. Stupanj - realizacija životnog poslanja
Taj stupanj je logičan nastavak prijašnjega: sad smo ustanovili koja nas aktivnost ili kombinacija više aktivnosti najviše usrećuje i vodi naprijed. Kad smo tako daleko odlučujemo se da ćemo započeti samo to, bez obzira na financijsko stanje, na mišljenje drugih o nama i slično. Život posvećujemo ideji koja je sada naš identitet i bezgranično vjerujemo da će Svemir biti na našoj strani.
Tipičan su primjer ljudi koji su bili u toj fazi Majka Terezija, Einstein, Gandhi, Nikola Tesla, Pitagora, Da Vinci, Mozart i drugi. Svi su poznati po tome da su život posvetili nekoj jasnoj ideji koja je predstavljala njihovu originalnost, a ne suprotnost, prkos ili traženje.
Još nešto, te im stvari nisu dane tek tako, nego su morali proći kroz razapinjanje na križu, što simbolično svojim životnim putem predstavlja Isus nakon razapinjanja na križu ne nastupa smrt, nego je to prijelaz iz jednog razvojnog stupnja u drugi, viši. Tako kao što ni on nije umro nego je uskrsnuo i živio dalje u miru.
To znači da su se svi ti veliki ljudi morali u nekom trenutku pravilno odlučiti i odabrati i zatim, bez obzira na sve, ustrajati na svom putu. U svakoj situaciji naime, možemo podleći strahovima ili poslušati srce i intuiciju.
Jedan dio životnog uspjeha je to što nam je dano (potencijali), veliki dio su naša snaga, hrabrost i predanost da poslušamo srce te ga slijedimo s vjerom i povjerenjem.
Često je životno poslanje ljudi povezano s prethodnim stupnjevima od 1 do 3. Na primjer, mnogi su umjetnici napravili svoja najveća djela kao odraz bola, što je značajno za prve dvije faze, ili kao opuštanje napetosti kao kod slikara.
Ali i u im primjerima treba poslušati srce i izraziti osjećaje, jer je to jedini način da se pomaknemo korak naprijed.
Napravit ćemo korak naprijed, tu ćemo energiju otad imati pod kontrolom i neće nas više nadzirati. Tako čemo se moći okrenuti prema sebi, jer smo pronašli istinsko zadovoljstvo i sreću.
Jacob Needleman katkad uspoređuje naš život sa zatvorom, jer se kažnjenici više ne sjećaju kako je živjeti na slobodi.
Valja početi vjerovati da postoji i drugi svijet i početi ga tražiti. S vjerom, nadom i ljubavi.
Uspjeh zahtjeva aktivnost, a ne čekanje prilike iz snova koja će nam po mogućnosti osigurati netko drugi i nakon toga još preuzeti odgovornost za sve naše neuspjele aktivnosti.
Ljudima je najčešći izgovor za njihovu pasivnost pomanjkanje vremena i prilike.
Onaj tko kupi knjigu a ne pročita je nije u nikakvoj prdnosti pred onim koji uopće ne zna čitati. To što u životu imamo sad nije posljedica našeg znanja, studija, sposobnosti, nego isključivo našeg djelovanja.
Nikad ne znamo što je za nas sreća ili nesreća, zato se na putu do cilja nikad ne oslanjamo na nju.
Sreća je posvuda oko nas, ali je ne vidimo jer mislimo da nas usrećuju samo stvari za koje je potreb o plaćati. Nekih stvari počinjemo biti svjesni tek kad ih izgubimo.
Sreće će uvijek biti za onoga koji će je uočiti i znati iskoristiti. Zašto je netko uspio baš na poslu koji smo mi nedavno odbili, jer je sposobniji? Vjerojatno se ne slažemo, prije mislimo suprotno, uspio je jer je vjerovao, poslušao srce i djelovao, jer se za svoju sreću pobrinuo sam. Ovdje vrijedi načelo - pomozi si sam pa će ti i Bog pomoći.
Kad se odlučiš, ako je to u skladu s tvojim poslanjem, što osjetiš u srcu, cijeli će svemir biti na tvojoj strani.
U sebi stalno stvaramo određena energijska stanja, primjerice emocije, koja potom utječu na naše razmišljanje, shvačanje, način obrade podataka i na output, tj djelovanje.
Svaki čovjek stalno stvara svoju vibraciju, a ona može biti dominantna, kada prevladava većinu vremena, a može biti i trenutačna, koja začas nestane i u prvi plan dođe opet dominanatna. Upravo nas ta vibracija vuče u određene aktivnosti i u naš život privlači određene događaje. U velikoj je mjeri povezana s našim životnim poslanjem, kao da u sebi nosi neki kod koji se pokrene i doslovce nas uvlači u neku aktivnost a da ni sami ne znamo zašto.
Zato ne vrijede teorije da "radiš isto što i ja pa ako je uspjelo meni i tebi će uspjeti". Sve je uvjetovano teorijom o životnom poslanju. Ne postoji ni jedan posao, način, aktivnost koji bi vrijedili za sve ljude i u kojima bi svi bili jednako uspješni, vrijedi samo kad se radi o tome da osoba treba to iskustvo za rast duše. Ništa nam se u životu ne događa slučajno, zabunom ili previše. Svaki trenutak donosi nam potencijal na čijoj osnovi možemo narasti, ako otkrijemo taj dar i zatim ga uključimo u svoju vibraciju svjesnim opažanjem, razumijevanjem i prihvaćanjem. Za sve treba zaviriti u srce i tamo naći odgovor. Zato poslušajmo srce i postići ćemo najviše glede obje sudbine, vanjske i unutarnje, najviše ćemo postići na van, zatim ćemo osjetiti da je naš život radosniji, mirniji bez stresova, zaigran i više ćemo u njega imati povjerenja.
Srce je naš najveći učitelj i vodič.
Uspjeh je svakako povezan s našim osobnim doživljajem situacije, a ne sa situacijom samom po sebi.
Naučite zaviriti u sebe i uvidite šta vas privlači, u sebi nađite motivaciju i inspiraciju i moć za razvijanje svojih sposobnosti i na najbolji način spojite ugodno s korisnim.
Ako impuls dolazi iz nas, želje se ispunjavaju.
Našu vibraciju ostvaruje osjećaj, a ne fizička aktivnost. Dakle, kad učimo igrati tenis ili radimo bilo što drugo s ljubavlju, u sebi podržavamo po načelu kritične mase lijepe vibracije koje nas vode do toga da ta energija postaje naša dominantna vibracija. To znači da ćemo cijeli svoj život izgrađivati na radosti, strasti, povjerenju i sličnim energijama.
Zna se dogoditi da se svijest prikuje u te energije i da na cijeli život gledamo iz te vibracije, što znači da ćemo stalno i u svakoj prilici vidjeti, razumijevati i prihvaćati po načelu rezonancije samo takve i slične energije. Odluka je još na našoj strani...
Ključna je karika često u vjeri u uspješno rješenje. Imamo li viziju u kojoj se vidimo uspješnima, iz te ćemo vizije crpiti snagu, motivaciju i nadahnuće za svladavanje prepreka.
Ne dobivamo li motivaciju, snagu i nadahnuće iz vizije...što nas vodi preko prepreka i kad sve ne ide glatko - crpit ćemo ih iz postojećih iskustava.
Svatko može uložiti vrijeme, trud i entuzijazam da nam na nekom području postane vrhunski stručnjak, samo ga mora tjerati želja tako snažno da ništa nije preteško kad je potrebno uložiti energiju u postizanje cilja. Važno je da u životu radimo ono što istinski želimo, jer to nam posao pretvara u užitak.
Ako posumnjamo u sebe okrenuli smo se od svojih potencijala, srca i životnog iskustva koji bi nas vodili naprijed.
Ispravne odluke donosimo na osnovi dobre prosudbe. Dbra prosudba često dolazi nakon loših iskustava. Iskustva pak nasaju na osnovi loše prosudbe.
Vrhunac mudrosti je sloboda. Vrhunsc kulture je potpunost. Vrhunac znanja je ljubav. Vrhunac odgoja je karakter.
Dio puta će završiti kad se uspijemo iz stanja dvojnosti vratiti u Jedinstvo cjelovitost gdje nije ništa ispravno i pogrešno, dobro i loše, bijelo i crno...nego sve jednostavno samo JEST.
Dvojnost ili polarnost su energije straha i hrabrosti. Jedinstvo je prepuštanje situaciji i neuvjetovano prihvaćanje te djelovanje, kad ništa ne potiskujemo (silimo) niti zadržavamo (blokiramo).
Strah naime znači zadržavanje nečega, a hrabrost dokazivanje. Stupanj dalje (jedinstvo) je da izađemo iz sebe i riješimo stvari, kao što nam nalaže srce koje nikad ne sudi i nije mu važno kako će prema van ispasti, pa zato ništa ne sputava niti sili. Često taj put nazivamo i srednjim putem.
Ljubav će biti sa sličnom vibracijom ljubavi koja je na sreću u svakom čovjeku. Jer svi u sebi nosimo ipravo sve vibracije: od pohlepe, straha...do neuvjetovane ljubavi. Pokaže se ona vibracija u kojoj se nađe naša svijest. Takvim usmjeravanjem svijesti možemo doći u određenu energiju i u njoj ostati, bez obzira na vanjske motivacije.
Te dvije činjenice - da svatko u sebi skriva sve vibracije i da svaka vibracija može komunicirati samo sa sebi sličnom ili eventualno nižom - objašnjavaju nam zašto netko u svemu vidi samo lijepo, a netko drugi u istoj stvari samo očaj, brigu i strahove.
Kada odbacimo maske, kad se oslobodimo svih mehanizama, scenarija i sitnih lukavstava kojima smo se dosad branili i štitili od okrutnog vanjskog svijeta i počnemo svjesno i s ljubavlju prihvaćati sva iskustva - tek tada počinjemo proizlaziti iz sebe i ne reagiramo više na vanjske okolnosti.
Jedinstvo je sve što nema svoju suprotnost. To je između ostalog stanje naše duše. Ili pak stanje naše svijesti u meditaciji, u propuštanju ostvarenju, u divljenju prirodi ili nekim drugim ljepotama i slično. Najpoznatija predstavnica tih energija je ljubav. Ali samo ona neuvjetovana energija koja prihvaća bez obzira na sve.
Ako naše veselje proizlazi iznutra, a ne kao reakcija na neke druge energije, promjena vanjskog stanja neće utjecati na promjenu energije u nama.
To je isto ono do čega želimo doći i što su nazvali prosvjetljenjem: biti u visokoj vibraciji bez obzira na situaciju koja nas okružuje. Tako ćemo njegovati radost, sreću, mir, zadovoljstvo, suosjećanje i harmoniju u svakom slučaju.
Isus je to stanje vrlo lijepo opisao: Božje kraljevstvo je u nama i izvan nas. I još U prosvjetljenoj osobi je svjetlo koje obasjava cijeli svijet. To znači da je nebo stanje svijesti a ne neko mjesto gdje ćemo doći nakon smrti.
Ako želimo iskusiti neuvjetovane energije moramo uvijek pomaknuti svijest u srce koje ne sudi i ne uspoređuje, nego sve prihvaća i voli. Druga je energija koja može osigurati neuvjetovanost naša intuicija, koja uvijekmiuvire iz duše a ne iz osobnosti. A treća je energija energija prirode kao neuvjetovani izraz Stvoritelja: vodu iz izvora mogu piti i najveći kriminalac i sveta - nitko ništa ne uvjetuje.
Razlika među ljudima je u odabiru srednjeg puta: takav čovjek se ne upušta više u krajnosti i ne ponavlja prethodna iskustva, nego se okreće k sebi, djeluje iz srca te tako "ostvaruje nešto novo".
Naše misli oblikuju svijet u kojem živimo.
Vanjski svijet ne utječe na nas nego mi na njega. To kvisi o tome koliko energije crpimo iz vanjskog svijeta te koliko energije usmjeravamo prema van. Što smo više energijski povezani sa svijetom više ćemo tražiti svoj identitet u njemu, i više će nas taj svijet nadzirati.
NADZIRE TE ONO S ČIME SE POISTOVJEĆUJEŠ
Kad se odmaknemo od svijeta dvojnosti i polarnosti, tj vanjskog i unutarnjeg svijeta, dostižemo stanje u kojem vanjski svijet ne utječe na nas, nego mi na njega. To ovisi o tome koliko energije crpimo iz vanjskog svijeta te koliko energije usmjeravamo prema van. Što smo više energijski povezani sa svijetom više ćemo tražiti svoj identitet u njemu, i više će nas taj svijet nadzirati.
Kod utjecaja misli na radnje za ostvarenje kreativnosti potrebno je dakle razlikovati radi li se o misli koja proizlazi iz našeg unutarnjeg svijeta ili o usmjeravanju energija u vanjskom svijetu tako da eneegiju crpimo iz uvjetovanog vanjskog svijeta a ne iz vlastite snage.
Kad smo sebi najstroži sudac, ograničavamo se i zaista zapadamo u demotivirano emocionalno stanje čija je posljedic neučinkovitost.
Budući da su sva iskustva namijenjena rastu duše, ne uvidimo li to sami na lijep način ponekad nam život može donijeti iskustvo koje će nas doslovce povući u novu situaciju. Radi se o iskustvu kad nam je da bismo se pomaknuli naprijed, potreban šok koji će razbiti uzorke i navike i pokrenuti određenu energiju da bismo otišli korak naprijed.
Ti prijelazi u novo iskustvo znaju biti neugodni posebno ako ih pravovremeno ne prepoznamo intuicijom ili znakovima na putu, te ako se ponašamo kao školarac koji je odlučio ostati u trećem razredu još nekoliko godina jer mu je ta godina bila lijepa, umjesto da nakon uspješno položenih ispita znanja napreduje u četvrti.
Gledamo li na to iskustvo rasta očima vanjskog svijeta, možda ćemo sve zajedno doživjeti kao bolest i urotu, kad se sve okreće protiv nas.
Nikad nam se ne može dogoditi nešto što nebi koristilo rastu naše duše.
Ako nam je identitet povezan sa rastom duše, tj ako nam je svijest usmjerena na rast duše, svaki takav prijelaz doživjet ćemo kao korak naprijed, a ne kao patnju.
Zato čak i kad dobijete otkaz gledajte na to s pozitivne strane. Često se radi o iskustvu kad zatvaranje sporednih vrata otvara glavna.
Bilo što doživljavali kao nama važno, bez obzira na to radi li se o dobroj ili lošoj stvari, tu energiju privlačimo na sebe i jačamo je. Slično kao i dijete, bez obzira na to smije li se i,i plače, u svakom sličaju privući će našu pozornost. Ako pri tom loš osjećaj ne doživljavamo važnim, ili mu oduzmemo predznak, time nećemo istaknuti i osnažiti tu energiju, dakle nećemo je unijeti u sebe. S druge strane, ako budemo svjesno prepoznavali sve dobro što se događa u našoj okolini, po istom ćemo načelu tu energiju ojačati.
Ako više vjerujemo računalu, umu, srce ćemo doživljavati u podređenoj ulozi, ako uopćemo dopustimo srcu da se izrazi, jer će ga računalo pokušati utišati i iskopčati čim osjeti da je ugroženo.
Jedini je način da okončamo taj proces prijelaz u srce koje samo prihvaća i nikad ne sudi. Tad nestaju iz života sve loše stvari, jer život ne prihvaćamo kao dobar ili loš, nego ga samo doživljavamo. Što se tad događa s računalnim programom? Još djeluje, ali sad podupire energiju srca i slijedi je. Tako um i srce dolaze u sklad.
Jedini način da se uzdignemo nad nekim uzorkom koji nam se ne sviđa njegovo je prihvaćanje a ne borba protiv njega.
Ako još nismo spremni prihvatiti to što ćemo otkriti, znači da još nije došao pravi trenutak. Što možemo učiniti u tom slučaju? Najviše što možemo učiniti je da u sebi osnažimo neuvjetovane energije kao što su radost, zahvalnost, opuštenost, povjerenje i slično. Upravo su to energije koje mogu prihvaćati loše navike i zauzete stavove za koje mislimo da su uzrok svakog zla koje nam se događa. Kako ćemo osnažiti te energije? Tako da ih doživljavamo i izražavamo što češće i što snažnije, svjesno odabiremo aktivnosti, misli, ljude, događaje koji će poticati takve osjećaje! To je najlakši, najbrži i istodobno najradosniji način postizanja trajne sreće.
Neugodne energije ne potiskujmo u sebi i nemojmo ih negirati, mrziti ili se bilo kako negativno odnositi, jer su one dio nas. Tom istom energijom odobravamo sebe, ako ne volimo svoj izražaj (emocije, misli, postupke) ne volimo sebe. Od toga pa do negativne osobnosti samo je mali korak.
Želimo li neku energiju promijeniti, potrebno nam je njeno odobravanje (otvorenost) i prihvaćanje. Tako se taj uzorak više neće odupirati promjeni. To možemo postići samo pomoću energije ljubavi. Dakle, stvari možemo promijeniti tek kad ih zavolimo, tj ako prema njima ne osjećamo otpor.
Doći će trenutak kad se treba riješiti svih "sjena" (neugodnih energija) koje su u nama, inače nećemo moći učiniti korak naprijed! Što se prije prihvatimo toga, manje će biti za počistiti.
Biti pozitivan znači znati prihvaćati život onakvim kakav jest, zahvaljivati za njega i uživati u darovima.
Bol nastaje zbog neprihvaćanja. Kad se pokušavamo zaštiti tako da okrećemo glavu, nećemo riješiti uzrok, nego samo gledamo u drugom smjeru da ne vidimo kako taj problem jača i raste. Tako ne možemo nikad postići da se proces zaustavi, a kamo li da nestane. Zapravo se situacija odvija kao gruda snijega koju bacamo niz brdo, sve dok ne dođe u dolinu (postoječe navike i uzorci), valjat će se i to sve brže jer će postajati sve veća i teža.
Nije više važno što netko daje i netko dobija, jer smo shvatili da je cilj u harmoniji davanja i primanja, i što više dajemo iz srca, više nam ljudi želi uzvratiti tu energiju. Radost i ljubav koji prate takav odnos tjeraju nas naprijed.
Cilj je uvijek stići do kraja, kad djelujemo iz srca i odnosimo se prema drugima kao prema sebi. Odnosno, Kad život uzimamo i prihvaćamo, te živimo iz visoke vibracije.
Čovjek je ono što misli da je. To nije točno. Čovjek nije ono što misli da jest, nego ono o čemu većinu vremena razmišlja.
Kako postupiti želimo li promijeniti izbor? Možemo napraviti najveći korak kad smo spremni priznati što se doista događa i kad pokažemo volju da nešto promjenimo.
Osim ispravne misaone podešenosti (samosvjesti, vjerovanje u sve što radimo, pozitivno gledanje na stvari, preuzimanje odgovorornosti za vlastite postupke), važna je i samodisciplina, tj slijediti plan koji smo pripremili i naravno akcija. A za to trebamo motivaciju.
Nijedna stvar se ne dogodi bez nekog značenja. Slučajnosti ne postoje iako ponekad izgleda tako. Sai Baba je lijepo rekao Tko vjeruje u slučajnosti, ne vjeruje u Boga.
Svaka posljedica ima negdje uzrok.
Uzrok je ponovno u vibraciji. Odgovor mora odgovarati vibraciji iz koje proizlazi pitanje. Ako imamo duboku i snažnu želju za nečim pitanje Kako ću to postići nastaje kao posljedica činjenice da smo došli u situaciju u kojoj smo sposobni postići to stanje.
Pa i kad smo ljuti na nekoga tko nas je razočarao, riječ je ustvari o nama - toj smo osobi dopustili da utječe na naša očekivanja, od nje smo očekivali nešto što se nije ostvarilo. Ljutnja nije došla od te osobe do nas, nego smo je mi ostvarili u sebi kao određenu reakciju na svoja očekivanja.
Ne možeš nešto očekivati ako prije nisi dao.
Zanima vas kako u deset sekundi možete saznati sve o čovjeku i to iz njegovih usta, a dA ni njemu nije jasno da vam je uopće nešto rekao. Pitajte ga što ljudima najviše nedostaje i kakvih poteškoća ima s njima. Nevjerojatno, opisat će upravo sebe. Nesvjesno otkriva svoje slabe točke, tj ono što sam kod sebe primjećuje kao slabost, jer isto to što mu smeta kod drugih vjerojatno smeta drugim ljudima kod njega, ustvari opisuje postupak rezonancije s drugima, što uvijek proistječe iz njegove vibracije.
Iz svakog razgovora i kontakta možemo saznati neku novu istinu o sebi. I ne samo to. Svi događaji oko nas upozoravaju nas na naše osobine. Sve što nas izbacuje iz energijske ravnoteže, bilo da se radi o osobi, događaju, spoznaji, misli, viče Ovdje je nešto što moraš srediti, samo ako si spreman to uočiti i prihvatiti.
Izbjegavajmo negativne ljude koji nam oduzimaju životnu energiju, optimizam i radost življenja. Ako ipak naletimo na takvog, prihvatimo to kao činjenicu, nešto ne radimo najbolje, zato smo si ga natovarili na vrat, upravo zato da nam to poruči. Svaki je naš razgovor samo monolog s nama samima, ako ga znamo pravilno objasniti.. Bilo što da govorimo drugima, uvijek govorimo najprije sebi. Kad nešto želimo drugima, želimo to ustvari sebi.
Osnova je svega što se događa oblikovanje osobne vibracije. Sve što razmišljamo, doživljavao, radimo, sve se odražava na našoj vibraciji. Bez obzira na to opuštamo li napetost (tako da kritizirsmo druge) ili šutimo i tako se slažemo s onim što je rečeno, sve što se događa izvan ili unutar nas odražava se na našoj vibraciji.
Na kraju ustanovimo da je sve što se događa oko nas nevažno, služi nam samo kao pripomoć za rast. Kad dostignemo taj stupanj odlučno se mijenja i naš pogled na vanjski svijet, a prije svega naš stav o vrijednostima.
Promatramo li situaciju duhovnim očima, u svakom trenutku postoje samo dvojica: Bog i ja. Sve ostalo je iluzija i pripomoć za rast.
Radimo na sebi toliko dok loše ne promijenimo. Radilo se o iskri ljenoj osobnosti jer smo svaku situaciju htjeli iskoristiti da bi ljudi imali bolje mišljenje o nama. U takvim slučajevima dogodit će se pravo malo čudo, ljudi kod kojih smo spomenutu negativnost najviše uočavali nestat će preko noći iz našeg života, ili će se istodobno s nama i oni promijeniti.
Do spoznaje uvijek moramo doći sami. To ne znači bez pomoći drugih ljudi, nego samo da se svar mora skuhati u nama. Moramo je dakle shvatiti i prepoznati srcem i dušom, a ne samo znati.
Takav kakav si, s tim što imaš, ostvari to što želiš!

Kad ne bismo razmišljali po svojem, ne bismo se razlikovali od mnoštva. Sve dok svi jednako razmišljaju, uopće nitko ne razmišlja. Ili tamo gdje svi jednako misle mora da je nešto jako loše.
Ljudi koji se uspiju istrgnuti iz spona svakodnevnice i pogledTi na stvari u ovom svjetlu kroje sudbinu svijeta.
Sve dok tražimo energiju ozvan sebe, možda ćemo je dobiti, a možda i ne. Tako će naše unutarnje stanje ovisiti o potpori drugih. Ako uvijek proizlazimo iz sebe, ne trebamo potporu ni od koga izvana i bit ćemo uvijek pravi.
Jedan on naših velikih ciljeva je da u što više situacija prijeđemo u stanje integriteta, kad ćemo sami potpuno nadzirati vlastitu energiju i nećemo ovisiti ni o kome. To ne znači da prema drugima trebamo biti bezobrazni, suzdržani ili bezbrižni. Baš suprotno. Integritet donosi pouzdanje u sebe. Bezobrazna ili ohola osoba uvijek pokazuje pomanjkanje poudanja u sebe, što proizlazi iz straha.
Što manje stvari tražimo izvan sebe (kod drugih), bolje nadziremo svoj život.
Osim toga, podsvjest je kako se kaže naša riznica ideja, otud odlaze svi bljeskovi, intuitivne misli, želje. Često imamo osjećaj da nam nešto padne s neba, na primjer misao ili nova ideja. Što nas odjednom ošine.
Podsvjest je nekakva potvrda onoga u što vjerujemo, tj onoga što svijest nudi kao istinu. Svi znamo da je samosvijest, odnosno povjerenje u sebe i svoje sposobnosti bitan čimbenik uspjeha, bez obzira na to što radimo. Sad znamo zašto - ako smo doista uvjereni da radimo nešto dobro podsvijest će se potruditi da to i ostvari.
Tajna nije u tome da su u svakom od nas sve vibracije. Od najnižih do neuvjetovanih energija, Kristove svijesti i slično. Želimo li ih doživjeti, najprije ih treba dozvati rezonancijom. Zatim njegovati tu energiju tako snažno da se naša svijest usidri u njoj, po načelu kritične mase, što će dovesti do toga da ta energija postane prevladavajućom vibracijom.
To je jedini način. Mditaciji, jogi i ostalim duhovnih disciplinama cilj je isključiti se od ostalih uvjetovanih energija, usmjeriti svijest prema ljubavi i tamo je držati takomdugo dok se ne zadrži i zatim, kad prestanemo s tim tehnikama, da je iz meditacije prenesemo u svakodnevni život.
Kažu da se čovjek rađa s dva straha: strahom pred jkom bukom i strahom od pada. Sve ostalo dozo emo si sami - ako pustimo svijesti da prihvati taj strah.
Nakon što razbijemo uzorak, počnimo tražiti rješenje i nezadržavajmo se više na pitanjima tipa Zašto mi se to događa? Misli na nemoć, poraz, na nesretnu sudbinu i na osjećaj da smo žrtve, oduzimaju nam volju i energiju i odvraćaju nas od akcije koja je jedini lijek.
Zamislimo si da stojimo usred polja zlatnog žita. Svuda oko nas kamo god dopire pogled vidimo samo žito, nad njim vedro i sunčano nebo. Pritom ponavljamo rečenicu Imam više!
Vjera u budućnost znači živjeti bez straha - danas.
Prepusti se životu kojimte uvijek pravilno vodi, jer ti nudi iskustva koja ti trebaju... Ali uvijek pozorno prati znakove. Kad osjetiš daje došao trenutak, budi najaktivniji.
Drugim riječima, uživaj u životu i prepusti mu se. Kad dobiješ nadahnuće energiju koja uvijek prati želju, više ne razmišljaj, nego upotrijebi tu energiju za korak do ispunjenja želje, odnosno za korak prema cilju.
Kad nešto doista nepokolebljivo želimo i u sebi smo čvrsto uvjereni u ostvarenje, sve sile svijeta streme ostvarenju naše želje. Moramo im vjerovati i prepustiti im se kad nam znakovima ukažu kako ubuduće postupati.
Ostvarenje želje uvijek prati Zakon o životnom poslanju. Istina je da nijedna želja koju imamo nije u nama bez razloga, puno puta već želja sama po sebi ukazuje ili čak neposredno odražava taj zakon. Ako tako gledamo na život doista možemo reći da smo sposobni ostvariti svaku želju koja se pojavi u nama. Možda bi bilo bolje reći svaku želju koja se pojavi u srcu, a ne u umu.
Podsvijest registrira sve misli, a materijalizira samo ono u što najviše vjerujemo.
Cijeli svijet radi po načelu razmjene energija, i ljudi su najprije energijska bića, a tek potom fizička. Ako neštood nekoga želimo ili mu se namećemo, fo je zapravo vrlo slično, nije ono što osoba želi sama. Rješenje je na kraju uvijek između krajnosti.
Recept za uklanjanje brige - budimo usredotočeni na ono što želimo i ne razmišljajmo o stvarima koje nećemo (sumnje, strahovi). Razmišljanje o strahovima zapravo je negativna meditacija.
U Stanju kad je svijest isključena, ne razmišljamo nego nas nosi, otvorena su vrata u podsvijest i najbolji je trenutak da si ponavljamo unaprijed pripremljenu sugestiju ili vizualiziramo određene osobe ili situacije.
Podsvijest najlakše reprogramiramo tako da joj planski predstavljamo, unosimo u nju, određene energije, misli, emocije, koje zatim podsvijest usvoji, naravno ako su te energije dovoljno jake i ako ih druge energije ne isključuju.
Misao mora biti potpuno pozitivna. Želimo li izobilje nećemo reći Nisam siromašan, nego Svega imam dovoljno i život mi dan za danom nudi beskrajno obilje na svim područjima.
Ne radimo li upravo to u životu? Nosimo stvari koje smo već odavno trebali odložiti... Ili radimo slično kao prvi redovnik: iako se klonimo fizičkog dodira s nekim, upravo smo time vrlo jako energijski povezani. Što je važnije?
Budući da je naš cilj usmjeriti život u vrlo visoku vibraciju, važni su prije svega naši osjećaji koji ostvaruju energijsko stanje.
Isus je već davno rekao da otrov ne dolazi iz vana već iznutra. Važno je dakle, što pri tome doživljavamo, a ne samo kako sve skupa izgleda.
Puno nas ne živi ovdje i sada, a još manje u svom srcu.
Uvažimo dakle Isusov savjet Ne brinite se tjeskobno za sutra jer će se sutrašnji dan brinuti sam za sebe. Dosta je svakomu danu njegova zla. Dakle neka svaki dan ima svoju brigu.
Počnimo živjeti u sadašnjosti, u trenutku koji nam nudi sve što nam je potrebno i što želimo.
Ne predbacujmo si zbog grešaka iz prošlosti, jer jednostavno nismo znali bolje. Sad nam je jasno zašto, i ta je spoznaja naša nagrada. Onaj tko tako razmišlja nikad nema neprijatelje, ima samo učitelje. Ne mrzi nikoga nego je zahvalan za dragocjene lekcije koje je od njih naučio. Gledajmo na život kao na kopanje blaga: svaki dan smo mu bliže, a da jučer nismo prokopali rov, danas ili sutra ne bismo došli do bogatstva.
Svaki dan zapamtimo po nečem lijepom.
Franklin: Volite li život? Zato iskoristite baš svaki trenutak, jer to je sve od čega je sastavljen vaš život.
Sai Baba: Ne tratite vrijeme, vrijeme je Bog. Isto je rekao za novac, hranu i energiju.

Sve što opažamo i doživljavamo, uvijek smo sami: proizlazimo iz vlastite vibracije i bilo što da percipiramo oko sebe, samo je odraz toga. Zato istina uvijek počinje sa Ja. Drugi ljudi nemaju nikakve veze s našim doživljavanjem svijeta.
Laž nam nudi iluziju ugođe i prenošenja odgovornosti na druge.
Neki se ljudi čak dobro zabavljaju pričajući o svojim padovima, jer znaju daje život samo igra, koju često doživljavamo preozbiljno.
Što se skriva u nama? Znamo li uopće što osjećamo prema sebi, odnosno u kakvoj smo energiji vibraciji. Ako ne znamo, najlakše ćemo saznati zapitamo li se što sojećamo prema drugima. Način ponašanja prema drugima posljedica je naših osjećaja prema nama samima i obratno.
Odvojite 10 minuta sami sa sobom:
Sjednimo, zatvorimo oči i u tom trenutku ne radimo ništa. Samo budimo sami sa sobom. Onima koji se ne cijene dovoljno to je vrlo bolno iskustvo i tih 10 minuta trajat će unedogled. Neugodne misli i razne bdige izbijaju na vidjelo u smislu Ovo je gubljenje vremena a toliko posla imam danas, što nam onemogućava opuštanje. Umjesto osjećaja ugode iizolacije od vanjskog svijeta, može nas pratiti čak i nekakva grižnja savjesti.
Svakako se kod tog iskustva zapitajmo što osjećamo. Možemo li si uopće dopustiti 10 minuta samo za sebe.
Vi ste Božje dijete i stvoreni ste na njegovu sliku. U sebi nosite sve vibracije tog Svemira, uključujući i Isusove, Budine, Muhamedove, Gandhijeve, Krišnine...te vibracije-kodove svih ostalih svetaca i odvažnih ljudi. Svatko od njih je posvetio život tome da slijedi sebe i pruža ljubav svima. Sve su te energije u vama. Imate srce, intuiciju i dušu u kojima se kriju beskonačna mudrost, ljubav, radost i mir. I to vam je na raspolaganju u svakom trenutku, jer to ste vi, sve ostalo je samo prtljaga koju nosite na putu: vaše nevolje, neugodne emocije, žalost i tuga... To niste vi.
Duboko u sebi ste Bog... Možete li osjetiti veličinu, barem na trenutak.
Slušanje vijesti jedan je od načina kojima u sebe unosimo vrlo neugodne energije, jer nas uglavnom bombardiraju šokantnim i najneugodnijim vijestima. Činjenica je da više od polovice vijesti uopće ne utječe na naš źivot, osim u smislu informacije. To znači da bismo i dalje mogli živjeti baš kao što smo dosad, tj da ne slušamo ništa ne bismo propustili.
Svaki dan mi se u susretu s ljudima dogodi nešto čudesno.
Snaga emocija ne proizlazi iz situacije, nego je definirana snagom, intenzitetom nekog stajališta, uvjerenja koje um zalijepi na tu neutralnu energiju.
Za burnu reakciju najviše smo zaslužni sami. Zato moramo, želimo li ograničiti neugodne emocije koje pri tom nastaju, u taj događaj unijeti energiju opraštanja - najprije sebi. Dakle, ne opraštamo nekom drugom jer se tako i tako ponašao, nego najprije oprosimo sebi jer smo odabrali takvu reakciju (vibraciju).
Osim toga, ne pomaže da opraštamo osobi, jer ćemo se kad dođe do nas druga osoba s istim problemom, naći u sličnoj situaciji. Rješenje je da oprostimo nastaloj situaciji, čime podrazumijevamo sve osobe koje slično reagiraju.
Naše prirodno stanje je stanje mira, ljubavi, veselja, opuštenosti, spokoja.
Potrebno je okrenuti se od energija koje nas truju te otvoriti i prihvatiti energiju srca. Da se to dogodi treba se odreći identiteta (priznanja) koji se temelji na energijama fizičkog svijeta, dakle mazerijalnih i ostLih vrijednosti koje razlikuju ljude. Otvorite srce kako bi prešli na višu vibraciju (što je po načelu kritične mase zamjena uvjetovanih energija s neuvjetovanima).
Moramo se odlučiti hoćemo li ono što nam se događa priznati i prihvatiti i početi mijenjati (to nam daje ogromnu energiju koju smo prije upotrebljavali za skrivanje, pretvaranje) ili ćemo se i dalje praviti kao da je sve u najboljem redu i u sebi trpjeti.
Zakon svemira - sve se vraća kao bumerang.
Veselimo se uspjehu drugih i nastojmo da svi imaju što više, uključujući i nas. Kod takvog pogleda na situaciju oslobodimo se svih neugodnih osjećaja, zavisti, nedobronamjernosti, osjećaja nemoći. Znamo da je nakon susjedova uspjeha koji radi slično kao mi samo pitanje vremena kad će uspjeti i nama. Što je više uspješnih, sretnih i bogatih ljudi, novac bolje cirkulira, više je energije visoke vibracije i više primjera imamo oko sebe od kojih možemo naučiti ili s njima surađivati.
Zabluda je da s našim dobivanjem netko gubi i obratno. Na svijetu nema ograničene zalihe ljubavi, povjerenja i sličnih dobrota da bi čovjek bio prikraćen na račun drugog. Uzrok loših osjećaja smo mi sami, a ne predobro poslovanje susjedova poduzeća. To je u skladu s ostalim spoznajama do kojih smo dosad došli. Želimo li uspjeti moramo preuzeti odgovornost za svoje djelovanje.
Dk se sve podudara s našom unutarnjom zamisli i dok o svemu gajimo radosno očekivanje, na putu smo razvoja. Ako u sebi utišamo onaj dio koji kaže da to možda nije za nas, zakoračili smo na klizak led,
Kako znamo da smo u srcu, odnosno u ljubavi? Kad posvuda vidimo ljubav, prihvaćamo je i izražavamo.
Karma je nezavršen posao upravljanja vlastitom energijom. I kad nas netko tako naljuti da nas izbaci iz ravnoteže, tj da nas dovede u stanje u kojem ne nadziremo svojuenergiju, nego dopuštamo da je nadzire situacija ili druga osoba, taj je događaj istinski poklon koji nam ukazuje na područje na kojem još treba nešto napraviti.
Sedam je sati i dvije minute, već smo loše volje, a zapravo se još nije dogodilo ništa zbog čega bismo trebali imati razloga da se loše osjećamo.
Kad spoznamo svoje slabosti, odlučujemo se gdje ćemo početi raditi na sebi. Kao što je već rečeno, raditi na sebi uvijek znači uključiti energiju srca i pojačati sposobnost bezuvjetnog prihvaćanja.
Primjetit ćemo da se s promjenom u nama mijenja i svijet oko nas. To je i recept da promjenimo okolinu, tj ljude, da nam se više sviđaju. Budući da svatko mora živjeti prema svom uvjerenju, najlošije rezultate postižemo ako od drugog pokušavamo napraviti svoju kopiju, kako bismo bolje odgovarali jedno drugome. Tajna je u priznavanju i razumijevanju. Kad prihvatimo čovjeka takvog kakav zapravo jest, i uživamo u njemu, našli smo svoju sreću.
Izdvojimo još ponešto o razočarenju. Zapitajmo se tko nas je u životu razočarao. Neprijatelj? Ne. Susjed koji živi u istoj ulici i s kojim se samo pozdravljamo nekoliko puta tjedno? Ni on. T su uvijek ljudi koji su nam najbliži - jer od njih nešto očekujemo. Naravno da smo te zasluge zbog kojih smo razočarani uvijek pripisati njima. Možda nam nije jasno kako u tom slučaju možemo preuzeti odgovornost. Jednostavno - ne zahtjevajmo i ne očekujmo toliko od ljudi.
Ljudi nisu loši. Arogancija, zavist, ljutnja, otvoreni napadi - samo su poziv u pomoć. Kad nas tako netko napadne u pozadini je najčeće strah da će nešto izgubiti.
Viši stupanj, koji nam pomaže da nikad u životu ne krivimo druge za svoju sudbinu te da nikad više ne budemo razočarani ljudima i događajima, potpuno je prihvaćanje života takvog kakav jest - bez predrasuda i očekivanja.
Naš identitet je povezan s energijskim stanjem svijesti koji doživljavamo u sebi, a ne s izrazom energije u vanjskom svijetu.
Sve što čovjek govori odraz je njegovog energijskog stanja, tj vibracije: kad bi ta osoba živjela u srcu, nebi joj palo na pamet da nekog kritizira jer bi u svakom vidjela samo Božje svjetlo i bezgraničnu ljepotu.
Tajna je u uživanju u svakom trenutku: dakle na putu i na cilju.
Zato si zapišimo svaki cilj koji želimo dosegnuti. Zapišimo si također što ćemo napraviti s njim kad ga ostvarimo. Budimo svjesni svoje želje i kad postignemo cilj sjetimo se kako jako smo ga željeli postići i čega smo se sve morali odreći radi toga. Ne dopustimo da nam neki drugi, novi cilj, koji se odjednom prikrao u naše misli, oduzme radost i opet nas odvede na početak - niva želja, težnja, odricanje, sanjarenje - nego potpuno uźivajmo u dostignutome.
Želje koje izviruniz srca ili duše nazočne su gotovo stalno, iako su više u pozadini. Za njih imamo nekakav sudbinski osjećaj, osjećamo i veliko oslobođenje velike količine energije i rast.
I kad promijenimo područje razmišljanja i djelovanja, ili kad prođe određeno vrijeme, ta nas želja prati, u svim područjima se može uklopiti u sliku. Dakle, ni jedno područje našeg života ne isključuje tu želju. Možemo je isto tako potisnuti u sebi, um je u tome pravi stručnjak.
Zar moramo najprije pogledati smrti u oči da bismo mogli cijeniti čudo što se zove život?
Doći će vrijeme kad ćemo biti spremni dati sav zarađeni novac da bismo povratiki zdravlje koje imamo sad.
Ne riskirajmo sve dobrote koje imamo u želji zanzaradom i novcem. Istinski bogat i sretan čovjek je onaj koji ima sve, ne samo novac.
Prepoznamo li da smo duhovna, energijska bića čija se energija odražava u obliku materije, te da sami stvaramo svijet u kojem živimo, ustanovit ćemo da nam određena bolest samo priopćava opažanja o našoj energiji. Bolest je jedno od oruđa za učenje kojima otkrivamo svoju svijest, odnosno opažamo gdje je trenutačno naša životna energija.
Tako naše tijelo postaje zemljovid onog što se događa s našom svijesti, i posljedično tome, s našom energijom.
Bolest je energijska smetnja koja se odražava na našem tijelu.
Unutarnja energija, katkad uz pomoć vanjskih pomoćnika iznova omogući tijelu da počne stvarati zdrave stanice, tj da opet uspostavi energijsku ravnotežu.
Sva vanjska pomagala mogu pomoći, ali se često dogodi da će se situacija ponoviti ili je uopće nećemo riješiti ako u sebi ne promjenimo način razmišljanja, osjećanja i ponašanja.
Energija koja liječi su vjera, nada i povjerenje u ozdravljenje. Ako to ne nađemo u sebi, mogu nam pomoći liječnici ili iscjelitelji. Vjeruju li oni u naše ozdravljenje, možemo se osloboditi strahova, prepustiti se i priključiti se na njihovu vjeru i povjerenje.
Prednost je liječnika što znaju postaviti izuzetno točnundijagnozu, iako se bolesnikom ne bave (dovoljno). Ne dolaze s njim unrezonanciju i ne obraćaju posebnu pozornost energijskoj ravnoteži u pacijentu.
Vrlo su dobri u odstranjivanju ili operiranju oboljelih tkiva, dok iscjelitelji usmjeravaju veliku pozornost na uspostavu stanja energijske ravnoteže u tijelu i stoga su brižniji i puni ljubavi, uspostavljaju veću rezonanciju s pacijentima.
Odlučujući čimbenik ozdravljenja upravo je ta briga puna ljubavi koju pacijent prima od liječnika, iscjelitelja, tj od bilo koga drugog ili bilo čega drugog.
Kad pacijent dobija energiju od liječnika ili iscjelitelja pacijent se otvara drugoj osobi pomoću energije vjere, nade i povjerenja, od koje zatim može pomoću rezonancije i opuštanja vlastitih napetosti preuzeti dovoljno energije da se oslobodi strahova i briga, te se prepusti, čime prenosi teret iskustva na tu osobu. Čak je i Isus govorio Tvoja vjera te je ozdravila, a ne ja.
Ponekad nam pri ozdravljenju pomažu osim ljudi i vanjska sredstva koja nam svojom posebnom vibracijom pomažu uspostaviti skladan odnos u sebi. Ili u njima pronađemo onu nužnu energiju na koju možemo projicirat svoju vjeru, nadu i povjerenje. Puno je ljudi ozdravilo s izmišljenim placebo lijekom. Kad se uvjerimo da će nas neka stvar izliječiti, opteretimo je odgovornošću za naše zdravlje. Što više u nju vjerujemo, preostaje nam sve manje briga i strahova. Tako se čak zna dogoditi da je bolest izliječena u trenutku kad se odlučimo za neki način izlječenja u koji neograničeno vjerujemo, ili kad se odlučimo za liječnika ili iscjelitelja u kojeg neograničeno vjerujemo. Sve što je potrebno za uspjeh jest očuvanje te vjere, nade i povjerenja.
Ovdje dolaze do izražaja ljudske osobine liječnika ili iscjelitelja. U svakom kontaktu s njim pacijent će tražiti potvrdu svoje vjere u njega. Sve dok bude uvjeren da se liječnik ili iscjelitelj dobro brine za njega, stanje će se poboljšavati.
Tajna je dakle u tome da nađemo objekt povjerenja s kojim smo zatim u rezonanciji.
Zajednička je svim ozdravljenjima dakle, ponovna uspostava stanja vibracije u tijelu koje je postojalo prije bolesti. Svaka bolest je neonski natpis koji nam jasno i glasno poručuje Nešto u životu radiš jako loše, otkrij to i promjeni.
Bolesti su prema tome pomoć na našem putu do ostvarenja životnog poslanja, a ne kazna. Stoga je jako dobro da ustanovimo kakvu nam poruku nosi svako bolesno stanje i kako ga možemo što prije premostiti.

Kako misao utječe na bolest?
Akne nastaju ako se nedovoljno volimo i ne prihvaćamo se. Alkoholizam je posljedica osjećaja ništavnosti, krivnje, neprimjerenosri i odijanja sebe. Pretjerani apetit prouzročen je strahom, potrebom za sigurnošću i osudom emocija. Glavobolje nastaju jer se ne cijenimo, previše smo samokritični i bojimo se.
Ako je um nešto stvorio, pozitivnim afirmacijama to može i uništiti.
Druga istina govorimo umjerenosti - jedimo i radimo sve ostalo prema vlastitom osjećaju. Kaže li nam netko da nešto nije zdravo i samo zbog toga više ne jedemo tu hranu, odričemo se tog iskustva. Ootisnuta želja nikad nije rješenje.
Tijelo nam samo govori što želi i što prihvaća, a što ne, i čak kad, tj u kojim situacijama. Treba ga samo promatrati i osluhnuti. Veći je problem u tome da smo već tako navikli ili čak ovisimo o hrani da se ne možemo odreći nekih prehrambenih navika.
Kod konzumiranja hrane važno je da smo svjesni kako hranjenjem dobivamo energiju. Da bi tijelo moglo preuzeti energiju iz hrane, moramo je najprijepoštivati. Zato koristi molitva prije obroka. Ne radi se samo o izrazu zahvalnosti, uživanje hrane time postaje sveti obred na osnovi kojeg tijelo kvalitetnije preuzima energiju koju nam hrana daje.
Odreknimo se jela nakon 18 sati, tako će se tijelo tijekom noći odmoriti i neće morati raditi, pa ćemo ujutro biti odmorniji.
Tijelo je hram naše duše , što znači da se duhovno (osobno) ne možemo razvijati ako je naše tijelo bolesno, jer je sva naša pozornost usmjerena u ozdravljenje, što zahtjeva i golemu energiju.
Sai Baba kaže Na tijelo gledaj kao na Božju riječ koja je postala meso. Gledaj ga kao na hram Božji koji treba njegovati s ljubavlju da bude vrijedno Boga. Nemoj zamjeniti hram s njegovim stanovnikom, dušom. Vidiš kako si neuljudan kad tijelo izjednačuješ s Bogom, tj s dušom. Njprije zamjenjuješ kuću s vlasnikom, drugi put sa stanarom. Zato nije ničudno da umjesto vlasnika visiš samo zidove.
Tijelo služi da se duša uopče može izraziti. Kad su pitali Isusa tko je zgriješio da se dijete rodilo slijepo, dijete ili roditelji, odgovorio je Nitko, dijete se rodilo slijepo da se objave djela Božja na njemu.
Dakle namjera rođenja nesavršenog djeteta bila je da ljude, preko jere i poećanog povjerenja, dovede u doticaj s Bogom, a ne kazna, patnja i slično.
Kad se približimo životu po prirodnim zakonima, povečat će se naša životna energija. Zato počnimo i fizički u životu raditi ono što želimo, a ne ono što mislimo da moramo raditi, pa će cijeli svemir biti na našoj strani.
Razmislimo o situacijama koje nas odvode s kolosjeka. Osvijestimo ih što više.
Oprostimo našim roditeljima jer je puno naših situacija povezano s njima. Ako oprostimo roditeljima i sebi, oprostitćemo i svim ljudima, jer svi s kojima imamo problema spadaju u kategoriju našeg oca ili majke. Naučimo li oprostiti njima, tako ćemo i svima.

Promjenimo uzroke želimo li promijeniti posljedice.
Glavobolja nam poručuje da se negdje u nama, ne nužno u glavi, događa nešto neuobičajeno. Hoćemo li to izlječiti tako da umrtvimo svoj kontrolni živčani sustav da nas više ne upozorava? Događa se upravo to. Ili u poduzeću, poslovni se parneri međusobno ne razumiju. Hoćemo li problem rješiti ako isplaniramo raspored sati tako da se tijekom dana nikad ne sretnu?
Rješavanje uzroka obično zahtjeva više energije, ali je konačno. Za rješavanje posljedicy potrebno nam je manje truda, ali tome nigdje nema kraja, a situacija se može stalno pogoršavati.
Ponekad se dogodi da ne možemo rješiti ni uzrok ni posljedicu, što je puno puta povezano s drugim ljudima. Ne dopustimo da nam vibracija padne nego održimo skladno i motivirajuće raspoloženje.
10% u mojem životu ovisi o tome što mi se dogodi, a 90% o tome kako reagiram na događaje.
Emocionalna inteligencija znači samokontolu, osjećaj samoodgovornosti i mogućnost rađanja povjerenja u drugim ljudima.
Srce, duša i intuicija nikad ne sude, samo prihvaćaju i časte život takav kakav jest. Kad zauzmeš neki stav, bilo kakav, to je znak da si zatvorio srce. Ljubav je zajednički predstavnik neuvjetovanih energija. Nakon opuštanja napetosti prelazimo u fazu kad se počne otvarati srce, kad pozornost usmjerimo na sebe i počnemo graditi identitet na osnovi unutarnjeg svijeta.
Bez obzira na to gdje smo i u čemu smo, budimo većinu svoje energije u secu i duši. Uživimo li se u emocije drugih da suosjećamo svom svojom energijom, zna se dogoditi po načelu rezonancije, da privučemo na sebe sve strahove i brige te osobe. Posljedica će biti da ćemo osjećati doista kao i ta osoba, ali ćemo time izgubiti vlastiti integritet i vlastitu energiju: sad ćemo umjesto jednog nesretnika imati dva. Tu osobu možemo i tješiti, što neće pomoći, jer joj nije potrebna utjeha, nego pomoć i primjer (energija), da iz niske vibracije prijeđe u višu.
Mediji imaju u rukama naš život - sve dok ih slijedimo. Upitajmo se što bismo propustili ako ne bismo čitali novine i gledali vijesti. Sve što je važno saznali bismo slijedeći dan na poslu ili kod frizera. A to bismo vrijeme mogli isjoristiti za sve ono za što nam nedostaje vremena.
Kad bi se svi ljudi držali onog što imaju, umjesto da pokušaju nešto novo, ne bi bilo razvoja.
Danas je najvažnija stvar visok stupanj svijesti, a ne uvjeravati ljude da se s nama slože.
Uopće ne možemo pozitivno djelovati ako nas je strah. Kad otkrijemo usko grlo koje nas zabrinjava, poboljšajmo ga, a time ćemo poboljšati i cijelu stvar.
Rješenje je za sve strahove probuditi u sebi energiju vjere, nade i povjerenja. Naučimo se vjerovati se i, životu i Bogu. U ljubavi nema straha, jer čista ljubav tjera strah.
Razgovarajmo o bitnim stvarima samo s ljudima koji nas razumiju. U takvim razgovorima ćemo po načelu rezonancije, kad smo svi oduševljeni idejom, možda dobiti dodatnu eneegiju, koja nam je još potrebna da svladamo kritičnu masu i počnemo djelovati.
Jesu li naše tri posljednje kupnje bile nužne za život? Nemamo toliko novca da bismo kupovali sve po redu. Zašto smo onda kupili sve te svari. Jer nam se jednostavno sviđaju. To su emocije.
Mislimo da kad ispunjavamo tuđa očekivanja i želje podižemo vlastitu vrijednost, što nije istina.
Prevelika vezanost za roditelje uzrok je i preslikavanja njihovih navika, načina govora, hoda pa i razmišljanja. Roditelji s jedne strane žele dati sve najbolje, a sdruge strane žele napraviti svoju kopiju, a s treće boje se da će izgubiti ljubav djeteta.
Najučinkovitiju tehniku najlakšeg raščiščavanja s roditeljima ponudio je Keller: Zamislimo si da jedan od roditelja stoji ispred nas. Sjetimo se svega što nam kod njega smeta. To se pokaže kao tamni oblak oko čovjeka. Sad počnimo kroz srce udisati tu tamnu maglu udišimo kroz nos i izdišimo kroz usta. Kad izdahnemo zamislimo da umjesto tame natrag šaljemo čistu zlatnu svjetlost.
Jedini je način da zagrlimo roditeljske sjene najprije u sebi ostvariti vrlo visoku vibraciju lijepih energija koje će zatim obgrliti neugodne energije koje zamišljamo kod roditelja.
Istinsku ljubav možeš spoznati samo upijanjem teme roditelja, sve dok ne stediš odnose sa svima nećeš spoznati pravu ljubav.
SVI TI LJUDI KOJE SUSREĆEMO SAMO SU PREDSTAVNICI JEDNE OD ENERGIJA NAS, RODITELJA ILI BOGA (autoriteta).
Možda bismo tu tehniku mogli primjeniti i kod svoje djece? Time razriješimo gdje završavamo mi, a gdje počinju djeca, tj postavimo granice.
Akcija je uvijek najbolji lijek za brige i strah.
Keller kaže da je briga zapravo negativna meditacija zato onima koji ne znaju kako meditirati predlaže: Postupite isto kao i s brigama, samo budite usmjereni u pozitivan rezultat.

Ako ne znaš kamo ideš, nećeš tamo ni doći. Prepuštamo se često vanjskom svijetu da nas vodi i usmjerava svojim mislima i manipulacijama, a onda odjednom shvatimo da ne putujemo u smjeru koji smo si postavili, prepuštamo se slučajnosti i čekamo na povoljnu priliku da nas dovede na željeni put. To se događa jer si ne postavljamo jasan cilj, tj ne slijedimo ga. Kad si odredimo cilj i zacrtamo put do njega, odrecimo se barem trenutačno onoga što nam smeta na putu do cilja i ustrajmo u odluci da ga dostignemo.
Uživamo li u životu, put do cilja je pustolovina, a ne muka. Naučite se motivirati i svaki posao obavite s veseljem. Paulo Coelho: Na život možemo gledati kao da smo nesretna žrtva bezobraznog lupeža ili kao pustolov koji traži svoje blago.
Moramo potražiti inspiraciju u prvotnoj energiji. A dobit ćemo je tako da ponovo doživimo inicijacijsku energiju te tako opet osjetimo moć i motivaciju, ako nas u svemu ne prekine um svojim "puno važnijim zadaćama".
Naše želje nisu jednake željama drugih ljudi, zato se i putevi do cilja razlikuju. Ako naše djelovanje nije u skladu sa željama i zamislima koje gajimo duboko u sebi, nego to radimo iz bilo kojeg drugog razloga, nikad nećemo biti tako poslovno uspješni i sretni kao što smo bili inače. Svatko ima svoj put koji je za njega jedini pravi. To su stvari koje jednostavno možeš napraviti samo ti, i umjesto tebe ih ne može napraviti nitko drugi (radi se o životnom poslanju).
Kad želimo nekog kopirati trik je uvijek u tome da razmišljanje, osjećaje i djelovanje nekog drugog prilagodimo sebi. Sve skupa mora biti naša želja, pobuda proizlazi iz našeg srca, a ne iz dokazivanja i uspoređivNja s drugima.
Samo je jedan prijatelj vjerovao u mene - ja sam.
Danas je takvo vrijeme da je potrebno iskazati se na svakom koraku, a ne izgubiti se u prosječnosti. Opažajmo život oko sebe.
Najveća prepreka na putu do cilja je odgađanje, nije da ne znamo što učiniti, nego izgovor da još nije pravi trenutak. A najtragičnija rečenica koju možemo čuti Eh da sam tad odlučio drugačije.
Prva čaša je vjera. Kad je napunimo do vrha počinje se puniti čaša mogućnosti, tj potencijala koje je vjera aktivirala. Njih je potrebno iskoristiti do kraja da bismo došli do akcije. Kad nju napunimo počinje se puniti čaša rezultata, a kad napunimo i nju, sadržaj se počinje prelijevati u čašu života.
Ženski pol predstavlja intuiciju, znanje tjmponašanje i skriva u sebi odgovore, iako nema snagu da izvrši aktivnost, ima cilj viziju i plan ali nema mogućnost realizacije.
Muški pol nema taj plan intuiciju nego sposobnost snagu djelovanja. Ako ove dvije energije nisu u ravnoteži ne daju rezultate. To je prijelaz iz polarnosti dvojnosti ili suprotnosti u jedinstvo, u ljubav. NE ZABORAVIMO DA SMO DOŠLI NA ZEMLJI SPASITI SAMO JEDNU DUŠU - SVOJU.
Osoba koja je za nas prava odgovara prije svega dvama mjerilima:
Njen izgled pomoću kojeg tražimo novi identitet i to je partner koji u nama može otkriti uzorke na osnovi kojih ćemo se dalje razvijati, omogućuje nam da se otkrije naš pravi karakter i nudi nam priliku da na njemu vježbamo praštanje, neuvjetovanu ljubav i duhovni rast. Tako životni partner postaje krasan učitelj. Idealnog partnera o kojem smo sanjali u mladosti nema. Takav bi morao reagirati na naša očekivanja upravo onako kako smo mi zamislili. Tako bi se izgubila osnovna namjera: otkrivanje skrivenih kutaka osobnosti i upozorenja na područjima gdje naša energija još nije u ravnoteži i harmoniji
Kad su dvoje zaljubljeni, energijski su priključeni jedno na drugo, zato se s vremenom udaljavaju od temeljnog izvora energije - Prirode. Kad tako jedno drugo iscrpljuju, pokupe svu energiju, ostanu bez nje, jer su se već odavno odvojili od osnovnog izvora te su se napajali jedno od drugog. Tako u njihovom zajedničkom životu dolazi do zapleta i sve se zajedno okrene u borbu za energiju, štoje vidljivo po svim sporovima i nesuglasicama.
U ljubavi vrijede isti zakoni kao i za sve - što daješ to i dobivaš.

Zašto je potrebno uskladiti se s energijom novca? Ima ljudi koji naprosto ne teže velikom bogatstvu. To međutim ni izdaleka ne znači da je njihov odnos prema novcu uravnotežen - što je cilj želimo li nadzirati svoju životnu energiju.
Važan je naš odnos prema novcu i materijalnom, a ne novac ili materijalnost sami po sebi.
Novac je učitelj koji nikad ne laže i pokazuje nam gdje naša energija još nije u ravnoteži, te kako slušati tu energiju i neuvjetovano je prihvatiti. Novac uvijek slijedi životnu energiju pojednca i simbolično nam pokazuje njeno protjecanje, tj zastoje.
Materijalno blagostanje i imati puno novca nije konačni cilj, nego međustanica. Ako želimo preskočiti stepenicu ili ako se vraćamo na nižu - ne rastemo.
Novac nije sam po se bi svrha, nego ima dvije vrlo važne uloge: pokazuje što se u nama događa i njime financiramo svoje stvaralaštvo. Svi ga imamo toliko da podirimo svoje obaveze i ispunimo svoje iskonskr želje. Ai to dolazi na red tek kad snjim uspostavimo harmoničan odnos.
Počnimo se prema njemu tako i ponašati, prihvaćati ga i voljeti. Želimo li da nam novac služi, moramo ga dati od sebe, ali za stvari koje podupiru rast. Nećemo ulijevati vodu u posudu koja curi, tako je i sa novcem. Najprije zaštite postojeći imetak. Zaštitite sve ono što vam donosi novac, npr posao. Analizirajte za što ga trošite, a pregledajte i sve strahove povezane s novcem i njihovo rješavanje.
Zakon zarade kaže da se bogatstvo najprije ostvaruje u umu. Često je život samo igra koja se režira u našem umu. Ako se ne vidimo bogatima, podsvjest još nema jasnu sliku u kojem smijeru treba djelovati. Pred sobom ima sliku nekog prosječnog, koji ima svoje dnevne strahove. Budući da nema nikakve druge energije i vizije, te slike prevladavaju.
Ako ne želimo u budućnosti biti u financijskim poteškoćama, počnimo danas odvajati novac na poseban račun. Ako nam posao koji obavljamo ne donosi dovoljno novca potrebno je u vezi s tim nešto napraviti. Ili povećanje primarne zarade ili oplemenjivanje već zarađenog novca.
Družimo se s ljudima koji obavljaju slične zadatke i koji u njima uživaju, te pustimo da prenesu svoje oduševljenje i na nas. Možda nam neće odmah povisiti plaću, ali u svakom ćemo slučaju postati sretniji i veseliji, i to ne samo u poslu, jer se energija u kojoj smo osam sati dnevno prenosi i na ostala područja.
Bogati koji su toliko imućni da radi novca nebi trebali više nikad raditi, rade iz drugih razoga - posao im je izazov, dokazivanje, ispunjava ih, čini ih aktivnima, on im je identitet...
Najbogatiji su oni koji uspiju svoje znanje najbolje unovčiti. Poznati milijunaš rekao je da mu je znanje zbrajanja do pet bilo sve što mu je trebalo u poslu, kupio je za dva i kasnije prodao za pet.
Uzmimo deset minuta i zapišimo sve što nam padne na pamet kad razmišljamo o novcu i bogaćenju. Odaberimo najneugodniju ideju, vjerojatno će ona biti povod za sve ostale koje iz nje proizlaze, i promjenimo je u pozitivnu afirmaciju, ali tako da neuvjetovano vjerujemo u nju. Ponavljajmo je ujutro i prije spavanja. Kad podsvijest usvoji tu novu misao, svaki put kad na to pomislimo, obuzet će nas radosni i ugodni osjećaji. To znači da smo usvojili novi pogled. Sad možemo naprijed. Opet pregledajmo popis i ustanovimo kakve smo stvari uz spomenutu misao promijenili, ponekad promjena samo jedne takve misli riješi cijeli niz prepreka.
Trošenje je često povezano s traženjem identiteta, s opuštanjem napetosti i traženjem rezonancije.
Neka nam cilj bude novcem kupovati uvijek više, a ne imati uvijek isto novca.
Imetak se može ostvariti samo od onoga što od zarađenog ne potrošimo. Nije važno koliko zaradimo, nego koliko nam ostane. Kad investirate ne zaboravite na likvidnost, tj na stalnu mogućnost raspolaganja novcem.
Važne su misli, bolje je sat vremena razmišljati o novcu, nego mjesec dana raditi za njega.
Što radosnije očekivanje izgradimo prema odašiljatelju, više ćemo njegove energije privući. Zato je veoma važno da se otvorimo samo prema ljudima kojima vjerujemo, inače ljudi na nas mogu prenjeti svoju lošu energiju. Drugim riječima mogu nas iskoristiti za otpuštanje vlastite napetosti.
Što je prvobitni uzrok svakog našeg uspjeha ili neuspjeha? Životna energija. Sve u životu je bitka za energiju.
Fakultet je koristan jer nas nauči selekciji, kako iz niza informacija odabrati najvažnije, brzom učenju, te prilagođavanju novim situacijama. Učenje nikad ne prestaje.
Cilj svakog našeg djelovanja je vratiti se u srce, naći Boga u sebi i sa svakim udisajem i izdisajem živjeti tu energiju.
Što više vremena proživimo u određenim osjećajima (žalosti, mrzovolji, patnji, osjećaju žrtve) teže ćemo se iz njih iskopati. Na svijet oko sebe gledat ćemo kroz te osjećaje, moći ćemo biti rezonantni samo sa sličnim vibracijama i zato će nam se svijet oko nas činiti onakvim kakvim ga budemo doživljavali u svojoj nutrini. Tajna je u tome da se nije promijenio svijet, barem ne tako kako ga mi vidimo, nego smo se promjenili mi.
RODITELJI NAS PODSJEĆAJU KAKVE NERAZRIJEŠENE ENERGIJE NOSIMO U SEBI, A ODLUČILI SMO SE DA ĆEMO IH U OVOM ŽIVOTU DOVESTI U RAVNOTEŽU I POMAKNUTI SE NAPRIJED.
Samo treba slijediti sebe i s povjerenjem gledati u novi dan.
Sai Baba kaže: Što nam pomaže globalno obrazovanje ako njime ne možemo uspostaviti vrijednosti? Ako je srce čisto, u karakteru se to odražava kao ljepota. Ako se u karakteru odražava ljepota, kod kuće je mir. Postižemo li mir kod kuće, u narodu postoji red. Kad postignemo mir među ljudima, slijedi mir u svijetu.
Zakoni napisani u vedskim zakonima predstavljaju:
- vezu između misli i vremena
- svijest o svakom trenutku sadašnjosti (karma- posljedica prijašnjih djelovanja, riječi i misli)
- uporabu mantre kao sjemena pozitivnog mišljenja.
Moramo premostiti egoistične vizije zbog kojih smo zarobljeni u regionalnim, nacionalnim, rasnim i socijalnim kalupima te u ukalupljenim razmišljanjima. Treba premostiti ograničenost svojih misli i razmišljati o svim ljudima kao o jednoj voljenoj obitelji. To ćemo postići ako si budemo međusobno pomagali.
Cilj je da se probudimo i spoznamo da Svemir i čovjek kao njegov dio, imaju puno važniji smisao i zadaću nego što smo toga možda svjesni. Premda su ljudi često previše usredotočeni na sam događaj, umjesto na poruku koju on nosi.
Kakav bi trebao biti duhovni čovjek koji se približava Bogu? Cilj nije izvoditi tehnike, nego ljubiti jedan drugoga. Ako to ne radimo, udaljavamo se od cilja bez obzira na sve ostalo.
Želimo li doživjeti čuda, najprije ih moramo željeti i vjerovati u njih, a zatim ih početi prepoznavati u svakodnevnom životu. Najlakše ćemo doživjeti čudo, ako se suočimo sa životom i s ljubavlju prihvatimo kao dar svaku situaciju i iskustvo koje život donosi.
Na svijetu postoje samo dvije životne sile - ljubav i strah. A tamo gdje je prava, neuvjetovana ljubav, nema prostora za strah.
Ne boj se neznanca, jer ti donosi poruke iz Božjeg kraljevstva.
Danas zaključujem da me je baš svaka problematična situacija klesala i pripremala za nove zadaće, kojima inače ne bih bio dorastao.
Svatko ima svoju individualnu istinu koju treba poštivati.
Ti si ovdje da spasiš samo jednu dušu - svoju. Bavi se sobom, a drugima samo kad te zamole za pomoć. Ako te ne zamole, imaj samo otvoreno srce, voli ih i vjeruj da će si moći sami pomoći.
Novac samo osnažuje unutarnje stanje.
U neugodnim situacijama potrebno je ostati čvrst i ne dopustiti da se strahovi sugovornika rezonancijom prenesu na mene. Sve što je u takvim situacijama potrebno jest ostati u svojoj energiji.
Do sad sam mislio da je životni cilj povezan s aktivnosti opuštanja napetosti, a posljednjih sam godina spoznao da nema većeg užitka od bezgranične moći stvaralaštva. Ta energija daje ti moć da počneš vjerovati i u druga čuda.
Ne sili stvari niti ih koči, nego vjeruj i pusti Stvaratelju da ostvari svoj plan.
Jedna od standardnih kušnji svemira da pri svakom prelasku u novu vibraciju dobivamo konačnu kušnju kojom potvrđujemo tu vibraciju, položimo ispit, ili je pak poništimo, padamo natrag, dok doista ne budemo nepokolebljivi u nekoj energiji, vibraciji. To je znak da smo je doista usvojili i možemo se pomaknuti naprijed u novu.
Smisao bolesti uvijek je u unutarnjoj promjeni. Bolest nam ukazuje na smetnju u našoj životnoj energiji. Svijet izvan nas samo sumbolično predstavlja svijet koji se odvija u nama. Um nije uvijek graditelj.
Uvjerio sam se da ljudi nemaju slobodnu volju kojom nadziru svijet, nego da je sve skupa samo dio velikog Stvoriteljevog plana. Sve dok naša volja proizlazi iz intuicije i podudara se s našim životnim poslanjem, imamo doista osjećaj da možemo na nju utjecati. Kad to nije tako situacija se mijenja.
kad se osvrnete unazad na sva svoja dostignuća shvatit ćete da vam je u životu uspjelo i da ste doživjeli veliki Božji blagoslov. Odlučite se , nemojte silit po svom, počnite vjerovati i prepustite se Bogu da se pobrine za vas. To je faza opraštanja i istovremeno i faza prepuštanja, kad prestanete silitimokolnosti, nego samo dopustite da se dogodiNjegova volja.
Kad smo u srcu samo dopustimo da Bog djeluje kroz nas.
Smisao bolesti je u promjeni, treba nešto promjeniti i zatim se toga i držati. Loše zdravstveno iskustvo više je iskustvo povjerenja i prepuštanja, nego iskustvo bolesti.
Važno je odabrati pravu energiju u pravom trenutku. Nemojte se prepustiti pesimizmu i okrenuti se od radosti te tako dopustiti strahu da vas razdire, čime vi potpuno pogriješili smisao bolesti. Bit je: kad se želiš naći u nekoj energiji, počni je živjeti. Ti sam...i to još istog trenutka! Ništa u životu toliko puta ne radimo upravo suprotno: umjesto da se prihvatimo stvari koje u nama pobuđuju radost, kad smo loše volje, izgubimo se u strahu i brigama.
Upravo je u tome smisao slobodne odluke koja nam je dana da odaberemo neku energiju tad kad nam nedostaje. To je milost Svemira i istovremeno velika lekcija koju treba usvojiti: ništa ne treba tražiti izvan sebe, nego se okrenimo sebi, vjerujmo, odaberimo i probudimo u sebi sve što želimo imati. To je ujedno i odgovor na stari mit o tome kako pretvoriti olovo u zlato (što je simbolično prijelaz iz niske u visoku vibraciju.
Kad jednom počnemo živjeti tu spoznaju, život nam postaje ništa manje od lanca čuda. Budući da iskustva više ne silimo niti ih zadržavamo naš se život počne odvijati bez utjecaja uma. Zato kušnje možemo doživljavati puno radosnije i bezbolnije, a istodobno usvajamo i mudrost (uskladimo se s vibracijom) koju nam donosi iskustvo.
Postanite svjesni da niste vi ti koji mijenjaju ljude, nego djelujete kao svjetionik koji na sve svijetli slično, samo tu svjetlost netko iskoristi da jasnije vidi put, a drugi je ni ne zamjeti, pa je ne može iskoristiti.
Čovjek navečer umre da bi se ponovno rodio. Svakim se udisajem ponovo rađamo i izdisajem umiremo. Imamo priliku da pri svakom novom udisaju, iz trenutka u trenutak prelazimo u višu vibraciju.
Samo su dva načina kako gledaš na život i živiš ga: u prvom ne vidiš čuda nigdje, u drugom ga percipiraš na svakom koraku - jer je sve samo jedno čudo.
Život je tu i sada. U nama samima.
Budimo zahvalni za sve. Ćak i za novi udisaj, jer svaki trenutak doživljavamo milost stvoritelja. Nije važno što je bilo, što će biti za pet godina, niti što radi susjed tamo vani s novim automobilom. Važni smo mi... Ovdje i sada, i najviše što možemo učiniti za druge naš je primjer. Postanimo prototip sretnog čovjeka i širimo tu vibraciju na sve ljude.
Ne bavimo se previše teškim pitanjima o svojoj sudbini, da ne zaboravimo živjeti, vjerujmo da ćemo kad za to dođe vrijeme sve saznati.
Zemlja je škola sastavljena tako da smo jedan drugome učenici i učitelji. Clj je škole spoznati sebe i pomaknuti se u stanje neuvjetovane ljubavi i prihvaćanja, tj u višu vibraciju. Vanjski događaji su samo jasan odraz onoga što se događa s osobom. Ako netko ne zna što se događa u njemu, može pogledati svijet oko sebe, bilo što da vidi i što pri tom osjeća zrcalo je situacije i energije koje trenutačno djeluju u njemu.
zemlja je i škola koja služi rastu duše, a ne osobnosti. Zato djelatnosti koje omogućuju rast duše mogu biti strašne ako ih promatramo s razine osobnosti. Ali kad šire pogledamo, uvidimo da je sve što se događa djelo velike ljubavi i suosjećanja.
Ljubav se rađa iz prihvaćanja svega, ne iz negiranja, neodobravanja, odnosno popravljanja stvari koje ti se ne sviđaju. Kad jednom sudiš i zauzmeš određeni stav o nečemu, to je znak da si se pomaknuo iz srca, i u tim energijama suprotnosti nemoguće je naći mir i sklad.
Ljubav je neuvjetovana energija koja povezuje i ujedinuje sve energije. Odnosno, ne traži suprotnosti, nego dopušta da se stvari dogode. Put do ljubavi je put u jedinstvo, odnosno u prihvaćanje. Putovanje duše u jedinstvo prate neka zapažanja, podjelit ćemo ih u deset skupina.
1. Vanjski je svijet odraz unutarnjeg svijeta
Budući da su vanjski događaji najčešće samo jasan odraz onog što se događa u ljudima, nitko nije žrtva, događa li se u životu osobe bilo što što joj se ne sviđa, to je samo odraz onoga što se odvija u njoj. To znači da će se vanjske okolnosti promjeniti samo kad osoba promjeni odnos, tj energiju u sebi, prema sebi i prema drugima. Takva je priroda Škole misterija na Zemlji.
Kad se osoba promjeni , cijela se okolina prilagodi toj novoj vibraciji. Ako se ljudi koji su dotad bili dio života te osobe ne uspiju promjeniti, tjprilagoditi novim odnosima, odlaze i dolaze novi ljudi koji su usklađeni s novom vibracijom.
Svemir je izgrađen tako da djeluje nepogrešivo, ne moze se dogoditi da nekog sretnemo ili možda samo čujemo za njega, ako nam ta osoba ili događaj povezan s njom ne donosi poruku koja nam pomaže na putu do cilja. Nikad se čovjeku ne može dogoditi nešto što je snažnije od njega samoga. I svaka nam poteškoća tj svaka nova situacija koju iskusimo uvijek donosi i rješenje.
2. Ono na što si usredotočen ostvaruješ u sebi i oko sebe
Svi u sebi nosimo sve vrste energija, osjećaja, energijskih stanja, tj vibracija, od najnižih (osvetoljubljivost, žalost, ljutnja) do najviših (ljubav, prihvaćanje, suosjećanje). Možemo odabrati što ćemo od toga uzeti, tj u kojoj ćemo od tih energija živjeti: to ovisi o našoj pozornosti i osvještenosti. Ovisno o tome kamo usmjeravamo najviše pozornosti (u sebe ili u svoju okolinu, npr u drugog čovjeka), izazivamo u sebi i takvu vibraciju, tj naglašavamo je.
Budući da se život odvija po načelu rezonancije, uvijek ćemo privući ljude koji će biti usklađeni s našom vibracijom.
Tako pozornošću usmjerenom u ljutnju u svom životu ostvarujemo još više ljutnje. Jednako vrijedi za sve energije, od najnižih do najviših. Cilj je duše usmjeriti se na vibraciju ljubavi u sebi i u drugima, te time početi ostvarivati kritičnu masu ljubavi, koja će s vremenom postati osobna istina. To znači da ono što po načelu kritične mase ostvarimo, tj na što smo usmjerili većinu svoje eneegije, nama postaje naš svijet, tj osobna istina po kojoj živimo i gledamo i na sebe i na sve ostale.
Jedinstvo i energija ljubavi nisu samo osobno uvjerenje, nego istina. Kad stupiš na put istine, uz tebe stoji cijeli Svemir i pomaže ti na tom putu. Ipak moraš najprije donijeti odluku, koja može nastati samo iz tvojih dubina.
3. Naša osobna pravila određuju našu vibraciju, a time i ponašanje prema drugima i prema sebi
Bilo što da činimo drugom, zapravo činimo sebi, jer svaki čovjek kojeg srećemo, tj prevladavajuća energija u tom čovjeku, predstavlja određenu energiju koja se skriva u nama. Ne odobravamo li određeno ponašanje kod drugih, time šaljemo sebi poruku: tako se ne smijem ponašati.
4. Stvari možemo napustiti samo tako da prekineo dotok neugodne energije
Želimo li se nečega riješiti, nećemo to učiniti tako da spomenutu stvar mrzimo, negiramo ili skrivamo, jer ćemo na nju biti usmjereni, njome se baviti, i zato je upravo suprotno od onoga što možda mislimo - još više privlačiti. Svega neželjenog rješavamo se tako da događaje više energijski ne vežemo na sebe, ni energijom vezanosti ni energijom nižih vibracija, tj negativnom energijom. Dakle stvar prihvatimo da naprosto - postoji. Visokom vibracijom možemo dovoditi puno energije na početku, kad punimo kritičnu masu, tj razbijamo bivši uzorak, sve dok ga ne razbijemo. Zatim se energijski odvojimo.
Ljubav je način pomicanja iz energija nižih vibracija u stanje kad dopuštamo energijama da se izraze. Cilj je unijeti vibraciju ljubavi u sve što nas okružuje, a posebno u stvari koje osjećamo kao smetnju ili neprihvaćanje.
Tako je cilj u prihvaćanju a ne u popravljanju onog što nam se ne sviđa
5. Događaji oko nas nisu odraz naših djelovanja, nego našeg energijskog stanja
Opasnosti na putu više svijesti i više vibracije su:
Ono što potisnemo u sebi
Rezonancija i posljedično tome identifikacija s energijom na nižoj vibraciji.
Rezonancija s nižom vibracijom s ciljem da bismo je prihvatili, ukazuje na udaljavanje od sebe, na davanje svoje snage drugima tr na udaljavanje od svog najvišeg puta.
6. Naš identitet je naš vodič
7. Svaki čovjek nosi u sebi dar koji mu omogućuje put do najviših i najdubljih ciljeva
8. Zakoni vibracije, rezonancije i kritične mase
Za svaku novost, novu energiju ili vibraciju potrebno je napuniti određenu kritičnu masu da bi se mogla iskazati u fizičkom obliku. Kritična masa ne ovisi samo o želji, emociji, uloženoj energiji, ustrajnosti i učestalosti te nove energije, nego i o ukorjenjenim uzorcima, stavovima i navikama koji su dotad bili stvarnost te osobe, tj prijašnja vibracija. Što je snažniji prijašnji energijski uzorak, kad ga je osoba više puta ponovila i što je više bila uvjerena da je to prava i.i čak jedina mogućnost, više će energije biti potrebno za promjenu.
9. Kad voliš sebe, šalješ u prostor vibraciju ljubavi, tako voliš i sve oko sebe, a to je jedini put do ljubavi
Volimo li sebe tu vibraciju prenosimo i na ostale. Ne možemo voljeti ništa drugo ako prije ne volimo sebe, jer je ljubav prema drugom posljedica vibracije u kojoj jesmo.
10. Ljubav u svim okolnostima ostaje neuvjetovana
Dolazi trenutak kad će cjelokupno čovječanstvo i svaki pojedinac moći pronaći nove, jednostavne naputke kako pronaći svoj dar u sebi, kako ga njegovati i kako uzdizati ne samo svoje vibracije, nego kako vlastitom srećom uzdzati vibraciju svih ostalih. To je mudrost svemira.

Ljubav je stanje duha i energija, što smo mi.
Ako u srcu budemo istinski osjećali ljubav prema svemu i svakomu, takva će ljubav biti neuvjetovana. Kao voda u potoku, svejedno tko je želi piti, vod je istog okusa baš za sve.
Sve što treba napraviti da budemo veliki čovjek je probuditi ljubav u sebi i dijeliti je s drugima.

20.01.2014. u 11:54 | 0 Komentara | Print | # | ^

<	siječanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Ožujak 2020 (74)
Siječanj 2018 (14)
Kolovoz 2017 (22)
Prosinac 2016 (26)
Travanj 2016 (15)
Lipanj 2015 (24)
Kolovoz 2014 (14)
Travanj 2014 (12)
Siječanj 2014 (31)
Ožujak 2012 (10)
Rujan 2011 (19)
Svibanj 2011 (13)
Siječanj 2011 (11)
Listopad 2010 (24)
Ožujak 2010 (12)
Siječanj 2010 (9)
Prosinac 2009 (13)
Listopad 2009 (10)
Rujan 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ako ste ljubitelji čitanja, ovdje možete pročitati meni najdraže dijelove pročitanih knjiga. Ako želite prodiskutirati o pojedinoj knjizi ili navesti neku sebi dragu, samo se javite.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr