Pregled posta

PUT ČAROBNJAKA

Deepak Chopra
Ocjena:*****

Tko je Čarobnjak? To nije netko
tko samo izvodi čarolije, već netko tko može potaći preobražaj.
Čarobnjak može pretvoriti strah u radost, frustraciju u ispunjenje.
Čarobnjak može pretvoriti vrijeme u bezvremeno.
Čarobnjak vas može prenijeti preko granica, u bezgranično.

ali ključna riječ je alkemija. Ona označava pretvaranje ljudskog bića u
zlato, pretvaranje straha, neznanja i sramote u ono najdragocjenije što postoji: u
ljubav i ispunjenje. Dakle, učitelj koji vas može podučiti kako da se pretvorite u
slobodnu, ljubaznu osobu po definiciji je alkemičar, uvijek je bilo tako.

Kristalna pećina je posebno mjesto u ljudskom
srcu,
To je zaklon u kojem se čuje mudar glas koji ne poznaje strah i u kojeg ne mogu ući
nemiri vanjskog svijeta. Čarobnjak oduvjek boravi u kristalnoj pećini, i zauvjek će tako
biti - potrebno je samo ući i slušati.

Put čarobnjaka ne
postoji u vremenu - on je svuda i nigdje. On pripada svakome i nikome.
Dakle, ova knjiga govori o onome što je već vaše. Kao što kaže prva rečenica prve
pouke: U svakom od nas nalazi se jedan čarobnjak. On vidi i zna sve.
Kada pronanete
Čarobnjaka u sebi, poduka se odvija sama po sebi.

Zašto nam je potreban Čarobnjakov put? Potreban nam je da bi nas iz običnog
uzdigao do vrijednosti koju smatramo mitom, ali koja je zapravo na dohvat ruke,
ovdje i sada. Biti živ znači imati pravo reći što god želimo kome želimo i činiti što
želimo činiti. Camelot je simbol takve slobode.

Svi mi želimo povećati sposobnost voljenja i stvaranja, istraživati svoju duhovnu
prirodu, a ipak često u tome ne uspijevamo. Zaključavamo se u naš vlastiti zatvor.
"Ti si neuvjetovani duh uhvaćen u uvjetovanja,
poput sunca u pomrčinu."
To je glas čarobnjaka koji ne želi prihvatiti da su ljudi ograničeni u vremenu i
prostoru. Samo smo privremeno u pomrčini. Svrha učenja od čarobnjaka je pronaći
čarobnjaka u sebi. Kada pronanete svog unutarnjeg vodiča, pronašli ste sebe. Jastvo
je sunce koje uvijek sja; ono se može zasjeniti pomrčinom, ali kada sjena prone,
sunce je opet tu u svoj svojoj slavi.

U ovoj knjizi nalazi se dvadeset pouka. O svakoj se govori sa stajališta čarobnjaka.
Na početku svake pouke naći ćete nekoliko izreka, komadića srži čarobnjakove
mudrosti koji će vam pomoći da prekoračile granice obične stvarnosti. Pročitajte
svaku od njih i dozvolite da se prelije u vas. Nemojte čekati na rezultat, samo je
doživite. Nije potrebno naprezati se ili bilo što činiti. Naprezanje je poput borbe
protiv živog, pijeska sve više i više tonete.
Unutarnji čarobnjak želi progovoriti, to važi za svakog od nas. Menutim, potrebna mu
je prilika, otvaranje.

Što je to mentalni eksperiment? To je način da se um dovede do novih mjesta, da se
na pojave gleda drugačije. Čarobnjaci su znali nešto duboko i važno - ako želite
promijeniti svijet, promijenite svoj stav prema svijetu.

Ništa nije zaista naučeno dok se ne proživi. Kad se
razum, iskustvo i duh jednom spoje - čarobnjakov put je otvoren, postavljena je
scena za alkemiju. Mudrost unutar vas nalik je iskri koja, jalnom zapaljena, nikad ne
može nestati.

Pružite sebi priliku za vlastite reakcije i uvide - oni su
najčešće najvrjedniji poklon koji možete dobiti.

"Ono što ja znam je u zraku", volio je reći. "Diši, i to će biti tu." Čarobnjaci
znaju bezvremene stvari, pa mora biti da oni skladište svoja znanja izvan vremena.
Put je otvoren. Počinje svuda i vodi nikuda, a ipak vodi do stvarnog mjesta. Sve to će
se razotkriti.

Pouka prva
U svakom od nas nalazi se čarobnjak. On vidi i zna sve. Čarobnjak je iznad
suprotnosti svjetla i tame, dobra i zla, zadovoljstva i bola. Sve što čarobnjak vidi ima
korjen u nevidljivom svijetu. Priroda odražava čarobnjakova raspoloženja.
Tijelo i duh mogu spavati, ali čarobnjak je uvijek budan.
Čarobnjak zna tajnu besmrtnosti.

Potreban je cijeli život da bi se naučilo ono što čarobnjak poučava, ali sve što će se
otkriti tokom godina i decenija već je tu, u Merlinovoj prvoj lekciji. U njoj čarobnjak
predstavlja samog sebe. Opisuje svrhu svog života, a svrha je riješiti zagonetku
smrtnosti i besmrtnosti. A sve se to zbiva na čaroban način.
Prije svega, Merlin se zapravo ne pojavljuje u tjelesnom obliku. Oblici Merlinu nisu
važni. On je vidio kako svjetovi dolaze i odlaze, preživio je eone i njegova reakcija na
bilo što je ista: on vidi. Čarobnjaci su vidovnjaci. Što oni vide? Stvarnost kao cjelinu, a
ne njene mnogostruke dijelove.
"Jesi li oduvjek bio čarobnjak?" pitao je Arthur. "Kako bi to moglo biti?" odgovorio je
Merlin. "Nekad sam bio poput tebe. Kad sam gledao nekog čovjeka, sve što sam
vidio bio je oblik od krvi i mesa. Menutim, nakon nekog vremena primjetio sam da
ljudi žive u kući koja je veća od tijela - nesretni ljudi zbrkanih osjećanja žive u
zbrkanim kućama; sretni, zadovoljni ljudi žive u urenenim kućama. To je bilo
jednostavno zapažanje, ali nakon nekog vremena postalo mi je jasno da kada vidim
kuću u kojoj netko živi, zapravo vidim više od te osobe. Zatim se moja vizija proširila.
Kad sam vidio osobu, nisam mogao a da ne vidim njenu porodicu i prijatelje. To su
takode proširenja te osobe koja mi mnogo govore o kome se zapravo radi. Moja se
vizija još više proširila. Počeo sam gledati ispod maske tjelesnog izgleda. Vidio sam
osjećaje, potrebe, želje, strahove i snove. Svakako, i to su dijelovi osobe, ako znaš
kako ih treba gledati. " Počeo sam promatrati energiju kojom svaki čovjek zrači. Tada
je tjelesna pojava postala gotovo beznačajna i uskoro sam mogao primjetiti svjetove
unutar svjetova u svakome na koga sam naišao. Tada sam shvatio da je svako živo
biće cijeli svemir, koji se samo prerušio u biće."
"Da li je tako nešto zaista moguće?" pitao je Arthur.
"Doći će dan kada ćeš shvatiti da je u tebi cijeli svemir, i tada ćeš postati čarobnjak.
Kad budeš čarobnjak, nećeš živeti u svijetu, već će svijet živjeti u tebi."

"Mogu vas osloboditi tog neznanja i bola ako shvatite jedno: ja sam
unutar vas. Čini vam se da razgovarate s posebnom, od vas odvojenom osobom, ali
to nije baš tako. Mi smo jedno, a na onom nivou gdje smo mi jedno, nijedan od vaših
problema ne postoji."

"Uloži svoje vrijeme, ne u ono što vidiš", savjetovao je Merlin Arthuru, "već u ono
zašto vidiš."
Prva pouka, dakle, svodi se na slijedeće: gledajte iznad svog ograničenog jastva da
biste vidjeli svoje neograničeno jastvo. Prodrite kroz masku smrtnog i pronanite
čarobnjaka. On se nalazi u vama, jedino u vama. Kada ga pronanete i vi ćete biti
vidovnjak. Ali ono što ste sposobni vidjeti dolazi u svoje vrijeme, korak po korak. Prije
vinenja dolazi osjećaj da postoji nešto više u životu od onog što i kako živite. To je
nalik blagom glasu koji šapuće: "Pronani me." Glas koji zove je miran, zadovoljan u
sebi – i kao da izmiče. To je glas čarobnjaka, ali takone i vaš vlastiti glas.

Bol uzrokuje emocionalno skupljanje, zadovoljstvo vas širi i
stvara osjećaj oslobonenja.

Osnova svega u čarobnjakovom svijetu počiva na uvidu da
je sve to ja. Dakle, kada prihvaća svijet onakav kakav jeste, čarobnjak na sve gleda u
svjetlu prihvaćanja sebe, a to znači u svjetlu ljubavi.

Nije loše birati i izabrati, ali za to je potreban napor. lako
su nas poučavali da je napor dobar, da se ništa ne postiže bez napora, to nije točno.
Biti - to se ne može postići naporom; ljubav se ne može postići naporom.
Na tananijem nivou, birati i izabrati takone uključuje odlučivanje. Um se, u odreneno
vrijeme, usmjerava na jedno. Prije nego što kažete da nešto volite, morate odbaciti
sve drugo. Ono što odbacujemo obojeno je strahom.

Koliko mjesta ostaje za tišinu? Bez tišine, nema mjesta za
čarobnjaka. Bez tišine, ne može biti pravog zapažanja života koji je u svom
unutarnjem tkanju profinjen poput zatvorenog ružinog pupoljka.

čarobnjaci ne žive u strahu. Što god
da se čarobnjaku dogodilo, on to prihvaća, čak prigrljuje. "Kako možete biti tako
smireni?" pitaju smrtnici. A čarobnjakov odgovor je: "Pogledajte unutra, tamo gdje se
nalazi samo mir."

On vidi. I to je ključ za čudesno, jer ma što da ste vidjeli u svom
unutarnjem svijetu ispoljit ćete u vanjskom.
Živite s prvom poukom, dozvolite vodi mudrosti da prodre u tajne prolaze vašeg bića,
i promatrajte. Čarobnjak je u vama, i on želi samo jedno: želi biti rođen.

Pouka druga
Čarolija se može vratiti tek kad se vrati bezazlenost.
Čarobnjakova suština je preobražaj.

Ako nema odraza u vodi, to
znači da nema slike o sebi. Ako te ne ometa slika koju imaš o sebi, to znači da živiš u
stanju bezazlenosti.

Prije nego što bude prekrivena, bezazlenost je prirodno stanje. Prekriva je slika o
sebi. Kad promatramo sebe, pa makar pokušavali biti potpuno iskreni, pred nama
iskrsava slika granena mnogo godina, u slojevima koji jedan drugog prožimaju na
složen način. Crte i bore koje nosimo na licu govore o sreći i tuzi, pobjedi i porazu,
idealima i doživljajima. Gotovo je nemoguće vidjeti bilo šta drugo. Čarobnjak vidi
sebe kuda god gledao jer je njegov pogled bezazlen. Nije prekriven sjenom procjena,
etiketama i odrenenjima.

"Pogledaj se!" Bog bi se mogao odrediti kao onaj - ili ona
- koji kad gleda oko sebe, svuda vidi samo sebe. Budući da smo stvoreni prema
njegovoj/njenoj slici i prilici i naš svijet je takone ogledalo.
Smrtnicima je čarobnjakovo gledište vrlo neobično jer njihov interes ide u sasvim
drugom smjeru. Oni gledaju prema van i opčinjeni su onim što vide, zatim to imenuju
i žele iskoristiti. Svim životinjama i pticama treba dati imena. Biljke je potrebno
uzgajati zbog hrane ili užitka. Zemlja postoji da bi se istražila i osvojila.

Brzina uma je vrtoglava, ali nas ne može
spasiti od istrošenosti. O čemu god možete misliti, to ste već doživjeli, a što god ste
doživjeli, toga ćete se i zasititi.

Čarobnjak nikad ne vidi istu stvar dva puta na isti način.

Nije važno ako vam umjesto osjećaja dolaze slike, ili umjesto konkretnih objekata
samo ideje. Bilo koji pristup će biti u redu. Jeste li primjetili da je vašem umu
nemoguće izbjeći odreneni osjećaj težine, lakoće, crnog, bijelog, itd?

Merlin bi rekao da, ako nitko ne gleda sliku Mjeseca, tada
nema ni Mjeseca. Zato je izuzetno važno gledati bezazleno na svijet, jer je to jedini
način da svijet bude živ. Vaše oko daje život svemu što vidi.

Svoju bezazlenost ćete ponovo spoznati kada budete mogli vidjeti kako ljubav diše u
svakom zrncu stvorenog svijeta.

Pouka treća
Čarobnjak promatra kako svijet dolazi i prolazi,
ali njegova duša prebiva u područjima svjetla. Scena se mijenja, vidovnjak ostaje isti.
Vaše tijelo je samo mjesto koje vaša sjećanja nazivaju domom.

Čarobnjaka unutar svakog od nas mogli bismo zvati i svjedokom. Uloga svjedoka je
da se ne miješa u promjenljivi svijet, već da vidi i razumije. Svjedok se ne odmara -
on je budan čak i kad sanjate ili spavate. Njemu nisu potrebne vaše oči da bi vidio, a
to izgleda prilično čarobno. Nisu li oči primarni organ vida?
U svemu što u relativnom svijetu vidimo, čujemo ili dodirnemo nalazi se energija i
informacija - svaki atom može se rastaviti na ta dva sastojka. Menutim, u svom
primordijalnom stanju, ti sastojci su bezoblični. Mjehurić energije može se pretvoriti u
kaotični vrtlog poput oblačka dima; informacija se može raspasti na slučajan skup
podataka. Potrebna je neka druga sila koja organizira čudesan red života -
inteligencija. Inteligencija je ljepilo svemira. Čarobnjaku je ova zamisao više od
teorije, jer svojim unutarnjim okom vidi da je on ta inteligencija. Smrtnike zbunjuje
takvo razumijevanje jer se ne radi o razumijevanju uma. Oni su navikli da znaju
nešto, ali nisu navikli na znanje samo. "Kada legne u krevet", rekao je Merlin,
"najpametniji smrtnik nije bolji od najveće budale. Obojica sanjaju iste noćne more i
brinu se oko smrti. U njima se rana strah i nisu u stanju uživati ni u najmanjem
zadovoljstvu bez osjećaja prolaznosti."

Racionalan um traži nešto "izvan", u svijetu objekata u vremenu i prostoru, dok
čarobnjak na sve gleda kao na dio sebe. Umjesto onog "izvan" i onog "unutra",
postoji samo jedan jedinstveni tok. Zbog toga je Merlinu teško reći da li je on
sanjao vilinog konjica ili je vilin konjic sanjao njega.
Razlika je u odvajanju, a to čini um. Za čarobnjaka, oboje je jedno.

Stvoreni ste da biste bili vidovnjak i da bi nastao svijet koji vidite.
Bez očiju, svijet bi bio nevidljiv.

"Želio bih izvoditi čuda", zamolio je Arthur jednog dana. "Ovaj svijet postoji zbog
tebe", odgovorio je Merlin. "Nije li to dovoljno veliko čudo?"

Zašto postoji svijet? Jer je naša velika svijest željela napisati šifru života i raširiti
njene niti na stranicama vremena. Nije čudno što čarobnjak ne umije reći gdje
završava njegovo tijelo, a gdje počinje svijet. Sanjate li vi ovu knjigu, ili ona sanja
vas?
Pouka četvrta
"Tko sam ja?" jedino je pitanje koje je vrijedno postaviti i jedino na koje nema
odgovora.
Vaša je sudbina da glumite bezbrojne uloge, ali te uloge ne predstavljaju vas.
Duh je nelokalan, ali živi iza otiska koji zovemo tijelom.
Čarobnjak ne vjeruje da je mjestom ograničeni doganaj koji sanja o velikom svijetu.
Čarobnjak je svijet koji sanja o mjestom ograničenom doganaju.

Čarobnjaci i ostali njihove vrste često su htjeli biti bez imena i mjesta. Nisu voljeli
ostati na nekom mjestu gde bi smrtnici mogli postati previše bliski s njima.
"Tko god me zazove imenom, stranac je", rekao je Merlin. "To što prepoznaješ moje
lice, ne znači da me poznaješ." Čarobnjaci sebe smatraju grananima kozmosa.
Dakle, mjesto na kojem se nalaze je nevažno. Ono što nas u smrtnom životu najviše
ograničava su imena, oznake i definicije.

Njega ne ograničavaju nikakve granice. Smrtnici ne bi mogli postojati bez granica.
Njihova tijela odrenuju ono što oni jesu - bez tijela, čovjek ne bi znao gdje mu je dom,
jer dom je tamo gde odlazi tijelo da bi se sklonilo i odmorilo. Menutim, Merlin se nije
smatrao beskućnikom. Rekao je: "Ovo tijelo je poput prečke na koju sjedaju moje
misli, ali one često odlijeću i vraćaju se tako brzo da bi se isto tako moglo reći da žive
u zraku."

U Merlinovim očima, smrtno tijelo nije vrednije od vješalice
na koju su obješeni strahovi, uvjerenja, predrasude i težnje. Ako na vješalicu objesiš
previše kaputa, više ne vidiš vješalicu. To je ono što smrtnici čine sa svojim tijelom,
rekao je Merlin. Nemoguće je vidjeti istinu o ljudskom tijelu - da je ono rijeka
svjesnosti koja teče kroz vrijeme - jer se na njemu nakupilo toliko mnogo tereta iz
prošlosti.

Da biste doživjeli ovu pouku potrebno je za trenutak zaboraviti svoje ime. Recimo da
je u ovom trenutku pitanje "Tko sam ja?" zaista aktualno. Pobjeći od imena i oblika
znači pronaći tko smo zaista.

U našoj kulturi biti "potpun" znači nositi što je moguće više šešira.
Menutim, čarobnjak na ovu situaciju uopće ne gleda tako. Za njega biti potpun znači
biti potpuno bez uloga. "Ja sam slobodan duh, omenen pojavom ovog malog tijela",
rekao bi Merlin. "Palcem i kažiprstom možeš omeniti sunce, ali zar njegovo svjetlo ne
ispunjava nebo i dalje?"
Odbacivanje uloga koje glumimo osjetljiv je posao, ali nije moguće ući u čarobnjakov
svijet ako sebe odrenujete njima. Dakle, kako izgleda ne igrati uloge? Zapravo, to je
vrlo jednostavno. Kada se ujutro probudite, postoji jedan trenutak prije nego što
počnete misliti o svojim obavezama, trenutak kada ste budni, a bez neke odrenene
misli u umu. Tada ste ono što jeste, u najjednostavnijem ste obliku svijesti.
Ovaj doživljaj jednostavnosti ponavlja se tokom dana, ali ga malo ljudi zapaža jer
smo se navikli poistovjećivati s procesom mišljenja. I mišljenje dolazi i odlazi tokom
dana. Menutim, u stvarnosti vi niste ono što mislite. Možda će vam biti teško u to
povjerovati, ali misli u vašoj glavi ne pripadaju vama - one pripadaju vašem imenu i
ulogama koje ste na sebe preuzeli. Ako ste žena koja misli o svom djetetu, kako mu
je u školi, što mu pripremiti za večeru i tako dalje, to nisu vaše misli. To su majčine
misli. Ako tokom svog lječničkog radnog vremena razmišljam o dijagnozama,
lijekovima itd., o tome zapravo razmišlja liječnik. Naravno, majka i lječnik su korisne
uloge, ali i one će se završiti i jednog dana svatko od nas će se suočiti sa zagonetkom
"Tko sam ja?", na koju nema odgovora bez obzira na to kako dobro glumili
svoje uloge. Menutim, ako želite, za djelić sekunde možete skliznuti iza uloge. Kada
čitate ove stranice obratite pažnju na onoga tko čita. Ili kad slušate muziku, okrenite
se onome tko sluša. Ili, ako vidite dugu, uhvatite i pogled na onog tko gleda.
U svakom od tih slučajeva, odmah ćete osjetiti svjesnost koja je budna, pažljiva,
neuključena, tiha a ipak intenzivno živa. Što ste zapravo učinili? Prekinuli ste čin
promatranja da biste vidjeli promatrača. Ovaj trik pruža vam uvid u apsolutnu
sigurnost postojanja, jer iznad svakog promatranja nalazi se nepromjenljivi
promatrač. Taj vidovnjak je bezvremeni činitelj svakog doživljaja ograničenog
vremenom. Taj vidovnjak - to ste vi. Ako ste snažno poistovjećeni sa svojim
ulogama, zamisao o bezvremenosti mogla bi biti zastrašujuća. Bezbrojni ljudi bivaju
uništeni kada izgube svoj posao, kada im djeca odrastu i napuste dom, kada im umre
voljeni partner. Njihovo "ja" tako je ograničeno imenima, oznakama i ulogama da nisu
imali vremena pronaći tko su zapravo oni. To što smo u potpunosti obični ljudi čini
nas potpuno stvarnim. Stvarnost se ne može odrediti, može se samo doživjeti. Budite
svjesni onih kratkih trenutaka tokom dana kad doživljavate svoje osnovno jastvo iza
disanja, osjećaja ili osjeta. Prije nego što sutra iskočite iz kreveta, pokušajte uhvatiti
trenutak čistote i jednostavnosti prije nego što um počne čavrljati. Ovo mirno, tiho,
bezimeno stanje vrlo je ugodno. Ne može se dodirnuti mišljenjem, govorom ili djelom.
To je dvorac koji nijedna vojska nikad neće osvojiti i koji čuva riznicu u kojoj su
pohranjena prava životna bogatstva.
Pouka peta
Čarobnjaci ne vjeruju u smrt. U svijetu svijesti sve je živo. Nema ni početaka ni
završetaka. Čarobnjaku su oni samo mentalne konstrukcije.
Da biste bili potpuno živi, morate biti mrtvi za prošlost. Molekule se razgranuju i
odlaze, ali svijest preživljava smrt materije na kojoj jaše.

"Sada doni i sjedi pored mene", rekao je Merlin. "Što misliš o poslu koji si obavio?"
"Bio je besmislen", eksplodirao je Arthur. "Točno, a to je slučaj s većinom ljudskih
napora. Menutim, besmislenost se ne otkriva sve dok ne bude prekasno, nakon što je
sve obavljeno. Kada bi živio unatrag u vremenu, vidio bi da je kopanje besmisleno
i uopće ne bi ni počeo."

Čini se da je za čarobnjaka dan kada je ronen dan kada odlazi
s ovoga svijeta, uz pretpostavku da uopće odlazi. Da bi se riješio ovaj paradoks,
potrebno je razumjeti vrijeme onako kako ga doživljava čarobnjak. "Vi smrtnici ste
uzeli svoje ime od smrti", rekao je Merlin u kristalnoj pećini. "Da ste vjerovali kako ste
stvorenja života nazvali biste se besmrtnicima." "To nije pošteno", protestirao je
Arthur. "Mi nismo izabrali smrt. Ona nam je nametnuta." "Ne, na nju ste se jednostavno
navikli. Svi vi starite i umirete zato jer vidite druge kako stare i umiru. Odbaci tu
staru naviku i više nećeš biti zarobljen u mrežu vremena." "Odbaciti smrt? Kako se to
radi?" želio je znati Arthur. "Za početak, vrati se do izvora svoje navike. Tamo ćeš
pronaći odreneno pogrešno razumijevanje zbog kojeg si uvjeren da si smrtan.
Pogrešno razumijevanje nalazi se u korjenu svakog pogrešnog uvjerenja. Zatim
pronani grešku u svojoj logici i ukloni je. Sve je to vrlo jednostavno."

Ukloniti kletvu
zahtjeva pomak identiteta od onog vezanog vremenom do onog bezvremenog. Zato
se čarobnjak otiskuje na put otkrivanja istine o vremenu. To je prava istina o priči da
je Merlin živio unatrag u vremenu. Želio je slijediti vrijeme unatrag do njegovih
korjena.

Kad je Einstein dokazao da je vrijeme
relativno, zapravo je uklonio pravolinijsku zamisao o vremenu - dokazao je da vrijeme
ima sposobnost ubrzavanja ili usporavanja. Osim što je pomalo i izgledao poput
Merlina, Einstein je moguće skliznuo u svijet čarobnjaka kada mu je na um pala takva
začunujuća zamisao. Einstein je govorio da je mogao osjetiti teoriju relativnosti,
puno prije nego što ju je mogao matematički dokazati.
Svi mi doživljavamo vrijeme kao relativno, prilagodljivo - radostan doživljaj će ga
ubrzati, bolan će ga usporiti. Dan proveden u ljubavi proleti poput sekunde, jutro u
zubarskoj stolici traje poput vječnosti.

ako na svemir gledate kao na skladište
energije, ništa nikad ne umire, jer se energija ne može uništiti. U obliku energije i vi
ćete uvijek biti ovdje. "Ali ja ne želim biti energija", usprotivio se Arthur suočen s
ovom logikom. "To je tvoja fatalna pogreška", istaknuo je Merlin. "Budući se poistovjećuješ
s tijelom, smatraš da ti je potreban oblik. Energija je bezoblična, pa smatraš
da to ne možeš biti ti. Menutim, samo sam želio reči da energija nije ronena; ona
nema početka ili kraja. Sve dok ne prestaneš o sebi misliti kao da imaš početak,
nikad nećeš pronaći svoj besmrtni dio koji, ako ne umire, mora biti neronen."
Vidjevši dječakovo snuždeno lice, Merlin je rekao toplije: "Ne kradem ti tijelo da bih te
uvjerio da si bezobličan. Potrebno je samo vidjeti bezoblično u svakom obliku i imat
ćeš besmrtnost usred smrtnosti." Molekule nastaju i razgranuju se vraćajući se u
prvobitnu atomsku kašu. Menutim, svijest preživljava smrt molekula na kojima jaše.
Ono što je jednom bilo paket energije u sunčevom zraku pretvara se u list da bi na
kraju otpalo i pretvorilo se u tlo. Promjena stanja slama mnoge granice. Sunčev zrak
je nevidljiv, a list i zemlja su vidljivi. List je živ i raste, a zrak to ne čini. Boje lista,
zraka i tla različite su, i tako dalje. Menutim, svi ti preobražaji postoje kao mentalne
konstrukcije. Stvarna energija u sunčevom zraku uopće ne doživljava promjenu - to je
stalna igra fotona i elektrona koja se nalazi u svemu bez obzira na to zapažamo li mi
tu pojavu kao živu ili mrtvu.

Uzmite nekoliko listova papira i idite u
prostoriju u kojoj vam nitko neće smetati. Sjedite, uzmite u ruke olovku i prislonite je
na papir, te obećajte sebi da nećete prestati pisati pet minuta. Napišite rečenicu: "Ja
se bojim ..." i završite je kako god želite. Zatim, nepodižući olovku s papira, napišite
iste riječi ponovo i završite rečenicu onim što vam padne na um. Tijekom tog posla
dišite sporo i ravnomjerno bez pauze izmenu udaha i izdaha. To se ponekad naziva
kružnim disanjem u kojem su udisaj i izdisaj povezani. Namjerno disanje na taj način
od drevnih se vremena smatralo načinom za prevladavanje inhibicija svjesnog uma.
Bez ove tehnike bilo bi mnogo teže dosegnuti nesvjesno stanje straha. Kružno dišući,
bez zastoja izmenu udisaja i izdisaja, ponovo i ponovo dovršavajte istu rečenicu: "Ja
se bojim", i nemojte podizati olovku s papira. Kada jednom budete sebi dopustili da
pišete o svojim skrivenim strahovima, bit će vam se teško zaustaviti. Ako ovu vježbu
provedete slobodno, dozvoljavajući svojim mislima da lete bez kontrole, otkrit ćete
mnoge čudne i neočekivane asocijacije na strah. Ti će neočekivani strahovi sa
sobom donijeti i druge osjećaje, ne samo strah već i ljutnju, tugu i veliko olakšanje.
Mogle bi poteći i suze. Neka se sve to dogana, ali uvijek se vraćajte disanju i ne
podižite olovku s papira dok ne završite. Ipak, upozorenje: ako se počnete osjećati
previše neugodno, stanite. Dobro je poslije vježbe leći i odmoriti se i na taj način
povratiti ravnotežu. Čini mi se da je ova vježba najdjelotvornija prvi put, ali može se i
ponoviti kad god to želite.
Kakve to ima veze sa čarobnjakovim stavom u vezi sa besmrtnošću? Mogli bismo
reći da je pet minuta posvećenih strahu poput uklanjanja jednog sloja u sistemu
uvjerenja. Besmrtnost je suština ljudskoga života, ali je zarobljena u mnogim
slojevima suprotnih uvjerenja. Ta se uvjerenja aktualizuju u svakodnevnom životu -
mi živimo naše strahove, želje, snove, nesvjesne asocijacije i, na kraju, naše
najdublje uvjerenje da moramo umrijeti. Racionalni um će vjerojatno braniti to
stajalište tvrdeći da je smrt prisutna svuda u prirodi. Ali Merlin bi rekao: "Pobliže
razmotri svoje racionalne sumnje. Iza sumnji je onaj koji sumnja, iza onog koji sumnja
je onaj koji misli, iza onog koji misli je čista svijest koja mora biti svjesna prije nego
što je nastala bilo kakva misao. Ja sam ta svijest. Besmrtan sam i imun na vrijeme.
Nemoj samo razmišljati o meni, prosunujući hoćeš li me prihvatiti ili odbaciti. Zaroni
unutra, oljušti slojeve sumnje. Kada se na kraju sretnemo, znat ćeš tko sam. I tada,
moja besmrtnost neće biti samo zamisao već stvarnost koja se živi."
Pouka šesta
Čarobnjakova svijest je polje koje je svuda. Struja znanja sadržana u tom polju
vječna je i teče zauvijek. Vijekovi znanja sažeti su u trenucima otkrovenja.
Živimo poput valova energije u ogromnom oceanu energije.
Kada se ego povuče, omogućava pristup potpunom sjećanju.

Ti si biće iskustva koje se stalno
pretvara u sjećanje. Kad kažeš 'Ja' pri tome misliš na taj jedinstveni skup doživljaja –
privatnu povijest koja ne pripada nikome drugom. Ništa nije tako osobno kao što su
to sjećanja. Ti i ja hodali smo odvojenim putevima, iako smo hodali zajedno. Nije
moguće da, pri pogledu na cvijet, nas dvojica imamo isto iskustvo. Drugoj osobi
zaista se ne može prenijeti ni jedna suza, ni jedan osmijeh." Kad je Merlin završio,
Arthur je bio uznemiren. "Kada tako govoriš izgleda mi da je svatko potpuno sam",
rekao je dječak. "Ne činim to ja", odgovorio je Merlin. "Ego nas čini usamljenim,
smještajući nas u svijet u koji nitko drugi ne može ući." Vidjevši kako je njegov učenik
uznemiren, Merlin je rekao mekšim glasom: "A ipak se ego može povući. Doni sa
mnom." Ustao je i odveo Arthura iz pećine. Zora još nije svanula. Bio je mrak, a nebo
je još uvijek bilo puno zvijezda. "Što misliš, koliko je daleko ona zvijezda?" pitao je,
pokazavši u smjeru Velikog psa. Bila je sredina ljeta, pa je Sirijus bio sjajan i nisko na
horizontu. "Ne znam. Pretpostavljam da je dalje nego što bih mogao izmjeriti ili uopće
zamisliti", odgovorio je Arthur. Merlin je odmahnuo glavom. "Uopće nije daleko.
Razmisli o slijedećem: ako vidiš zvijezdu, u tvoje oko je ušao zrak svjetla, zar ne?
Svjetlo stalno teče od nje do tebe, poput mosta od svjetla. Što je zvijezda ako ne
svjetlo? Dakle, ako je svjetlo i tamo i ovdje, a takone i izmenu, nema odvojenosti
izmenu tebe i zvijezde. Ti si dio istog jedinstvenog polja svjetla."
"Ali zvijezda izgleda vrlo daleka. Na kraju, ne mogu je izvaditi iz neba", pobunio se
Arthur. Merlin se nasmijao. "Odvojenost je samo privid. Čini ti se da si odvojen od
mene i drugih ljudi jer tvoj ego zauzima stajalište da smo odvojeni i sami. Ali
uvjeravam te, ako povučeš svoj ego, ugledat ćeš kako si okružen neograničenim
poljem svjetla koje je svijest. Svaka tvoja misao nastala je u ogromnom oceanu
svjetla i njemu se vraća, zajedno sa svakom stanicom tvog tijela. To polje svjesnosti
je svuda, to je nevidljivi most do svega drugog što postoji. Dakle, nema ničeg u tebi
što nije dio svakog drugog čovjeka osim ako na to gleda ego. Tvoj je posao da
nadrasteš ego i zaroniš u univerzalni ocean svijesti."

ego se prihvatio odabiranja i odbacivanja doživljaja. Rezultat
toga je izolacija, jer ako biramo i odaberemo stvaramo procjep. Izmenu vas i nečega
što ste odbacili nastaje procjep.

Pod egom se misli na osjećaj osobnog "Ja" koji nije djeljiv s drugim ljudima.

Takvo je sjećanje - živu pojavu pretvara u mrtvu sliku. Ali, ako sam te sposoban
svakog dana zaboraviti, tada ću se ujutro probuditi i vidjeti te iznova. Vidjet ću pravog
tebe, bez starih, iznošenih slika."
Povući ego znači povući sjećanja. Kada to učine, ljudi više nisu izolirani. Individualni
um sužava našu svjesnost, kao kada bismo u svijet virili kroz ključaonicu.
U čarobnjakovom svijetu, svatko dijeli istu univerzalnu svijest. Ona teče zauvijek i
obuhvaća sve misli, sve osjećaje i sve doživljaje. "Sve dok si jedna osoba", poučavao
je Merlin, "ti si poput kapi u oceanu. Kada si dio univerzalne svjesnosti, ti si cijeli
ocean." "Da li se kap tada jednostavno rastopi i izgubi u oceanu?" pitao je Arthur.
"Ne, individualnost se nikada ne zasjenjuje, čak ni u iskustvu oceana svijesti",
uveravao ga je Merlin. "Možeš biti oboje, i ti i sve u isto vrijeme. Izgleda tajanstveno,
ali tako je."

Svi se mi držimo sjećanja jer nas ona odrenuju. Da biste okončali odvojenost i
izolaciju morate biti spremni sagledati nestvarnost sjećanja.
Pomislite na nekoga
koga dobro poznajete - svog muža ili ženu, ronaka ili prijatelja. Prizovite u sjećanje
sve detalje u vezi s tom osobom i zapitajte se što zaista znate o njoj? Neka to bude
više od golih činjenica poput boje očiju, težine, posla ili adrese. Umjesto toga,
razmislite o osobnim karakteristikama, onome što vam se na toj osobi svina ili ne
svina, o menusobnim odnosima, itd. Kada završite s ovom vježbom mogli biste
pomisliti da ste nacrtali točan portret te osobe. Ipak, sve čega ste se prisjetili dolazi iz
vašeg sjećanja, pa ste, dakle, zapravo opisali svoju točku gledišta. Ista osoba mogla
bi se potpuno drugačije opisati s drugog stajališta. Ono što se svina vama, ne svina
se drugima, ono što vi pamtite, netko drugi će potpuno zaboraviti. Nije potrebno puno
analize da biste shvatili da je sve što ste opisali potpuno relativno. Čovjek koji je za
vas visok, za nekog drugog je nizak ili prosječan; težina može postati lakoća, svijetla
kosa tamna, prijatelj neprijatelj, i tako dalje. Zapravo opisujete svoju točku gledišta, a
ne osobu. Štoviše, vaše iskustvo s tom osobom je jedinstveno vaše, zbog čega je
vaš opis još subjektivniji. Ako se sve što ste mislili da znate o toj osobi okrenulo tako
da zapravo indirektno govori o vama, očigledno je da sjećanja izoliraju.
Osobnim načinom na koji gledamo na njega, zapravo cjepkamo svijet, stvaramo
zaklone u koje se sklanjamo i u koje nitko u potpunosti ne može ući. Vaše gledište ne
može se nazvati stvarnim jer je potpuno relativno. Stvarnost ne ovisi o točci gledišta,
ona jednostavno jeste. A većina nas, boraveći u svom privatnom svijetu, ne uspostavlja
često kontakt sa stvarnošću. Nestvarnost je boravište osjetila; stvarnost je
boravište čarobnjaka. Potrebno je pogledati iza zavjese sjećanja da biste otkrili pravo
tkanje stvarnosti.

Pouka sedma
Kada se vrata percepcije počnu raščišćavati vidjet ćete nevidljivi svijet - svijet
čarobnjaka. U vama postoji izvor pročišćenja i preobražaja koje možete piti.
Pročišćenje se sastoji od uklanjanja otrova iz života: otrovnih osjećaja, otrovnih misli i
otrovnih odnosa. Sva živa tijela, materijalna i ona finija, sastoje se od energije koja se
može direktno vidjeti.

Kada smo budni naša je pažnja tako privezana za izgled i zvuke materijalnog svijeta
da je lako pogriješiti i pretpostaviti da je fizičko tijelo jedino tijelo koje imamo.
vaše emocionalno tijelo je živa povijest
onoga što volite i što ne volite, a takone i vaših strahova, nada, želja i tako dalje.
Kada bi vaše emocionalno tijelo moglo samo ući u sobu, vaši bi vas prijatelji odmah
prepoznali jer emocionalno tijelo čini veliki dio vašeg identiteta. Postoje i druga tijela,
takone nevidljiva, koja suučestvuju u vašoj jedinstvenosti. Postoji tijelo znanja koje s
vama raste od ronenja - nazovimo ga mentalno tijelo. Znanje je tananije od osjećaja
jer je sačinjeno od apstraktnih zamisli. Ali još su tananiji razlozi zbog kojih živite, vaša
duboka uvjerenja o životu i njegovoj prirodi - to je smješteno u uzročnom tijelu, onom
vašem dijelu kojim shvaćate suštinu postojanja. Tu se nalazi najdublje sjeme
sjećanja i želja. Sva ta tijela su jedinstvena. I u ovom slučaju, kada bi vaše mentalno
ili uzročno tijelo samo ušlo u sobu, odmah biste mogli biti prepoznati. Dakle identitetvaš
osećaj da ste "Ja"- nastaje iz vaše svijesti o tim tijelima. Čarobnjak zna da se taj
sjaj kreće od tananijeg do grubljeg. "Ja" s kojim se poistovjećujete stvoreno je najprije
vašim uvjerenjima i razlozima za život (uzročno tijelo), što stvara ideje (mentalno
tijelo) i osjećaje (emocionalno tijelo). Tek na kraju tog redosljeda fizičko tijelo dobija
impuls života. Kao što je Merlin rekao: "Smrtnici vjeruju da su tjelesni strojevi koji su
naučili misliti. Zapravo, oni su misli koje su naučile kako da stvore tjelesni stroj."

kada spavaš obavljaš puno više posla
nego što sam ikad vidio da radiš kada si budan"

"Kada spava, tvoje
se fizičko tijelo odmara i obnavlja. Kada sanja, tvoje emocionalno tijelo ostvaruje
svoje želje, strahove, nade i fantazije. Tvoje uzročno tijelo vraća se u svijet svjetla,
koji neki ljudi smatraju nebom. Drugi ga, menutim, vide u trenucima iznenadnih
riješenja problema ili u trenucima uvida koji se pojavljuju iz vedra neba. U svakom od
tih slučajeva radi se o podešavanju usklanenosti izmenu tvojih tijela. Najkreativniji čin
koji ćeš ikad poduzeti je ovaj čin stvaranja sebe. On se odvija na nebrojenim nivoima,
vidljivim i nevidljivim. On koristi svu inteligenciju svemira, sažimajući milijarde godina
znanja u svakoj sekundi života.

Tijelo
je izgraneno od nevidljivih apstrakcija koje se nazivaju informacija i energija - obe su
sadržane u DNK. Menutim, čarobnjak boravi dublje u nevidljivom svijetu znajući da
su vaša najdublja uvjerenja najsnažnije stvaralačke sile. Vaše tijelo izraslo je crpeći
impuls života sadržan u DNK. Bez tog impulsa, informacija i energija su nepokretne.
Slično tome i vaše emocije i misli teku u svijet iz nevidljivih impulsa inteligencije koji
čine vaše najtananije tijelo, uzročno tijelo. Čarobnjaci tvrde da je razlog zbog kojeg
noću spavamo taj što na taj način usklanujemo sva ta tijela nakon aktivnosti i
budnosti. Ali najtananiji posao se obavlja u čistoj tišini. Slijedeći put kada primjetite
trenutak tišine u kojem nije bilo misli, želja ili osjećaja, nemojte ga propustiti. Vaša
svjesnost skliznula je u pukotinu izmenu tjelesnog, emocionalnog, mentalnog i
uzročnog tijela. U dubokoj tišini vraćamo se krajnjem uzroku, čistom Bitku. Tu se
suočavate, licem u lice, s maternicom stvaranja, izvorom svega što je bilo, jeste ili će
biti; i to ste jednostavno Vi.
Pouka osma
Moć je mač s dvije oštrice. Moć ega traži kontrolu i dominaciju. Moć čarobnjaka je
moć ljubavi. Sjedište moći je unutarnje jastvo. Ego nas prati poput tamne sjene.
Njegova moć je otrovna, čini nas ovisnim i, zapravo, destruktivnim.
Vječni sukob moći završava u jedinstvu.
"Poput svijeće koja je pred suncem nevidljiva i tvoj
će ego nestati pred sveobuhvatnom silom ljubavi. Poput gorkog okusa koji više ne
možeš osjetiti kada ga ispere voda, pomiješana s ljubavlju, gorčina tvog života postat
će slatka poput svježe izvorske vode. I poput plijena kojeg odnosi orao, tvoja će
samovažnost postati bljesak u oku ljubavi koja će te pojesti."

Moć ljubavi je moć čistoće.
Sve dok se ljutiš, ne možeš stvarno voljeti. Sve dok imaš
sebični ego, ne možeš stvarno voljeti." "Dakle, mogu li ikad uopće voljeti?" upita
Arthur znajući da često osjeća strah, ljutnju i sebičnost. "Ah, to je misterija",
odgovorio je Merlin. "Kako god nečist bio, ljubav će te potražiti i raditi na tebi sve dok
ne budeš mogao voljeti."

Čarobnjaci smatraju da je ona zrak koji udišemo, da kruži svakom našom stanicom.
Iz svog univerzalnog izvora, ljubav prožima sve. Ona je konačna moć, jer bez prisile
privlači sve i svakog.

Prava životna moć je
unutarnja. Biti sposoban vidjeti svijet u svjetlu ljubavi, a to dolazi samo iznutra, znači
živjeti bez straha u miru koji se ne može uznemiriti. U ljubavi postoje mnoge tajne
koje su ljudima skrivene. Da bi dobio ljubav, moraš je najprije dati. Da bi bio siguran
da te druga osoba voli neuvjetovano i sam moraš ukloniti uvjete. Da bi naučio voljeti
drugog čovjeka, najprije treba voljeti sebe. Sve to izgleda očigledno. Zašto se, dakle,
ne ponašamo tako? Čarobnjakov odgovor je da je ljubav potrebno otkriti, ukloniti
slojeve ljutnje, straha i sebičnosti koji je prekrivaju poput starog oklopa. Da biste imali
život pun ljubavi, pročistite onaj koji vodite. Nema ispravnog ili pogrešnog pristupa
ljubavi. "Osoba koja očajnički traži ljubav", rekao je Merlin, "podsjeća me na ribu koja
očajnički traži vodu."

u svemu tome, čarobnjak bi rekao da su ove izjave u najboljem slučaju nepotpune.
"Svaka ljubav koju vi smrtnici odredite mora izblijediti i nestati", rekao je Merlin. "Vaša
takozvana ljubav dolazi i odlazi. Kreće se od jednog objekta želje do drugog.

Budući
da je ljubav unutarnja sila, ona se prvo zapaža unutra i usmjerena je prema sebi.
"Smrtnici dobiju groznicu od ljubavi, nemirni su i napeti", rekao je Merlin. "Ako ne
mogu imati svog voljenog ili voljenu misle da će umrijeti. Menutim, zbog ljubavi se ne
može biti nemiran, ne zbog prave ljubavi, jer ona nikada ne traži nekog izvan.
Najpoželjniji dragi ili draga je samo produžetak nas samih. Ljubav za koju smatraš da
ćeš je dobiti od drugih samo otkriva ograničenja u tvojoj vlastitoj svijesti.

"Jednoga dana, kad prone ova nemirna groznica ugledat ćeš u svom srcu malo
svjetlo. Najprije će biti poput iskre, zatim plamička i na kraju ogromne lomače. Tada
ćeš se probuditi i plamen će obuhvatiti Sunce, Mjesec i zvijezde. U tom trenutku, u
svemiru neće biti ničeg osim ljubavi, a ona će ipak boraviti u tvom srcu."

Vijekovima je čovjek promatrao
ovu scenu i razmišljao o njenom nevjerojatnom ustrojstvu i ljepoti. To je savršen
primjer prirodne urenenosti - gledajući u noćno nebo možemo vidjeti tok vremena
tokom milijardi godina i svaki mali korak u životu svemira, od nastanka prvog atoma
vodika do oblikovanja zvijezda i pojave DNK. Ništa nije izgubljeno u tom ogromnom
rasponu vremena; svaki komadić energije i informacije razvio se na takav način
da biste vi, promatrač, mogli gledati u kozmos koji je živa slika cijele vaše prošlosti.

Pouka deveta
Čarobnjak živi u stanju znanja. Znanje upravlja svojim ispunjenjem.
Polje svijesti organizira se oko naših namjera. Znanje i namjera su sile. Ono što
namjeravate mijenja polje u vašu korist. Namjere sažete u riječi imaju čarobnu snagu.
Čarobnjak ne pokušava riješiti tajnu života. On je tu da je živi.

svaka riječ sadrži i znanje i namjeru.
Najbogatije riječi otvaraju skrivene prolaze značenja i znanja. Menutim, drugo
obilježje riječi, namjera, još je moćnija.

Zaista je istina da svi mi koristimo riječi da bismo utisnuli u sebe navike pomoću kojih
život prolazi nesvjesno. Već smo spominjali poistovjećivanje s imenima i etiketama -
naravno, sve su to riječi. Menutim, koje će nam riječi pomoći ukloniti stare navike i
ograničena poistovjećivanja? Ako svaka riječ stvara utisak u umu, je li onda svaka
riječ ograničavajuća? "Paradoks riječi je", rekao je Merlin, "da ih morate
upotrebljavati da bi se disciplinirali i obučili. Hodanje, govorenje, čitanje - sve to dijete
mora naučiti. Majka i otac moraju obučiti dijete na način na koji to svijet zahtjeva, a to
je putem riječi. Problem je u tome što riječi nose i psihološko značenje. Roditelji
primjenjuju riječi da bi djetetu prenijeli osjećaj dobrog ili lošeg, ispravnog ili
pogrešnog. Najsnažniji izrazi su riječi da i ne. Ova dva sloga stvaraju granice ili ih
uklanjaju. Sve ono što mislite da možete učiniti je da, skriveno negdje unutra, obično
ono da koje je izgovorio roditelj ili učitelj negdje u prošlosti. Sve ono što mislite da ne
možete učiniti je ne koje se unutar vas skriva na isti način, a došlo je vjerojatno iz
istog izvora. "Zašto je to paradoks?" pitao je Arthur. "Zato jer, iako nam riječi govore
tko smo, mi smo ipak više od onog što one mogu reći.
Bez obzira na to kakvu kletvu prenose riječi, ljudi se ipak mogu promijeniti. Snaga
riječi sposobna je stvoriti nešto novo, a ne stvara samo ograničenja." Čarobnjaci
upotrebljavaju riječi da bi stvarima kojima smo mi navikli reći ne, rekli da. Na
jednom nivou to čini i ova knjiga - tka novi svijet značenja da bi zamijenila stara
značenja s kojima smo odrastali. Menutim, tu postoji i veća misterija. Riječi izražavaju
znanje i namjeru: dakle, oblikovanje namjere riječima prvi je korak da se ona ostvari.

"Smrtnici i čarobnjaci nisu tako različiti kao što bi mogao misliti", rekao je Merlin. "
jedni i drugi šalju želje u polje očekujući odgovor, ali u slučaju smrtnika poruke su
nejasne i zbunjene; u slučaju čarobnjaka, one su kristalno jasne. Nijedna namjera se
ne zanemaruje, ali možda ima prepreka za njeno ispunjenje jer je u njoj skriveno
mnogo sukoba – svi sukobi ljudskoga srca."

Da biste to učinili, potrebno je najprije ukloniti naviku mišljenja na način koji
sprečava svemir u ispunjavanju vaše želje. Zamislite da je vaš um radio predajnik koji
bombardira polje svjesnosti porukama. Ako sjednete i tiho promatrate svoj um, vidjet
ćete da je pun izmješanih signala. Istovremeno sumnjamo u ono što želimo postići;
osoba kakva bismo željeli postati možda i nije ono što uistinu želimo, itd.
Um je jednostavno pun besmislenih ponavljanja. Procjenjuje se da je oko 90 % misli
koje netko pomisli odrenenog dana jednako onima prethodnog dana. To je zato jer
smo bića navike, brige i opsesije. Na kraju, um je pun nesvjesne statike koja seže
unatrag do samog početka dječjeg sjećanja. Možda obraćate pažnju samo na svoje
svjesne, voljne misli, ali vaš nesvjesni um brblja u pozadini pun neispunjenih nada,
starih strahova i želja, ukratko, ispunjen svim onim što se u prošlosti nije ispunilo.
Namjere su jednostavno želje, a želje su povezane s vašim potrebama. Dakle, sva ta
aktivnost uma koja se nije ispunila sastoji se od starih potreba koje se nisu
zadovoljile. Tisuću puta u prošlosti pomislili ste: "Ja želim", ili "Ja bih htio", ili "Nadam
se", ali ništa se nije dogodilo ili se dogodilo ono što niste željeli. "Volio bih kada bih
mogao isprati tvoj mozak", promrmljao je jednom Merlin kad se Arthur ponašao na
posebno nejasan način. "Tvoje misli bi trebale imati jasan tok; a umjesto toga, u glavi
ti je rat." "Zašto ne možeš isprati moj mozak?" pitao je bezazleno Arthur. "Jer svi i
sve u njemu si ti," prosiktao je Merlin. "Pretvorio si se u sve te stare sukobe koji se
ponavljaju, a oni neće nestati dok se ne promijeniš."
Prvi korak prema promjeni je prepoznavanje. Prepoznajte da se bar nekoliko nada i
želja ostvarilo. Neočekivano, bez vašeg truda, netko vas je nazvao baš kada je vama
bilo potrebno da razgovarate; pomoć je došla iz nevidljivih područja; stigli su odgovori
na molitve. Sve se to dogana u polju. Kada imate namjeru i kada je pošaljete u
univerzalnu svjesnost, zapravo se obraćate sami sebi u drugom obliku. Kao pošiljalac
poruke, vi ste pojedinac koji živi ovdje, u vremenu i prostoru. Ali, vi ste takone i
primatelj poruke, prerušeni u više jastvo koje je nadreneno vašem prostorno vremenskom
identitetu. Štoviše, vi ste i medijum kroz koji je poruka poslana, sama čista
svjesnost.
svakoga dana odvojite malo vremena da biste razmotrili sadržaj
svog uma. Čin zapažanja, iako vrlo jednostavan, jedna je od najmoćnijih metoda za
stvaranje promjene. Ono što ne vidite ne možete ni promijeniti.

"Bog ne prosunuje, to čini samo um". Ispunjenje svih želja je ono
što Bog želi svakome. To je naše prirodno stanje jer smo mi stvaratelji svoje
stvarnosti.
Pouka deseta
Svi mi imamo zasjenčeno jastvo koje je dio naše stvarnosti. Sjena nije tu da nas
povrijedi već da ukaže na mjesto gdje smo nepotpuni. Kada prihvatimo sjenu
možemo je iscijeliti. Kada je sjena iscijeljena pretvara se u ljubav. Kada budemo
mogli živjeti sa svim našim suprotnostima, živjet ćemo, poput čarobnjaka, naše
potpuno jastvo.

"Sa svim tim ljudima koji se bore za tvoje tijelo zaista je
čudno što se osjećaš usamljen.

"Ne možeš postati čarobnjak sve dok ponovo ne počneš razmišljati kao dijete", rekao
je Merlin. "Kako razmišlja dijete?" pitao je Arthur. "U prvom redu, osjećajući. Dijete
osjeća kad je gladno ili pospano.

Dijete je naučilo sumnjati u svoje vlastite instinkte. Unutarnji impuls "to je ono što
želim" pretvara se u pitanje: "Da li je ispravno da to želim?"

"Nisam znao da svi vi smrtnici radite isti
posao." "Radimo li?" pitao je Arthur. "Kakav bi to posao mogao biti?" "Čuvar zatvora",
odgovorio je Merlin, odbijajući reći bilo što više o tome.

Jednostavno slušaj. Kao svi zatvorenici i ono piše poruke po
zidovima ćelija."

Okončati unutarnji rat znači završiti sukob izmenu svih svojih ličnosti. Moguće je
osloboditi zasjenčeno jastvo njegovog tereta potisnutih energija iz prošlosti i na taj
način stvoriti uvjete za unutarnji mir, jer strah od povrede je taj zbog kojeg vaši
unutarnji glasovi ne vjeruju jedan drugom. Menutim, ne možete početi uklanjati ove
unutarnje napetosti sve dok ne saznate od čega su načinjene vaše ličnosti.
Ličnost je uvek načinjena od istog materijala neke stare energije pridružene sjećanju.

Kritika ili nepravedna kazna zadržat će se u nama ponavljajući
svoj scenario uvijek iznova sve dok slijedeći put neka druga energija, na primjer,
energija pravilnog postupka i pohvale, ne izrazi svoju točku gledišta. S ovim potisnutim
energijama možete lako stupiti u kontakt. Sjedite u tihu sobu. Lagano dišite.
Zatim, bez promjene u ritmu disanja, obratite pažnju na lagani ritam i tok disanja.
Nemojte ići dalje sve dok vam disanje ne bude ugodno i smireno. Kad se to dogodi,
pokušajte se prisjetiti izuzetno neugodnog doganaja iz svoje prošlosti, doganaja u
koji su uključeni snažni negativni osjećaji poput sramote, poniženja ili krivice. Recimo
da su vas uhvatili kako varate na testu ili kradete. Nije bitno da li je doganaj bezazlen
ili ozbiljan, u ovom trenutku u potrazi ste za osjećajima koji su u vezi s njim. Prizovite
jasnu sliku tog doganaja u svoj um i osjetite ono što ide s njim. Sada obratite pažnju
na svoje disanje - ono više neće biti lagano. Ovisno o vrsti osjećaja koje ste prizvali,
vaše disanje će biti intenzivno ili površno, možda ćete čak dahtati ili zadržavati dah.
Ove promjene odraz su činjenice da je disanje vjerno ogledalo procesa mišljenja, a
posebno emocija kojih se sjećamo. Ono što doživljavate su tri komponente o kojima
smo govorili: sjećanje, energija i vezanost. Kada se one spoje, eto početka
podličnosti. Sve podličnosti žele isto: izraziti se kroz vas. Dijete koje plače, usamljeno
dijete, frustrirani adolescent, ljubavnik koji se nada, ambiciozni radnik svi oni žele
živjeti svoj život kroz vas. I to čine, naizmjenično.

Ako ne osjećate oslobananje
energije u oblicima koje sam upravo opisao, to znači da ih umom zadržavate. Um
se može zaobići promjenom u ritmu disanja: pokušajte disati površno i prilično brzo.
Ovo brzo, površno i ritmično disanje smetat će svjesnom umu i omogućiti će energijama
da ga zaobinu. Na taj način možete disati minutu ili dvije, ali ne duže, jer
oslobananje može postati prejako. Ova vježba može se ponoviti da bi "izdahnuli"
stare potisnute energije, ali je takone vrlo korisna u neutraliziranju novih emocija ili
osjeta koji žele izaći. Poput svih drugih vaših vidova i vaša sjena se želi izraziti i
osloboditi. Prvi korak sastoji se u tome da se pronane prirodan, ugodan način za
uklanjanje negativnih energija, a ne da se pohranjuju u skrivenim tamnicama uma.
Pouka jedanaesta
Čarobnjak je učitelj alkemije. Alkemija je preobražaj.
Kroz preobražaj počinje potraga za savršenstvom. Vi ste svijet.
Kada preobrazite sebe, svijet u kojem živite bit će takone preobražen.
Ciljevi potrage, junaštvo, nada, milost i ljubav naslijene su bezvremenog.
Da biste prizvati čarobnjakovu pomoć potrebno je biti snažan u istini, a ne tvrdoglav u
prosunivanju.

Ja sam taj koji se
želi pretvoriti u zlato."

Alkemija je umjetnost preobražaja. Onako kako je podučavaju Čarobnjaci, alkemija
služi preobražaju smrtnika iz stanja neznanja u stanje prosvjetljenja i blaženstva.
Merlin je rekao: "Alkemija se zbiva svo vrijeme. Nije moguće zaustaviti preobražaj na
svim nivoima života. Tvoj preobražaj je ono što me zanima. U usporedbi s tim,
pretvaranje neplemenitih metala u zlato je trica." Alkemija je potraga, a potraga se
kreće uvijek u istom smjeru - prema savršenstvu. Baš kao što je zlato najplemenitiji
metal jer se ne može pokvariti, savršenstvo ljudskog bića znači život bez patnje, bola,
sumnje i straha. "Ali što ako ljudska bića ne mogu biti savršena? Što ako smo zaista
tako slabi i nesavršeni kako izgledamo?" pitao je Arthur. "Tajna nije u tome kako
izgledamo", odgovorio je Merlin, "već u tome kako duboko smo spremni gledati."
Potraga je osobno putovanje na kojem svaki čovjek korača sam. Ali Merlin je još
puno toga želio reći Arthuru prije nego ovaj otpočne svoju potragu. "Često sam ti
govorio da ova vreća kostiju i mesa nije tvoje tijelo i da ograničena ličnost koje si
svjestan nije tvoje jastvo. Tvoje tijelo je zapravo beskonačno i u jedinstvu sa
svemirom. Tvoj duh obuhvaća sve duhove i nema granica u vremenu i prostoru.
Rad na alkemiji će ti otkriti te istine." Kad je Merlin izgovarao ove riječi, doba
čarobnjaka gotovo da je već bilo prošlo, ustupajući mjesto novom dobu kojim će
vladati razum. Razum smatra da je alkemija nemoguća, a uporedo s procesom u
kojem su čarobnjaci skliznuli u legendu, ljudi su počeli prihvaćati da su ograničeni
životom u materijalnom tijelu unutar uskih granica vremena i prostora. Budući
prihvaćamo da su čvrste pojave stvarne, stvarnost pripisujemo i čvrstoj materiji od
koje smo načinjeni. Isti atomi vodika, dušika, kisika i ugljika stvaraju oblake, stabla,
cvijeće, životinje i naše tijelo, ali se neprestano mijenjaju - u vašem tijelu je
ove godine manje od jedan % atoma koji su tu bili prošle godine. Čak i u
materijalnom smislu nema previše logike reći da smo načinjeni od čvrste materije
kada se u njoj nalazi svijet praznog prostora i stalnog toka. Potraga alkemije počinje
ispod površine atoma i molekula, a iznad pojavnosti i promjene. Još kao dječak
Arthur je žudio za svojom prvom potragom i nadao se da će mu Merlin dati konja i
mapu. Ali Merlin je rekao: "Tamo kuda ideš mape su beskorisne jer se teritorija
neprestano mijenja. Mogao bi s istim uspjehom ocrtati mapu tekuće vode."
Jednom kada prihvatite da niste ništa manje od samog toka života, potraga za
savršenstvom nadilazi bezgranično.

Suština, bitak i ljubav koji sačinjavaju
ljudsko biće posjeduju svoj vlastiti život koji počinje i završava u istoj nevidljivoj
svejsnosti.

Prema aikemičarskoj tradiciji, da bi se stiglo do magičnog proizvoda zvanog život,
potrebno je tajanstveno uskladiti četiri elementa - zemlju, zrak, vodu i vatru.
Neporecivo je da ste načinjeni od zemlje, zraka i vode koji su nastali iz nekog drugog
oblika života, poput hrane. Menutim, vatra koja pokreće ove beživotne materije ne
može se opisati, jer to nije vidjiva vatra, nije čak ni metabolička vatra.
To je vatra preobražaja, čista i jednostavna. Dakle, vi ste preobražaj, onaj koji
preobražava i preobraženo. Vi ste svoj vlastiti alkemičar koji stalno preobražava
tupe, beživotne molekule u živo otjelotvorenje sebe. Radi se o najkreativnijem i
najčarobnijem činu koji ćete ikada izvršiti. Nema granica čudu te alkemije. U svakom
trenutku možete čitati knjigu, variti obrok, stvarati proteine i enzime, pohranjivati
informacije u sjećanje, rasti, disati, osjećati svoju okolinu, zarastati ranu, mijenjati
mrtve stanice, uklanjati viruse i još obavljati bezbrojne druge aktivnosti. Svi se ti
preobražaji mahom odvijaju neopaženo. Alkemičar je nevidljiv, radi iza scene, a
rijetko tko se uopće trudi misliti o tome tko je on ili ona. Njen dom nije vrijeme ili
prostor već ono što je bezvremeno, što je iznad sjećanja.

Čak i bez slike koju
biste promatrali i bez tijela, ostajete ono što jeste – svijest koja promatra i koja ostaje
ista iako se životni prizori stalno mijenjaju.

Pouka dvanaesta
Mudrost je živa i stoga uvijek nepredvidljiva. Red je drugo lice kaosa, kaos je drugo
lice reda. Unutarnja neodrenenost je put do mudrosti. Kada je čovjek u potrazi,
nesigurost će uvijek biti s njim - on će se spoticati, ali nikada neće pasti.
Ljudski rod podvrgava se pravilima.
Rod čarobnjaka ne poznaje pravila - oni teku s prirodom života.

"Ponaša se poput bezglave lopte koja ne zna što će
slijedeće učiniti." "Tako to izgleda kada biće živi potpuno vjerujući Bogu", rekao je
Merlin. "Ono provodi dane slijedeći jedan bezbrižni impuls za drugim nerazmišljajući
o budućnosti, a ipak se, moraš priznati, sasvim dobro snalazi."
Priroda života je takva da sadrži i red i kaos. Iz nereda nastaju obrasci i vraćaju se
natrag u nered.

"Smrt je privid", rekao je Merlin, "ali patnja smrtnika zbog smrti vrlo je stvarna.
Nijedan smrtnik zapravo ne zna što je to smrt, a ipak je se tako boji da se protiv nje
bori svom snagom neshvaćajući kako na taj način stvara ogroman nered i kaos."

"Ja živim bez izbora i nalazim da je takav život mnogo sretniji." "Bez izbora? Ali ti
donosiš odluke baš kao i ja", protestirao je Arthur. Merlin se nasmijao: "Zavarala te
pojava. Pogledaj svoju ruku. Nema sumnje da ona pripada tebi, a ipak ti ne
odlučuješ kako će stanice rasti; nemaš pojma što pokreće mišiće i živce; ne utičeš
svjesno na rast noktiju, niti zacjeljuješ ranu kada se ogrebeš, zar ne?" "Točno, ne
moram raditi ništa od toga." "Drugim riječima, ne radi se o tvom izboru", nastavio
je Merlin. "Te su funkcije predane nevoljnoj strani mozga koja za njih brine
automatski. Na isti sam način i ja predao automatskoj strani svog mozga sve ono
čemu ti posvećuješ tako mnogo vremena - mišljenje, odlučivanje, sjećanje, izabiranje
i prosunivanje; što je samo drugi način da kažem da sam ih predao Bogu." "Čemu ti
onda služi svjestan um?" pitao je Arthur. "Da bih uživao u svijetu i čudu Života.
Ja sam svjedok svega što jeste, a kao predstava, uvjeravam te, ništa nije tako
iznenanujuće, tako lijepo ili tako ispunjavajuće."

Nered je nepredvidljiv i izvan je našeg
nadzora te nas dovodi u stanje stresa. Razmislite o trenucima kad su nered i
neizvjesnost iznenada preuzeli nadzor nad vašim životom: propušteni let aviona, kvar
na automobilu, vijest da je netko koga volite ostao bez posla. U takvim slučajevima,
situacija se gotovo uvijek sredi; nema stvarne opasnosti za vaš opstanak - samo
manja neugodnost. Ipak, vaš je nervni sistem vjerojatno reagirao vrlo snažno,
izražavajući strah i neugodnost jer su vaši planovi propali. Reakcija ega na kaos je
borba protiv njega i nametanje većeg nivoa kontrole. Slijedeći put kada budete
putovali avionom vjerojatno ćete višestruko provjeriti red letenja i krenuti nešto ranije.
Slijedeći put kada se automobilom povezete na put, vjerojatno ćete se pobrinuti da
se isti kvar ne ponovi. Problem je u tome što sav taj trud, briga, planiranje i kontrola
djeluju protiv suštine života. Život obuhvaća red i kaos. Ne možete imati jedno bez
drugoga. Ako želite biti u toku života, ne možete se istovremeno protiv njega boriti.
Zato tragatelj za savršenstvom prihvaća da će njegov put uvijek biti neodrenen, da će
uvijek biti ponešto izvan ravnoteže. "Uloga učenika je da se uvijek spotiče", rekao je
Merlin, "a da nikad ne padne."

"Tvoj je život već organiziran u sebi", rekao je Merlin. "Život teče iz života, pupoljak
se razvija u cvijet, dijete odrasta u čovjeka. Vjeruj u svaki taj stupanj, slavi ga i
dozvoli da ti bez napora done slijedeći."

sve što ste zamislili istinito - vaša se budućnost
ne sastoji od samo jednog već od svih mogućih scenarija. Od sadašnjeg trenutka oni
se šire poput nevidljivih niti.
Život svakog čovjeka baš je takav; samo naš pogrešni osjećaj kontrole želi nametnuti
red tamo gdje može postojati jedino nepredvidljivost. Ego mora preispitati svoje
strahove i prestati s pokušajem kontrole. To je velik dio potrage na koju ste se
zaputili. Ako prihvatite tok života i predate mu se, prihvatit ćete ono što je stvarno.
Jedino kada prihvatite ono što je stvarno moći ćete s tim živjeti u miru i sreći.
Alternativa je borba koja se nikada ne završava jer je to borba s nestvarnim, s
prividom života umjesto sa životom samim.
Pouka trinaesta
Stvarnost koju doživljavate odraz je vaših očekivanja.
Ako svakog dana projektirate istu sliku, vaša će stvarnost svakog dana biti ista.
Kada je pažnja savršena, ona iz kaosa i nereda stvara red.

"ponašamo se u skladu s onim što očekujemo da vidimo, čujemo i dodirujemo.
Svako iskustvo zasnovano je na kontinuitetu, koje njegujemo sjećajući se svega
onako kako je to bilo prošloga dana, prošloga sata ili prošle sekunde. Merlin mi je
rekao da kad bih mogao gledati potpuno bez očekivanja, ništa od onog što smatram
stvarnim ne bi bilo stvarno. Svijet kakvog vidi čarobnjak je stvaran nakon što svane
svjetlo. Naš svijet je sjena po kojoj se spotičemo u mraku."
Čarobnjak se potpuno oslobodio poznatog. Za njega se sloboda nalazi u nepoznatom,
jer štogod je poznato prošlo je i mrtvo. "Znaš li zašto stalno govorim da je tvoj
svijet zatvor?" pitao je Merlin. "Jer što god zamislio um, to mora biti ograničeno. Čim
oko doživljaja omotaš riječi ili ga zatvoriš u misli ili kažeš 'ja znam', iz njega je nestalo
nešto čudesno i nevidljivo. Granice su kavezi; stvarnost je osjetljiva ptica koja drhti u
tvojoj ruci. Zadrži je predugo i umrijet će."
Istina je da je nepoznato vaša karta do slobode, ali je isto tako istina da se ego
osjeća bolje u granicama.

Nema dokaza da je budnost drugačija. "Stvarna" planina ili oblaci ne posjeduju
opipljivu stvarnost izvan slike koja se nalazi u vašem mozgu. Arthur je bio šokiran
kada je Merlin proglasio vidljivi svijet prividom. "Ali ja mogu dodirnuti predmete
oko sebe i opipati ih. Ako udarim glavom o stijenu, dobit ću čvorugu", protestirao je.
"Slike nisu samo vidljive", podsjetio ga je Merlin. "I u snu možeš dodirnuti predmet i
osjetiti potpuni doživljaj." "Pa zašto onda razlikujem budnost i snove? Zašto jedno
zovemo stvarnost, a drugo privid?" "Navika. Kada bi smrtnici preuzeli znanje od
čarobnjaka naučili bi kako da u budnom stanju svijesti čine ono što sada čine u
snovima. Tada bi se granice počele topiti i stvarnost bi te prizvala iz tvog prikrivenog
zatvora."
Svi mi doživljavamo novo i nepoznato, ali malo tko na nepoznato gleda kao na silu
koja nas priziva. Nepoznato posjeduje ključeve za drugačiju stvarnost.

U nišama svog srca potrebno je odlučiti se izmenu poznatog, koje je
ustajalo ali blisko, i nepoznatog, koje je svježe polje svih mogućnosti.
Živeti s poukom znači prijeći granice poznatog. Kada biste mogli zaboraviti sve i ne
očekivati ništa, automatski biste uklonili granice koje vas odvajaju od više stvarnosti.
Ta viša stvarnost izmješana je s onom bliskom koju vidite i kroz koju se krećete
svakoga dana; ništa ih ne razdvaja. Ipak, te dvije stvarnosti mogle bi biti i milionima
kilometara daleko.
Uz naviku i inerciju, strah takone održava stvarnost istom.

Iako poznajete sobu,
napetost je tu, a slično je i sa dnevnim svjetlom, samo što je u tom slučaju strah
zakopan malo dublje. Umjesto da nas plaši mrak, potrebno nam je nešto više:
nesreća, promjena navike, iznenadni gubitak sigurnosti. Bez obzira na to što se
osjećate sigurni u svijetu poznatog, nesreća podsvjesno nikada nije daleko od vas.

To je moć neodrenenosti. Sve dok ste sigurni, zapravo, živite u granicama. A ipak,
ono u što ste tako sigurni u sebi sadrži nova obilježja. "Bog je načinio ovaj svijet",
rekao je Merlin. "Dakle, on mora biti dovoljno zanimljiv da zadrži njegovu pažnju. Ako
stvari postanu ustajale, dosadne i predvidljive, možda si ti taj koji je izgubio
sposobnost zainteresiranosti."
Egu je teško prihvatiti otvaranje puta ka neodrenenosti, a ipak to je jedina staza koja
vodi u čarobnjakov svijet.
Pouka četrnaesta
Čarobnjaci ne žale za izgubljenim jer jedino što se može izgubiti je nestvarnost.
Ako izgubiš sve, stvarnost će ti ipak ostati.
Ispod krša uništenja i katastrofa zakopano je skriveno blago.
Kada gledaš u pepeo, gledaj pažljivo.

Vide da je smrt samo reorganizacija. Materijal od
kojeg je ptica načinjena vraća se zemlji i miješa se s elementima koji su mu omogućili
ronenje." Dječak je za trenutak razmislio: "Zašto se bojim toga što vidim?"
"Sjećanje. Bez obzira na to znaš li ti to ili ne, od djetinjstva stvaraš zamisli o smrti pa
se kasnije sjećaš straha i bola koji su povezani s tim sjećanjima." Dječak je bio
premlad da bi razumio sve što Merlin govori pa je, poput većine djece, prestao
zapitkivati. Bio je zadovoljan Merlinovim objašnjenjem sve dok, godinama kasnije,
nije shvatio da bi se smrt mogla dogoditi i njemu, a ne samo životinjama. "Mislim da
ću se", rekao je Arthur kad je imao dvanaest godina, "sve više bojati smrti kako
budem rastao." Merlin je klimnuo: "Sa različitim doživljajima sve više i više će ti se
javljati sjećanja. Ali ima tu i nešto drugo. Smrtnici se boje smrti jer se boje da će
izgubiti ono što posjeduju. Kad vidiš mrtvu životinju ne možeš reći koji dio nje je
umro. Nakon njenog posljednjeg izdaha, tijelo joj jednako teži, a stanice su isto tako
jednake. Jedino nema disanja i onog što je iza disanja. Menutim, smrtnici imaju kuće
i posjeduju predmete u njima. Imaju obitelji i drage doživljaje. Izgubiti njih - to je uzrok
strahu. Ali otkrit ću ti tajnu. Nitko ne umire u trenutku smrti. Smrt je početak, a ne kraj.
Kad se smrtnici boje smrti, oni se samo vežu za svoja sjećanja. Nitko zapravo ne zna
kakva je smrt. Prihvati stajaliište čarobnjaka i poželi dobrodošlicu svim gubicima, čak
i krajnjem gubitku - smrti." "Pokušat ću", rekao je Arthur sumnjičavo, "ali ti si u pravu.
Ima mnogo toga što ne želim izgubiti." "Samo popusti malo stisak i zapamti: za što
god se vežeš, to je već mrtvo jer pripada prošlosti. Umri za svaki trenutak i otkrit ćeš
vrata do života koji se nikad neće završiti."

svijet pretrpao ljudima, životinjama i biljkama. Šume bi se uskoro zagušile
vlastitom životnom silom, mora bi vrvjela od bića koja se bore za prostor i zrak, i ne bi
više bilo osjetljive prirodne ljepote i ravnoteže."
Čarobnjaci kažu da je smrt nespoznatljiva zbog različitih razloga jer normalno
iskustvo, a s njim i naš uobičajeni način spoznaje, u trenutku smrti prestaje.
Normalno iskustvo je usmjereno prema onome što možemo vidjeti, čuti, dodirnuti,
omirisati i probati. Tome se dodaju misli i emocije. Umrijeti znači napustiti osjete,
napustiti materijalni svijet i prihvatiti novu vrstu percepcije. "Kada bi ti samo znao",
rekao je Merlin, "da sam ja već mrtav!" "To nije moguće", priključio se Arthur. "Biti živ
za mene znači jesti, piti, spavati i doživljavati svijet. Ne činiš li i ti to svo vrijeme baš
poput mene?" Merlin je odmahnuo glavom. "Zašto misliš da život i smrt ne mogu biti
zajedno? Kada istovremeno činim sve to što si spomenuo, ja sam takone u stanju
čistog znanja, svjestan sebe kao onog koji nikad nije ronen i nikad neće prestati
postojati. Smrt otkriva takvo stanje. Ako si sretan i otkriješ to ranije, prije nego što
napustiš svoje tijelo, tim bolje." "Vrlo si sretan što se više ne moraš bojati smrti",
primjetio je Arthur. "To je istina, ali ja sam donio odluku koje bi se većina vas
smrtnika klonila. Odlučio sam slijediti smrt i zagrliti je poput ljubavnice, dok vi zauvijek
bježite od nje kao da je demon. Smrt je vrlo osjetljiva i ako je pretvarate u demona,
ona vam neće prići i zadržat će sve svoje tajne za sebe. Zapravo, sve ono čega se
bojite u vezi sa smrću je projekcija vašeg vlastitog neznanja. Bojite se onoga o čemu
ništa ne znate."

odrastanje iz djetinjstva u adolescenciju je gubitak s jedne točke gledišta, a dobitak s
druge; vjenčanje je gubitak samačkog života, a dobitak partnera. Dobitak i gubitak su
dva lica istog nov. Jedino što u životu donosi apsolutni dobitak je dobitak svjesnosti,
a ovdje se radi upravo o tome. "Jesi li ikad pomislio da ne možeš ništa izgubiti", pitao
je Merlin, "jer nikad nisi ništa ni imao? Jedino što si ikad zaista imao jesi ti sam.
Jastvo provodi neko vrijeme u kući ili na poslu, ili provodi vrijeme u prisustvu drugih
stvari ili odrenene količine novca, ali s vremenom će se sve to promijeniti. I tada će ti
ostati samo sjećanje, slika, koncept. To nije stvarno, to su djelići uma. Misli su poput
gostiju u hotelu: prijave se i odjave se, a ti si još uvijek tu. Prema predmetima
i posjedovanju moraš se odnositi na isti način. Oni dolaze i odlaze. Ono što ostaje
jesi ti sam." Život je pun suprotnosti, malih ili velikih. Ego je na sebe preuzeo teret
čuvanja vašeg života. Brani vas od gubitaka ili nesreća i odbija zamisao o smrti
što duže može. Ali čarobnjak prihvaća svaku suprotnost i svaki gubitak iz slijedećih
razloga koje možete primjeniti na vlastiti život: sve je stvoreno iz energije. Nakon što
je stvoren, svaki se energetski oblik održava odreneno vrijeme. Nakon perioda
obrasci se moraju uništiti. Uništavanje se odvija u ime života, jer oko nas nema
ničega osim života. Menutim, ego se veže za odrenene oblike energije koje ne želi
vidjeti uništene. Novac, kuća, odnos, vlada - na svoj način, sve su to oblici energije
koje pokušavamo zaštititi od toka vremena. Ljudi se bore do smrti, kao što kaže
izreka koja znači da će se nešto braniti sve dok uništenje ne bude jedina alternativa.
U stvarnosti takva borba nije potrebna. Ne možemo se boriti da bi ruža procvjetala.
Ne možemo se boriti da bi se embrio razvio u dojenče – to se jednostavno dogana
prema vlastitom ritmu. Ego lako prihvaća ovu činjenicu u vezi sa ružama i djecom, ali
ne u pogledu novca, kuća, odnosa i drugoga za što se veže. Nasuprot tome,
čarobnjak vidi da životom upravljaju isti univerzalni zakoni. Na kraju, ego se nije
morao truditi ili boriti da bismo uopće postojali.' Naprezanje ega predstavlja vrstu
suprotstavljanja životu jer se na taj način nameće umjetni život.
"Priroda uzima život iz vlastitih razloga u svoje vlastito vrijeme", rekao je Merlin.
"Ako želiš cvijeće izvan sezone, možeš napraviti umjetni cvijet koji će trajati zauvijek,
ali nitko ga neće zamijeniti za pravi, živi cvijet."
Slično tome, kada osjetite potrebu da kontrolirate i da se borite, da zadržite ljude,
novac i predmete za sebe kad vidite da odlaze, suprotstavljate se univerzalnoj sili
koja sve održava u ravnoteži. "Morat ćeš steći povjerenje prije nego što ispustiš
kontrolu iz ruke. Uvjetovanje stvara nepovjerenje jer vi smrtnici tako očajnički želite
vjerovati da ste imuni na cikluse prirode", rekao je Merlin zabavljajući se pomalo.
"Vaša tijela se ranaju, stare i umiru, a vi maštate o tome da iza sebe ostavite
besmrtne zgrade i kipove, ugled i kovčege pune bogatstva. Činite kako želite, ali ako
želite pobjeći od bola i smrti, prvo pobjegnite od privida da ste iznad prirode."
Kada budete sposobni vidjeti sjeme mogućnosti u pepelu katastrofe, povjerenje će
početi rasti. Povjerenje dolazi u stupnjevima. Prvo, sagledajte pogrešku u prosunivanjima
ega u vezi s gubicima. "Bol nije istina", rekao je Merlin. "Bol je to kroza što
smrtnici prolaze da bi pronašli istinu." Drugo, potražite drugu stranu nesreće ili
gubitka, majušno sjeme novog koje se želi roditi. "Kada gledaš u pepeo", savjetovao
je Merlin, "gledaj pažljivo." Treće, uklonite osjećaj krivice i potrebu za žaljenjem i
zamijenite ih smirenim, sigurnim znanjem da ste zaštićeni prirodnim planom - što god
da ste izgubili, to je privremeno i nestvarno. Bilo je predodreneno da ode, ne zato
jer je priroda okrutna i bezosjećajna, već zato što je svaki vaš korak prema stvarnosti
dragocjen. U tom svjetlu vidjet ćete da su gubitak i dobitak samo maske, ispod kojih
postojano svjetlo vječnosti obasjava sve, tkajući jedinstvo iz kaosa.
Pouka petnaesta
Koliko poznajete ljubav, toliko postajete ljubav. ljubav je više od osjećaja.
To je prirodna sila i stoga se u njoj nalazi istina. Kada kažete riječ "ljubav", možete
naslutiti njen smisao, ali njena suština ne može se izreći.
Najčistija ljubav nalazi se tamo gdje je najmanje očekujete – u nevezivanju.

Čarobnjakova ljubav je nevjerojatno živa i
teče energijom kozmosa. Da bi se to dogodilo, moraš biti poput prazne posude.
Smrtnici su tako puni ega da nema mjesta ni za što drugo.

Pouka šesnaesta
Osim budnosti, spavanja i sanjanju postoje beskonačna područja svijesti.
Čarobnjak istovremeno živi u svim vremenima.
Čarobnjak vidi beskonačan broj varijanti istog doganaja.
Tokovi vremena jesu niti mreže koja se proteže do vječnosti.

"bez obzira na to kamo
otišao, ista se beskonačnost proteže u svim smjerovima.

se može predvidjeti, mogli biste nadzirati svoju sposobnost projekcije. Živite više
ideale sada. Sagledajte budućnost zasnovanu na uvjerenju da se univerzum brine za
vas, da rastete prema višoj svijesti, da su ljubav, istina i prihvaćanje sebe već vaši.
Nije potrebno postići ta stanja da biste ih sada živjeli.
Živjeti ih sada - to je način da se ona postignu.

što smatramo "stvarnim" vremenom i prostorom zapravo su
predrasude koje smo naslijedili u djetinjstvu.
"Nazivam to mrežom vremena", objasnio je Merlin, "jer sebe vidim kao pauka koji
sjedi u njenom središtu i iz kojeg izlazi struja doganaja. Svaki doganaj je potreban da
bi mreža postojala, ali ja mogu izabrati koju ću nit slijediti." Čarobnjaku je lako
prebaciti se iz lokalnog u univerzalno vrijeme, od izoliranih doganaja do cjeline.
Kako se naučiti da se vrijeme vidi kao cjelina, a ne kao pravolinijsko kretanje? U priči
je Merlin pokazao Arthuru da je on prostorno središte svemira bez obzira na to gdje
se nalazio. Isto se može učiniti s vremenom. Razmotrite ovaj trenutak, a zatim se
vratite unatrag do prethodnog dana, prethodne godine, prethodne decenije. Vratite
se do svog ronenja, a zatim ubrzajte do prošlih vijekova, prahistorije i početka svijeta.
Vratite se unatrag do nastanka Zemlje, nastanka Sunca i zvijezda. Kada nestanu
zvijezde i vi se vratite u primordijalni svemir, stići ćete do trenutka Velikog praska.
U tom trenutku vaša mašta vjerojatno neće moći dalje zamišljati slike, ali se ipak ne
morate zaustaviti. Nema stvarnog početka vremena, jer ako bilo koji trenutak
nazovete početkom, uvjek ćete postaviti pitanje o tome što je bilo prije njega.
Slično tome, ako počnete od sadašnjeg trenutka i krećete se unaprijed u vremenu,
možda će vam nestati slika nakon što zamislite kraj svijeta, smrt sunca i umiranje
galaksija. Menutim, vrijeme nikada neće završiti, jer ćete uvijek postaviti pitanje o
tome što će biti nakon toga. Ukratko, vrijeme se proteže u vječnost na obe strane,
bez obzira koji trenutak izaberete kao početak. Ovaj zaključak govori vam dvije stvari:
vi ste središte vječnosti i sve točke u vremenu su jednake. To mora biti istina jer je
vječnost jednaka bez obzira na to od kojeg trenutka počeli. Rečeno je da je vrijeme
način na koji nas priroda sprečava da doživimo sve odjednom. Mogli biste takone reći
da je vrijeme način na koji nam priroda dopušta da ispunimo svoje želje jednu po
jednu,

Budući vječan i beskonačan, dolaziš niotkuda. A ipak, taj se
vječni, beskonačni kontinuum manifestirao kao ovaj trenutak.
Tvoj um i čula lokalizirali su vječnost u jednu točku, koja je sada i ovdje. Odnos
izmenu nigdje i sada i ovdje je odnos izmenu beskonačnosti i trenutka u kojem sada
živiš."

Pouka sedamnaesta
Tragatelji nikada nisu izgubljeni jer duh uvijek osvjetljava put. Tragatelji stalno
dobivaju uputstva koja dolaze iz svijeta duha. Obični ljudi ta uputstva nazivaju
slučajnostima. Za čarobnjaka nema slučajnosti. Svaki doganaj otkriva još jedan nivo
duše. Duh vas želi upoznati. Da biste prihvatili njegov poziv, morate biti bez obrane.
Ako tragate, počnite u svom srcu. Pećina srca dom je istine.

Postoje samo uzroci i
posljedice, a kad je uzrok daleko iza nas u vremenu, učinak dolazi kada smo na
uzrok zaboravili. Ali, budi siguran da je, što god ti se dogodilo, to rezultat neke tvoje
akcije iz prošlosti." Budući da je bio mlad, i budući da je vjerovao svom učitelju,
Arthur se nije opirao ovoj zamisli. Za trenutak je razmislio. "Ti tvrdiš da su te nezgode
poput odjeka. Ako sam viknuo juče, a odjek je stigao danas, možda sam već
zaboravio da sam viknuo." "Točno." "Kako mogu spriječiti te odgonene reakcije, ako
sam zaboravio na njihov uzrok?" "Budi budniji. Aktivnosti nam se vraćaju ponovo i
ponovo iz raznih smjerova. Oko nas djeluje toliko mnogo uzroka i posljedica da je
potrebno biti budan da bi se vidjele. U svemiru ništa nije slučajno.

Tvoje prošle akcije ne vraćaju se da bi te kaznile već da bi privukle tvoju pažnju. One su poput
putokaza."
"Putokaza? Za što?" Merlin se osmjehnuo. "Pokvario bih putokaz kada bih ti rekao.
Dovoljno je reći da ti nisi ono što misliš da jesi. Živiš na mnogim nivoima stvarnosti.
Jedan od tih nivoa nazvat ćemo duhom. Zamisli da se ne poznaješ kao duh, ali da
duh poznaje tebe. Što bi bilo prirodnije nego da ti se obrati? Uputstva koja padnu s
neba poruke su duha, ali moraš biti pažljiv da bi ih primio.

Od svih svjetova u kojima boravi čarobnjak, najdalje su jedan od drugog svijet
materije i svijet duha. To su dva pola našeg postojanja.
ali kada biste bili još prazniji, mogli biste primjetiti
koliko ste jedinstveni. Svemir je organiziran oko vaše sudbine i podvrgava se vašem
najmanjem hiru, a vi se ipak stalno žalite da su Bog i priroda prema vama potpuno
ravnodušni." "Ako Bog nije ravnodušan, zašto ne pokaže svoje namjere?"
"Ah, moraš tražiti da bi ih otkrio. Možda je cijeli svijet zamišljen poput božanske igre
skrivača." "Bila bi to vrlo okrutna igra", rekao je Arthur odmahujući glavom. "Ne bih se
dobro osjećao s ocem koji se odbija pokazati preda mnom. Na što bi se svela
njegova takozvana ljubav?" "Nemoj biti tako siguran da je to njegova odluka",
upozorio ga je Merlin. "Ako je Bog otišao, možda si ga ti otjerao."
Ono o čemu Merlin ovdje govori je pitanje gledišta. Ako svijet opažate kao materijalan,
tada se doganaji odvijaju bez obzira na ljudsku egzistenciju. S druge strane, ako
smatrate da je duh primarna sila svemira, tada bi prividna ravnodušnost prirode
mogla sadržavati skrivenu poruku. Čarobnjaci vide kroz masku i u svakom doganaju
vide poruke poslane od duha. Menutim, poruka je skrivena toliko dugo dok je naše
zapažanje maglovito. Zato Merlin poruke naziva rješenjima. Da biste imali rješenje
morate imati zagonetku. U ovom slučaju, zagonetka je u tome kako svijet može
istovremeno biti materijalan i duhovan, kako isti doganaj može biti djelo potpuno
ravnodušnog Boga i znak njegove prisutnosti i ljubavi.

većina doganaja koje nazivaš nezgodama ili čak
božjom kaznom, zapravo nastaju iz suosjećanja jer Bog uvek poduzima najblaže
mjere da bi ispravio neravnotežu. Ti si taj koji stvara neravnotežu, a on je mora
pročistiti da bi te spasio od još veće nesreće."

Ako duh ostavlja putokaze, kako se oni mogu pronaći? Prije svega, morate ih biti
spremni vidjeti.

Pravo pitanje nije: "Zašto se to dogodilo?" već: "Zašto se dogodilo meni?"
Naravno, isto pitanje može se potaknuti samosažaljenjem - zašto se to dogodilo baš
meni? Potrebno je najprije naučiti postaviti pitanje na drugačiji način - iz znatiželje, a
bez samosažaljenja. Ego smatra da ne može biti dobro ako se dogodilo nešto čudno
ili loše. Ipak, svaki doganaj je tu da bi bio koristan

Umjesto da ostanu
slučajnosti na koje brzo zaboravite, uputstva će dobiti duhovni smisao. U tu
kategoriju mogli bismo svrstati uslišene molitve, iskustva kliničke smrti, iskustva u
kojima osoba vidi aure božanskog svjetla i doživljaj prisustva annela. Danas su takvi
doganaji često u središtu pažnje, ali se na njih ipak gleda kao na "pojave". Pojava je
po definiciji neosobna. Čarobnjak bi rekao da su uputstva duboko osobna; ona vode
točno odrenenu osobu. Menutim, nije moguće otkriti skriveno značenje tih uputstava,
sve dok se ono ne potraži.

"Život je kreativan, pa je takav i duh. Svako uputstvo
namjenjeno tebi je prilagoneno tvom nivou svijesti. Budi zahvalan što je duh skriven,
što se nalazi baš iza slijedećeg ugla. Raduj se što cijeloga života možeš biti tragatelj,
jer kad bi duh sve svoje tajne otkrio odjednom, ostala bi ti ugodna sjećanja, ali ne bi
bilo budućnosti."

Život je bogat jer
svakim uputstvom koje otkriješ, nudi sve više i više."
Pouka osamnaesta
Besmrtnost se može živjeti usred smrtnosti.
Vrijeme i bezvremeno nisu suprotnosti. Budući obuhvaća sve, bezvremeno nema
suprotnosti. S problemima se borimo na nivou ega. Duh zna da je borba problem.
Čarobnjak je svjestan borbe izmenu ega i duha, ali shvaća da su oboje besmrtni i da
ne mogu umrijeti. Sve u vama je besmrtno, čak i ono što najviše osunujete.

postoji samo jedno rješenje za zlo, a to je ne boriti se protiv njega već shvatiti da ono
ne postoji

jedan od puteva koji duša izabire je stalno kruženje od neba do pakla
i ponovo natrag."
"Ako je to što kažeš istina, osim što su nas prokleli, s nama su se i poigrali", rekao je
glas uz najdublju gorčinu. "Tko može voljeti oca koji je stvorio raj samo da bi nas
poslao natrag u pakao?" "U pravu si", rekao je Arthur. "Moj učitelj mi je upravo to
objasnio. Ali tada mi je rekao o drugom putu. Ključ do njega je shvaćanje da mi
stvaramo raj i pakao, da smo mi ti koji održavamo to kruženje. Budući vjerujemo u
dvojnost, zlo mora postojatii nasuprot dobru, baš kao što svjetlo mora imati sjenu,
jer da nije tako to ne bi ni bilo svjetlo. Ako tako gledamo na stvari, možemo izabrati
drugačije." "A to je?" "Odbaciti dvojnost, poreći i raj i pakao. 'Iznad igre suprotnosti,'
rekao je Merlin, 'nalazi se područje čistog Svjetla, čistog Bitka, čiste ljubavi.

Ti znaš da Bog ne boravi u raju, već daleko iznad toga, u području čistog
duha." S tim riječima, anneo je nestao.
RAZUMIJEVANJE POUKE
Suština ove pouke je objašnjena u njoj: postoje dva puta u životu. Jedan put je
prihvaćanje da je dvojnost stvarna, da je borba dobra i zla činjenica i da se protiv zla
moramo boriti najbolje što možemo.
Drugi put je sagledati dvojnost kao naš izbor. Iako sve u stvorenom svijetu naizgled
ima svoju suprotnost, jedna stvar je nema: cjelina. Ukupnost duha nema suprotnosti
jer obuhvaća sve. Ako želite izabrati drugi put, morate se odreći borbe protiv zla. To
je put čarobnjaka. Nema sumnje, kada vidimo zlo, na njega reagiramo bijesom i
strahom. Borba nastaje iz tih reakcija, a budući da ljudi žele da zlo nestane, borba
izgleda opravdana. Ali, što ako su bijes i strah uzrok zla? Što ako naše reakcije samo
potiču isti krug koji se nikad ne završava? Iz tih pitanja uzdiže se drugi put.
Ne radi se o tome da je pogrešno boriti se, da se moramo predati zlu. Ali okončanje
zla je ozbiljna stvar, a čarobnjaci su se uključili u diskusiju da bi svojim prijedlogom
ukazali na to da je to moguće, ali ne na način na koji smo dosad mislili.

Ne možete se odreći dvojnosti dobra i zla sve dok ih doživljavate na taj način. Morate
ih zamijeniti dubljim iskustvom, onim koje je iznad riječi. Cjelina i duh jesu samo riječi
sve dok vama osobno ne postanu stvarni. Stvarnost uvijek znači iskustvo; dakle,
pitanje je kako doživjeti područje svjetla o kojem je govorio Merlin. "Budi strpljiv
prema Sebi. Treba vremena da dvojnost izblijedi", rekao je Merlin. "Jedinstvo će se
tada samo po sebi roditi." Budući nas duh uvijek poziva, postoje bezbrojne
mogućnosti kako s njim doći u dodir. Prvi su koraci već objašnjeni - budite spremni
slijediti uputstva duha, meditirajte da biste pronašli čistu tišinu u sebi, znajte da je cilj
duha istinit i vrijedan potrage. Ova pouka potkrepljuje te korake, ali dodaje novi
sastojak, tako se ljudi žale na zlo i bore se protiv njega, zlo je s nama vijekovima.
Zbog toga bismo mogli biti obeshrabreni, poput čovjeka koji se zatvorio u kolibu.
Njegovo ime bilo je *Will i to nije slučajno - naša slobodna volja je ono pomoću čega
se možemo osloboditi ciklusa dobra i zla.

Poruka devetnaesta
Čarobnjaci nikada ne osunuju želje. Postali su čarobnjaci jer su slijedili svoje.
Svaka želja nastaje zbog neke prošle želje. Lanac želja nikada se ne prekida.
On predstavlja život.
Nemojte misliti da je bilo koja želja pogrešna ili nekorisna, jednog dana svaka od njih
će se ispuniti. Želja je sjeme koje čeka pravo godišnje doba da bi izniklo. Iz jednog
sjemena želje izraste cijela šuma.
U srcu njegujte svaku želju, bez obzira na to koliko mala bila. Jednoga dana, te male
želje će vas odvesti do Boga.

Želje zauzimaju posebno mjesto u našem srcu, jer iako se svi kroz život krećemo
potaknuti željama, stare želje se odbacuju kao da nikada ništa nisu značile.
Želje nikad ne prestaju postojati, bez obzira koliko ih se ispunilo.

"Želju promatraj kao spremnost da primiš ono što ti Bog želi dati.
Ovaj svijet je dar; nije bilo nikakve potrebe da ga Stvoritelj stvara. Božja sposobnost
da daje ograničena je jedino tvojom sposobnošću da primaš."
"Možda i je tako, ali zašto nam Bog nije jednostavno pokazao direktan put do sebe?"
upita Arthur. "Ali, jeste. Želja jeste direktan put, jer do Boga nema bržeg puta od
tvojih vlastitih želja i potreba. Zašto ti Bog da nešto prije nego što ti to poželiš?
Kada razmišljaš o svojim željama i osunuješ ih, da li si se ikada pitao zašto?
Osunivati želju znači osuditi njen izvor, a to si ti sam; bojati se želje znači bojati
se sebe. Problem nije u želji već u onome što se dogana kad se želje sprečavaju i
potiskuju. U tom trenutku počinje borba i osuda. Kada bi znao način na koji da
ispuniš svoje želje, a to je Božja namjera od samog početka - znao bi da bez želja ne
bi mogao rasti. Zamisli dijete koje nikada ne želi ništa više osim igračaka! Bez novih
želja koje se stalno javljaju u tebi, bio bi zarobljen u trajnoj nezrelosti."

Često se iza obilja skriva duhovna praznina.

Čarobnjaci su uvijek smatrali da je želja put. U početku, želje se vrte oko zadovoljstva,
preživljavanja ili moći. Ali, s vremenom put želja vodi iznad toga. Ranije želje
nisu primitivne, one samo nastaju ranije. Baš kao što dijete u odrenenom uzrastu
preraste igračke, sve više želja će na kraju dovesti čovjeka u prirodnu fazu u kojoj će
želja za Bogom postati najvažnija. "Ne brini se oko toga hoćeš li ili nećeš postati
tragatelj za Bogom", rekao je Merlin. "Tragatelj si od ronenja, jedino što je Bog za
kojim tragaš najprije bio u igračkama, praćki, u tome koliko ćeš biti prihvaćen od
strane djevojaka, a zatim u seksu, novcu ili utjecaju. Sve si to obožavao i želio s
velikom strašću. Uživaj u tome kada je želja tu, ali budi spreman kada želja nestane.
Najveći problem s kojim ćeš se suočiti nije želja već vezivanje, zadržavanje na
jednom mjestu onda kada te struja života nosi dalje."

Put želje nevjerojatno je snažan i nikada se ne završava; mijenja se samo
objekt želje. Ono što čarobnjak vidi je da na najdubljem nivou želje sadrže evolutivni
impuls samog života. Želja za životom nije samo puki instinkt preživljavanja - to je put
koji je pred nama. Život ne voli kada ga netko zaustavlja; zato je Merlin rekao da sa
željama nastaje problem tek kada se na njihovom putu pojavi neka prepreka. Zdrava
beba nauči da je sve što želi dobro, ako je majka voljna ispuniti njezine potrebe.
Ako se pozitivan model želje utvrdi rano, dijete će odrastati sa prirodnim željama koje
odgovaraju njegovim potrebama. Zapravo, psihološki zdrava osoba je ona čije želje
stvaraju sreću. Ali, ako je dijete pod utiskom suprotnih pretpostavki, a to znači da
su želje sramotne i da se ispunjavaju samo uz velike probleme, želje se neće razviti
na zdrav način. Takva će osoba, kasnije kad odraste, tražiti ispunjenje u vanjskom
svijetu, žudeći za sve više i više moći, novca ili seksa, da bi ispunila prazninu koja je
nastala u njenom ih njegovom doživljaju jastva već u djetinjstvu; takva osoba
pogrešno prosunuje sam osjećaj svog bivstvovanja. U ekstremnim slučajevima, želje
se toliko iskrive da se pretvore u potrebu za ubijanjem, kranom, nasiljem i tako dalje.
Takve želje mogu izazvati neizrecivu štetu, i osobno i društveno. Ipak, gledajući ubicu
ili lopova, nitko ne zna gdje i kada su njegove želje skrenule. Za čarobnjaka, sve želje
počinju na istom mjestu: u točki gdje se život želi izraziti, dok sprečavanje ili
osunivanje želja stvara probleme. Nezdravo izražavanje želja odražava poremećaj u
psihi koja uprkos tome što očajnički želi upoznati sebe, baš kao što svi to želimo, u
tome - bar privremeno ne uspijeva.
Stoga je posebno važno razumijeti prirodu svojih želja, shvatiti da se prema božanskom
planu sve vaše želje moraju ispuniti.

put želje postaje radost jer je to najkraći i najprirodniji put do Boga.
Nijedna želja nije nevažna jer svaka želja ima duhovni smisao. Svaka je mali korak
koji vodi do dana kada ćete zaželjeti najviše ispunjenje - da spoznate svoju božansku
prirodu.
Pouka dvadeseta
Najveće dobro koje možete učiniti za svijet je da postanete čarobnjak.

"Putevi su znaci čarobnjaka. Jesi li to znao?" "Ne." "Onda zapamti što ti
govorim. Čarobnjak je onaj koji poučava odlazeći, a kada budeš mogao otići od sebe,
bit ćeš čarobnjak. Iako bi mogao zamisliti da posjeduješ dio ove zemlje, zapravo ti po
njoj samo hodaš. U duhu sve je poput prašine na putu, nemira u vjetru. Vi smrtnici
gradite kuće da biste se zaštitili od svijeta. Čarobnjakov dom je ovaj trenutak, a
trenuci se uvijek kreću... " "Na putu vremena"

Iznenada je
znao da će se, kad god ugleda put pred sobom, sjetiti Merlina.

Odlazak putem znak je nevezivanja, a čarobnjaci poučavaju da se sloboda nalazi u
nevezivanju. Slobodna osoba ostaje na putu duha baš kao što to čini i čarobnjak i
može učiniti mnogo više dobra nego što bi to bilo moguće izvan duha.

Sigurnost u duh je ono čemu Zemlja može poučiti vas smrtnike.

Po zemlji
koračate kao pojedinci, ali koračate i kao dio nje. Dakle, kada vratite sami sebe, vratit
ćete i svijet.

Čarobnjaci ne obeshrabruju dobra djela. Neprivrženost nije isto što i ravnodušnost.
"Kad vidiš patnju, idi i ukloni je", rekao je Merlin, "ali se pobrini da se patnja ne priljepi
za tebe.

Ako ne prihvatite da Zemlja ima duh, ta nevezanost postaje ravnodušnost. Zemlju
zaganujemo u ime ravnodušnosti. Suosjećanje za Zemlju moguće je jedino ako
njenom duhu pridružimo svoj. Što je potrebno da bi se to dogodilo? Ova knjiga je
pokušaj odgovora na to pitanje. Put čarobnjaka počinje u mitu, u dubokom pamćenju
čovječanstva, u vremenu kada smo još uvijek bili dio prvih šuma.
Merlin predstavlja prirodni duh velike čarolije i snage. Danas nema prirodnih duhova
jer su smrtnici odlučili da se odvoje od prirode. Stari poriv da se živi u prirodi ustupio
je mjesto porivu da se priroda osvoji. Taj poriv nas je doveo do ivice katastrofe. Na
sve strane očajnički se traži povratak prirodi, i to možda u zadnji čas. Čarobnjaci se
nikada ne odvajaju od prirode pa se nemaju čemu ni vratiti. Oni čekaju da bi nam
poželjeli dobrodošlicu kada se vratimo duhu. Njihova tajna je u tome da, ako se
želimo vratiti prirodi, moramo se sjediniti s vlastitom prirodom, a to je čista svjesnost.
"Izvana" nema ničega osim odraz onoga što je "iznutra".
Ako se želite vratiti kući, shvatite da se ona nalazi u sadašnjem trenutku.
Sva moć i ispunjenje kojima teže ljudska bića nalaze se u sadašnjem trenutku.
U tome "sada" skrivena je ogromna energija, veća od bilo čega što um može
zamisliti. Ništa nam nije bliže, a ipak ništa brže ne odlazi. To je misterija i paradoks.
Da biste je riješili, shvatite da ste vi ovaj trenutak. Snaga koja se tu nalazi mora biti
prisutna iznutra. Svatko zna da ima dana kada je pun energije, uzbunenja i
optimizma, dok je drugih dana umoran, zbunjen i pesimističan. U čemu je razlika?
Neki smatraju da se odgovor nalazi u tjelesnim ciklusima, igri slučajnosti, sudbini ili
sreći. Čarobnjaci smatraju da se odgovor nalazi u vašoj sposobnosti da budete
prisutni. Kada ste prisutni u ovom trenutku, dodirujete izvor života. Život teče od ovog
trenutka do slijedećeg. Zbog toga, ako želite jahati na valovima vremena, potrebna
vam je sva energija do koje možete doći, a ta energija skrivena je u ovom trenutku.
Mogli bismo se začuditi zašto sadašnji trenutak ikada prestaje. Odgovor možete
pronaći u jednostavnoj vježbi. Sjedite i za trenutak razmislite kako djeluje sjećanje.
Kada vidite nečije lice i ne možete se sjetiti imena te osobe, Što činite? Izgleda da,
ako se naprežete da biste se sjetili, sam napor koji ulažete smeta prisjećanju.
Menutim, svi znamo kako se zaboravljeno ime ili činjenica iznenada pojave kada se
ne pokušavamo prisjetiti. Izgleda odustajanje od naprezanja aktivira moć prisjećanja.
Želja djeluje na isti način, iako je malo ljudi svjesno tog mehanizma. Budući svi nešto
želimo, lako je upasti u zamku stalnog rada, borbe i naprezanja da bismo dobili ono
što želimo. A ipak, čarobnjaci kažu da će se želja, ako je prepustimo samoj sebi,
pobrinuti za sebe. Izgleda misteriozno, ali razmislite o slijedećem: znate li na koji
način vam se vraćaju izgubljena sjećanja? Svjesni um je tu nemoćan, a ipak je
sposoban prisjetiti se svega što je ikada znao. Na vrlo sličan način, vaš um ne može
dokučiti kako svemir ostvaruje želje. I baš kao što to čini osoba koja se napreže ne bi
li se prisjetila zaboravljenog imena i to joj ne uspijeva, tako se i ljudi vidljivo iscrpljuju
da bi ispunili svoje želje, neshvaćajući da je naprezanje problem, a ne rješenje. To je
već objašnjeno u knjizi, ali bih želio obnoviti ovo znanje na dubljem nivou. U ovom
trenutku vi ste čarobnjak. Usavršeni ste u duhu; nikada se niste odvojili od Boga ili
prirode. Sve što se dogodilo je da ste, naprežući se da uklonite bol, počeli gubiti
sadašnji trenutak. Sjećanje i želje zamagljuju duh. To se dogana jer ste jednom
davno naučili da se trebate bojati za svoju sigurnost ovdje na Zemlji. Nesigurnost je
motiv za napad na Zemlju jer, kada bismo vjerovali da se ona za nas brine, nitko ne
bi bio tako zabrinut oko preživljavanja.
"Imajte povjerenja u povjerenje, vjerujte u vjeru", rekao je Merlin. "To je jedino
rješenje kada izgubite vjeru i povjerenje." U svom srcu, svi smo mi svjesni da su
Vjera, Bitak i Ljubav takone neodvojivi dio nas, ali povjerenje je ono što nam
omogućava da lako dišemo, da prihvatimo duh Zemlje kao naš vlastiti. Tehnika da se
prisjetite te činjenice lagana je baš kao i tehnika da se prisjetite bilo čega drugog.
Dozvolite sami sebi da prestanete vjerovati da je borba rješenje. U svakom trenutku,
u tišini, prihvatite susret sa životom. S tim će prihvaćanjem pridoći ogromna energija
skrivena u sadašnjem trenutku, a u njoj se nalaze obilje, mir, inteligencija i
stvaralaštvo.
Sve su to darovi tišine koja počiva u duhu Zemlje.

PRVI KORAK - BEZAZLENOST
"Roneni ste u stanju bezazlenosti. Od svih sastojaka koje koristi alkemičar, ovaj je
najvažniji. Novoroneno dijete ne postavlja pitanja oko svoje egzistencije; ono živi u
prihvaćanju sebe, u povjerenju i ljubavi. Ispitivački glas sumnje još se ne čuje.
Kada pogledate u oči malog djeteta vidjet ćete da u njima nema puno individualnosti.
Pitanje: "Tko sam ja?", besmisleno je za bebu. Umjesto toga, kroz njene oči sja sama
svjesnost koja je izvor svake mudrosti. Dijete dolazi na ovaj svijet iz samog Izvora
života i postepeno se odvaja od njega. Nakon ronenja dijete se još neko vrijeme kupa
u bezvremenom. Ono ne zna o prošlosti ili budućnosti, ono poznaje samo stalnu
sadašnjost. To znači da živi u vječnosti, jer što je drugo vječnost nego sadašnji
trenutak koji se stalno obnavlja? Dijete već uživa u onome što Gral obećava - u
besmrtnom životu - jer tajna besmrtnosti je živjeti u bezvremenom."
"Ako je to istina", rekao je Galahad ozbiljno, "zašto nismo svi besmrtni od ronenja?"
"Sjeme i sklonost", odgovorio je Merlin. "U svakom djetetu postoji sklonost da prijene
iz bezvremenog svijeta u svijet sati, dana i godina, iz tišine unutarnjeg svijeta u
aktivnost vanjskog, od izgubljenosti u sebe do izgubljenosti u privlačnim predmetima
koji ga okružuju. Promatrajte dojenče prvih nekoliko tjedana života. Vidjet ćete kako
se njegova pažnja usmjerava ka vanjskoj stvarnosti, na taj divni svijet u kojem se
našlo. I tako počinje alkemija, stalni preobražaj koji će pratiti svaki udah tokom
godina koje dolaze. Dijete nije anneo - njegova čistoća je kratkog vijeka. U djetetu se
nalaze prvi tragovi ljutnje i straha, nepovjerenja i sumnje. Kada dijete napusti stanje
bezazlenosti, ulazi u grublji svijet udaraca i modrica. Javljaju se želje koje se ne
ispunjavaju odmah i po prvi put se doživljava bol. Vi smrtnici nazivate to padom ili
gubitkom milosti, ali niste u pravu. Milost djeluje na svakom koraku ljudske
egzistencije, ali vaša ograničena percepcija ne dozvoljava vam da je uvijek vidite."
"Kako je bilo što u ovoj tužnoj priči povezano s alkemijom?" pitao je Percifall još
uvijek skeptično. "U svemu tome djeluje skrivena čarolija", rekao je Merlin. "Dok
dijete raste, njegova izvorna bezazlenost zapravo se ne gubi. Ono što se zbiva je
puno tajanstvenije. Bezazlenost je nedirnuta u stanju čistoće, cjeline na koju ste
jednostavno zaboravili. Sada živite u dijelovima. Za vas, svijet je ograničen: vaš
osjećaj jastva vezan je za iskustva i sjećanja koja ste nakupili. Izgleda da ste,
zaboravljajući cjelinu, izgubili sebe, ali to je privid. Ne osjećate se, niti ne djelujete
poput novoronenčeta. Zapravo, cjelina se ne može rascjepkati; istinu ne može
povrijediti neistina. Vaš gubitak bezazlenosti je stvaran doganaj u kojem istovremeno
nema ni trunke stvarnosti. Na djelu su sile alkemije, mada ih vi ne možete vidjeti, čuti
ili dodirnuti.
"Kako da znam da je bezazlenost zaista tu?" pitao je Galahad.
"Ako želiš dodirnuti bezazlenost u sebi, traži obilježja djeteta: budnost, znatiželju,
čunenje, sigurnost i osjećaj života u savršenom skladu s bezvremenim. Svako
novoronenče osjeća upravo to."

DRUGI KORAK - ROdENJE EGA
"Slijedeći korak", nastavio je Merlin, "najavljuje dolazak ega na pozornicu - osjećaj
'ja'. Da biste imali 'ja', najprije morate imati 'ti' ili 'to'. Rananje ega je rananje dvojnosti.
Taj doganaj označava početak suprotnosti, a to znači početak suprotstavljanja. Svaki
novi korak alkemije poništava onaj koji se odigrao prije njega, okrećući tako vaš svijet
naglavačke. Ali, ovaj korak možda je najšokantniji. Više niste Bog."
Zamislite biće koje se u svom svijetu osjeća svemoćno. Svuda gdje pogleda, njegove
oči vide samo ogledalo sebe. Iznenada se ljudi i pojave zapažaju kao odvojena bića.
Nitko se ne sjeća tog trenutka punog razaranja jer se dogodio vrlo rano u djetinjstvu.
Ipak, bio je to trenutak promjene jednak novom ronenju. Bili ste sretni kada ste bili
Bog, a sada ste se rodili kao smrtnik.
"To je takone ronenje", rekao je Percifall. "Da li je taj korak apsolutno neophodan?"
"O, da sjeme i sklonosti", rekao sam vam. "Kad djetetova znatiželja skreće njegovu
pažnju prema van, što ono vidi? Prvo vidi majčino lice. Prirodno je da će dijete na
majku spontano gledati kao na izvor ljubavi i hrane. Ali taj izvor je izvan samog
djeteta. I u tome je stvar. Kako god majčina ljubav bila savršena, to nije ljubav prema
sebi. Mnogo godina ćete tražiti savršenu ljubav i na kraju otkriti da čeznete za sobom
onakvim kakvi ste bili prije nego što se na pozornici pojavio itko drugi. Najprije nije
bilo odvajanja. Kada je dijete dodirnulo majčine grudi, svoju kolijevku ili zid, sve je to
izgledalo kao dio jednog, nepodjeljenog osjećaja. Menutim, dijete uskoro shvaća da
postoji i nešto drugo osim njega, vanjski svijet. Ego kaže: "To sam ja, to nisam ja."
Zatim se, postepeno, neke pojave poistovjećuju sa "ja" - moja mama, moje igračke,
moja glad, moja bol, moj krevet. Kada se pojave odrenene sklonosti ka odrenenim
predmetima, javlja se cijeli svijet koji nije 'ja' - nije moja mama, nisu moje igračke, i
tako dalje." "Ne sjećam se tog ronenja, kako si ga nazvao", rekao je Percifall. "Ali
ako je točno ono što si rekao, onda potraga za Gralom počinje u tom trenutku. Gdje
bi drugdje počela ako ne u odvajanju?" "Da, dok ste sebe doživljavali kao božanske
nije bilo potrebe za potragom i ponovnim sticanjem Božjeg blagoslova", složio se
Merlin. "Kada je došlo do odvajanja počeli ste sebe tražiti u predmetima i
doganajima. Izgubili ste sposobnost da sebe vidite kao izvor svega što postoji,

TREĆI KORAK - ROdENJE POSTIGNUĆA
isto dijete koje je željelo biti zaštićeno želi sada biti pušteno. To je zdrav nagon, jer
ego zna da je nepoznato izvor straha. Da dijete nije otišlo u svijet da bi ga osvojilo,
bojalo bi ga se sve više i više. Sada se već udaljavamo od mira, jedinstva i
povjerenja s kojima ste roneni. Ego počinje dominirati nad duhom. Kada se dijete
okrene prema unutra, tamo više nema čiste svijesti, već samo sjećanje. Iskustva
su postala osobna i nikada više se ne dijele potpuno s drugima."

Ali kad ego raste, on prekriva duh raznim slojevima - bogatstvom,
moći, slikom o sebi - sve dok se tihi glas ne počne pitati: "Gdje je ljubav? Gdje je
bitak?" Nazire se četvrti korak, još jedno ronenje."
ČETVRTI KORAK - UVOdENJE DAVANJA
"S vremenom, ego otkrije novu zamisao", dodao je Merlin, "a to je da se sreća ne
nalazi samo u uzimanju već i u davanju. To je ogromno otkriće jer se njime ego
oslobana mnogih vrsta strahova. Postoji strah od izolacije kojoj vodi potpuna
sebičnost. Postoji strah od gubitka koji nastaje jer se ne možete vječito držati istih
stvari. Postoji strah od neprijatelja koji žele uzeti nešto od vas. Postavši davatelj, ego
više ne mora živjeti s tim strahovima, bar ne u onoj mjeri kao prije. Dosadan
problem je riješen. Ali, tu ima još nečega. Davanje povezuje dva čovjeka, davatelja i
primatelja. Ova veza stvara novi osjećaj pripadanja, ali ne pasivnog pripadanja
djeteta koje spontano pripada majci, već aktivnog pripadanja nekome tko je naučio
kako stvarati sreću.
Davanje je kreativan čin. Ono takone preokreće stanovište ega. Prije nego što je
došlo do pojave davanja, prevladavao je oprez zbog gubitka. Pod tim se podrazumjeva
gubitak novca ili imetka, ali takone i gubitak slike o sebi, gubitak važnosti.
Sada se osoba slobodno rastaje s nečim, a ipak uopće ne osjeća gubitak. Umjesto
toga, ego osjeća zadovoljstvo. Čudno, jer zadovoljstvo uzimanja nije nikada
bilo takvo."

Iz svih tih razloga stvaranje sklonosti ka davanju oslobana. Iako ego još uvijek
prevladava, sada je počeo gledati izvan sebe. Većina ljudi upoznaje zadovoljstvo
davanja još u djetinjstvu: većina roditelja uči svoju djecu kako dijeliti s drugom
djecom. Ipak, pravo davanje dolazi tek kasnije. Toliko dugo dok dajete zato što vam
je tako rečeno, ili zato što mislite da tako trebate činiti, nećete osjetiti duboko
zadovoljstvo davanja. Davanje mora biti spontano, potaknuto mišlju da je 'to ono što
želim učiniti', a ne mišlju 'biti će bolje ako to učinim."
"Kada čovjek počne davati, nije li to znak da ego umire?", pitao je Percifall.
Merlin se namrštio: "U alkemiji nema umiranja. Da bi se dosegao Gral nije potrebno
da bilo što nestane. Stara zamisao o smrti ega pretpostavlja da postoji nešto u vama
što Bog osunuje." "Ali upravo si rekao da ego kontrolira i da je bez ljubavi",
suprotstavio se Percifall. "Da li je to dio Božjeg plana za nas?"
"Božji plan je da pronanete sebe", rekao je Merlin. 'Vaša sudbina nije samo da
dosegnete odreneni cilj. Ako želite istražiti kako je to biti sebičan, neznalica, ubica ili
potpuni nevjernik, Bog dozvoljava sva ta iskustva. Zašto ne bi? Bog vas ne
prosunuje, nijedna vaša akcija u Božjim očima nije dobra ili loša."

PETI KORAK - ROdENJE TRAGATELJA
"Dugo je vremena sve bilo onako kako želi ego", nastavio je Merlin. "Pitanje 'Što je
dobro za mene?' imalo je prednost; stvarna je bila jedino ograničena, individualna
točka gledišta. To je prirodno. Kao što sam rekao, relativni svijet ima svrhu - poučiti
vas da postanete pojedinac. Menutim, na kraju, individualnost se otvara i širi svoje
horizonte. Moglo bi se predvidjeti da će ljudi, ako im se dopusti slobodna volja,
postajati samo sve sebičniji i sebičniji. Kada bi bezosjećajni ego, čija je želja
kontroliranje, imao zadnju riječ, možda bi to bila vaša sudbina. Ali, alkemija djeluje na
nevidljiv način, u tajnim prolazima duše. S vremenom, davatelj korača naprijed –
prema tragatelju. U tom se razdoblju napuštaju stare ego brige. 'Ja' se širi. Osoba
sada teži duhovnim iskustvima, osjećajući kako postoji izvor ljubavi i ispunjenja koje
čak i najdublja ljubav prema drugom čovjeku ne može ponuditi. Ova promjena
ponovo dolazi kao šok. Davatelj je filantrop. Počeo je dajući obitelji i prijateljima,
zatim dobrotvornim organizacijama ili društvu, ali, na kraju, duh davanja ne može biti
zadovoljan sve dok dobrobiti od njega ne bude imalo cijelo čovječanstvo.
Ali, možeš li zaista dati nešto od sebe nekome drugome? Ovo pitanje dovodi te do
granica individualnosti; to je pitanje na koje samo svetac može odgovoriti. Prirodno je
da stanje davanja upućuje na pitanja na koja nema odgovora i na taj način priprema
pozornicu za novo ronenje. Davatelj koji je želio zagrliti svijet, sada zna da svijet više
nije izvor ispunjenja. Ono što je nekada stvaralo zadovoljstvo, sada je prazno; to
posebno važi za potrebu ega za priznanjem i važnošću. Javlja se žen za licem
Božjim, za životom u svjetlu, za istraživanjem tišine čiste svijesti: poriv tragatelja
može imati mnogo oblika. Ipak, svi tragatelji dijele osjećaj da materijalni svijet nije
mjesto gdje se njihove želje mogu ispuniti. Zašto je to tako? Nije li Bog svuda, nije li
duh u najmanjem zrnu pijeska? Da, i ne. Bog je možda svuda, ali to ne pomaže ako
ne vidiš gdje je. Tragatelj traži da bi vidio."
"Mislim da je to stupanj u kojem počinje potraga za Gralom", rekao je Galahad.
Za neke smrtnike, zaista, to je trenutak kada Gral postaje simbol duboke unutarnje
potrebe", odgovorio je Merlin, "Ali svaki stupanj je potraga, čak i gubitak bezazlenosti.
Vi smrtnici, opsjednuti ste dijeljenjem stvarnosti na dobro i loše, svece i grešnike,
a život je zapravo božanski tok. Jedan poriv, poriv da se posjeduje potpuno znanje i
potpuno ispunjenje - to je ono što život vodi naprijed. Ipak, u odrenenom smislu si u
pravu. Rananjem tragatelja, po prvi put možemo imenovati želju koja je do sada bila
bezimena. Bilo da joj damo ime Bog, Gral, božanski Bitak ili duh - svejedno je.
Sva ta imena ukazuju na novu, duboku potrebu da se pobjegne granicama vremena i
prostora. Vaša suština je neograničena. Roneni ste za univerzalni život. Svijet
izgleda ograničen vremenom i prostorom, ali to je samo izgled."
"Zašto nas izgled vara?", pitao je Percifall.
"Univerzum ne skriva ništa od vas", odgovorio je Merlin. "Niste prevareni. Privid
granica je tu zato jer je ovaj svijet škola, mjesto za učenje. A osnovno pravilo je
slijedeće: Kako vidiš sebe, tako ćeš vidjeti i svijet. Ako na sebe gledaš kao na
nevrijednog i nepotpunog čovjeka, to će prosunivanje odbijati Boga od tebe. Mogao
bi tvrditi da želiš Boga, ali tvoja su prosunivanja istovremeno protiv tebe."
"Dakle, Bog ne dolazi", rekao je Galahad žaleći, "a potraga za Gralom nikad se ne
završava."
Merlin ga je pogledao suosjećajući: "Duh ne bi mogao ne doći čak i kad bi ti to želio,
jer duh je sve. Ne postoje tajna mjesta na kojima on ne živi. Što se njega tiče, Bog ne
vidi ništa loše u tebi. Dozvolite mi da vam još malo pričam o tragatelju, jer to je onaj
stupanj u alkemiji koji čarobnjaka privlači k vama, a to je takone stupanj za koji su
smrtnici najmanje spremni. Otkada ste bili djeca željeli ste sve više i više. Tragatelj je
jednostavno onaj čije su se želje proširile do stupnja u kojem ga ništa neće zadovoljiti
osim susreta s Bogom, licem u lice. To nije 'viša' želja od želje za igračkama,
novcem, slavom ili ljubavlju. Igračke, novac, slava i ljubav bili su lice Boga onda kada
su vam bili najvažniji. Bilo što za što vjerujete da će vam donijeti konačni mir i
ispunjenje je vaša varijanta Boga. Menutim, kako rastete iz jednog uzrasta u drugi,
približavate se svom pravom cilju: vaša zamisao o Bogu postaje istinitija, bliža
njegovoj prirodi čistog duha. A ipak, svaki je korak na tom putu božanski."
"Želiš li reći da netko tko želi ukrasti ili ubiti slijedi božanski poriv? Na kraju, i to su
želje", rekao je Percifall.
"Ljubav je univerzalna i zbog toga ne zauzima ničiju stranu", odgovorio je Merlin.
"Egu se ta činjenica ne svina. On kaže: 'ja' zaslužujem Božju ljubav, ali ona osoba
tamo ne zaslužuje. To nije Božja točka gledišta. Lopov uzima tunu imovinu, ubica
uzima tuni život. Sve dok su ti gubici za tebe stvarni, naravno da ćeš osunivati osobu
koja ih je prouzrokovala. Ali neće li vrijeme na kraju uzeti tvoju imovinu i život? Je li
vrijeme zločinac? Postoji stajalište s kojeg se na grijeh gleda kao na privid. Ni najveći
grijeh ne može ni za gram smanjiti Božju ljubav."
"Da li tragatelji automatski dobivaju viziju i iskustva koja žele?" pitao je Galahad.
"Svatko dobije onu varijantu božanskog u koju je uvjeren. Neki Boga vide u viziji, a
neki u cvijetu. Postoji mnogo vrsta tragatelja. Neki zahtijevaju čin čudesne intervene
cije i iskupljenja, drugi slijede nevidljivu silu koja se objavljuje u najsvjetovnijim
doganajima.
Tragatelj je motiviran ženu za višom stvarnošću. To ne znači da nestaje raniji stupanj
davanja. Daje se i dalje, ali sada je to bez sebičnih motiva - iz suosjećanja.
Po prvi put dovodi se u pitanje tvrdnja ega da je sveznajuć i svemoćan. Zamislite
kočiju koju vuče puno konja. Vozača uglavnom nema, pa su konji povjerovali da je
kočija njihova. Jednoga dana iz kočije se začuje blagi glas: 'Stanite'. U tom prvom
trenu, konji ne čuju glas, ali on ponavlja: 'Stanite'. Nevjerujući svojim ušima konji trče
još brže, samo da dokažu kako nemaju gospodara. Unutarnji glas ne upotrebljava
silu; ne protestira. Samo nastavlja: 'Stanite'. To je ono što se dogana u vama. Kočija
ste vi, konji su ego, glas u kočiji je duh. Kada se na pozornici pojavi duh, ego u
početku ne sluša jer je siguran da je njegova moć apsolutna. Ali duh ne koristi onu
vrstu moći na koju je ego naviknut. Ego je naviknut odbacivati, naviknut je prosunivati,
razdvaja i uzima ono što misli da mu pripada. Duh je, jednostavno, tihi glas
Bitka. Ronenjem tragatelja začut ćete taj glas, ali budite spremni na silovitu reakciju
ega koji neće bez borbe prepustiti svoju moć."
"Kako se ta borba završava ako duh nema moći?" pitao je Percifall.
"Rekao sam da duh ne koristi snagu koju ego poznaje. Kada done vrijeme naučit
ćete da je duh sama moć, moć beskrajnog raspona. On je organizirajuća snaga koja
svaki atom u svemiru održava u savršenoj ravnoteži. U usporedbi s njegovom, moć
ega je apsurdno ograničena i mala. Menutim, to shvaćanje će nastupiti tek kada
odustanete od potrebe ega da kontrolira, predvina i brani. Njegova moć je ograničena
na to troje. Kada bi se ego mogao odjednom predati, ne bi bilo potrebe za
kasnijim koracima rasta; ronenje tragatelja bilo bi dovoljno. Menutim, nije tako. Glas
duha objavljuje da postoji viša stvarnost. Uzdići se do te stvarnosti, drugo je pitanje."
"Mislim da su tragatelji rijetki, obzirom na to koliko je teška ta borba", rekao je
Galahad. "Mora da su mnogi odustali i izgubili nadu. Da li je zbog toga toliko malo
onih koji su roneni za Gral?"
"Svatko je ronen za Gral", podsjetio ga je Merlin. "Razlog zbog kojeg izgleda da su
tragatelji rijetki pitanje je vanjske pojave. Traganje je potpuno unutarnje iskustvo. Nije
moguće reći tko traži, a tko ne, samo prema vanjskim znacima. Nema posebnog
statusa ili nagrade za tragatelja: on se može potpuno povući iz društva ili može
nastaviti živjeti na visokom položaju."
"Kako će osoba znati da je tragatelj?" pitao je Percifall.
"Unutarnji znaci tragatelja su slijedeći: davanje je potaknuto nesebičnom ljubavlju i
suosjećanjem; osoba ne traži ništa zauzvrat, čak ni zahvalnost; intuicija postaje
pouzdan vodič u aktivnosti i na tom mjestu zamjenjuje strogu racionalnost; osoba vidi
djeliće nevidljivog svijeta i više stvarnosti; pojavljuje se bliskost s Bogom i besmrtnošću.
Ovi znaci bit će praćeni sve većim uživanjem u samoći, oslanjanjem na sebe
umjesto na društveno priznanje, pokretanjem Bitka i povjerenjem. Oblici ovisnog
ponašanja će nestati. Meditacija i molitva postat će dio svakodnevnog života. Ipak,
iako sva ta duhovna izražavanja odvlače osobu od materijalnog svijeta, paradoksalno
se javlja dublji osjećaj povezanosti s prirodom, veća ugodnost u tijelu i lakše prihvaćanje
drugih ljudi. To je zato jer duh nije suprotan materiji. Duh je svuda, a njegova
prisutnost u vašem životu poboljšat će sve, čak i prividne suprotnosti."

ŠESTI KORAK - ROdENJE VIDOVNJAKA
"Rekao sam vam", nastavio je Merlin, "da tragatelj želi vidjeti. Uskoro se njegova
želja ostvaruje. Šesti korak, ronenje vidovnjaka nalazi se odmah ispod površine
svakog tragatelja. Samo po sebi, traganje ne donosi ispunjenje; bio bi to isprazan i
frustriran život ako bismo samo tražili, a nikada ne bismo pronašli to za čim tragamo.
Na sreću, u božanskom planu na sva pitanja istovremeno stiže i odgovor: svi ciljevi
nalaze se na izvoru. Jednom kada se zaista zapitate: 'Gdje je Bog?' dobit ćete i
odgovor. Ne bih vas želio zavarati. Ronenje vidovnjaka je isto tako revolucionarno
kao i ostali koraci. Ono znači kraj ega, kraj poistovjećivanja s vanjskim.

Umjesto da sebe vidite kao
tijelo koje je ugostilo duh - sada shvaćate da je sve duh.

Kada učiš o bilo čemu drugome, stičeš znanje o nekom
predmetu; kada učiš o duhu, postaješ znanje samo.

vidovnjak vidi Boga u sebi.

Vi smrtnici uvijek čeznete za
čudima, a ja vam kažem da ste vi najveće čudo, jer vam je Bog dao jedinstvenu
sposobnost da se poistovjetite s njegovom prirodom. Savršena ruža ne osjeća da je
ruža; ispunjen čovjek zna što znači biti božanski."
"Može li se to stanje opisati?" pitao je Percifall.
"To je sedmi i konačni stupanj alkemije, čisti duh. Kada on done, vidovnjak shvaća da
se ono što je bila potpuna radost i ispunjenje može još proširiti. Vidite, doći do Boga
nije kraj vaše potrage već početak. Počeli ste u bezazlenosti, pa ćete tako i završiti.
Ali ovaj put je bezazlenost drugačija jer ste stekli potpuno znanje, dok novoronenče
ima samo osjećanja. Kad budete sebe vidjeli kao duh, nestat će poistovjećivanja
s tijelom i umom. Istovremeno će nestati zamisao o rananju i smrti. Bit ćete stanica u
tijelu svemira, a kozmičko tijelo će vam biti isto tako blisko kao što je to sada fizičko
tijelo. To je najbliži opis onoga što čarobnjak osjeća, jer čarobnjak je samo jedan od
naziva za sedmi stupanj. Shvatite: za Čarobnjaka je ronenje samo misao: 'Imam ovo
tijelo', a smrt druga misao: 'Nemam više ovo tijelo'. Budući čarobnjaci nisu pod
uticajem privida ronenja, na svako tijelo koje uzmu gledaju kao na obrazac energije,
a na um kao na obrazac informacije. Ti obrasci stalno se mijenjaju, dolaze i odlaze.
Ali čarobnjak je iznad promjene. Um i tijelo su poput soba u kojima živimo, ali ne svo
vrijeme. Mišljenje i osjećanje ne može vam približiti to stanje. Duh je ronen iz čiste
tišine. Unutarnji dijalog vašeg uma mora prestati i nikada više ne započeti ponovo, jer
ono zbog čega unutarnji dijalog nastaje, podijeljenost jastva, nije više tu. Vaše jastvo
će da biti sjedinjeno i, baš poput djeteta s kojim smo počeli, nećete sumnjati, stidjeti
se ili osjećati krivicu. Potreba ega za dvojnošću rezultirala je svijetom dobrog i lošeg,
ispravnog i pogrešnog, svjetla i sjene. Sada ćete vidjeti da se te suprotnosti stapaju.
To je Božja perspektiva: kuda god On gledao, sve što vidi je On sam. Ako osjećate
da je taj cilj preuzvišen ili predalek za vas, otkrit ću vam tajnu. Iako izgleda da ste
prošli kroz sedam stupnjeva alkemije, svaki od njih bio je tu od samog početka. Božja
potpunost bila je prisutna u bezazlenosti, baš kao i u egu, postignuću, davanju ili
traganju. Ono što se promijenilo je središte vaše pažnje. U vašem biću nalazi se
svaki vid svemira, potpun i vječan kao i sam svemir.

Svijet će biti osvjetljen
iznutra i neće biti sumnje da je materija samo ispoljeni duh. U božanskoj svijesti vidjet
ćete sebe kao stvoritelja, a ne stvoreno, davatelja života, a ne primatelja.

Ja sam Čarobnjak, i za mene je dovoljno veliko
čudo biti ovdje. Što bi moglo biti čudesnije od samog života?"


Post je objavljen 23.01.2014. u 09:54 sati.