Znakovi života
Scott Hahn
Izdavač: Verbum 2011.
Bez obzira kojim se poslom bavili, bez obzira na okolnosti privatnog života, svi se kad-tad nađemo pred zidom -preokomitim da bismo se na njega popeli, previsokim da bismo ga preskočili, prečvrstim da bismo ga srušili. Zidovi su problemi na koje nailazimo u životu.
Bog nas je stvorio takvima. Stvorio nas je s tijelima napravljenim za djelovanje i postavio nas da radimo u svijetu u kojem uvijek treba nešto napraviti.
Ako se tko ne rodi iz vode i duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.
Moramo se ispuniti hrabrošću jer milost nas Božja neće iznevjeriti. Bog će biti na našoj strani i poslat će svoje anđele da nam budu družbenici i razboriti savjetnici na putu, naši suradnici u svim našim pothvatima, kao što psalam govori o njima: Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen.
Moramo naučiti razgovarati s anđelima.
Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
Mi se obraćemo Bogu u trenutcima naše potrebe. Podižemo k nebu svoj um i svoje srce i molimo ga za dobre stvari. Trebamo pripaziti da se prema molitvi ne odnosimo kao prema mehaničkom ili magijskom postupku. molitvom ne pokušavamo postići da se Bog predomisli, Bog se ne predomišlja. Upravo suprotno, molitva je Bogu omiljen način kojim on mijenja naše umove. Ovim ne želim reći da molitva nije djelotvorna. Bog nam ponekad daje ono što želimo kako bismo postali povjerljiviji prema njemu i naučili ga pitati ono što nam je potrebno.
Gospodine, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i ustanem, izdaleka ti već moje misli poznaješ.
Strelovite molitve su savršene molitve za isounjavanje trenutaka našega dana koji bi inače bili isprazni : duga stajanja pred semaforom, dugi sati nesanice, duga zadržavanja u čekaonici. Na ove trenutke možemo gledati kao na prilike, ili kao na smetnje. Možemo im dopustiti da nam povećaju razdražljivost ili ih možemo iskoristiti za molitvu. Izbor je na nama. A doista moramo odabrati nešto jer priroda se užasava praznine. Ako ne ispunimo svoje misli molitvom, one će se same ispuniti tjeskobom, brigama, iskušenjima, ozlojeđenošću i neželjenim sjećanjima.
Na prekretnici dana mi se prisjećamo prekretnice u ljudskoj povijesti, trenutka kad se anđeo ukazao mladoj ženi Mariji i rekao joj o Božjoj nakani da pošalje svijetu mesiju kao njezino dijete. Sva povijest nakon toga i sve stvorenje ovisilo je o njezinu pristanku.
Zašto nam je potrebno povlačenje u osamu? Zato što se iz korjena trebamo prilagoditi drukčijem načinu razmišljanja. Tek tad možemo početi razabirati Božju volju i iskreno prosuđivati naše živote prema njegovim mjerilima. Jer misli više nisu moje misli i pjti moji nisu vaši puti.
Katolicizam se ponekad naziva religijom 'zvona i mirisa'.
Rođeni smo u širokom svijetu i nismo poput stabla zabodeni na jedno mjesto.
Hodočašće je za nas sakramneta,no, izvanjski znak unutarnje milosti. Ono nas podsijeća da smo putnici dok god živimo na zemlji i da moramo ostari na tom putu prema našem slavnom odredištu.
Ponavljanje molitve je način na koji ulazimo u ritam mirnoće.
Dok umiremo, za nas je važno da nam bude jasno što nam se događa i da to neprestano imamo pred očima. Napredujemo prema svojem cilju i želimo ga postići što je prije moguće. Provedemo li sve svoje vrijeme u nastojanju da si odvratimo misli od umiranja, nećemo uspjeti, jer će nam pomisao na umiranje biti toliko porazna i na kraju nam donijeti toliko jada upravo zato što ćemo biti nespremni.
Život je kratak a mi nemamo uvijek ni vremena ni mudrosti voljeti ljude kao što oni zaslužuju da ih volimo. Ponekad čak i ne prepoznajemo dug koji dugujemo drugima sve dok njih već odavno ne bude i bude prekasno da im zahvalimo. Kad bi veze završavale smrću, onda bi ovo bila golema tragedija, nepovratno izgubljena prilika, rana koja bez prestanka boli. Veze se ne prekidaju.
