Jeff Jarvis
Izdavac: Profil 2009.
Ocjena:***
Temeljna vjestina u svakoj organizaciji danas vise nije marketing, vec razgovaranje.
Presli smo iz ekonomije zasnovane na oskudnosti u ekonomiju zasnovanu na obilju. Kontrola nad proizvodima ili distribucijo, vise nece jamciti visoku zaradu i profit.
Omogucavanje potrosacima da suraduju s vama - u stvaranju, distribuiranju, marketingu i podupiranju proizvoda - to stvara prednost u danasnjem trzistu.
Usredotocite se na korisnika, a sve ostalo doci ce samo po sebi.
Google je dovoljno mudar da organizira znanje i okoristi se njime. On iskoristava pamet mase, stoga postuje sve nas u toj masi.
Sigurno trosite bogatstvo na istrazivanjima o kupcima, na ankete i fokusne skupine i istrazivacke institute da doznate sto ljudi misle. Na blogovima ce vam to reci besplatno. Treba ih samo citati.
Poduzmite slijedeci korak: pitajte svoje sto biste po njihovom misljenju, trebali napraviti. Imat cete poslije bolje proizvode i bolje cete ih prodavati vecem broju zadovoljnih kupaca, koji cak mogu pomagati jedni drugima ako im to dopustite.
Ako niste pretrazivi, nece vas pronaci. Zivot je javan, takvo je i poslovanje. Potrosaci su vasa reklamna agencija.
Jednom davno svi su putevi vodili u Rim, danas svi putevi vode od Googlea.
Google kaze da se danas rast tvtke ne ostvaruje televizijskim reklamnim kampanjama, vec zahvaljujuci prenosenju rijeci medu zadovoljnim korisnicima.
Internet otvara vrata stvarsnju smeca. To je tocno. Ali takoder pruza nove mogucnosti nadarenim ljudima i nove pozornice za nove glasove joji se ne bi mogli pojaviti u starim sustavima kontrole. Google pruza infrastrukturu za kulturu izbora.
Nemojte cijeniti potrosace zbog njihova novca, vec kao bogati izvor informacija i usmjerenja.
Trzista su razgovori. Trzista se sastoje od ljudskih bica, a ne od demografskih sektora. Razgovorimmedumljudskim bicima zvuce ljudski, vode se ljudskim glasom.nsvejedno isporucujete li informacije, misljenja, perspektive, protuargumente, ilimhumoristicne digresije, za ljudski glas karakteristicni su otvorenost, prirodnost, spontanost. Ljudi prepoznaju kakvi su drugi po zvuku njihova glasa. Internet omogucuje razgovore medu ljudima kakvi jednostavno nisu bili moguci u eri masovnih medija.
Neizbjezno še otvara pitanje ponasa li se Google u skladunsamsvojim kredom. Google cenzurira rezultate u Kini, tvrdeci da je bolje imati tamo sputani internet nego ga uopce nemati. Ne slazem se s tim i vjerjem da Google ima vise moci nego sto je svjestan te bi mogao zahtjevati od zemalja diojem svijeta da uvazavaju otvorenost i slobodu govora. Google poput Yahooa predaje informacije vladama - Google u Indiji, Yahoo u Kini koje dovode do uhicenja korisnika samo zbog onog sto su rekli.
Vazna je svaka milisekunda...brzina je blagodat za korisnike. Ona je takoder konkurentska prednost koju Google ne zrtvuje bez razloga. Brzina je zasada Googlova religije. Zbog Googla smo postali nestrpljivi, vise nego sto smo svjesni. Ako u trenu mozemo doci do svakog djelica znanja citavoga svijeta, zasto bismo cekali na telefonu, ili u redu, ili dok se ne otvori vas ured? Zasto bi nam itko davao nepotpune informacije kad se potpunost moze dobiti brzim pretrazivanje? Zelimo ono sto zelimo i nema nikakva razloga da to ne dobijemo - sada.
U vrijeme velikih dogadaja, kao sto je bio tsunami 2004.godine, suradnici Wikipedije unosili su novosti iste minute kad su se stvari dogadale. U dvoboju covjeka i stroja, lijepo je vidjeti da covjek pobeduje.
Inovacije i ideje ne dolaze samo iznutra. Tvrtka se ne moze izgraditi na idejama samo nekoliko ljudi.idejemdolaze odasvud!
Googleovamje ideja jasna: neka inovacije budu vas posao.
Najbolje je jednu stvar napraviti doista, doista dobro.
Nemojte potrosacima govoriti sto znaci vasa marka, pitajte njih sto znaci.
Nekoc su najvazniji cinitelji uspjeha u maloprodaji bili lokacija, lokacija, lokacija. Sada su to poveznice, Google, Googlejuice.
Kako ulaganja postaju manja, poduzetnici postaju sve mladi. Mnoge eksplozivne nove tvrtke na svjetskoj mrezimdruge generacije, Facebook i Digg, pokrenuli su ljudi od dvadesetakmgodina. Najzanimljivije stvari koje vidam ovaj mjesec i ove godine, stvorili su mladci koji sejos ne moraju ni brijati. To nije slucajno. Nevjerojatno je tesko razmisljati o novim paradigma kad ste odrastao covjek koji svako jutro cita novine. Ali imamo upravo stasalu generaciju koja svoje informacije i razonodu nikad ne trazi u novinama, casopisima i na televiziji. Oni su internetski domoroci. Odrasli sumu AOLovim cavrljaonicama razmjenjujucins prijateljima poruke u stvarnom vremenu satima nakon vecere, i odlazili su u skolu s pristupom na Facebook. Internet je njihov medij i oni nam pokazuju kako ga treba upotrebljavati. Oni pridonose izgradnji svega sto internet postaje, u sto mnogi zele ulagati.
Mozda bi poduzetnicki kapitalizam visokog rizika trebao poceti nalikovati ucionici: ulagaci rizicnog kapitala mogli bi osim financiranja, pruzati i obrazovanje ( sto neki i rade u svojim blogovima). Da sam ja jedan od njih dosao bi u dodir s fakultetima i ponudio pomoc darovitim poduzetnicima, dajuci pocetni novac onima sa sjajnim idejama. Mogao bih otvoriti svoja vrata djelujuci poput inkubatora i nudeci besplatnu pomoc izvanrednim poslovnim zamislima, kako bih u neke od njih mogao investirati.
Zelim da se zdravstvo otvori prema Googlu i iskoristi sve mogucnosti koje mu on pruza za skupljanje i davanje vece kolicine podataka, za povezivanje pacijenata s drugim pacijentima u zajednici radi razmjene iskustva i zadovoljavanja zajednickih potreba, te zaniskoristavanje potencijala suradnickih alata i pokreta za softver otvorenog koda radi unapredivanja medicinske znanosti.
Kad bi milijuni pacijenata diljem svijeta razmjenili svoja iskustva, bismo li otkrili nove okidace, nove korelacije, nove uzroke, cak nove nacine lijecenja? Ne znam. Ali ne mozemo znati dok ne pokusamo, dok se ne otvorimo i pribavimo sredstva za skupljanje i analiziranje informacija.
Zamislite da mi se dogodi nesto u zivotu zbog cega bih trebao prikupiti svu svoju zdravstvenu dokumentaciju, nazvati svakog lijecnika kojeg sam ikada posjetio i zamoliti kopiju zdravstvenog kartona. Zavrsio bi s gomilom papira koja nije pretraziva, mnogi bi dokumenti bili suvisni i bilo bi ih tesko citati. Moj lijecnik vjerojatno ne bi htio trositi vrijeme na proucavanje svega toga ne bi li promasao prave imdikacije.
Ako mi je restoran u Googleovu stilu spreman reci koliko je gostiju narucilo pitu s racicima, lijecnica u Gooleovu stilu trebala bi mi reci kako cesto lijeci reumu. Dojmilo bi me se takoder kad bi doktorica koja me lijeci pisala na internetu o toj bolesti, i jos vise kad bih vidio druge lijecnike s poveznicama prema njoj.
Promjene u medicini koje smo dotaknuli odnose se na informacije, njihovo otvaranje, dijeljenje, organiziranje i analiziranje, na omogucavanje mreznog ucinka na tu djelatnost i nase zdravlje. To je Googleova specijalnost.
Tko treba sveuciliste kad imamo Google. Digitalno znanje citavog svijeta dostupno je u pretrazivanju. Mozemo povezati one koji zele znati s onima koji znaju. Mozemo spajati studente s nastavnicima koji su za njih najbolji, to mogu biti i kolege studenti. Mozemo pronaci strucnjake za svaki predmet. Udzbeniti ne moraju vise biti okamenjeni na stranicama, vec mogu imati poveznice s informacijama i raspravama, mogu biti proizvod suradnje, mogu se azurirati i ispravljati, odgovarati na pitanja i davati testove, cak pjevati i plesati. Nema razloga da moja djeca budu ogranicena na predmete u jednoj skoli, vec sad mogu doci na internetu do sadrzaja kolegija s MITa i Stanforda, ni manje ni vise. I nema razloga da ja, koji sam odavno zavrsio fakultet, takoder ne pratim te kolegije.
Bill Gates, Mark Zuckerberg i momci iz Googlea napustili su skolu u razlicitim fazama i pokrenuli svoje poslovne divove. Trebamo li prisiljavati mlade ljude da se skoluju 18, 16, ili cak samo 12 godina, nastojeci ih sve nagnati da misle na jednak nacin, prije nego sto pocnu nesto raditi i stvarati. Umjesto vjecnog podvrgavanja mladih ljudi obveznom nacionalnom sustavu obrazovanja, nije li to tracenje dragocjenih sredstava? Ne bismo li im umjesto toga trebali pomagati da pronadu i njeguju svoje muze?
Mozda bismo trebali odvojiti mladost od obrazovanja. Obrazovanje traje zauvijek. Mladost je vrijeme istrazivanja, sazrijevanja, socijalizacije.
Skola bi mogla djelovati kao inkubator, savjetovati ih, poticati i podupirati njihove zamisli i trud. Sto bi iz toga onda moglo proizaci? Velike stvari i osrednje stvari. Ali to bi prisililo ucenike i studente da preuzmu vecu odgovornost za ono sto rade i oslobode se oklopa uniformiranosti. To bi ih nagnalo da postavljaju pitanja prije negomsto im receni odgovori. Moglo bi im otkriti njihove talente i potrebe.
U ucionici, stvarnoj ili virtualnoj, Google prisiljava pedagoge poucavati na crukciji nacin. Zasto jos ucimo studente da pamte cinjenice, kad su cinjenice dostupne pretrazivanjem? Memoriranje nije tako presudna disciplina kao zadovoljavanje znatizelje istrazivanjem i zakljucivanjem, kad studenti uvide sto ne znaju, oblikuju pitanja, traze odgovore i uce kako ocjenjivati te odgovore i njihove izvore. Trebalo bi poucavati dake i studente internetskoj i guglovskoj pismenosti kako bi im se pomoglo da provjeravaju cinjenice i ocjenjuju njihovu pouzdanost.
Masa posjeduje mudrost mase, a uskracivanje informacija tom kolektivnom znanju, o poveznici, ocjeni restorana, savjetu, moglo bi biti nova definicija asocijalnog ili barem sebicnog ponasanja.
Iz svih tih razloga, kao i jednog snaznijeg od svih drugih - tastine - nastavit cemo otkrivati na internetu sve vise o sebi. Zeljet cemo govoriti i biti otkriveni. Nase internetske sjene postaju nasi identiteti. Ako se zelimo istaknuti u gomili, trebamo osebujne identitete.
Znam da svaki dan na internetu naucim mnoge stvari. Je limto sto sada radim bolje ili losije? Nisam siguran da takva prosudba ima smisla. Ucim drukcije, raspravljam drukcije, vidim drukcije, razmisljam drukcije. Drukcije razmisljanje najvazniji je plod i najvaznije umijece Googleova doba.
Internet potice mnoge nove drustvene norme, ali nadam se najvise da ce buduci narastaji ponajprije nametnuti slobodu govora vladama i institucijama. Internet je ozivotvoreni Prvi amandman. On zazire od cenzure i podriva je jer sve izreceno sto se prigusi na jednom mjestu, moze se pojaciti, i pojavit ce se, negdje drugdje. To je pozitivna sila globalnih komunikacija.
Internetski trijumfalisti tvrde da internet oslobada kreativnost opce prihvatljivosti, masovnih mjerila i svecenickih definicija kvalitete te nam dopusta da pronademo ne samo ono sto volimo nego i ljude koji vole sto i mi. Internet ubija masovno, jedanput zauvijek. S tim dolazi smrt masovne ekonomije i masovnih medija.
Postoji ogranicen broj talentiranih ljudi i mi njihovu daru posvecijemo ogranicenu kolicinu pozornosti - nijednoga nema dovoljno. Ali kao sto se ekonomija pomice od oskudice do obilja, tako se pomice i kultura. Postoji obilje talenta i bezgranicna volja za stvaranjem, ali potiskuje ih obrazovni sustav koji ustraje na jednolicnosti, mori ih gladunsustav masovne ekonomije, koji je nagradivao samo malobrojne divove, i obeshrabruje ih sustav kritike koji je davao samo pomazanje zatvorenoj stvaralackoj klasi. Ti neprijatelji masovne kreativnosti pretvorili su obilje u oskudicu. Google i internet obrnuli sunto strujanje. Sada se mogu izrazavati i blistati tslenti najrazlicitijih vrsta i razina. Zelimo stvarati i zelimo biti velikodusni sa svojim kreacijama. Dobit cemo pozornost kakvu zasluzujemo. To znaci da ce se smece odbacivati. To samo ovisi o vasoj definiciji smeca.
Ta nova generacija i njezin novi svetonazor promjenit ce nacin na koji promatramo svijet i uzajamno s njim djelujemo, kao i nacin na koji tvrtke, drzavna tijela i institucije uzajamno djeluju s nama.
Post je objavljen 20.01.2014. u 11:35 sati.