Pregled posta

Transurfing 6 – Gospodar Stvarnosti

Vadim Zeland
Izdavač: Profil 2011

Čovjek živi pod utjecajem okolnosti- život mu se «događa» kao san na koji nije u stanju utjecati.

Ako je san imitacija stvarnosti koju kreira naš
mozak, odakle potječu prizori i teme koje čovjek nikada nije mogao vidjeti?

U tehnici transurfinga tumačenje je sasvim drugačije: podsvijest ništa ne
zamišlja samostalno, već se izravno priključuje na prostranstvo varijanti koje sadržava potpunu
informaciju. Prostranstvo varijanti je informacijska struktura koja sadržava sve moguće scenarije
svih mogućih događaja. Broj varijanti je beskonačan, baš kao što je beskonačan broj mogućih
položaja točke na koordinatnoj mreži. Ondje je zapisano sve što je bilo, što jest i što će biti.
Ne žurite s donošenjem skeptičnih zaključaka. Pažljivo pogledajte neki predmet, zatim
zatvorite oči i pokušajte ga predočiti. Čak i ako imate iznimnu sposobnost vizualizacije, ipak ne
možete "vidjeti" predmet zatvorenim očima jednako kao što ga vidite otvorenim. Slika koju je
zapamtio vaš mozak, samo je fotografija vrlo slabe kvalitete. Pretpostavimo da takvu fotografiju
mozak čuva kao određeno stanje grupe neurona. U tom slučaju ne postoji dovoljno neurona da
se ponovno stvore sve fotografije koje mozak ima u sjećanju, bez obzira na njihovu količinu.
Ako su naša sjećanja i snovi ponovno stvaranje onoga što je zapisano u neuronima, koliko
je tih stanica potrebno u glavi? Transurfing ovo proturječje tumači time da neuroni nisu nositelji
informacije kao što su bitovi u računalu. Mozak ne pohranjuje samu informaciju, već nešto poput
adresa informacija u prostranstvu varijanti.

Ako sve što je svjesno u ljudskoj psihi uvjetno povežemo s razumom, a podsvjesno s
dušom, možemo reći da je san let duše u prostranstvu varijanti. Duša ima izravan pristup polju
informacija u kojem se svi "scenariji i dekoracije" pohranjuju stacionarno poput kadrova na
filmskoj vrpci. Razum ne zamišlja svoje snove, on ih uistinu vidi. I to nisu nikakve iluzije, već
stvaran film o onome što se moglo dogoditi u prošlosti ili bi se moglo dogoditi u budućnosti.
U snovima se pojavljuju svakojaki događaji, ali budući da postoji beskonačan broj
mogućih varijanti, nema nikakvog jamstva da se san odnosi na stvarnost. Bilo koji događaj, koji
se dogodi u našem stvarnom svijetu, materijalna je realizacija jedne od mnoštva varijanti.
Materijalni se svijet premješta u beskonačnom prostranstvu varijanti, slično kadru na filmskoj
vrpci, zbog čega i dolazi do fenomena kretanja materije u vremenu.
Možda je u to teško povjerovati. Gdje se nalazi prostranstvo varijanti? Kako je uopće
takvo što moguće? S gledišta naše trodimenzionalne percepcije ono se istodobno nalazi svugdje i
nigdje. Možda je izvan granica vidljiva svemira, a možda je u vašoj šalici kave. U svakom slučaju
nije u trećoj dimenziji. Ipak, pristup tom polju informacija načelno je moguć. Upravo se iz njega
uzimaju intuitivna znanja i vidovitost. Razum je nesposoban stvoriti nešto načelno novo. On
samo može sagraditi novu verziju kuće od starih kocaka. Sva znanstvena otkrića i umjetnička
remek-djela razum preko duše dobiva iz prostranstva varijanti.
Ipak, postoji li nešto zajedničko snovima i realnosti? Dok spavamo, ne pada nam na
pamet da kritički gledamo na ono što se događa. U snu se virtualna stvarnost oblikuje
iznenađujuće prirodno. Bez obzira na to što se u snu često događaju neobične stvari,
percipiramo ih kao nešto uobičajeno. U snu se čovjek u potpunosti nalazi pod utjecajem
okolnosti, san mu se "događa" i on u vezi s tim ništa ne može poduzeti.
U nesvjesnom snu razum nema kontrolu nad dušom. Poput gledatelja u kinu razum gleda film i
istodobno proživljava ono što vidi. Ti se osjećaji prenose na dušu koja se odmah usklađuje sa
sektorom prostranstva varijanti koji odgovara očekivanjima. Na taj se način scenarij mijenja
dinamički, prateći tijek događaja. Scenografije i glavni likovi trenutačno se usklađuju sa
scenarijem koji se mijenja. Mašta uistinu djeluje u snu, ali samo u ulozi generatora ideja.
No, katkad, ako nam pođe za rukom, u određenom trenutku postajemo svjesni da
spavamo. U tom slučaju nesvjestan san pretvara se u lucidan san. U lucidnom snu čovjek
sudjeluje u virtualnoj igri i razumije da je sve to samo san. Ako vam se takvo što nijednom nije
dogodilo i prvi put čujete za to, ne sumnjajte - to nije fantazija. Lucidnim snovima posvećene su
mnogobrojne knjige, a u svijetu postoje zanesenjaci koji takve snove stalno prakticiraju.

Čovjek jedino mora biti svjestan da je to samo san i odmah će mu se otvoriti nevjerojatne
sposobnosti. U lucidnom snu ne postoji ništa što ne možemo ostvariti. Možemo upravljati
događajima i raditi nedostižne stvari, na primjer, letjeti. No čak i u snu nije dovoljno samo
poželjeti letjeti. Do realizacije ne dolazi zbog želje, nego zbog orijentacije na ono što se želi
postići. Ne djeluje samo razmišljanje o onome što želimo, već nešto drugo što je teško opisati
riječima. Neka vrsta sile stoji iza kulisa scene na kojoj se odvija igra misli. Ipak, posljednju riječ
ima ono nešto iza te sile. Naravno, pogađate da se radi o namjeri. Okvirno ćemo namjeru
određivati kao odlučnost imanja i djelovanja.
Želja nam sama po sebi ne donosi ništa. Naprotiv, što jače nešto želimo, manja je
vjerojatnost za uspjeh. Ako budete u snu razmišljali je li moguće letjeti, nećete uspjeti u svojem
naumu. Da biste poletjeli, potrebno je jednostavno podići se u zrak uz pomoć namjere. Izbor bilo
kojeg scenarija u snu ne ostvaruje se željom, već čvrstim usmjeravanjem na postizanje
željenog. Ne promišljate i ne želite, nego jednostavno imate i djelujete.

Namjera je ta pokretačka sila koja upravlja scenarijem u lucidnom snu. No pitanje je
zašto se ostvaruju i naše strepnje. Zar ih je moguće pripisati namjeri? Baš kao u snovima, i u
realnom nas životu neprestano slijede varijante sa scenarijima naših strepnji, tjeskoba,
neugodnosti, mržnje. Jer ako nešto ne želim, nemam namjeru to doživjeti. Međutim, svejedno
dobivamo i ono što aktivno pokušavamo izbjeći. Ispada li da usmjerenost naše želje nema
nikakav utjecaj? Odgonetka se krije u još tajanstvenijoj i moćnijoj sili zvanoj izvanjska namjera.

Stvarnost ima dva oblika: fizički, koji možemo dotaknuti rukama, i metafizički, koji se nalazi
izvan granica percepcije, ali nije ništa manje objektivan. U određenom smislu svijet je beskrajno
dvostrano ogledalo - na jednoj se strani nalazi materijalni svemir, a na drugoj se prostire
metafizičko prostranstvo varijanti. Potencijalna mogućnost utjelovljuje se u stvarnost poput
odraza u ogledalu varijanti.

Možemo li kriviti čovjeka za njegove postupke u cijeloj ovoj tužnoj priči? Pa on je s
gledišta uobičajenog svjetonazora sve učinio ispravno. Mnogi postupe na sličan način. Neki
uspiju. On ipak nije. A sve je moglo biti sasvim drugačije. Pogledajmo pogreške Programera iz
pozicije transurfinga.
.fx@gmail.com
Prva pogreška jest odustajanje od cilja zbog težine njegove ostvarivosti.
Prvotni cilj Programera - Austrija - bio je pravilno izabran budući da je nastao u jedinstvu duše i
razuma. Ako čovjek, misleći na cilj, već unaprijed doslovno leti na krilima sreće, znači da je
postignuto to isto jedinstvo. U tom stanju duša pjeva, a razum zadovoljno trlja rukama. Obratite
pozornost, to je tek stadij određivanja cilja u pravom smislu riječi.
Načini i sredstva postizanja cilja naći će se sami, i to takvi kakve razum nije mogao hi
naslutiti. On ništa ne zna i ne može znati. Ako se stalna misli na cilj kao da je već postignut,
izvanjska namjera - ta nepojmljiva sila - otvorit će u određeno vrijeme svoja vrata, stvorit će
mogućnosti. Zadatak je razuma da tijek misli usmjeri u odgovarajućem smjeru i time pokrene
mehanizam izvanjske namjere.
Druga pogreška jest uznemirenost zbog izostanka rezultata što dovodi do želje.
Očito je da što se više brinete, sporije se primičete cilju, ako se uopće i primičete.
Svoj položaj u prostranstvu varijanti, u odnosu na cilj, možete shvatiti zamislite li da se
nalazite u čamcu na otvorenu moru. Da biste se domogli kopna, morate cijelo vrijeme ploviti na
sjever prema kojemu pokazuje igla kompasa - smjer tijeka vaših misli. Dok zamišljate svoje
približavanje kopnu i izlazite na obalu, vaša je "igla" okrenuta u pravom smjeru. Treba samo
misliti na dolazak i veslati. Samo to i ništa više!
No nestrpljivi razum počinje se vrpoljiti i dodijavati veslaču: "Je li ovo pravi put? Hoćemo
li uskoro stići? Što ako kopno nije ondje? Naravno, trebalo je ići na sasvim drugu stranu!" Zbog
takva razmišljanja igla kompasa počinje se trzati i čamac stalno mijenja smjer.
Razum ne vidi kretanje u prostranstvu varijanti i zbog toga sumnja i brine. Navikao je
stvari držati pod kontrolom. Razum će se umiriti samo u slučaju ako mu zadamo zadatak koji će
mu imati smisla dok ga obavlja. Zato mu recite da ne ljulja čamac, nego da drži kormilo u
pravom smjeru. Rad razuma treba se odnositi na kontrolu tijeka misli.
postoji želja koja prerasta u namjeru da djelujemo, a postoji i žudnja. 2udnja prije svega
označava strah od neuspjeha: hoću, ali nemam snage i istodobno se bojim da u tome neću
uspjeti. A zašto se bojim? Zato što ne mislim na cilj, nego na sredstva njegova ostvarivanja.
Žudnja stvara suvišan potencijal snažno narušavajući okolno energetsko polje koje za sobom
povlači otpor sila ravnoteže. Upravo te sile ometaju postizanje cilja.
Potrebno je stalno iznova ponavljati razumu da misli o cilju kao o svršenoj činjenici.
Naravno, s vremena na vrijeme će isplivati mračne misli. Pa neka i bude tako, ne treba se boriti
protiv toga. Važno je ne zaboraviti da sva ta sitna lelujanja ne smiju jako odvlačiti od osnovnog
smjera.
Na kraju krajeva, ako tako posložimo stvari, žudnju možemo svjesno smanjiti. Kao što se
sjećate, ponude su Programeru dolazile upravo u trenucima kad bi gotovo očajavao, a nakon
toga "olabavio" grčevit stisak želje. To se jednako tako može raditi i svjesno. Želim li ja to? Pa u
čemu je onda problem, tako će biti.
Treća pogreška jest prebacivanje s jednog cilja na drugi. Programer jednostavno
nije mogao dočekati da varijanta sazre i materijalizira se. Najteže je znati čekati i zadržati
pritom mirnoću gospodara situacije. Treba izdržati iskušenje tijekom stanke u kojoj se ništa ne
događa. To je neka vrsta provjere izdržljivosti.
Materijalna realizacija varijante oblikuje se poput odraza u ogledalu. U ulozi slike
pojavljuje se prizor koji se vrti u vašim mislima, drugim riječima - slajd cilja. Razlika između
ogledala prostranstva varijanti i običnog ogledala je samo u tome što se odraz u ogledalu
prostranstva varijanti ne pokaže odmah, već s odgodom.
Zamislite neobičnu situaciju: zaustavite se pred ogledalom, a u njemu se ništa ne vidi -
praznina. I tek se za neko vrijeme postupno pojavljuje slika, kao kod razvijanja fotografije. U
određenom se trenutku počinjete smiješiti, a u odrazu još uvijek vidite ozbiljan izraz lica.
Točno tako funkcionira ogledalo prostranstva varijanti, samo što je vrijeme odgode u
njemu neusporedivo dulje, pa se promjene ne mogu percipirati. Kako bi se u tom ogledalu
mogao pokazati odraz ako se slika neprestano mijenja? Odraz se još nije stigao oblikovati, a
čovjek već žuri promijeniti svoj slajd. Rezultat je tek isprana mrlja.
Četvrta pogreška jest negativan slajd.
Programer uopće nije imao slajd cilja. Njegov je um bio potpuno zaokupljen
brigama o načinu na koji će postići cilj.
U ostvarivanju cilja sudjelovala je samo unutarnja namjera. Ogledalo je pritom odražavalo
tek sam proces borbe i očekivanja, ali ništa više od toga. Naravno, obične su metode također
pogodne za ostvarivanje cilja, samo što treba čekati neusporedivo dulje, a i mogućnosti je puno
manje.
Rezultat će se brže i sigurnije ostvariti ako u mislima vrtite slajd kao da je cilj već
ostvaren. "Radosne pripreme" moraju se događati već sada! Trebate blistati ispred ogledala kao
da je uspjeh predodređen, a tada će i odraz odgovarati svemu tome.
Peta pogreška jest u kretanju protiv tijeka varijanti.
Kad je u pitanju izbor, treba dati prednost upravo onoj varijanti koja se
najlakše "predaje". Sve druge izmišljotine razuma potaknute izborom, ma kako se uvjerljivima
činile, možemo hrabro odbaciti.
Šesta pogreška jest u kontroli razuma nad scenarijem.
Posljedice ove pogreške nisu
tako očite, ali je za rezultat ona jednako pogubna kao i sve ostale. Razum u pravilu
samopouzdano misli da zna kako bi se događaji trebali odvijati. I ako se oni ne podudaraju s
isplaniranim scenarijem, znači da ništa neće uspjeti i da se sve odvija na pogrešan način. Takav
odnos prebacuje strelicu linije života na negativan put. Na tom je putu sve stvarno puno gore
nego što bi moglo biti.
Svaki put kad izražavate svoj odnos prema nekom događaju, određujete svoj izbor na
križanju dviju varijanti. Put do cilja prolazi kroz labirint koji se sastoji od mnoštva račvanja.
Razum sa svojom primitivnom logikom može vrlo dugo lutati u tom zamršenom klupku linija.
Ključ labirinta zapravo je vrlo jednostavan - to je načelo koordinacije. Što god da se
događa, sve vodi k cilju i uređuje se upravo onako kako treba. Uz takav odnos, linija života
uvijek će se okretati prema najpovoljnijem putu. Koordinacija krči najkraći i najbolji put do cilja.
Za najveći je broj svih gluposti zaslužan upravo razum jer odbija događaje koji se ne
uklapaju u njegov scenarij. Osobina razuma je da sve drži pod kontrolom. I protiv toga se ne
treba boriti. Samo treba preusmjeriti kontrolu razuma na održavanje načela koordinacije i
svjesno praćenje tijeka varijanti.
Sedma pogreška jest u tome što razum nije htio slušati glas duše.
Zapravo su sve
pogreške rezultat jedne glavne pogreške. Razum bez duše je kao i duša bez razuma - ništa.
Zajedno imaju bezbroj mogućnosti. Možda se čini da moraš biti potpuna budala da napraviš
tolike pogreške, a zatim ih sve još Jednom ponoviš. Baš suprotno, sve su se nedaće Programeru
dogodile zbog njegova blistavog uma.
Jasno je da zdrav razum lišen glasa srca ne vrijedi puno.
U prostranstvu varijanti postoji sve i svaki čovjek može imati mnoštvo ciljeva. Treba samo izabrati
upravo svoj. ne treba zaboraviti da se ne isplati oponašati
tuđe iskustvo. Svatko ima svoj put.
Treba samo pažljivije osluškivati šum jutarnjih zvijezda
- glas svog srca. I ne treba razumom opterećivati dušu i požurivati je. Ona će se sama otvoriti.
Jedino što joj treba je pozornost razuma.

Galerija ogledala

Svaki čovjek stvara sloj svojeg svijeta. Ti se slojevi presijecaju i slažu jedan na drugi.
Izvor negativnosti može prodrijeti u sloj vašeg svijeta iz tuđih slojeva, samo ne treba pridavati
značenje tome i ljutiti se zato što negativnost stvaraju bliske osobe.
Svijet je ogledalo, ali ono reagira s odgodom. Imajte na umu da se svijet brine o vašoj
ugodnosti i dobrobiti. Potvrdu toga uporno tražite u svakoj sitnici. Neka vam to postane navika.
S vremenom će negativnost na nepojmljiv način nestati iz vašeg života. Čak će i vaša okolina
prestati biti izvor negativnosti. Ne tražite objašnjenje za to. Jednostavno djelujte s
nepromjenjivom ustrajnošću.
Promatrajte što će se dogoditi. I tako, vi se usmjeravate na pozitivne odnose i počinjete
očekivati rezultate. Dobivate reakciju koja ne odgovara tom odnosu. Taj odziv, odnosno odraz,
posljedica je ranijeg odnosa. Zaboravili ste na dodatak zbog odgode.
Kad dobijete negativan rezultat, reagirate šablonski, to jest ponovno negativno. Vaš se
odnos očituje u mislima ili djelovanju. Nakon što nije stiglo odreagirati na vaš pozitivan stav,
ogledalo ponovno od vas dobiva negativan impuls. Neprestano mijenjate smjer i zbog toga se ne
približavate cilju. Sva je tajna u postojanosti. Ako se održava stalna usmjerenost na cilj, s
vremenom se odraz u ogledalu svijeta usklađuje s tom usmjerenošću.

Kad organizam zagađen
nepravilnim načinom života prijeđe na zdrav režim, započinje intenzivno čišćenje koje prate
bolesni procesi - krize.

Odražavate se u ogledalu svijeta sukladno s
odnosom koji imate prema sebi.

sami oblikujete odraz u ogledalu svijeta. Odredite svoju
namjeru kao izraz lica i priuštite si zadovoljstvo da promatrate na koji će se način pritom
mijenjati odraz. Uzmite svoje pravo da budete u pravu. Jednostavno si recite: "Ja najbolje znam
koje ogledalo odabrati i kako stajati pred njime!" Upravo tako postupa dijete kad se nađe u
galeriji s ogledalima. Odrasli su zaboravili da su nekad davno znali kako se ponašati.

Prema svim tehnikama treba se odnositi s lakoćom, tj. pridržavati ih se, ali ostaviti si
dovoljno slobode za vlastito tumačenje i improvizaciju.

Ogledalo je slično "Solarisu" Stanislawa Lema koji samo ponavlja vaše misli. Ako patite
zbog vlastitih problema, patit ćete, i oni će biti uz vas sve dok ste vi s njima. Dok se natežete s
problemima, jednostavno se natežete s njima i ništa više od toga. Nije li jednostavnije
odmahnuti rukom na to čega se želite riješiti i misliti na ono što želite postići? Ako ste odabrali
krenuti prema Antarktici, dospjet ćete ondje bez obzira na to gdje se nalazite: u Africi, Americi ili
Aziji. Važno je odabrati cilj i postojano držati smjer prema tom cilju. To je sve što treba raditi.


Pripitomljavanje klatna

Kad grupa ljudi usmjeri svoje misli na nešto, to ne prolazi bez traga. Ukupna energija
odašiljanja misli ne nestaje, već se preobražava u energetsko - informacijsku strukturu, odnosno
klatno. Svaka struktura stvara svoje klatno koje ju oplemenjuje poput energetsko -
informacijske nadogradnje.

glavne snage marketinga nije potrebno usmjeriti na
reklamiranje izuzetnih kvaliteta vlastitih "remek-djela", nego na određivanje aktualnog tržišta i
tendencija njegove izmjene.

Čini se kao da je to svima jasno, ali, s druge strane, ljudi ne znaju, već imaju svijest. U
doslovnom smislu spavaju i stvaraju identična klatna ne razmišljajući o tome kako se istaknuti i
početi proizvoditi nešto što još nitko nije osmislio i što nedostaje. Za to je potrebno izaći iz
kolone i poći svojim putem. Sve veličanstvene ideje nastajale su samo ako je poduzetnik počeo
nešto raditi drugačije od drugih. Kako biste našli svoj put, treba osluškivati glas svog srca. Moglo
bi se činiti da takva lirika nema veze s poduzetništvom. Mnogi ne obraćaju pozornost na
intuitivne osjećaje, već ih vodi isključivo glas razuma i u tome je velika pogreška,

Masa potencijalnih kupaca nevoljko će potvrditi formulu konačnog cilja proizvođača. Zamislite
kakvom moći vlada misao koju istodobno izgovori višeglasan zbor! Kao rezultat dobivamo
utjelovljenje misli u materijalnu zbilju. Svijet će, poput ogledala, ljudske misli pretvoriti u
stvarnost. Dogodit će se da će kupci sami učiniti popularnim reklamirani proizvod.
Također je vrlo važno održavati jednoglasje svih suradnika što se ključnih pitanja tiče. Ako
nema jedinstva, treba obvezno pronaći put do njega. Namjera svih elemenata strukture mora
biti usmjerena u istom smjeru U suprotnom klatno neće dugo opstati. Volja samog upravitelja
nije dovoljna. Sklad kolektiva i težnja prema cilju imaju veliku snagu.

Tuđa namjera

Ne treba misliti da svojom namjerom možete bitno utjecati na sudbinu drugih ljudi.
Raspolažete samo slojem svog svijeta. Na okolinu možete utjecati tek neizravno, preko sila
ravnoteže.

Ključna rečenica vašeg pisma: "Ludo ih volim..." ukazuje na bit problema. Ako su na
kotaču previše zategnute žice s jedne strane, s druge će doći do iskrivljenja. Jednako se tako
iskrivljuje stvarnost. Što više volite i obožavate svoju djecu, više će biti razloga za razočaranje.
Na taj način sile ravnoteže pokušavaju održati ravnotežu.

Načelo koordinacije ovdje ničemu ne koristi. U odnosu prema bližnjima potrebno je
koristiti pravilo transurfinga: dopustiti sebi da budete ono što Jeste, a drugima da budu ono što
jesu. Trebate "osloboditi" djecu i ne gušiti ih svojom ljubavlju. U suprotnom će se na energetskoj
razini dogoditi sljedeći prizor: "Tako vas volim da ću vas sada stvarno ugušiti!"

njihov utjecaj na vaš život nije tako velik zato što osnovni ulog u oblikovanje sloja
svojeg svijeta unosite vi sami. U određenom smislu emocije i strahovi rođaka zbog nekih
aspekata vašeg života imaju pozitivnu ulogu zato što će sile ravnoteže pokušavati uspostaviti
ravnotežu. Što su gora njihova očekivanja, vama će ići bolje. U svakom slučaju glavno je ne
pridavati veliko značenje onome što o vama govore rođaci. Inače, ako počnete misliti da su
sposobni osjetno utjecati na sloj vašeg svijeta, tako će se i dogoditi. Svijet poput ogledala
odražava vaša uvjerenja.

treba shvatiti da ste vi u potpunosti gospodar sloja svoga svijeta samo ako
namjeru usmjeravate na njezino izvršavanje. Ako nemate nikakav cilj i ne kontrolirate svoj
odnos prema stvarnosti oko sebe, puštajući tijek misli da samostalno teče, brodić vaše sudbine
gubi kontrolu i valovi ga nose po svojoj volji. Vaš se dom pretvara u staju bez gospodara u koju
svatko može navratiti i raditi što god mu se prohtje.
Tuđa namjera može utjecati na sloj vašeg svijeta neizravno, preko sila ravnoteže. Kada o
vama postoje mišljenja koja ne odgovaraju stvarnosti, dolazi do polarizacije. Sile ravnoteže će
nastojati uspostaviti ravnotežu. Za njih je najjednostavniji put da vas navedu da se ponašate
proporcionalno suprotno onome što o vama misle. Ako nemate unutarnji oslonac i vaš doživljaj
svijeta ima amorfni oblik, tada će se vjetar sila ravnoteže poigrati vašim brodićem. Kako biste to
spriječili, treba se baviti transurfingom, to jest treba imati jasno usmjerenu namjeru i upravljati
tijekom svojih misli, a ne se samo kaotično koprcati u životnim okolnostima.

Ako ne očekujem nikakve neugodnosti i usmjeren sam na dobro, a moja žena, suprotno
tome, paničari, kakav će se tada scenarij ostvariti? Hoće li biti presudno to čiji je
energetski potencijal veći?
Kad živite s nekim, vaši se slojevi ionako presijecaju. I dobro i loše se mogu prelijevati iz
jednog sloja u drugi. Naravno, razina energetike ima određenu ulogu. No glavni čimbenik ipak je namjera. Zajednički život ljudi s različitim i lijevima nalikuje na dva čamca svezana zajedno. Kod
onoga koji se svjesno kreće prema cilju jedro je puno vjetra i strogo je usmjereno prema svome
cilju. Kod drugoga koji plovi kako ga valovi nose jedro se klatari na vjetru - ne pomaže, ali niti
ne smeta osobito. lako, ako ovaj drugi ima patološku sklonost negativizmu, njegov je čamac
sposoban ometati zajedničko kretanje.
Međutim, ne isplati se puno uzrujavati ako bliska osoba ne želi slijediti principe
transurfinga. Sasvim je dovoljno da ih vi pratite. Ako ste pozitivni, tada u sloj vaše bliske osobe
ulazi sve više onoga što je dobro, što znači da ima sve manje povoda za nezadovoljstvo. U
svakom slučaju čamac kojim se upravlja doći će do cilja, čak i ako će trebati koristiti tegljač.
Glavno je da pazite na svoj odnos prema svijetu i držite tijek misli u željenom smjeru. Ako je s
tim sve u redu, sve je ostalo nevažno.

?!?!?!?
Ono čega se stvarno treba plašiti jesu nezaslužene pohvale, ditiramb na vaš račun. Kad
vas suviše veličaju, treba osmisliti "što bi se moglo loše učiniti" kako biste sami uspostavili
ravnotežu. Na primjer, ako o vama govore da ste pametni, postavite se "na sve četiri" i vrlo
pametna izraza lica proizvedite zvukove koje stvara neki kopitar. Ako se oduševljavaju vašom
snagom, padnite u nesvijest. Ako zavide vašem blagostanju, zatražite od njih novčani zajam. A
ako imaju drskosti glasno izjaviti kako ste neodoljivi, složite strašnu grimasu.
Sasvim je druga stvar kad vas bez osnova kritiziraju i vrijeđaju. Što će lošije biti njihovo
mišljenje, vama će ići bolje. No samo pod uvjetom da ne počnete izmišljati svakojake gluposti o
tome kako tuđa namjera navodno može provaliti u sloj vašeg svijeta. Ako ne pridajete značenje
tuđoj zloj namjeri, ona se jednostavno odbija od vas bez uspjeha. Prosudite sami: oduvijek su
postojali političari koji su se koristili općenarodnom mržnjom. Zamislite kako bi im bilo kad bi
tuđa namjera i najmanje utjecala na njih.
Tako da, kad se susretnete s negativnim ponašanjem prema sebi, preostaje vam samo da
se potajno hihoćete i zadovoljno trljate rukama. Radujte se!

Jednostavno transurfing

Pisali ste "da bi se varijanta ostvarila, treba je osvijetliti svojom energijom". Kakvom
točno energijom? Ako emocionalnom, tada dobivamo čisti suvišni potencijal. Na koji način
stvoriti u sebi tu energiju i odrediti je za sebe? Kako znati koja točno informacija privlači
potrebne varijante? Možemo li znati kojem točno cilju odgovara koja informacijska hrana?
Tada bi to stvarno bila magija.

Kad se zadubite u proučavanje specijalizirane literature, tijek vaših misli se regulira i kao
posljedica toga u ogledalu se počinje pojavljivati odgovarajući odraz. Što uđe, to i izađe.
Trivijalno. Jednostavnije ne može biti.
No ako je sve tako jednostavno, zašto se želje ne ispunjavaju, a maštanja ne ostvaruju? I u tom
je slučaju sve trivijalno. Stvar je samo u tome da ljudi ne ispunjavaju dva savršeno jednostavna
uvjeta.
Kao prvo, ogledalo svijeta reagira s odgodom zato što je potrebno određeno vrijeme kako
bi se misli materijalizirale. No ljudi nisu navikli čekati. Naime, ako se djeluje u okviru unutarnje
namjere, posljedice nastaju odmah. A rad izvanjske namjere nije vidljiv i uzročno-posljedične
veze je teško pratiti. Zato ljudi ne vjeruju da se pomoću misli može uistinu oblikovati stvarnost i
ne doživljavaju takve stvari ozbiljno.
Kao drugo, da bi se oblik misli učvrstio u materijalnoj stvarnosti, potrebno ga je sustavno
stvarati. Drugim riječima, jednostavno treba redovito u mislima vrtjeti slajd cilja. Za razliku od
beskorisnih maštanja koja se povremeno pojavljuju, riječ je o konkretnom poslu.
Obično se ljudi brzo zapale za neku ideju i onda se jednako brzo ohlade. Ali čuda ne
postoje! Treba napraviti određen posao - samo u ovom slučaju ne rukama, nego glavom. Pa zar
može ogledalo koje djeluje s odgodom oblikovati vaš odraz ako pred njega stanete samo na
trenutak i odmah pobjegnete?

Nekontrolirane misli stvaraju zamućenu sliku. U tom se slučaju dobiva odgovarajući odraz -
nesređena i nekontrolirana stvarnost koja upravlja vama. Misli koje su strogo organizirane u
određenom smjeru stvaraju moćan snop namjere. To je kao da usporedimo lasersko svjetlo sa
svjetlošću obične svjetiljke. Upravljajući tijekom svojih misli, upravljate stvarnošću.

Hvatanje sunca

Do sada još nisam stvorio dovoljno snažan slajd cilja. Možda zbog toga što u teoriji
transurfinga nalazim jednu bitnu nepodudarnost. Naime, slajd cilja se temelji na namjeri
imanja, što se u potpunosti mimoilazi s načelom freilinga: "Odrecite se namjere da nešto
dobijete, zamijenite je namjerom da nešto date i dobit ćete ono čega ste se odrekli."
Nejasno je kako to svesti u jasnu sliku, zato i postoji nepodudarnost.
Nikakva nepodudarnost ovdje ne postoji budući da freiling i slajd nemaju ništa
zajedničko. Freiling je tehnologija međuljudskih odnosa. Njegova načela primjenjuju se u
djelovanju, tj. u procesu komunikacije. Prvo načelo mijenja smjer procesa - s "dobiti" na
"dati".
Slajd nije proces, već stacionarna slika u kojoj je cilj već postignut. Baveći se
vizualizacijom slajda, zamišljate kao da već imate ono što želite. Vidite li u čemu je razlika?
"Dobiti" je proces, a "imati" konačan rezultat. Freiling regulira smjer unutarnje namjere, a slajd
izvanjske.

Vaš je cilj nešto što će vaš život pretvoriti u praznik. Sto je to
točno, zapitajte sebe. Ako to zasad još niste našli, možete se i "rasplinuti" u mnogim ciljevima.
Važno je da to radite redovito.

U transurfingu na ovaj ili onaj način nešto postižemo budući da je to tehnika koja se bavi
postizanjem ciljeva. Ako nešto želimo postići, onda je tu prisutna želja, a samim tim i
važnost. No taj isti transurfing savjetuje da se rezultatu ne pridaje značenje. Kakav je to
nerazumljiv paradoks? S jedne strane želimo nešto postio, a s druge se pravimo kao da ne
želimo. Ali ako naučim da ne želim ono što jako želim, čemu uopće služi moj cilj i u čemu
je razlika hoću li ga ostvariti ili ne?
Ako se želji doda odlučnost djelovanja, dobiva se namjera. Ako se doda sumnja u realnost
njezine ostvarivosti i strah od neuspjeha, dobit će se žudnja. Upravo je to važnost koju treba
svjesno smanjivati. Obična želja ne stvara zamjetan suvišni potencijal. On nastaje kad svojim
sumnjama i strahovima hvatate svijet za vrat.

ne želim reći da je dovoljno sjediti prekriženih ruku i baviti se promatranjem ciljnog
slajda. Stvarnost ima dva objektivna oblika: fizički i metafizički. Ne isplati se polagati svu nadu
isključivo na jedan ili drugi. Nećete samo stajati na mjestu i gledati kulu. Treba koračati prema
njoj. Zato rad sa slajdom nikako ne isključuje, već obrnuto, pretpostavlja aktivnosti u okvirima
uobičajenog iskustva. Jedno ne smeta drugome. No koristeći metafizičku stranu realnosti,
višestruko povećavate šanse za uspjeh.
Čuda ne postoje. Ne treba vjerovati, već obavljati konkretan posao s nepromjenjivom
postojanošću usredotočiti svoje misli na postignuti cilj. To nije tako teško, ali to treba RADITI.

Ljudi razmišljaju upravo o sredstvima, a to se i
odražava u stvarnosti: ako se cilj i postigne, onda je to samo po cijenu velikog truda. Gdje se
uopće stječe iskustvo koje je posljedica vjerovanja da bez muke nema nauke? Privrženici
zdravog razuma sami sebi stvaraju takvu tešku stvarnost. Oni se trude uhvatiti sunce koje
zalazi. A što učiniti da bi sunce krenulo ususret? Pa jednostavno se okrenuti na drugu stranu -
odvući misli sa sredstva postizanja cilja i preusmjeriti ih na sam cilj. Tada će se u stvarnosti
odraziti završni rezultat, a ne težnja za njim. Stvarnost je ogledalo naših misli.

Paradoksalne situacije

Čitam vaše knjige i trudim se provoditi transurfing koliko je moguće. Baš sam se jučer
ugodila na dobar dan i bila sam potpuno sigurna da će takav i biti. A od jutra je sve
krenulo krivo, neugodnosti su nailazile sa svih strana. Zar je bilo pogrešno unaprijed
uživati u zadovoljstvu? Isto se nerijetko događa i drugim ljudima. Možete li objasniti ovu
situaciju iz perspektive transurfinga i, što je najvažnije, dati uputu kako zaustaviti lavinu
sitnih neugodnosti prije nego što se intenziviraju?
Još jednom moram ponoviti da je svijet ogledalo koje reagira s odgodom. Uzalud se
trudite samo tako za jedan dan stvoriti sretnu okolinu. Naprotiv, jednom kad se ugodite na
"dobar dan", s velikom vjerojatnošću naići ćete na niz neugodnosti. Vaša se stvarnost još nije
uspjela prepraviti, a vi ste je već proglasili predivnom. Sile ravnoteže u tom će se slučaju
obvezno pobrinuti uspostaviti razvoj događaja u skladu sa stvarnošću, a klatna će, nakon što
primijete vaše nezadovoljstvo i razočaranje, nadodati ulja na vatru.
Sretna stvarnost podrazumijeva staloženo i svakodnevno pridržavanje načela koordinacije
namjere, kao i igru s ogledalom koje brine o vama. Prema mojim proučavanjima, za postizanje
više-manje sretne stvarnosti potrebno je tri do sedam dana, pa i više, ovisno o nakupljenu
negativizmu.

klatno ne daje prednost najboljima, nego ispravnima, budući da je za strukturu tako
sigurnije, iako to uopće ne znači da se ne isplati rasti i usavršavati svoju vještinu. Recimo
ovako: trebate biti najbolji među ispravnima.

Morate riješiti jedno konkretno pitanje: za koga živite - za sebe ili za druge? U knjigama o
transurfingu možete pročitati da sažaljenje nije uvijek velikodušnost, već možda duševna
praznina, ma kako zvučalo neobično. Praznina zbog toga što vlastita duša nije zadovoljna, a
"sažalijevajući" je razum prisiljava da se daje drugima. Neću vas početi uvjeravati, sami trebate
donijeti odluku: živite li za to da biste sažalijevali i brinuli ili za to da biste uživali u životu.

ja se ne zanosim svojom tugom. Što znači zanositi se?
Pretpostavimo da se dogodila nevolja. Jedan će se čovjek zanositi tom svojom nevoljom, iz sve
će se snage taliti, tragično tugovati i ljudima oko sebe zaneseno pričati o svojoj teškoj sudbini. A
drugi će se čovjek podići nakon što padne, otresti se i krenuti dalje život se nastavlja bez obzira
na sve. Isto možemo primijeniti na izražavanje žaljenja prema drugima. Ako ničime ne mogu
pomoći, moja je tuga besmislena.

u ovom je životu u prvom redu svatko dužan brinuti o svojoj duši, a tek
onda o dušama drugih

Darovi i komplimenti

Iskrenost je uvijek ispunjena energijom istinskog suosjećanja. No klatnima ne odgovara
da ljudi jedni drugima dijele energiju i izmjenjuju duševnu toplinu. Zato su klatna formirala
stereotip pravila pristojnog ponašanja kada se iskrenost zamjenjuje jeftinim surogatom dobrih
manira. Pa zar "poslovni osmijeh" dolazi iz duše? U dobrim manirama nema ništa loše sve dok
ne počnu istiskivati istinsku pažnju, simpatiju i suosjećanje.

Vrlo je jednostavno dobre manire zamijeniti iskrenim suosjećanjem, Za to je samo
potrebno svoju pozornost prebaciti sa sebe na druge ljude i pokazati interes za njih. Nema
potrebe za izučavanjem psihologije. Sasvim je dovoljnu stalno si postavljati pitanja: što pokreće
ljude, čemu teže, što ih zanima? Kad se stavite u njihov položaj, lako ćete naći sve odgovore.
Nakon što ste odredili usmjerenost unutarnje namjere čovjeka, dopustite mu da shvati kako ste
prema zaslugama procijenili njegova nastojanja. To je sve što je potrebno, zauzvrat ćete dobiti
zahvalnost i blagonaklonost.

Osobit učinak možete postići ako dar ne predate izravno u ruke, već preko posrednika.
Ako drugima u prisutnosti neke osobe o njoj govorite nešto lijepo bez ikakvih emocija, kao da se
radi o nečemu običnom, možete biti sigurni da će ta osoba biti vrlo zadovoljna. Još je bolje ako
priznate kvalitete neke osobe dok nje nema, a zatim joj drugi ispričaju što o njoj mislite. Neće
vam reći hvala, ali ćete vi toj osobi postati izvor skrivene radosti i zadovoljstva.

Ne možete zamisliti koliko ljudi ima potrebu za darovima! Okružuju vas mnoga bića koja
su zabrinuta zbog svojih negativnih slajdova i kompleksi, iako se izvana trude pokazati da je s
njima sve u redu. Mnogi čak pogrebno smatraju da se nemaju čime pohvaliti i pate zbog svog
osjećaja manje vrijednosti. Kad dobije dar, čovjek se ohrabri i osjeti ugodan skriven ponos.
Brižno će spremiti vaš dar u skriveni kutak svoje memorije zato što ste mu omogućili da osjeti
da nešto znači na ovom svijetu.

Događa se da dar uzrokuje kardinalan preokret u čovjekovu životu. Mnoge poznate osobe
poput umjetnika, glazbenika, pisaca kročile su svojim putem zahvaljujući daru koji im je dao
nekakav dobri čarobnjak. Dar može biti pružen slučajno, neočekivano. Poznati su slučajevi poput
onog kad je dječaku netko usput, ne pridajući tome osobito značenje, rekao da ima talenta da
postane glazbenik. I dječak bi uistinu postao velik glazbenik.
Slični darovi imaju sudbonosnu snagu - donose cilj ili vrata. Darovatelja to ničime ne obvezuje
niti opterećuje. Dobiveni pak dar počinje zračiti srećom. To se događa u slučaju kada se dotaknu
osjetilne strune duše - ona se istog trena budi i ohrabruje budući da shvaća da je to upravo ono
što joj treba.
Zamislite kakve darove možete poklanjati ljudima! Ako se odreknete komplimenata i
naučite stvarati darove, možda budete sretne ruke i uspijete nekome ukazati na njegov put.

Živa kuhinja

Nerijetko mi stižu pesimistična pisma u kojima se ljudi žale da ne mogu naći svoj cilj, ne
znaju što žele, ne razumiju kako možemo izmijeniti svoj život. Mnogi se nalaze u položaju iz
kojeg, čini se, nema izlaza. I gotovo se uvijek sve svodi na materijalna sredstva. Kamo
otputovati iz grada ili naselja koji su vam dosadili? Odakle uzeti novac za stan? Kako odmotati
klupko obiteljskih problema? Gdje pronaći pristojan posao?
U transurfingu se ne može zaobići pozitivno raspoloženje, ali gdje pronaći optimizam kad
je uokolo bezizlazna, mračna stvarnost i ne znaš što s njom učiniti? Osobitih talenata nemate,
godine prolaze, perspektiva se ne vidi, život je uvenuo u svakidašnjoj rutini, kao u močvari. U
takvim okolnostima nekako nemate povjerenja u neograničene mogućnosti koje transurfing
obećava. A također ima i jako puno ljudi koji imaju ozbiljne zdravstvene poteškoće. Kako i se
izvući iz tog začaranog kruga?
Ako se slično događa i vama, onda nikako. Baš nikako nećete uspjeti izvući se iz te
bezizlaznosti i transurfing vam neće pomoći. Stvar je u tome što nemate dovoljno energije, ne
samo za sam transurfing nego čak i za to da mu se donekle približite. Pod energijom se ovdje ne
misli na fizičku snagu koja je korisna samo za to da kopate jamu, nego na slobodnu energiju
koja čovjeku omogućuje da realizira svoju volju.
Ako nema slobodne energije, nema niti namjere. Drugim riječima, ništa ne želite, niti ne
možete, a snage imate samo za održavanje života i izvršavanje rutinskih radnji. Energija
namjere je životna sila zahvaljujući kojoj se u čovjeku budi želja da se raduje životu, aktivno
djeluje, stvara, osvaja nove vrhunce i na koncu, oblikuje svoju stvarnost.
Sve je vrlo jednostavno. Kod niske razine energije optimizam prelazi u pesimizam, ogledalo
svijeta utjelovljuje tu sliku u stvarnost, zbog čega nastaje još više razloga za pesimizam. Tako
se stvara začaran krug bezizlazne stvarnosti iz koje ne samo da nemamo snage izvući se nego
nemamo snage ni razmisliti kako to učiniti. U slučaju niske razine energije namjere ne treba ni
pomišljati baviti se transurfingom. Čovjek s oslabljenom energijom nije u stanju upravljati ni
lucidnim snom, što je provjereno.
Postoje samo dvije varijante. Prva je da ostavite sve kako jest, pomirite se s neizbježnim i
nastavite životariti bez nade za poboljšanjem. Ali u tom slučaju ne trebate jadikovati i slati mi
žalobna pisma zato što vam ništa ne polazi za rukom. Vaš izbor je vaš izbor. Osim vas samih
nitko vas ne sprečava da izaberete drugu varijantu - baviti se svojom energetikom. Tada će se
pojaviti i optimizam, i cilj, i snaga za njegovo ostvarivanje. Moći ćete oblikovati svoju stvarnost
kako vam padne na pamet i steći ćete sposobnost postizanja onoga o čemu se niste usudili ni
maštati. No za to je potrebno dovesti energiju namjere na potrebnu razinu. Dalje će biti riječ o
tome kako to učiniti.
Ono o čemu ćete uskoro čitati može u vama izazvati ili aktivno negodovanje ili ushićenje i
bljesak nove nade. Cijeli je niz razloga zašto se ova informacija nije široko rasprostranila. Praksa
s kojom se treba upoznati, omogućuje dovođenje energetike na kvalitativno novu razinu. Iste
rezultate možemo postići i na druge načine, među kojima su joga, različiti treninzi i meditacije.
Međutim treba biti svjestan da je to vrlo dug i težak put. Predlažem vam najkraći,
najjednostavniji i najprirodniji put. Zbog ekstremnosti ovog načina (što se, uostalom, čini samo
na prvi pogled) danas ga prakticira vrlo ograničen broj ljudi. I upozoravam vas da ovu
informaciju dajem samo onima koji će je smatrati korisnom za sebe, a ne s ciljem nametanja
vlastitog mišljenja. Sami odlučujete je li vam potrebna.
Krenimo redom. Glavni, ako ne i osnovni razlog deficita slobodne energije jest praktična
onečišćenost organizma, koja, povrh svega, služi kao l glavni uzročnik svih bolesti. Tijelo
prosječnog čovjeka čuva čestice odumrlih stanica, bjelančevine i masno tkivo - njima su
zakrčena međustanična prostranstva i doslovno ispunjeni limfni i krvni sustav. To smeće ometa
normalno funkcioniranje organizma, sprečava "komunikaciju" stanica snizujući snagu električnih
signala koji se njima prenose.
lako ova tema izlazi iz okvira transurfinga, ne mogu izbjeći bavljenje njome. No ona je
toga vrijedna zato što globalni problemi kao što su prekomjerna težina, bolest, starenje,
depresija, pesimizam, odsutnost životne snage mogu zahvaliti svoje postojanje strašnom
neznanju. Zadivljujuće je da uz tako visok stupanj razvoja informacija ljudi žive u neznanju o
uzroku svojih problema. Očito je da klatnima ne odgovara velika rasprostranjenost znanja koje
će pogodovati općoj pojavi ljudi koji su slobodni upravljati svojom stvarnošću,
Uzrok je elementaran - nepravilna prehrana. No reći takvo što je isto kao i ne reći ništa.
Svi kao da to razumiju, ali ne osvješćuju. Ovdje, kao što to često biva, nije bitno znanje, nego
obaviještenost. Uobičajena šablona skriva bit znanja, ostavljajući na površini neutemeljena
nagađanja. Obično se sve svodi na to da je nešto štetno. Na tome, u pravilu, podaci o zdravoj
prehrani prestaju, Također postoji mišljenje da vas spasiti mogu dijete i posebno pripremljeni
dodaci prehrani.
Je li sve tako komplicirano? Netko se bavi istraživanjima, netko proučava složene sheme
prehrane, proizvodi profinjene preparate, općenito, to je cijela industrija. Kome je to potrebno?
Pogađate? Postoji veliko mnoštvo svakojakih zabluda, ali koristi nikakve. Čak i strogo
vegetarijanstvo ničemu ne služi ako se ne znaju i ne prouče načela pravilne prehrane. A ta su
načela zapravo vrlo jednostavna i nisu ih pripremili slavni znanstvenici, već sama priroda, s
Božjim certifikatom za kvalitetu.
Kao prvo, prema svojoj fizionomiji, čovjek je plodojed. No čak ni to nije toliko bitno. Bitno
je da probava funkcionira na osobit način; za probavu prehrambenih proizvoda potrebno je da
oni ulaze zasebno, postupno, bez međusobna miješanja. Ako se to pravilo ne poštuje, hrana se
ne probavlja i počinje gnjiliti onečišćujući i trujući cijeli organizam. I na kraju, hrana koja se
izlaže toplinskoj obradi stvara uistinu ekstremno opterećenje za organizam budući da je gotovo
sve vrijedno u njoj uništeno. U prirodi niti jedno živo biće ne priprema jelo na vatri. Kulinarstvo
se pojavilo relativno nedavno, a probavni se trakt formirao milijunima godina.
Neobično je da ljudi marljivo brinu za vanjsku higijenu a o unutarnjoj malo tko razmišlja.
Međutim, unutar tijela prosječnog čovjeka nalazi se cijelo skladište smeća. Ono nije vidljivo, ali
nakupi se nekoliko (nekad desetak) kilograma. Sustav za izlučivanje ne uspijeva izlaziti na kraj s
otpacima te je organizam prisiljen ugurati svu tu prljavštinu gdje god je moguće. Posljedica toga
je da se tijelo vrlo brzo počinje zagađivati i nalikovati na staru sanitarnu cijev koju nikad nisu
čistili. Rezerve organizma su velike i zato čovjek nekad uspijeva izdržati do sedamdesete godine,
pa i dulje. Međutim, svemu dođe kraj. Već na sredini životnog puta čovjek počinje osjećati
posljedice onečišćenosti tijela: bolesti, višak kilograma, lijenost crijeva, općenito gubi
nekadašnju snagu i ništa nije kao što je bilo u mladosti.
Cijela je stvar u tome da je čovjekovo energetsko tijelo osjetljivo na onečišćenje svoje
"kanalizacije", čakre se blokiraju, energetski se kanali sužavaju, tijek energije pretvara se u
slabašan potočić, što dovodi do gubitka životne snage. Slabljenje energetike povlači za sobom
patološke poremećaje u fizičkom tijelu. Dobivamo zatvoren bezizlazan krug. Ako ne vladate
svojim tijelom, kako možete vladati stvarnošću?
Ipak možemo vratiti prijašnju živahnost, pa čak i postići takvo zdravlje kakvo nikad nismo
imali! No za to je potrebno mrtvu kuhinju pretvoriti u živu. Što sve imate u njoj? Štednjak,
lonce, tave? Ako želite osloboditi svoje tijelo od smeća, a slobodnom vremenu dodati mnoge
sate koje ste prije gubili pored štednjaka, uskoro će sav taj pribor za umrtvljivanje hrane nestati
iz vaše kuhinje.
Nekome će sve ovo možda biti šokantno. Pa što, nitko nikoga ne vuče za uši. Uopće vas
ne pozivam da me slijedite, samo činjenice slažem po policama. Vrijedi li hrana na koju ste
navikli, vašeg zdravlja, energije, života? Postoji poslovica koja se obično izgovara sa žaljenjem:
"Kad bi mladost znala, kad bi starost mogla." Možemo postići da ostane samo mladost koja će
znati i moći.
Prvo od čega treba krenuti jest čišćenje vlastitih "sanitarija", osobito jetara. U mnogim je
knjigama opisano kako se to radi. Zašto je uobičajeno brinuti za vanjsku higijenu, a za
unutarnju ne? Zato što je prljavština vidljiva samo izvana? Međutim, ako se prijeđe na pravilnu
prehranu, unutarnju će higijenu održavati sam organizam. To trebati učiniti polako, u nekoliko
etapa: postupno hranjenje, odvojeno, odustajanje od nekih vrsta hrane i, na kraju, jedenje
sirove hrane. Ako se odmah prijeđe na konzumiranje isključivo prirodnih proizvoda, može se
dogoditi da ne izdržite nagle promjene, a i organizam treba vremena da se preustroji.
Načelo postupnog hranjenja zasniva se na tome da se istodobno ne jedu svi proizvodi,,
nego prvo jedna vrsta proizvoda, zatim druga, pa onda tek treća. Prvo se jede ono što se brže
probavlja. Ako hrana prolazi kroz želučano crijevni trakt u odvojenim slojevima, uvelike se
olakšava njezino probavljanje i smanjuje količina štetnih tvari. Piti možete samo petnaest minuta
prije obrok,i ili dva sata nakon obroka. U protivnom se želučani sok razvodnjuje i hrana se ne
probavlja, već jednostavno trune. (O čemu se sve mora pisati. A što učiniti, kako drugačije
objasniti načela povećanja energetike?)
Druga etapa na koju je poželjno što prije prijeći jest zasebno hranjenje koje ne
podrazumijeva samo postupno unošenje hrane, nego kombiniranje samo onih vrsta hrane koje
se međusobno slažu. Iako, ako kažemo istinu, sve se vrste praktički međusobno ne slažu.
Vrijeme i uvjeti probavljanja različitih proizvoda jako se razlikuju, zato, kad ih se miješa,
neizbježno nastaju "otpadne tvari" koje ne uspijevaju izaći iz organizma, već se pohranjuju u
obliku masnoća i toksina. Samo se svježe povrće može kombinirati gotovo sa svime. Zato u
idealnoj varijanti broj namirnica koje se koriste tijekom jednog obroka treba biti sveden na
minimum. Načela zasebnog unošenja hrane detaljno su i opisana u knjigama koje nije teško
pronaći.
Cijeli niz proizvoda potrebno je postupno isključiti iz jelovnika. To su u prvom redu neki
proizvodi od žitarica - proizvodi od bijelog brašna, kruh s kvascem, a također mlijeko i konzerve.
Ta je hrana potpuno bezvrijedna. Na primjer, sve korisno što postoji, u žitaricama, nalazi se u
njihovim klicama i ljusci. Najfinije bijelo brašno dobiva se čišćenjem zrna pšenice od ljusaka i
klica. Na taj se način uklanja sve vrijedno, a ostaje tek mrtva masa koja se uglavnom sastoji od
škroba. Tom beživotnom dijelu zrna priroda je namijenila funkciju građevnog materijala - neke
vrste bačve s masnoćom za klicu. Zatim se u brašno dodaju umjetni vitamini, tj. na djelu je
kemija. Hranjenje proizvodima od rafiniranog bijelog brašna isto je kao da u trgovini kupite
škrob i žlicom ga natovarite na tanjur. Jetra se onečišćuju smjesom nalik na mazut, škrob se u
organizmu taloži u obliku sluzi, stjenke crijeva zatrpavaju se naslagama. Rafinirane žitarice osim
toga sadrže vrlo loše izbalansirane bjelančevine. Ma kako neobično zvučalo, u tom je slučaju
bolje hraniti se mesom, nego proizvodima od žitarica. Mlijeko sadrži kazein zahvaljujući kojemu
životinjama rastu rogovi i kopita. Mlijeko se u ljudskom organizmu pretvara u kserogel - nešto
poput stolarskog ljepila.
Ovakve jezovite opise možemo nizati unedogled. Kako uz sve to čovjek uspijeva živjeti i
još se osjećati manje-više zdravim? Stvar je u tome što on ne zna što znači pravo zdravlje, nije
ga osjetio od samog rođenja. Zato ne treba navoditi šablonska opravdanja poput: "Od
pamtivijeka su se svi tako hranili", naravno, ako ne želite imati iste probleme kao i ostali.
U konačnici, na dnevnom jelovniku trebaju ostati samo prirodni proizvodi: svježe,
zamrznuto ili sušeno povrće i voće, morske alge, orašasti plodovi, sjemenke, med. Valja ih
konzumirati bez ikakve termičke obrade, u sirovu stanju. (Samo nemojte u orašaste plodove
uvrštavati kikiriki - on je mahunarka i nije osobito koristan). No nagli prijelaz s uobičajenih
namirnica na sirovo povrće i voće neće dovesti ni do čega dobroga. Organizmu je potrebno
vrijeme da se privikne na promjenu. Zato prijelaz mora biti postupan: u svojoj prehrani
smanjujte količinu kuhane biljne hrane i povećavajte količinu sirove. Ako se čovjek cijeli život
hranio prvenstveno prerađenom hranom i njegova mikroflora prilagođena je upravo takvoj
prehrani. Nagli je prijelaz načelno moguć, no to vrijedi za one koji su vrlo dobrog zdravlja.
Mikroflora se u potpunosti izmijeni tijekom godine dana. Na kraju tog perioda prehrana
više ne treba sadržavati nikakvu prerađenu hranu. Poznalo je da u proizvodima koji se termički
obrađuju ne samo da se uništavaju gotovo svi vitamini i mikroelementi već se stvaraju
kancerogene tvari - otrovi. Sirova pak hrana ne zagađuje organizam, već ga, baš naprotiv, čisti.
I kuhinjsko posuđe i svi unutarnji organi ostaju savršeno čisti. Razlika je jasna.
Može se učiniti da je jako teško prijeći na sirovu hranu. Čime se, na primjer, hraniti zimi?
I skupo je, vjerojatno, koštat će. Zapravo nije sve tako strašno. Naprotiv, mnoge su mogućnosti
i takvo će hranjenje biti jeftinije od uobičajenog. Treba samo započeti i otkrit ćete mnoštvo
svakojake hrane za koju niste ni znali da postoji. To je cijeli jedan neistražen svijet. Ovdje ću
prikazati samo jela od klica koja će vam pomoći da prođe prijelazno razdoblje.
Dovoljno velik dio naše prehrane sastoji se od sjemenki-žitarica, mahunarki i drugog.
Sjeme se sastoji od polugotovih građevnih materijala koji su konzervirani. Uglavnom su to
škrob, bjelančevine i masti. K tome u sastav sjemenki ulaze inhibitori - tvari koje ometaju
probavu. Priroda se pobrinula da životinje (primjerice perad) prenose sjemenke na veće
udaljenosti u izvornom obliku.
Dok sjemenke klijaju, u njima se događaju nagle promjene: inhibitori se uništavaju, škrob
se pretvara u šećer, bjelančevine u aminokiseline, a masi i u masne kiseline. Isto se događa i
kod probavljanja hrane u organizmu. Ispada da je veći dio posla u klicama već obavljen. Štoviše,
u njima se sintetiziraju vrlo korisne tvari i mobiliziraju rezerve kako bi se sva energija uložila u
razvoj biljaka. Konzervirane i uspavane snage sjemenki se bude i oslobađaju golem potencijal za
rađanje novog života.
Klice koje sadrže mnoštvo vitamina i mikroelemenata imaju brojna ljekovita i
biostimulirajuća svojstva. Teško mi je nabrojati sva ta svojstva. Zahvaljujući njima, poboljšava
se izmjena tvari, čisti organizam, osnažuje imunitet, povećava radna sposobnost i liječe se
mnoge bolesti. Klice imaju sve što je priroda brižno osmislila za razvoj novog života i
preživljavanje u agresivnoj okolini. One su predivno uravnotežena, lako probavljiva hrana i
istodobno učinkovit lijek.
U prehranu je moguće uključiti klice pšenice, kukuruza, graha, slanutka, mungo graha.
Tehnologija pripreme vrlo je jednostavna. Od ranog jutra sjeme se namače u vodi. Navečer se
prebaci u veliko cjedilo ili sito, ispere i prekrije mokrom gazom. Ujutro ćete ugledati živu hranu.
Kukuruz i grah (preporučljivo je uzeti crveni jer je korisniji) treba namakati 24 sata i tek tada
pustiti da klija, nekad i dulje, te povremeno isprati.
Pšenica i kukuruz mogu se jesti sirovi. Klice pšenice imaju isključivo ljekovita svojstva.
Žvakati ih treba pažljivo (barem dvije velike žlice na dan), ali ako se pritom u ustima stvori
supstanca koja podsjeća na gumu, znači da sorta ne odgovara i treba potražiti drugu.
Mahunarke, nažalost, u sirovu obliku nisu baš ukusne. Treba ih ubaciti u vrelu vodu i samo
pričekati da voda zakipi. Mungo grah valja jednostavno preliti kipućom vodom i ostaviti desetak
minuta.
A znate li kako pripremati živu vodu? U početku treba dobro zakipjeti odstajalu vodu iz
vodovoda u emajliranom loncu zapremine pet litara i brzo ohladiti u kadi, u hladnoj vodi. To je
prvi stupanj strukturizacije. Takva je voda već deset puta korisnija u usporedbi s onom koja je
samo proključala.
Zatim u lonac dodajte pet do sedam kamenčića crnog kremena* koji se može kupiti u
ljekarni, prekrijte gazom i ostavite dva dana da stoji. Zatim
pažljivo prelijte vodu u drugu posudu pri čemu niži sloj od dva do četiri centimetra treba baciti,
zato što kremen taloži patogene mikroorganizme i nepoznate kemijske elemente. Silicijska voda
ima ljekovita svojstva. Još je više strukturirana i zasićena silicijem, najpotrebnijim
mikroelementom čiji nedostatak u organizmu uzrokuje nemogućnost apsorpcije gotovo svili
drugih mikroelemenata.
Dobivenu vodu stavite u zamrzivač. Čim se na površini i uz stjenke posude stvori prvi led,
vodu prelijte u plastičnu posudu koju ćete ponovno staviti u zamrzivač. Taj prvi tanki led se baca
jer se njime rješavamo teške vode. Teška voda sadrži vodikov izotopedeuterij i tricij, zamrzava
se na temperaturi od tri stupnja i nije dobra za organizam.
Posljednju vodu treba zamrzavati upravo u plastičnoj posudi zato što emajl na loncu može
popucati. Kad se dvije trećine vode smrzne, na ledu treba napraviti otvor i izliti preostalu vodu -
taj "rasol" sadrži sve nepoželjne dodatke. Preostaje samo pričekati dok se led ne otopi na sobnoj
temperaturi, nakon toga se dobiva otopljena voda visoke kvalitete koja se još naziv,i protijeva
budući da je očišćena od teških izotopa.
Na kraju, ako imate magnet u obliku prstena ili magnetski lijevak, propustile kroz njih vodu kako
bi se učvrstila struktura. Dobivena voda ima ljekovita svojstva - čisti organizam i dugotrajnim
* Silicij dioksid; op. prev.
korištenjem oslobađa vas cijelog niza bolesti. Rok trajnosti njezinih svojstava je ograničen - oko
sedam sati. Takvu vodu nećete nigdje kupiti ni za kakav novac.
To je upravo predivna živa kuhinja u kojoj se hrana ne kuha, već raste. Ai razliku od
obične kuhinje koja ubija hranu, ova je, naprotiv, oživljava. Možete se sami uvjeriti: jela od klica
s dodatkom različitih začina i umaka puno su ukusnija od obične hrane. Da ne spominjem
ponovno kako su ta jela u svakom kontekstu puno vrednija od, na primjer, kaša koje nepravilno
informirani ljudi smatraju korisnima.
U klicama ima puno bjelančevina koje se vrlo lako probavljaju što organizmu pomaže da
se prebaci na prehranu biljnom hranom. Nova mikroflora u budućnosti neće samo prerađivati
sirovu hranu već će služiti i kao izvor bjelančevina. Upravo na taj način funkcionira probava
životinja biljojeda.
Može se postaviti pitanje: kako u sirovu obliku jesti hranu koju treba kuhati, na primjer 'krumpir
ili tikvice? Evo protupitanja: zar je morate jesti? Povrće s visokim sadržajem škroba ne daje
organizmu ništa osim praznih kalorija i sluzi. Eto što je uzrok bolesti koju nazivamo prehladom.
Da bi uzgojili masnije svinje za prodaju, farmeri ih, između ostalog, hrane kuhanim krumpirom.
Uočili su da svinje tako brže skupljaju masnoće što je ekonomski isplativije. Od sirove hrane
jednostavno je nemoguće udebljati se, neovisno o količini "pojedenih" kalorija.
A kako ne biste tugovali zbog rastanka s uobičajenim jelima, u prehrani možete povećati
udio morskih plodova. Svu morsku ribu i ljuskare možete, jesti bez termičke obrade. Lako je
naučiti kako ih soliti. I to je u sirovu obliku sa začinima puno ukusnije, iako strogi sirovojedi ne
samo da ne jedu ono što trči, skače, leti i pliva nego čak ne koriste niti sol.
Svježe povrće i voće, posebno klice, ima izuzetno svojstvo pročišćavanja. Treba primijetiti
da usporedo s prijelazom na sirovu hranu može nastati jedna ili nekoliko kriza pročišćavanja,
tijekom kojih dolazi do intenziviranja starih bolesti. Ne valja se zabrinjavati i pokušavati na neki
način ukloniti simptome bolesti. Oni svjedoče da se organizam napokon oslobađa starih prnja
koje je skupljao godinama te da se prilagođava normalnu režimu rada. Jedina mjera koja će biti
korisna u krizi je gladovanje na destiliranoj (prokuhanoj) vodi tijekom jednog ili nekoliko dana.
U načelu, ako zdravlje nije previše zanemareno, možete odmah u potpunosti priječi na
sirovu hranu. U tom će se slučaju kriza čišćenja očitovati snažnije, ali kod svih se ona događa u
različitim oblicima. Možda ćete uočiti značajan pad kilograma. To znači da se organizam rješava
mrtvog tkiva i ponovno se obnavlja. Pretili ljudi zapravo su hodajući kosturi. Zbog nepravilne
prehrane i sjedilačkog načina života njihovo se tijelo transformiralo u gomilu masnih naslaga i
otpadnih tvari. U njemu gotovo da nije ostalo živog tkiva, sve je to uglavnom mrtav teret. Sada
se te suvišne stare prnje odbacuju. Važno je da se pritom ne uznemirujete. Organizam će se
očistiti i doći u normalu. No treba mu pomoći. Obvezno u prehranu uključite morske alge, cvjetni
pelud i laneno ulje, što će tijekom prijelaznog razdoblja pomoći da se kompenzira privremeni
deficit neophodnih tvari. Na internetu treba potražiti dodatne informacije o sirovoj hrani. Ima ih
sasvim malo. To je uistinu neuobičajen, ali izuzetno učinkovit, mogli bismo reći, elitni put
ponovnog rađanja.
Mnogima se sve rečeno može učiniti zastrašujućim ili, blago rečeno, sasvim neobičnim. U
pravilu se čovjek vrlo teško rastaje od svojih starih navika. Kad nepravilan način života postane
uobičajena norma, jednostavni i očiti prirodni principi počinju izgledati neprirodno. U čemu je
tolika posebnost prirodne prehrane da bismo se zbog nje odrekli tolikih kulinarskih napasti?
Vrijedi li ona toga? Možda će činjenice koje ću izložiti i koje su vam uglavnom nepoznate imati
presudan utjecaj na vaše mišljenje.
Sirova hrana je znanost o prehrani za ljude trećeg tisućljeća - za civilizaciju trećeg vala.
Najpoznatiji promotor sirove hrane je Arshavir Ter-Hovannessian (Aterhov). U svojoj knjizi
Sirova hrana ili Novi svijet, oslobođen bolesti, poroka i otrova koja je objavljena u Iranu, naveo
je osnovna načela konzumiranja sirove hrane. Nakon gubitka dvoje djece koja su umrla od
bolesti, Aterhov je treće najmlađe dijete, kći, othranio isključivo na sirovoj hrani. Odrastala je
kao neobično zdrava djevojčica, fizički i intelektualno vrlo razvijena. U svojoj knjizi Aterhov
piše: "Kći ima već skoro sedam godina, ali nikad nije u ruke uzela čak ni komadić degenerirane
hrane. Njezino je zdravlje vrhunac savršenstva. Sada vidim koliko je lakše odgajati stotinu djece
sirovojeda, nego jedno dijete - hranomana (suprotno od sirovojeda op. prev.). Nikad me ne
uznemiruju dječje bolesti kao što su prehlada i hunjavica, proljev i zatvor, i je li dijete danas
dovoljno pojelo ili nije. Moja je djevojčica vesela kao ptičica i uvijek može doći do stola i uzeti
ono što želi jesti. Igra se, pjeva i pleše cijeli dan bez umora, bez suza i hirovitosti, bez plača i
vikanja, ne stvara nikakav nemir ljudima oko sebe. Točno u osam sati navečer ide spavati i
nakon što nekoliko minuta malo pjeva, zatvori oči i spava mrtvačkim snom do šest sati ujutro.
Ne možemo se sjetiti, počevši od prvih mjeseci njezina života, da se ikada probudila noću. Njezin
je san tako dubok i snažan da je nikakav šum ili pokret nisu u stanju probuditi."
Aleksandar Čuprun, poznati promotor naturopatije, autor knjige Što je to sirova hrana i
kako postati sirovojed* još je u mladosti zbog teške kronične bolesti postao invalid prve skupine.
Svi iskušani načini liječenja nisu doveli do rezultata. Nakon što je prešao na prehranu sirovom
hranom potpuno je ozdravio. Čuprun je ponudio neočekivano, ali zapanjujuće očito tumačenje
problema imuniteta.
Njegova je bit u tome da organizam namjerno isključuje imunitet za vrijeme infekcijske
bolesti. Poznato je da se čovjek razboli u pravilu onda kad mu je organizam oslabljen,
preopterećen otpadnim tvarima i ima manjak vitamina i drugih životno važnih tvari. Poznato je
da ako čovjek u takvu stanju uhvati nekakvu infekciju, smanjuje se stvaranje interferona -
zaštitne sile kao i da se namjerno isključuju omogućujući bolesti da se razvije. Ispada da se
mikroorganizmi koji su izazvali bolest hrane otpadnim tvarima koje "sustav kanalizacije" ne
uspijeva izbaciti zbog neodgovarajuće prehrane. Zbog toga organizmu ne preostaje ništa doli da
mikrobima omogući da se razmnože. Budući da oni barem djelomično ispunjavaju svoju misiju
čišćenja, imunitet se obnavlja i bolest prolazi.
"U načelu", piše A. Čuprun, "morali bismo blagoslivljati bolesti koje uzrokuju mikrobi i
virusi - one predstavljaju tipične krize liječenja: na taj se način organizam sam liječi od glavne
nevolje - onečišćenja otpadnim tvarima iznutra i bez ikakvih lijekova. No pritom je potrebno
iskoristiti krize na jedini ispravan način: uvodeći u takvim slučajevima običaj potpunog
gladovanja tijekom svega nekoliko dana, dok se ne smire simptomi bolesti.
To će biti najbolja pomoć prirodnim silama organizma koje se bave samoizlječenjem
pomoću mikroba i virusa.
Jednom će se civilizirani svijet naučiti na to jednako kao što se koristi sapun i zubna
četkica. Međutim, po svemu sudeći, ne baš tako brzo: znanost se razvija, a neznanje raste..."
Slijedi zaključak: zašto dovoditi organizam do takvog stanja kad mu je svejedno tko će ga
i na koji način očistiti? Nije li bolje održavati početnu čistoću? Praksa potvrđuje: oni koji se hrane
sirovom hranom uopće ne obolijevaju.
Ostaje neosporan temeljni princip: živ organizam treba dobivati živu hranu. Značenje tog
principa prvi je dokazao dr. Francis Pottenger koji je još na početku dvadesetog stoljeća proveo
iscrpan eksperiment. Tijekom deset godina hranio je devetsto mačaka sirovim proizvodima i sve
su očuvale dobro zdravlje i otpornost. Druga skupina mačaka dobivala je kuhanu hranu, stoga su
se kod životinja razvile gotovo sve ljudske bolesti: anemija, paraliza, ispadanje zubi, lijenost
crijeva, nervoza i tako dalje, to jest stradali su praktički svi sustavi organizma. Mačići u prvom
naraštaju okotili su se slabašni i bolesni, u drugom je bilo puno mrtvorođenih, a u sljedećem
naraštaju mačke su počele obolijevati od neplodnosti.
Dr. Edward Howell, jedan od osnivača sustava prirodnog liječenja, došao je do zaključka
da su fermenti (enzimi) glavna komponenta koja razlikuje sirovu hranu od termički obrađene.
Otkrio je da se "jedinice mjerenja životne energije" uništavaju pri temperaturi višoj od pedeset
stupnjeva. Zašto im je dao tako uzvišen naziv - "jedinice mjerenja životne energije"?
Enzimi su tvari koje omogućuju život. Neophodni su u svakoj kemijskoj reakciji koja se
odvija u našem organizmu. Bez fermenata uopće ne bi bilo nikakve aktivnosti u živom tijelu. To
su "radnici" koji izgrađuju organizam slično kao što građevinari grade kuće. Hranjive tvari,
vitamini, mikroelementi samo su građevni materijal. Sve radnje na "gradilištu" osiguravaju
upravo enzimi. Pritom oni ne služe samo kao interni katalizatori koji ubrzavaju kemijske
reakcije. Dokazano je da u procesu svoje aktivnosti enzimi uzrokuju određeno izlučivanje, što se
ne može reći za katalizatore. Enzimi se sastoje od bjelančevinastih transportera opskrbljenih
*S radovima Aterhova se možete detaljnije upoznati na http://syroedenie.ru
energijom kao u električnoj bateriji.
Odakle naš organizam unosi enzime? Po svoj prilici, pri rođenju nasljeđujemo određeni
enzimski potencijal. Ta ograničena zaliha energije predviđena je za cijeli život. Svejedno je
koliko iznosi određeni početni kapital. Ako ga se samo troši, doći će do bankrota. Isto tako, što
brže potrošite energiju fermenata, brže će m ' iscrpsti životna snaga. U trenutku kad vaš
organizam više nije sposoban proizvoditi enzime, vaš život završava. Baterija se gasi.
Konzumirajući termički obrađenu hranu, ljudi lakomisleno troše svoju ograničenu zalihu
fermenata. Prema mišljenju dr. Edwarda Howella, to je jedan od osnovnih uzroka svih bolesti,
prijevremenog starenja i rane smrti. Sirovi proizvodi sadrže enzime koji omogućuju autolizu,
odnosno hrana se lako probavlja zato što se većinom probavlja u vlastitu soku. No ako jedete
obrađenu hranu koja je oslobođena fermenata, organizam je prisiljen odvajati svoje rezerve za
njezino probavljanje. Upravo to dovodi do smanjivanja ograničenog potencijala fermenata.
Zamislite da ste odlučili potpuno preurediti svoj stan. Imate dvije mogućnosti razvoja
događaja. U prvom slučaju dovezli su vam potreban materijal, sve istovarili na gomilu i otišli.
Morate sami obaviti radove i potrošiti jako puno snage i vremena da obavite težak posao. U
drugom slučaju s materijalom su stigli i majstori i sve obavili sami, a vi ste za to vrijeme
odmarali i posvetili se sebi.
Upravo je takva razlika između hranjenja obrađenom hranom i konzumiranja sirove. Kad
čovjek jede kuhane proizvode, sva se životna snaga i usmjerava na težak posao probavljanja.
Enzimi, ti "radnici" koji bi se trebali baviti svojim pravim obvezama: čišćenjem i obnavljanjem
živih tkiva, prisiljeni su sve ostaviti i obavljati posao koji nije karakterističan za njih. Više nemaju
vremena baviti se organizmom i on postaje zapušten.
Možete li zamisliti situaciju u kojoj su ljudi odjednom prestali hodati i mirno sjediti te kao
sumanuti počeli juriti, bez obzira na velik umor? Jednako se tako razlikuje režim rada organizma
sirovojeda od režima rada organizma "običnog" čovjeka: jedan spokojno šeće, a drugi trči vječni
maraton do iznemoglosti.
Nakon svega navedenoga više nema sumnje da hranjenje obrađenom hranom nanosi
organizmu strašnu štetu, dok je prednosti hranjenja sirovom hranom najbolje sažeo jedan od
sljedbenika prirodne hrane, Nikolaj Kurdjumov, koji piše*:
1. Ne možete se razboljeti zbog upala i prehlada. Gripa prolazi praktički nezamjetno.
Isključuje se i nestaje praktički sva psihosomatika (poremećen rad organa, bolesti zglobova, bol
- jer svi se organi pročišćuju i pomlađuju). Imunitet se podiže od umjetnog minimuma do
prirodne norme:, možete tri sata ležati u snijegu ili plesati samo u kupaćim gaćicama na
temperaturi od osamnaest stupnjeva ispod ništice i ništa se neće dogoditi. I sve to bez posebnog
čeličenja!
2. Osjetljivost na štetne tvari je velika, reakcija na njih snažna, čak može biti i bolna, ali ih
tijelo pritom moćno i brzo izbacuje iz sebe, neutralizira i praktički nema posljedica trovanja.
3. Također imate vrlo jaku sposobnost podnošenja hrane. Ako trebate jesti nešto na što niste
navikli ili nešto neprobavljivo, sve će se to lako probavili, neutralizirati bez posljedica. Filtri sve
sređuju odjednom. Lužnati želudac.
4. Apsorpcija hrane je za stupanj viša, to jest viši je koeficijent apsorpcije, Sirovojed koji se
prilagodio novoj prehrani (i prošao osmomjesečnu krizu) može se najesti od tri jabuke i par
krastavaca. Zasitit će ga divlje šumsko zelenje, lišće povrća, izdanci vinove loze - sve je
prikladno za prehranu. Iz toga proizlazi:
5. Jedinstven osjećaj neovisnosti od okolnosti. Nećemo govoriti uzvišene riječi o jedinstvu s
prirodom, ali ma što da se dogodi, gdje god da se nađete - makar u šumi - uvijek ćete biti siti
bez bilo kakva novca, preživjet ćete.
6. Razvijeno osjetilo okusa: ne jezikom i očima, nego cijelim tijelom, rijetko odobrava ili ne
odobrava hranu i signalizira željom, ravnodušnošću ili odbojnošću. Osjećaj sitosti: objektivan je,
iz tijela, i zato nema mogućnosti da prejedete. Općenito je teško prejesti se sirove hrane.
7. Osjećaj gladi nakon "krize" praktički ne uznemiruje. Ne postoji nervoza koju nazivamo
apetitom. Postoji razumijevanje: Aha, mogao bih jesti. Nešto me smete, zaboravim, dan ili dva –
*www.kurdyumov.ru
i ništa. Sjetim se, pojedem, sve je dobro. Odatle slijedi:
8. "Efekt deve": sposobnost da se uopće ne jede dan, dva ili tri bez gubitka ugode i
izdržljivosti. Dovoljno je ako jedeš jednom na dan. Isto vrijedi i za piće, čak i pri velikim fizičkim
naporima.
9. Kao sažetak: normalna fizička izdržljivost. Trčanje je ugodno. Može se trčati nekoliko sati i
nakon toga ne osjećati umor. Uopće se ne umaraš, nemaš potrebu da sjedneš ili prilegneš.
Koeficijent iskoristivosti života puno je veći. I ponovno sve to bez posebnih treninga.
10. Mentalna izdržljivost pri bilo kakvu opterećenju jednako je tako velika. Razum je jasan i
kristalno čist. Pamćenje radi idealno. Jasnoća razmišljanja je takva da se svi ispiti polažu gotovo
bez pripreme i učenje prestaje biti problem.
11. Potreba za snom svedena je na šest sati. Lako se izdrži nedostatak sna. Na primjer, u
šezdesetoj godini možete voziti auto bez prekida tri dana i noći, a da vam ne oslabi
samokontrola i pozornost. Buđenje je lako, energično i radosno. (Eh, kvragu, da je samo zbog
toga...)
12. Raspoloženje - veliko zanimanje za život. Duševno stanje je uravnoteženo i veselo.
Neugodnosti samo još više pokreću. Tolerancija na konfrontaciju je visoka: praktički je
nemoguće posvađati se - ništa vas ne razdražuje, sve percipirate svjesno.
13. Visoka sposobnost odlučivanja i odgovornosti. Nema nasrtljivih situacija - ne upravlja
tijelo vama, nego vi upravljate tijelom. Postajete gospodar svih tjelesnih potreba, uključujući i
seksualne. Ovisnost o alkoholu dok ste na sirovoj hrani jednostavno ne postoji. A ako ste bili
ovisni, više niste.
14. Značajno raste sposobnost kontroliranja vlastita tijela - ono postaje odgojeno, obrazovano
i poslušno. Zamislite koliko se mogućnosti pojavljuje u životu."
Još mogu dodati da problemi zbog izgleda, koji brinu mnoge ljude, automatski nestaju
zato što tijelo poprima svoju prvotnu prirodnu ljepotu, A stariji ljudi se pomlađuju - na ovaj
način možete odbaciti dvadesetak godina, a život produljiti na neodređeno vrijeme. I za sve to je
potrebno samo promijeniti način prehrane!
Posebno ću istaknuti da ovo nije još jedna u nizu dijeta koja daje nekakve privremene
rezultate, već cjelovit pristup životu. Ako ste odlučili prijeći na sirovu hranu, trebate to učiniti
postupno i, ono najvažnije, ni u kom slučaju ne namećite ovakav način prehrane ni sebi, ni
drugima. Ovdje je potrebno osobito pažljivo slijediti načelo transurfinga. Zajedničko druženje za
stolom neodvojiv je dio našeg života i zbog toga će se ljudi oko vas neizbježno čuditi i
pokušavati vas uvjeriti da se bavite budalaštinama. Ne pokušavajte ih razuvjeriti, oni su se
ionako uznemirili zato što imaju jak predosjećaj da ste u pravu. Idite mirno i veselo svojim
putem, bez opravdavanja i bez dokazivanja drugima. Vaš izgled pun života reći će sve sam za
sebe.
No prije svega, naravno, nemojte nagovarati ni sami sebe. Ako funkcionirate po načelu
"mora se", ništa dobro iz toga neće proizaći, prije ili kasnije nešto će se poremetiti i sve će se
vratiti na staro. Prijelaz se treba odvijati u stanju jedinstva duše i razuma: ne "moram", nego
"hoću". Upravo se zbog toga predlaže prijelaz po etapama, bez ikakva pritiska na volju i
organizam. Brojnih iskušenja uistinu se teško odreći. Općenito, do tridesetih se godina još
možemo malo poveseliti, ali nakon toga je bolje dobro razmisliti. Jer, iako neprimjetno,
"baterija" se neizbježno gasi.
Ne treba zaboraviti niti na fizičku aktivnost. Kontrastni tuš i šetnja od sat vremena svaki
dan neophodan su minimum. Trčanje, općenito govoreći, nije obvezno. Trčanje je ekstremno i
neprirodno stanje za organizam. Nema smisla jako "navaljivati" na trčanje ako ne težite
postizanju rezultata poput sportaša. Priroda ne teži rezultatima, nego optimalnoj ravnoteži.
Hodanje je druga stvar, ono je i više nego korisno. Vježbe možete izabrati prema svom ukusu.
Na primjer, tibetanske vježbe koje su opisane u knjizi Petera Keldera, Oko otkrivenja*,
jednostavne su i istodobno vrlo učinkovite za povećanje energetike.
* U Hrvatskoj objavljena pod nazivom Fontana mladosti, MGV, Zagreb, 2001.; op. prev.
Nov način života podići će vašu energiju namjere na takav stupanj da ćete jednog lijepog
dana moći sami sebi reći: ja stvarno upravljam svojim tijelom i svojom stvarnošću. I to nisu
samo riječi, već sasvim konkretan osjećaj. Doslovno ćete osjetiti da ste sposobni oblikovati sloj
svojeg svijeta prema svom nahođenju. To će biti nevjerojatno: bez obzira na to što se događa,
moja se namjera ostvaruje, sve ide u tom smjeru i sve ide baš kako organski osjećaj
koordinacije treba.

Trolejbus promatrača

Istina, na "pravi" sam put stupio tek kada sam se besmislenim načinom života doveo u
takvo stanje da mi je čak bilo vrlo teško kretati se. Kad se čovjek nade u sličnoj situaciji, na
raspolaganju su mu dva puta: baviti se liječenjem ili zdravljem. Mnogi odabiru prvi put.
Posljedica je da im prethodne bolesti ostanu, a nove se pojave. Može li biti drugačije? Ogledalo
besprijekorno odražava sliku: "Bavim se liječenjem svojih bolesti", točnije, "Brižno njegujem
svoje bolesti, pazim na njih, lutam po bolnicama, žalim se i zagorčavam život i sebi i ljudima oko
sebe". Put koji sam ja odabrao oblikuje sasvim suprotnu sliku: "Učvršćujem svoje zdravlje."
Dobiva se odgovarajući rezultat. Jasno je da su to dva načelno različita pristupa.

transurfing
može pomoći ako tražimo dovoljnu količinu slobodne energije koju ne može imati osoba koja
nije potpuno zdrava. Što će nam pružiti tu energiju? Odgovor je očit - potrebno je ozbiljno se
baviti svojim fizičkim tijelom. Kako čovjek može biti gospodar sloja svog svijeta ako i ie
gospodari vlastitim tijelom?

Mnogima će (kao i meni u jednom razdoblju) prijelaz na sirovu hranu biti previše
ekstreman korak. Ako je tako, ne mučite se pitanjem treba li taj korak učiniti ili ne. Prirodna
prehrana u život treba ući prirodno, kako zapovijedaju srce i razum, a ne pod pritiskom nekih
tamo autoriteta. Za prijelaz na sirovu hranu treba se razviti i sazrjeti.

Postoji situacija koja je zanimljiva iz perspektive transurfinga: kada se trolejbus (ili
tramvaj) zaustavi zbog nestanka struje na liniji. Taj događaj poremeti uobičajen scenarij i
navede ljude da se probude. Svi putnici u određenom smislu nakratko postaju promatrači i
podijele se u tri grupe.
Prvi odmah i bez razmišljanja napuštaju trolejbus i nastavljaju pješice. Oni su "odlučni
promatrači". Prihvatili su promjenu okolnosti i u skladu s tim korigirali svoj scenarij. Nemaju
vremena čekati i samouvjereno odlaze za svojim poslom.
Drugi također prihvaćaju situaciju i bez oklijevanja ostaju na svojim mjestima. Njima se
nikamo ne žuri i mirno čekaju daljnje promjene u tijeku varijanti. To su "spokojni promatrači".
Ako prođeš pored zaustavljenog trolejbusa, postaje smiješno kako te pozorno gledaju poput
velikih i mudrih ptica. Smirenost druge grupe nije manje vrijedna od odlučnosti prve.
Na kraju, treću grupu čine oni koji oklijevaju ne znajući treba li ostati čekati ili izaći.
Nakon kratka komešanja postupno napuštaju trolejbus. To su "nemirni promatrači". Ne žele se
pomiriti s promjenom u scenariju i zato ne mogu donijeti čvrstu odluku. Ravnoteža je
poremećena i u njima počinje borba. Poseban dio "nemirnih", koji ne žele zadržati borbu u sebi,
počinje izbacivati ljutnju na okolinu: buniti se, zahtijevati ili izražavati tiho neodobravanje prema
onima koji su donijeli odluku bez oklijevanja.
Čini mi se da se pravi transurfer nikad neće naći među ljudima iz treće grupe, osobito
među pripadnicima tog posebnog dijela. Što vi mislite?

Gospodar piva

lako su svi proizvodi civilizacije energetski krediti klatna, to uopće ne znači da ih se treba
potpuno odreći. Nema smisla bježati i spašavati se od klatna. Gdje se uopće možete sakriti od
njih?! Bit je u tome da ne budete njihov rob. Postanite gospodar.

Netko bi mogao reći: ma kakva besmislica, koristim sve civilizacijske blagodati i ne
namjeravam ih se odreći zato što mi se sviđaju. Jednako bi tako mogla razmišljati i krava kad bi
stupanj njezine osviještenosti bio malo viši: ja jedem svoju krmu i ljudi me poslužuju, sviđa mi
se takav život, divlje krave to nemaju. Zaista, sve je u redu, s razvojem klatna kvaliteta života
se poboljšava. Postoji samo jedno "ali": što je viši stupanj upotrebe proizvoda klatna,
osviještenost je niža, a ovisnost jača.

koristeći proizvode civilizacije, čovjek oboli i postaje ovisan o
drugome klatnu - medicini. Pogledajmo stvarnosti u oči: cilj medicine općenito, s iznimkom nekih
grana, poput kirurgije, nije izlječenje pacijenata, već sam proces liječenja. Ako liječenje
preferirate više od zdravog načina života, liječit će vas do groba, ne uklanjajući uzrok bolesti.
Vječno ćele skitati po zdravstvenim ustanovama u stalnoj potrazi za novim metodama liječenja,
a to nikad neće završiti zato što su vas uvukli u zatvoren krug. Ovdje su sva klatna: zdravstveno
osiguranje, farmaceutska industrija, marketing međusobno povezana i sa svoje se strane
oslanjaju na mnoga druga.

Ubojstvo životinja

Čovjek je zaista kralj životinja, jer njegova svirepost u veliko nadmašuje njihovu. Mi
živimo od smrti drugih. Naša su tijela hodajuće grobnice! Doći će vrijeme kada će ljudi ubojstvo
životinje promatrati istim očima kao i ubojstvo čovjeka.
Leonardo da Vinci

Istina o ubojstvu životinja nije privlačna - industrijske klaonice podsjećaju na sliku pakla.
Prodorne vriskove životinja zaglušuju udarcima čekića, strujnim udarima ili mecima iz
pneumatskih pištolja. Zatim ih vješaju za noge na transportnu traku koja ih prevozi kroz pogone
tvornice smrti. Još dok su žive prerežu im ždrijelo i s njih deru kožu tako da umiru od gubitka
krvi. Stres koji životinja osjeća prije smrti traje dosta dugo i ispunjava užasom svaku stanicu
njezinog organizma. Mnogi bi se ljudi bez dvojbe odrekli mesne hrane kad hi posjetili klaonicu.
U mesu
životinje koja je pretrpjela užas od nadolazeće smrti krvotok se ispunjava žljezdanim
sekrecijama i zato takvo meso nije pogodno za jelo'."

Proslava apsurda

Ne puštati negativnu informaciju u sebe znači da se prema njoj treba odnositi s odmakom.
Ne uzimati je srcu, ne izbjegavati, ne ići protiv nje i ne štititi se od nje, već je propuštati mimo
sebe. Samo ne treba brkati dva savršeno različita pojma: odmak i ravnodušnost.

Da biste svoj život preokrenuli u lucidan san kojim je moguće upravljati, prije svega je
potrebno da izađete iz igre dok ste istodobno u njoj. Igrajte svoju ulogu, ali sve što se događa
promatrajte sa strane kako ne biste počeli postupati po tuđoj volji. Drugim riječima, morate
održavati svjesnost. U protivnom niste gospodarica svoje sudbine i vaš se život razvija po
scenariju koji odgovara nekome drugome, ali ne vama.

Ako se
ne želite pretvoriti u marionetu, samo trebate razlikovati podatke kao objektivne činjenice od
promišljene interpretacije koju vam pokušavaju nametnuti s određenim ciljem.

Ne ratuju ljudi, već strukture koje
su ih pokorile. Ljudi su samo sredstvo strukture. Fanatici-teroristi ne razumiju da im njihova
svijest više ne pripada. Oni služe kao uzorak materijala u koji se pretvara čovjek kad postane
element strukture. Žrtve i gledatelji također nisu svjesni da ih na ovaj ili onaj način
iskorištavaju.

Tako da ne treba hraniti iluziju povodom tobože neizbježne pobjede zdravog razuma i
humanizma. Ako ste svjedok užasne nepravde ili potpunog apsurda, ne bunite se i ne pitajte se
zašto. Radije se zapitajte o kakvom je procesu riječ: o rušenju ili stabilizaciji.
Kao što sam već spomenuo, stvarnost ima dvije strane: fizičku i metafizičku. Na fizičkoj
razini promatramo rat struktura. Na metafizičkoj je to bitka klatna. Bit je u tome da bitka ne
završava sve dok se hijerarhija klatna ne zatvori na površini jedne piramide. Kad se to dogodi,
svijet će se pretvoriti u matricu. Ostaje nam samo da nagađamo kako će to izgledati.

Klatnu je za život
potrebno da misli i djelovanje njegovih sljedbenika budu usmjereni na jednu stranu. Za to je
potrebno "opće dobro" prikazati kao osobnu priliku: "Dajte da to zajedno učinimo i onda će
svakome biti dobro." No u tom se slučaju osobni interesi uvijek pomiču u posljednji plan i,
neovisno o tipu ideologije.

Ako se svatko bude bavio isključivo svojom osobnom dobrobiti, tada će
blagostanje postati opće. U protivnom će se svako djelovanje svoditi samo na jedno - stvaranje
strukture.

Transurfing nije priča za slatke snove, već hladan
tuš za buđenje.

Da biste izbjegli zombirajući utjecaj klatna, morate održavati
svjesnost i razlikovati činjenice od interpretacije. Inače se jednom možete probuditi u ćeliji
matrice ili se uopće nikada ne probuditi.

Bitka klatna

Kao prvo, treba propustiti zastrašujuću informaciju da jednostavno prođe pored nas i
prebaciti pozornost na nešto drugo. Kao drugo, treba se odreći osjećaja krivnje, ne savjesti, već
upravo krivnje, dužnosti, obveze. Nakon straha i najgorih očekivanja, krivnja je glavni uzrok svih
nevolja. O tome sam već puno govorio i ponovit ću još jednom.
Osjećaj krivnje donosi kaznu u najrazličitijim oblicima - od sitnih neugodnosti do velikih
problema. Izvanjska će namjera u scenarij neizostavno uključiti nekakvu kaznu. Tako funkcionira
šablona ljudskog poimanja svijeta: nakon pogreške slijedi kazna, i duša je u tome potpuno
solidarna s razumom. Pritom osjećaj krivnje jako pojačava polarizaciju. Posljedica toga je da sile
ravnoteže na "krivca" navlače najrazličitije nedaće.
No kako se toga osloboditi? Ne može se potisnuti osjećaj krivnje i nemoguće ga se samo
tako odreći - preduboko je u nama. Duša i razum dugo su živjeli s osjećajem da su stalno nešto
dužni. Izvesti ih iz takvog stanja možemo samo konkretnim djelovanjem.
Potrebno je prestati se opravdavati. Ovdje se radi o onom osobitom slučaju kad liječenje
bolesti kao posljedice uklanja njezin uzrok. Ne trebate se uvjeravati da nikome ništa niste dužni.
Samo pratite svoje uobičajene postupke za što vam je potrebna osviještenost. Ako ste prije imali
naviku ispričavati se zbog bilo čega, promijenite naviku i svoje postupke objašnjavajte samo u
slučaju kad je to uistinu potrebno.

Novac je samo atribut. Na fizičkom planu odvija se novčana razmjena, a na
metafizičkom energetska. Energija ne osigurava samo proces međusobnog djelovanja klatna i
ljudi, nego i svih živih bića.

Prostranstvo varijanti

Svatko ima pristup informaciji iz prostranstva varijanti. Sve je vrlo jednostavno - kao u
knjižnici: uđi i uzimaj s bilo koje police kakve god želiš knjige. Jedini je uvjet da povjerujete u
svoje sposobnosti, koristite se svojim pravom na pristup Znanju, a zatim da imate namjeru
dobiti to Znanje. Postavljajte si pitanja i usudite se na njih odgovoriti sami. Tko se usudi, taj
stvara otkrića, komponira glazbu, piše knjige, stvara remek-djela iz različitih područja. Znanje
se otkriva onome tko obznani svoju namjeru da ga SAMOSTALNO UZME.

Svaki je čovjek sposoban samostalno dolaziti do otkrića. No mnogi ili jednostavno ne
znaju za to ili ne odlučuju USUDITI SE i zato računaju da će informacije dobiti od drugih.

Boraveći u mislima u svijetu fantastike, budni sanjate. Ništa nije strašno niti loše u tome
ako se to vama sviđa. Filmovi i knjige su prekrasne ljuljačke za dušu i razum, samo što, lebdeći
u oblacima, riskirate da ispadnete iz konteksta stvarnosti koja vas okružuje i koja nije tu da vam
samo ugađa. Ako ne upravljate stvarnošću, ona počinje upravljati vama.
Zato je, s praktičnog gledišta, stalno prebivanje u nerealiziranom svijetu jednostavno
nepovoljno - to je kao da cijeli život prespavate. Iako kod kreativaca, na primjer, duša stalno
lebdi u metafizičkom prostranstvu u potrazi za novim idejama. No jedna je stvar aktivno stvarati
i pritom pretvarati ideje u stvarnost, a sasvim druga stvar pasivno ploviti oceanom mašte.
Transurfing je isključivo aktivan način življenja kada ne samo da se ljuljuškate nego svjesno
veslate u smjeru cilja. Svijet odražava izbor namjere: ili trčite za snovima ili oni sami dolaze k
vama.

Odvažnost bogova

Čak je i u budnom stanju čovjekova svjesnost - unutarnji čuvar - veći dio vremena
uspavana. Mnoge se stvari rade automatski, misli lebde negdje u oblacima, svijest se nalazi u
stisku omče nekog klatna. Dobiva se najprirodniji san na javi u kojemu čovjek pada pod utjecaj
okolnosti i nije sasvim svjestan svojih postupaka.
Da bi se situaciju uzelo pod kontrolu, treba se probuditi, uključiti unutarnjeg čuvara,
pogledati sebe i okolinu sa strane. Ne spavam ako sam svjestan što, kako i zašto radim u
određenom trenutku. Ispunjavam svoju ulogu i istodobno promatram sve što se događa kao
gledatelj koji sudjeluje. Vrlo je važno sljedeće: kontrola razuma ne smije biti usmjerena na
vlastiti scenarij razvoja događaja, već na pridržavanje načela koordinacije namjere, kretanje po
tijeku i praćenje stanja duševne ugode u trenutku donošenja odluke. Transurfing daje rezultate
samo pod tim uvjetima.

Možda prostranstvo varijanti ne postoji, nego ga čovjek sam stvara? Na pitanje je li on
Bog, Sai Baba je odgovorio: "I ti si Bog. Jedina je razlika između nas u tome što ja to
znam, a ti - ne."
Postoje različite interpretacije jedne te iste biti. Eto, vi se pozivate na Sai Babu, a sami ne
razumijete što vam pokušava objasniti. On vam govori da prestanete tražiti istinu u tuđim
izvorima, da pogledate u sebe gdje ćete naći odgovore na sva pitanja, "Pogledati u sebe" nije
apstrakcija. Jednostavno si zadajte pitanje i odvažite se na njega odgovoriti sami. Transurfing je,
kao i sva slična učenja, potreban samo da bi se otvorile oči. A dalje svatko može ići samostalno,
kamo i kako mu padne na pamet. Više puta sam to spomenuo. Bitno je održavati svjesnost kako
bi oči bile otvorene. I također je bitno imati odvažnost koristiti se legalnim Pravom Gospodara
svoje individualne stvarnosti. Jer vi ga imate! Drugi samo nisu dovoljno odvažni uzeti to pravo. A
vi ga uzmite, i to je sve.

Je li svijet stvarno materijalna supstancija ili je tek iluzija? I jedno i drugo
gledište imaju istovjetne temelje.
Odgovor zapravo leži drugdje. Nepotrebno je tražiti apsolutnu istinu u zasebnim manifestacijama
mnogostrane stvarnosti. Treba se samo pomiriti s činjenicom da stvarnost ima dva oblika: fizički
koji možemo dotaknuti rukama i metafizički koji se nalazi izvan granica percepcije, ali ništa
manje objektivan. Službena se znanost više voli baviti prvim oblikom, a ezoterija drugim. I u
tome je cijela njihova prepirka. A zapravo je prepirka nepotrebna - samo treba priznati dualizam
našeg svijeta.

Svijet je dvostrano ogledalo na čijoj se jednoj strani nalazi materijalni svemir, u na drugoj
se prostire mračna beskonačnost prostranstva varijanti.
Što ćete vidjeti kad "pogledate u sebe"? Sve i ništa. Ništa zato što je mozak samo
primitivan biokompjutor. Sve - zato što ima pristup beskonačnom polju informacija odakle se
uzimaju sve iznenadne spoznaje, otkrića, intuicija i vidovitost. I to još nije sve.
Energija misli pod određenim uvjetima može materijalizirati određeni sektor prostranstva
varijanti. Čovjeku je omogućeno da oblikuje sloj svojeg svijeta - svoju zasebnu stvarnost. U tom
smislu on je Bog, ali pod jednim uvjetom: vladar mora uzeti svoje pravo da vlada. Ako čovjek
smatra da može upravljati stvarnošću, ona se podređuje njegovoj volji. No, ako to ne smatra,
uvijek dobiva ono što odabire. Jer on je Bog.

Transurfing prije svega podučava kako da budemo sami
sebi učitelji. Bez sumnje, VI TO MOŽETE, ako uzmete to pravo. No, za svaku budalu će se naći
neki guru.

Kad magija uđe u svakodnevicu, postat ćete
Gospodar svoje stvarnosti. Upravljajući tijekom svojih misli, upravljate stvarnošću. U biti, svatko
od nas leti u bezgraničnom prostranstvu varijanti svojim osobnim svemirskim brodom. Ako ste
odvažni sjesti za upravljačku konzolu, svojim ćete brodom moći upravljati. Tamo nema nikakvih
poluga i tipki. Svu navigaciju određuje vaša namjera. A ako odbijete voziti svoj brod, njegovo
kretanje postaje ovisno o okolnostima. Ako vi ne upravljate stvarnošću, ona upravlja vama. Vaš
svemirski brod je sloj vašeg svijeta. Možete s njim raditi što god želite. No većina ljudi ili ne zna
što MOŽE ili jednostavno to ne čini.

Sramežljivost magova
Vaš je cilj ono što će vaš život pretvoriti u praznik. A sloboda je usputan osjećaj,
neodvojiv dio tog praznika. Jer, dok pratite SVOJ cilj kroz SVOJA vrata, radite za sebe, a ne
mučite se za drugoga. Stoga se javlja i osjećaj slobode. Treba tražiti SVOJ put, a ne samo
maštati o slobodi bez odgovarajuće osnove.
Reći ću banalnu stvar: slobodu u našem svijetu mogu imati samo oni koji su slobodni od
obveze da zarađuju za komadić kruha. Slijedeći svoj put, bavile se onime što vam se sviđa, a ne
onime na što ste primorani. Novac se pritom pojavljuje automatski, kao prateći atribut.
Pojavljuje se neizbježno budući da ljude uvijek privlači ono što sami nemaju. Golema većina, ako
ne nađe svoj put, pokazuje velik interes za one koji su taj put pronašli i spremna je platiti za sve
što oni rade. To je jedna strana slobode.

dopustite sebi da budete ono što jeste, a drugima da budu ono što jesu.
svojom negativnošću stvarate negativan odraz u ogledalu
stvarnosti. Vi to preokrenite i svojom voljom Gospodara loše pretvorite u dobro: kod mene je
sve u redu i sve ide kako treba zato što sam tako odlučila. To je ponovno načelo koordinacije i
druga strana slobode koju smo spominjali.
Na taj način, kad prihvatite i olabavite situaciju, umirujete vjetar sila ravnoteže, a kad
ustanovite da je kod vas sve sjajno, ispravljate odraz u ogledalu. U skladu s tim također se
ispravlja i stvarnost.

Prije svega dopustite si osjetiti strah. Ali također ne zaboravite ponavljati u svakom
povoljnom trenutku da se svijet brine o vama. Sve će proći. Zašto sve želite odjednom?
Ogledalo djeluje sa zakašnjenjem, zato je potrebno vrijeme kako bi se vaša stvarnost preuredila.

I unutarnji svijet treba biti čist. Unutarnji svijet uglavnom onečišćuju dva
kompleksa od kojih u manjoj ili većoj mjeri svatko pati: osjećaj krivnje i osjećaj manje
vrijednosti. Tog se smeća nije lako osloboditi i njega se možete riješiti samo konkretnim
djelovanjem. To djelovanje podrazumijeva da se prestanete opravdavati i štititi svoje značenje s
time ste se upoznali u knjigama o transurfingu. Koordinacija važnosti čisti svijet iznutra.
Uz to možemo još dodati prvo načelo freilinga: odrecite se namjere da nešto dobijete,
zamijenite je namjerom da nešto date i dobit ćete ono čega ste se odrekli. U bilo kakvim
situacijama koje su vezane za privatnu ili poslovnu komunikaciju, dobit ćete sve što želite, bez
izražavanja te želje. Potrebno je samo preorijentirati svoju namjeru: zamijeniti "što želim dobiti"
sa "što mogu dati". To odmah na neshvatljiv način uklanja gotovo sve poteškoće koje su
proizašle u osobnim i poslovnim odnosima, što znači da će i uzroka za zabrinutost biti puno
manje.
Oba načela - koordinacije važnosti i freilinga - pružaju vam ono čemu mnogi teže, ali ga
imaju vrlo malo - osjećaj unutarnje slobode. To je nešto što čovjek ima kad osjeća unutarnju
cjelovitost, samodostatnost i živi u skladu sa svojim temeljnim načelima. Ako ljudi u sebi ne
nalaze oslonac, pokušavaju ga pronaći u izvanjskom svijetu. Kao odgovor na taj zahtjev javlja se
prijedlog - široka ponuda klatna - uhvati se za bilo koje i ljuljaj se. Dobivajući unutarnje
uporište, čovjek postaje os oko koje se svijet počinje okretati.

Ispravljanje stvarnosti

Praznici su završili. Nakon nekoliko dana bezbrižnog odmora i veselja za neke nastupa crn
period. To se često događa ako se stvarnost ne drži pod kontrolom. Ne uspijeva nam uvijek
nositi praznik sa sobom. No ne smije se dopustiti da sloj svijeta dospije u tamne predjele
prostranstva varijanti. Ma što da se događa, znate da imate načelo koordinacije namjere -
univerzalni instrument koji ispravlja bilo kakvu složenu situaciju. Glasi ovako:
Ako događaje, koji se čine negativnima, odlučite promatrati kao pozitivne, upravo će takvi i biti.
Kao što znate, dualizam je neodvojivo svojstvo našeg svijeta. Sve ima svoju suprotnu
stranu. Postoji svjetlo i tama, crno i bijelo, pozitivno i negativno i tako dalje. Svaka se ravnoteža
u prirodi može smjestiti ili na jednu ili na drugu stranu. Kada hodate po brvnu i nagnete se na
jednu stranu, podižete ruku s druge strane kako biste kompenzirali nagib. Svaki događaj na liniji
života također ima dva kraka: povoljan i nepovoljan. Svaki put kad se sretnete s ovim ili onim
događajem, birate kako ćete se odnositi prema njemu. Ako događaj smatrate pozitivnim, naći
ćete se na povoljnom kraku linije života. Međutim, sklonost negativizmu navodi čovjeka da
izražava nezadovoljstvo i bira nepovoljan krak.
Čovjek je već od jutra razdražen zbog neke sitnice, a zatim još više i više i tako mu se
cijeli dan pretvara u niz neugodnosti. I sami vrlo dobro znate da ako zbog sitnice izgubite
ravnotežu, odmah slijedi dramatičan razvoj negativnog scenarija. Čim vas je nešto rasrdilo,
odmah slijedi nova neugodnost. Tako se dogodi da "nevolja nikad ne dolazi sama". No do niza
neugodnosti ne dolazi zbog same nevolje, već zbog vašeg odnosa prema njoj. Zakonitost se
oblikuje vašim odabirom na raskrižju. Razljutila vas je neka sitnica i već odašiljete frekvenciju
negativnog stava. Negativan stav stvara potencijal napetosti koji uzima dio vaše energije
namjere pa već djelujete neučinkovito i susrećete se s novom, još većom neugodnošću.
A sada zamislite drugačiji scenarij. Susretnete se s nekom mučnom okolnošću. Pričekajte
s formiranjem svog negativnog stava i primitivnom reakcijom na razini školjke. Bez obzira na
sve, ugodite se na pozitivan ton i pretvarajte se da vas taj događaj raduje. Pokušajte naći nešto
pozitivno u mučnom događaju. Ako ništa ne nađete, svejedno se poveselite. Usvojite "idiotsku"
naviku veseliti se nevoljama. To je mnogo ljepše nego uzrujavati se i jadikovati zbog svake
sitnice. Preostaje vam uvjeriti se da vam u većini slučajeva neugodnost zapravo ide naruku. Čak
i ako ne bude tako, možete biti uvjereni da ćete, zahvaljujući svom pozitivnom stavu, osjetiti da
ste na povoljnom kraku gdje ste izbjegli neke druge neugodnosti.
Koordinacija je najučinkovitiji način kretanja prostranstvom varijanti. Ako svaki događaj
dočekate kao pozitivan, uvijek ćete dospjeti na povoljan krak te sve češće nailaziti na val
uspjeha. Djelujete namjerno i svjesno, a ne lebdite u oblacima. Na taj način balansirate na valu
uspjeha.

Kad bliska osoba umire ili je bolesna, vjerojatno to možemo zaustaviti, u to sam sigurna,
no kako to ispravno učiniti? U velikoj sam nevolji jer je moja mama paralizirana.
Trenutačno ne mogu umanjiti značenje toga. Danonoćno sam u bolnici i medicinskom
osoblju se to ne sviđa. Pokušavam vrtjeti slajdove u kojima skupa s majkom šećem
Petrogradom u ljeto 2005. godine.
Neću vam izražavati svoje suosjećanje i tješiti vas budući da znam da vam to ne treba,
niti će vam pomoći. Zato ću odmah prijeći na stvar. Vaše je pitanje: "Kad bliska osoba umire ili
je bolesna, vjerojatno to možemo zaustaviti, no kako to ispravno učiniti?"
Treba učiniti potpuno suprotno od onoga što vi radite. Kao prvo, vi svom snagom patite i
samim tim otežavate majčino stanje. Vama se, baš kao i svim ostalim "normalnim" ljudima,
može činiti da je normalno tugovati zbog nevolje koja se događa bliskoj osobi. No tom patnjom
na najučinkovitiji način programirate pogoršanje situacije.
Kao drugo, vi kao "normalan" transurfer nastojite ponovno svom snagom "vrtjeti slajdove"
i samim tim pozivate na djelovanje sile ravnoteže koje će također sve samo pogoršati.
Što treba učiniti? Prestati patiti, prestati nastojati nešto promijeniti i zatim olabaviti
situaciju sve dok se ne uspijete smiriti. Kad se manje-više smirite, uzmite kao svakodnevno
pravilo pola sata na dan vrtjeti slajd o tome kako je vaša majka svaki dan sve zdravija. Ako se
time budete bavili sustavno i spokojno, ne iscrpljujući se patnjom, stvarno će doći do
poboljšanja.

Izgubila sam osjećaj cjelovitosti i unutarnje radosti. Pokušavam ga se prisjetili, osjetiti ga,
no ništa se ne događa. U glavi je mnogo misli koje se isprepliću, a niti jedne oblikovane
ideje. Ne paničarim, ali mi se takvo stanje nimalo ne sviđa. Što mogu poduzeti u ovakvoj
situaciji? Znam što želim: samouvjerenost, duševnu ugodu i radost.
Trebate ispraviti stvarnost - izvesti sloj svog svijeta iz mutnog oblaka u čisti predio
prostranstva varijanti. Kako to učiniti?
Postoji jedan recept, jednostavan kao i sve što je genijalno. Kako se umiruje uplakano
dijete? Nagovaranje neće pomoći. Treba se malo provozati s njim, pokazati mu da brinete,
sudjelujete, dati mu svoju pažnju. Kad vam je loše, to dijete u vama plače. Pobrinite se za
njega. Bez obzira na to što mnogi od nas djeluju ozbiljno, čvrsto, kruto i slično, svi mi u biti
ostajemo djeca.
"Provozajte se na vrtuljku", što znači da se bavite onime što vam se najviše sviđa. Za
ispravljanje stvarnosti uzmite poseban time-out tijekom kojeg će te se jednostavno odmarati, ne
razmišljajući o problemima. Recite si: "Danas sa svojim svijetom idem u šetnju!" Utrošeno
vrijeme je vrijedno toga jer će se sloj obvezno očistiti - o njemu puno toga ovisi. Kupite omiljenu
poslasticu: "Probaj, moj mili, oporavi se." Posvetite sebi i svojem zadovoljstvu cijeli dan.
Njegujte se, brižno se spremite u krevet: "Spavaj, milo moje, tvoj će se svijet za sve pobrinuti."
Sljedećeg dana, ako ne budete lijeni poštovati načelo koordinacije namjere, osjetit ćete
kako stvarnost oko vas počinje poprimati sve toplije, ugodnije nijanse - sloj izlazi iz mutnog
predjela.

Šutnja vječnosti

možemo stvoriti ono čega u
stvarnosti još nema tako što ćemo usmjerenom energijom misli realizirati odgovarajući sektor
prostranstva varijanti.
Za materijaliziranje onoga što zamislimo potrebno je određeno vrijeme i svrsishodna
koncentracija pozornosti. Želje se ne ispunjavaju, a snovi ne ostvaruju - u stvarnost se
utjelovljuje samo misaona slika stvorena u jedinstvu duše i razuma ili nepokolebljiva namjera.
Ako duša stremi prema cilju, ali razum sumnja u njegovu ostvarivost ili razmišlja o sredstvima
njegova postizanja, slika se razdvaja i zbog toga se odraz u ogledalu nikako ne može oblikovati.
Analogno, ako je "zdrav razum" donio nekakvu odluku proračunalo i argumentirano, kako mu se
čini, dok duša osjeća nemir i težinu, slika ponovno neće biti jasna.
Da biste dušu i razum usmjerili u jedinstvo, trebate potražiti SVOJ cilj - put na kojemu
neće nastajati proturječja između naredbi srca i realija života. U pravilu, kad čovjek ne prati svoj
put, proturječje nastaje u nesuglasju želje i mogućnosti njezina ostvarivanja. Teško je naći
upravo svoj put, međutim, to ne znači da čovjek ne može uspjeti na putu koji je odabrao. U tom
je slučaju za ostvarenje želje potrebna nepokolebljiva namjera, baš kao i sustavan rad sa
slajdom cilja. Treba samo shvatiti da namjera nije naprezanje svih snaga, već koncentracija
pozornosti.

Materijalizacija sektora prostranstva varijanti događa se samo pod uvjetom da se dovoljno
dugo djeluje fokusiranom energijom misli. Kad bi se svaka ideja koja nam padne na pamet
trenutačno realizirala, u našem bi svijetu vladao potpuni kaos. Ako želite u ogledalu vidjeti sliku
svojih misli, kontrolirajte usmjerenost svoje pozornosti, djelujte s nepokolebljivom ustrajnošću,
jednostavno radite sa slajdom redovito, i to je sve što trebate činiti.
U početku ćete se trebati pomiriti s činjenicom da se u stvarnosti ništa ne mijenja, no to
ne znači da se ništa ne događa. Ne zaboravite da dvostrano ogledalo ima usporenu reakciju.
Malo-pomalo u odrazu će se početi pojavljivali ono što odgovara vašoj namjeri. Ponavljam,
glavno je djelovati s nepokolebljivom ustrajnošću, poštujući načelo koordinacije. Znajte: ako
svijetu proglasite svoju nepokolebljivu namjeru, prije ili kasnije, otvaraju se vrata - stjecaj
okolnosti koji omogućuje da se ostvari ono što ste zamislili. Razum na početku ne naslućuje
postojanje takvih vrata, no kad se ona otvore, uvjerit će se: što se prije činilo neostvarivim,
potpuno je realno.
Opažanjem svih novih manifestacija djelovanja namjere, razum će postupno steći
sigurnost u uspjeh i tako će se ukloniti nesuglasje između želje i mogućnosti. Slika će se
fokusirati i u ogledalu stvarnosti počet će se ocrtavati vidljiv obris željenog cilja. Vjera po kojoj
"neka vam bude" nije obvezna; potreban je konkretan sustavni rad. Ma što se događalo oko vas
- neka se i čini da sve ide kvragu - vaša pozornost mora biti usmjerena na konačan cilj. Kad
zapazite realno poboljšanje, pojavit će se i vjera. No do tada treba jedno vrijeme hodati
"zavezanih očiju". Kao u onoj priči; ako se osvrneš.., no pretpostavimo da se nećeš skameniti,
ali ništa nećeš postići - to je zaista točno. Tko može izdržati tu šutnju vječnosti kad se ništa ne
događa i cilj se nikako ne nazire iza horizonta, taj će stići do svoje Amerike.

Pod utjecajem snova

Inke je uništila njihova vjera u neizbježnost budućnosti. Vjera, kakva god bila, nikad nije
obmana - ona je izbor koji se ostvaruje. Mogli su odabrati slobodnu sudbinu, međutim odabrali
su predodređenu. Šteta, zar ne?
Čovjek samo treba uzeti sudbinu u svoje ruke i okolnosti će odmah izgubili svojstvo
fatalne neizbježnosti. Brodić je moguće usmjeriti na bilo koju suprotnu stranu od sudbine koja
kao da je unaprijed određena. Sve je vrlo jednostavno. Život je poput rijeke. Ako veslate sami,
možete sami odabrati smjer, a ako se samo prepuštate toku, prisiljeni ste ploviti u smjeru bujice
u kojoj ste se našli. Na primjer, ako želite karmu, imat ćete karmu. Razmišljajući o tome da vaša
sudbina ovisi o nekim nemilosrdnim okolnostima ili pogreškama iz prošlih života, ostvarujete
odgovarajuću varijantu. Volja je vaša jer ste vi dijete Boga. A ako želite biti Gospodar svoje
sudbine, i to ovisi o vama. Dvostrano će se ogledalo sa svime složiti. Pitanje je samo znate li se
njime koristiti.

Razum je taj koji u konačnici određuje cilj. Razum na sebi svojstven način pokušava
pronaći cilj logičnim putem. To je pogrešno. Nije njegov zadatak tražiti cilj, nego ga na vrijeme
prepoznati. Duša ga sama pronalazi i to ćete osjetiti, no potrebno joj je pružiti mogućnost
izbora. Treba proširiti svoj vidokrug: otići kamo još niste išli, pogledati ono što niste vidjeli,
prihvatiti novu informaciju, općenito, iščupati se iz kruga svakodnevice. A dalje pozornije
osluškivati glas srca. Kad se susretnete s određenom informacijom, osjetite da je duša
usplamtjela, a razum zadovoljno razmišlja o tome, možemo pretpostaviti da ste našli to nešto.

Ako većinom obraćate pozornost na partnerove nedostatke koje nikako ne prihvaćate,
ogledalo vam takve partnere još više podmeće. Čudeći se zašto vas oblijeću upravo takvi ljudi vi
se ljutite, što znači da se vaše misli usredotočuju na ono što ne želite. Ogledalu je svejedno
kakve osjećaje izražavate dok mislite na nešto, ono samo odražava sadržaj vaših misli, ništa
više ni manje.
Da biste ispravili situaciju, prvo je potrebno ispuniti pravilo transurfinga: "Dopustite sebi
da budete ono što jeste, a drugima da budu ono što jesu", a drugo, trebate svjesno preusmjeriti
svoju pozornost na osobine drugih ljudi koje vam se sviđaju. Usredotočite se na ono što želite
dobiti. Ogledalo svijeta odražava upravo onu sliku na koju je fokusirana vaša pozornost.
Naviknite se promatrati, pronalaziti, tražiti u ljudima ono što vam treba i vidjet ćete kako će se
brzo početi mijenjati svijet oko vas.

Koordinacija optimizma

Refleksni negativizam je način na koji živi školjka, nesvjestan san na čiji tijek niste u
stanju utjecati. Vaš je razum navikao bez razmišljanja pokvariti raspoloženje zbog bilo kakve
neugodne okolnosti, zbog čega se linija života svaki put premješta na negativan krak na kojem
stvari postaju još gore. Eto, po takvom vas se lancu negativnih krakova i prenosi u mračne
predjele.
Da biste preuzeli kontrolu nad događajima, trebate svjesno upravljali svojim ponašanjem.
Ne trebate si tupo ponavljati da je sve u redu kad je stvarno sve loše. Riječ je o tome da se
probudite, to jest sagledate situaciju i svoj odnos prema njoj. Postoji izreka: "Ako pogledaš - ne
isplati se živjeti, ako razmisliš - onda se isplati." Kad naiđete na nekakvu negativnu okolnost,
trebate se zaustaviti na raskrižju, osvijestiti se i razmisliti.

Dobivate onu stvarnost na koju su usredotočene vaše misli.
Nalazite se u jednom te istom snu sve dok ste na njega usredotočeni.
Da biste se izvukli iz te stvarnosti, pozornost treba preusmjeriti na onu stvarnost koju
biste željeli imati. Ne nagovarajte se zavoljeti sadašnjost, nego svjesno preselite svoj pogled na
budućnost. Misli treba stalno iznova vraćati na željeni cilj. Razum s vremena na vrijeme treba sa
svih strana podešavati situacije u kojima je cilj već postignut. Cilj se postojano mora nalazili u
kontekstu trenutačne stvarnosti, biti podloga. Gdje god se nalazili, što god se događalo, ne smije
se zaboravljati na cilj, već ga stalno treba oživljavati u sjećanju,
Ako uspijete na taj način zadržavati pozornost usredotočenu na stvarnost cilja, trenutačna
će se stvarnost doslovno pred vašim očima početi mijenjati. Osjetit ćete to. Prethodna se
stvarnost više neće činiti tako mračnom. Opažajte sve najmanje promjene i nastavljajte misli
usmjeravati k cilju. Oko vas će se početi događati neshvatljive stvari - vidjet ćete kako se
stvarnost polako, ali stalno mijenja u skladu sa slikom koju držite u svojim mislima.

Cijepljenje protiv praznovjerja

Ako transurfing i možemo nazvati klatnom, onda je to vrlo osebujno klatno: umjesto da
"sve stjera u zajednički stroj", svakoga poziva da slijedi svoj vlastiti, jedinstveni put. Ovdje je
jedini zajednički faktor širenje tog Znanja, ništa više od toga.

Zakonitost kontrasta

Ako od samog početka, sve ide dobro, možemo se nadati da će se tako i nastaviti, iako za
to također nema nikakva jamstva. Na jamstvo možemo računati samo u suprotnom slučaju. Ako
se vrata otvaraju s mukom i kroz njih se treba probijati, možemo se hrabro vratiti nazad i tražiti
druga. Tijek varijanti uvijek ide putem najmanjeg otpora i taj je put optimalan. To ne znači da,
ako se progurate kroz tuđa vrata, nećete doći do kraja. Jedno je nedvojbeno ondje vas očekuje
hrpa problema i poteškoća. Zato je bolje da uzmete kao pravilo: ako vrata teško popuštaju,
treba tražiti druga.

Cilj i pravo

Cilj života je služenje Bogu. Služenje nije klanjanje, nego sukreacija s Njim. Bog svijetom
upravlja, preko svega živoga. Ne postoji drugi način postojanja osim u obliku života - u svoj
raznovrsnosti njegovih manifestacija. Nije li razlog zbog kojeg se nikako ne nalazi potvrda
Njegova postojanja taj što on živi u svemu: u travčici, cvijetu, leptiru, u samom čovjeku? Život
je san Boga. Reinkarnacija je svojevrstan prijelaz iz jednog u drugi san. Sva bića teže istom cilju
- živjeti, što znači sukladno sa svojim mogućnostima upravljati tom stvarnošću. Upravljanje
stvarnošću je i cilj, i mogućnost, i pravo. Ako uzmete svoje pravo, ostvarujete Božju volju i živite
ispunjen život, a ako ne, postaje vam sve gore.

možete se jednostavno obratiti sebi
budući da se djelić Boga nalazi u svakome od nas. Niti ja, niti svećenik, nitko ne može biti
posrednik između vas i Boga. Samo ćete vi, nakon što se obratite sebi, dobiti odgovore na sva
pitanja.

Vrtuljak Čuvara

Dopustite si to i mirno nastavite putem jedinstva duše i razuma.
Ako imate ono što se u transurfingu naziva odlučnost imanja i djelovanja, Vratar će u
pravo vrijeme otvoriti potrebna vrata, a izvanjska će namjera maštu pretvoriti u stvarnost.

Sad je došao trenutak da odgovorim na pitanje tko sam ja. Ja sam nitko. I istodobno sam
ono što ste i vi - Božji sin. Gospodin Bog - moj Otac - pustio me da prošećem ovim svijetom.
Volim li ja njega, slušam li ga - to se nikoga ne tiče. Sa svojim Ocem komuniciram izravno,
srcem, a ne kroz rešetke ispovjedaonice. Sam svojom namjerom oblikujem sloj svojeg svijeta i,
ako to ne smeta drugoj Božjoj djeci, nikome ne moram ni za što polagati račune.

Rječnik pojmova

Ciljevi i vrata

Svaki čovjek ima svoj jedinstveni put kojim će postići istinsku sreću u ovom životu. Klatna
čovjeku nameću tuđe ciljeve koji mame svojim prestižem i nedostupnošću. Jureći za lažnim
ciljevima, nećete postići ništa ili ćete, ako postignete, shvatiti da vam to ne treba.
Vaš je cilj uživati u životu. Ostvarivanje vašeg cilja privući će i ispunjenje svih ostalih
želja, a pritom će rezultati nadmašiti sva očekivanja. Vaša su vrata put koji će vas odvesti do
vašeg cilja.
Ako idete prema svome cilju kroz svoja vrata, nitko vas i ništa neće u tome omesti, zato
što ključ vaše duše idealno odgovara ključanici vašeg puta. Vaše vam nitko neće oduzeti i
problema s postizanjem cilja neće biti. Problem je samo u traženju vlastitog cilja i vlastitih vrata.

Čuvareva zagonetka

"Svaki čovjek može steći slobodu biranja svega što želi. Kako steći tu slobodu?" Čovjek ne zna
da ne mora s mukom postizati ono što želi, već da to jednostavno može dobivati. Zvuči sasvim
nevjerojatno, ali je ipak upravo tako. Odgovor na ovu zagonetku saznat ćete tek kada pročitate
knjige o transurfingu do kraja. Ne pokušavajte odmah zaviriti u posljednje poglavlje, jer vam
odgovor neće biti jasan.

Freiling

Freiling je učinkovita tehnologija ljudskih odnosa koja je sastavni dio transurfinga. Glavno načelo
freilinga možemo formulirati na sljedeći način: Odrecite se namjere da nešto dobijete, zamijenite
je namjerom da nešto date i dobit ćete ono čega ste se odrekli.
Djelovanje tog načela temelji se na tome da vaša izvanjska namjera iskorištava unutarnju
namjeru partnera bez ograničavanja njegovih interesa. U konačnici od čovjeka dobivate ono što
niste mogli dobiti običnim metodama unutarnje namjere. Slijedeći to načelo, postići ćete
dojmljive rezultate u privatnim i poslovnim odnosima.

Izbor

Transurfing predlaže načelno drugačiji pristup postizanju cilja. Čovjek bira, kao da naručuje u
restoranu, ne brinući o sredstvima postizanja. Na kraju se cilj većim dijelom ostvaruje sam,
neovisno o izravnom djelovanju naručitelja. Vaše se želje neće ispuniti. Vaša se maštanja neće
ostvariti. Ali vaš je izbor nepovrediv zakon i on će se neminovno realizirati. Svrhu izbora
nemoguće je objasniti dvjema riječima. Cijeli transurfing govori o tome što je izbor i kako ga
ostvariti.
Jedinstvo duše i razuma

Razum ima volju, ali ne može upravljati izvanjskom namjerom. Duša može osjetiti svoju
istovjetnost s izvanjskom namjerom, ali nema volju. Ona leti u prostranstvu varijanti kao
papirnati zmaj kojim je nemoguće upravljati. Da bi se izvanjska namjera podredila volji,
potrebno je postići jedinstvo duše i razuma. To je stanje u kojem se osjećaji duše i misli razuma
spajaju ujedno. Na primjer, kad je čovjek ispunjen radosnim zanosom, njegova duša "pjeva", a
razum "zadovoljno trlja ruke". U takvom stanju čovjek može stvarati. No događa se da se duša i
razum ujedine u nemiru, strahovima i mržnji. Tada se ostvaruju najgora očekivanja.
Naposljetku, kada zdrav razum tvrdi jedno, a srce se tomu protivi, znači da duša i razum nisu
usklađeni.

Klatno

Energija misli je materijalna i ne nestaje bez traga. Kada grupe ljudi počnu razmišljati na jednak
način, njihove se "valne dužine misli" slažu jedna na drugu i u oceanu energije stvaraju
nevidljive, ali stvarne, energetsko-informacijsko strukture - klatna. Te se strukture počinju
razvijati samostalno i podčinjavali ljude svojim zakonima. Čovjek koji dospije pod utjecaj
destruktivnog klatna gubi slobodu - mora biti kotačić u velikom mehanizmu.
Što je više ljudi - sljedbenika - koji hrane klatno svojom energijom, to se ono snažnije
"njiše". Svako klatno ima vlastitu karakterističnu frekvenciju njihanja. Na primjer, ljuljačku se
može zanjihati samo ulaganjem sile određeno frekvencije. Ta se frekvencija naziva rezonancija.
Ako se broj sljedbenika klatna smanjuje, njegova se njihanja gase. Kada sljedbenika više uopće
ne bude, klatno će se zaustaviti i kao struktura umrijeti.
Da bi iz čovjeka iscrpla energiju, klatna se čvrsto hvataju za njegove osjećaje i reakcije:
negodovanje, nezadovoljstvo, mržnju, razdraženost, nemir, uzrujanost, potištenost, zbunjenost,
očaj, strah, žalost, privrženost, ushit, ganuće, idealiziranje, divljenje, oduševljenje, razočaranje,
ponos, oholost, prezir, gađenje, uvrijeđenost, osjećaj dužnosti, osjećaj krivnje i tako dalje.
Najveća je opasnost za čovjeka koji je pod utjecajem destruktivnog klatna ta što klatno
svoju žrtvu odvodi od onih linija života gdje bi mogla pronaći svoju sreću. Potrebno je osloboditi
se nametnutih ciljeva jer, boreći se za njih, čovjek se sve više udaljava od svoga puta.
Klatno je u svojoj suštini egregor, ali time ni blizu nije sve rečeno. Pojam "egregor" ne
odražava čitav splet nijansi međudjelovanja čovjeka i energetsko-informacijskih struktura.

Koordinacija namjere

Realizacija najgorih očekivanja kod ljudi sklonih negativizmu potvrđuje da je čovjek sposoban
utjecati na tijek događaja. Svaki događaj na liniji života ima dva kraka u prostranstvu varijanti -
povoljan i nepovoljan. Svaki put kad se susretnete s nekim događajem, birate kako ćete se
prema njemu odnositi. Ako događaj smatrate pozitivnim, naći ćete se na povoljnom kraku
života. Međutim, sklonost negativizmu navodi vas da izražavate nezadovoljstvo i birate
nepovoljan krak.
Čim vas je nešto razljutilo, slijedi nova neugodnost. Tako se dogodi da "nevolja nikad ne
dolazi sama". No do niza neugodnosti ne dolazi zbog same nevolje, već zbog vašeg odnosa
prema njoj. Zakonitost se oblikuje vašim odabirom na raskrižju. Analizirajući stupanj svoje
sklonosti negativizmu, možete zamisliti kamo će vas u životu odvesti takav niz negativnih
krakova.
Načelo koordinacije namjere glasi ovako: Ako izmjene u scenariju, koje se čine
negativnima, odlučite promatrati kao pozitivne, one će takve i biti. Slijedeći to načelo, u
pozitivnim ćete očekivanjima postići onakav uspjeh kakav negativisti postižu u svojim najgorim
očekivanjima.

Koordinacija važnosti

Ničemu nemojte pridavati suviše veliko značenje. Vaša važnost nije potrebna vama, nego
klatnima. Klatna upravljaju ljudima kao marionetama, pomoću niti važnosti. Čovjek se boji
popustiti niti važnosti jer se nalazi pod utjecajem zavisnosti koja stvara iluziju potpore i
sigurnosti.
Sigurnost je taj suvišni potencijal nesigurnosti samo suprotnog predznaka. Osviještenost i
namjera omogućuju ignoriranje igre klatna te postizanje cilja bez borbe. A kada postoji sloboda
bez borbe, tada sigurnost nije potrebna. Ako se oslobodim važnosti, nemam što štititi i što
osvajati - jednostavno mirno idem i biram što želim.
Kako bi se oslobodili klatna, potrebno je odreći se unutarnje i izvanjske važnosti. Problemi
i prepreke na putu do cilja također nastaju kao posljedica suvišnih potencijala važnosti. Prepreke
se drže na temelju važnosti. Ako svjesno odbacite važnost, prepreke će same nestati.

Linija života

Čovjekov život, kao i svako drugo gibanje materije, predstavlja lanac uzroka i posljedica.
Posljedica se u prostranstvu varijanti uvijek nalazi blizu svog uzroka. Kako jedno proizlazi iz
drugoga, tako se i susjedni sektori prostranstva postrojavaju u liniju života. Scenariji i
scenografije sektora na jednoj liniji života uglavnom su po svojoj kvaliteti istovrsni. Čovjekov
život ravnomjerno teče po svojoj liniji sve dok se ne dogodi nešto što bitno mijenja scenarij i
scenografiju. Tada sudbina izvrši obrat i prelazi na drugu liniju života. Uvijek se nalazile na onim
linijama čiji parametri odgovaraju vašem odašiljanju misli. Promjenom svojeg odnosa prema
svijetu, to jest svog načina razmišljanja, prelazite na drugu liniju života s drugim varijantama
razvoja događaja.

Materijalna realizacija

Informacijska struktura prostranstva varijanti u određenim se uvjetima može materijalizirati.
Svaka misao, baš kao i sektor prostranstva, ima određene parametre. "Osvjetljavanjem"
odgovarajućeg sektora odašiljanje misli realizira njegovu varijantu. Na taj način misli imaju
izravan utjecaj na tijek događaja.
Prostranstvo varijanti služi kao šablona, određuje oblik i putanju gibanja materije.
Materijalna realizacija se kreće u prostoru i vremenu, ali varijante ostaju na mjestu i postoje
vječno. Svako živo biće svojim odašiljanjem misli oblikuje sloj svojeg svijeta. Naš svijet
nastanjuje mnoštvo živih organizama i svaki daje svoj doprinos oblikovanju stvarnosti.

Namjera

Namjeru otprilike možemo definirati kao odlučnost imanja i djelovanja. Ne ostvaruje se želja,
nego namjera. Poželite podići ruku. Želja je oblikovana u vašim mislima i shvaćate da želite
podići ruku. Hoće li želja podići ruku? Ne, želja sama po sebi ne stvara nikakvu aktivnost. Ruka
se podiže samo kad su misli o želji odrađene i ostala je samo odlučnost djelovanja. Može li
odlučnost djelovanja podići ruku? Također ne može. Donijeli ste završnu odluku da ćete podići
ruku, ali se ona i dalje ne pomiče. Što onda podiže ruku? Kako definirati ono što slijedi nakon
donesene odluke?
Ovdje se vidi bespomoćnost razuma da ponudi smisleno objašnjenje što je to namjera.
Naša je definicija namjere kao odlučnosti imanja i djelovanja tek preludij za silu koja konkretno i
ostvaruje djelovanje. Preostaje nam da jednostavno konstatiramo činjenicu da se ruka ne podiže
željom ili odlukom, već namjerom.
Namjera se dijeli na unutarnju i izvanjsku. Unutarnja namjera podrazumijeva aktivno djelovanje
na okolinu - to je odlučnost djelovanja. Izvanjska namjera je odlučnost imanja, kada se svijet
sam podčinjava čovjekovoj volji. Unutarnja namjera je koncentracija pozornosti na proces
kretanja prema cilju. Izvanjska je namjera koncentracija pozornosti na to kako se cilj sam
ostvaruje. Unutarnjom se namjerom cilj dostiže, a izvanjskom izabire. Sve što je povezano s
magijom i paranormalnim pojavama odnosi se na područje izvanjske namjere. Sve što može biti
postignuto u okvirima uobičajenog svjetonazora dostiže se snagom unutarnje namjere.

Odnosi zavisnosti

Odnosi zavisnosti se određuju postavljanjem uvjeta poput "ako ćeš ti tako, onda ću ja ovako..."
"Ako me voliš, znači da ćeš sve ostaviti i sa mnom otići na kraj svijeta"; "Ako se ne oženiš
mnome (ne udaš za mene), znači da me ne voliš"; "Ako me hvališ, družit ću se s tobom"; "Ako
mi ne daš svoju lopaticu potjerat ću te iz pješčanika."
Kad ljubav prelazi u odnose zavisnosti, neizbježno nastaje polarizacija i sile ravnoteže se
narušavaju. Bezuvjetna ljubav je ljubav bez prava na posjedovanje, divljenje bez obožavanja.
Drugim riječima, takav osjećaj ne stvara odnose zavisnosti između onoga tko voli i objekta
njegove ljubavi.
Ravnoteža se narušava u slučaju ako se jedno uspoređuje s drugim ili mu se
suprotstavlja. "Mi smo ovakvi, a oni su drugačiji!" Na primjer, nacionalni ponos: u usporedbi s
kojim nacijama? Osjećaj manje vrijednosti: u usporedili s kim? Ili ponos na sebe samoga: u
usporedbi s kim?
Gdje postoji suprotstavljanje, tamo se neizbježno uključuju sile ravnoteže. Njihovo je
djelovanje usmjereno ili na to da "rastave" suprotstavljene subjekte, ili da ih ujedine uz
obostranu suglasnost, ili na izazivanje sukoba. Ako ste vi stvorili polarizaciju, djelovanje sila bit
će prije svega usmjereno protiv vas.

Polarizacija

Suvišni se potencijali stvaraju kada se nekim osobinama pridaje preveliko značenje. A odnosi
zavisnosti među ljudima stvaraju se kad se međusobno počnu uspoređivati, suprotstavljati i
postavljati uvjete poput "ako ćeš ti tako, ja ću ovako". Sam po sebi suvišni potencijal nije tako
strašan sve dok iskrivljena procjena postoji neovisno, sama po sebi. Ali čim se neprirodno
preuveličava u procjenjivanju jednog objekta, odnosno uspoređuje ga se s drugim, stvara se
polarizacija koja rezultira vjetrom sila ravnoteže. Sile ravnoteže pokušavaju ukloniti stvorenu
polarizaciju i njihovo je djelovanje u većini slučajeva usmjereno protiv onoga tko je tu
polarizaciju stvorio.

Potaknuti prijelaz

Katastrofe, elementarne nepogode, oružani sukobi, ekonomske krize razvijaju se spiralno. U
početku nastaje zaplet, zatim razvoj, sve se više pojačava napetost pa slijedi kulminacija,
emocije su na vrhuncu i na kraju dolazi rasplet - sva se energija rasipa u prostor i nastaje
privremeno zatišje. Otprilike se slično ponaša i vodeni vrtlog.
Pozornost grupe ljudi dospijeva u stisak omče klatna koje se počinje sve snažnije njihati
povlačeći za sobom nesretne linije života. Čovjek reagira na prvi trzaj klatna - na primjer,
reagira na negativan događaj, sudjeluje u zapletu i nalazi se u zoni djelovanja spirale koja se
počinje brzo vrtjeti i povlačiti ga poput lijevka.
Pojavu padanja u lijevak opisujemo kao potaknuti prijelaz na liniju života na kojoj čovjek
postaje žrtva. Njegov odziv na trzaj klatna i posljedično uzajamno predavanje energije njihanja
potiču prijelaz na liniju života koja je po frekvenciji bliska njihajima klatna. Na taj se način
negativan događaj uključuje u sloj svijeta tog čovjeka.

Prostranstvo varijanti

Prostranstvo varijanti je informacijska struktura. To je beskonačno polje informacija koje
sadržava sve moguće varijante bilo kakvih događaja koji se mogu zbiti. Može se reći da je u
prostranstvu varijanti sve što je bilo, što jest i što će biti. Prostranstvo varijanti služi kao
šablona, koordinatna mreža gibanja materije u vremenu i prostoru. I prošlost i budućnost u
njemu se nepomično čuvaju, kao na filmskoj vrpci, a vremenski se učinak očituje samo kao
posljedica premještanja zasebnog kadra u kojem se osvjetljava sadašnjost.
Svijet istodobno ima dva oblika: fizičku stvarnost, koju možemo dotaknuti rukama, i
metafizičko prostranstvo varijanti koje se nalazi izvan okvira percepcije, ali zbog toga nije manje
objektivno. lako je pristup tom polju Informacija u principu moguć. Upravo odatle dolaze
intuicija i vidovitost. Razum nije sposoban stvoriti ništa načelno novo. On samo može sastaviti
novu verziju kuće od starih cigli. Mozak ne čuva samu informaciju, već nešto nalik na adresu
informacije u prostranstvu varijanti. Sva znanstvena otkrića i umjetnička remek-djela razum, uz
pomoć duše, dobiva iz prostranstva varijanti.
Snovi nisu iluzija u uobičajenom smislu te riječi. Razum ne zamišlja svoje snove - on ih
uistinu vidi. Ono što promatramo u stvarnosti jesu realizirane varijante. Snovi nam pokazuju što
se moglo dogoditi u prošlosti ili u budućnosti. San je putovanje duše u prostranstvu varijanti.

Sektor prostranstva varijanti

U svakoj točki prostranstva postoji posebna varijanta određenog događaja. Radi lakšeg
razumijevanja, zamislit ćemo da se varijanta sastoji od scenarija i scenografija. Scenografija je
vanjski izgled ili forma pojave, a scenarij je put kojim se kreće materija. Pojednostavimo li,
prostranstvo varijanti je moguće razdijeliti na sektore. Svaki sektor ima svoj scenarij i
scenografiju. Što je udaljenost medu sektorima veća, veće su razlike u scenarijima i
scenografijama, čovjekovu sudbinu također predstavlja mnoštvo varijanti. Teoretski ne postoje
nikakva ograničenja mogućih obrata čovjekove sudbine budući da je prostranstvo varijanti
beskonačno.

Sile ravnoteže

Svugdje gdje postoji suvišni potencijal, pojave se sile ravnoteže koje su usmjerene na njegovo
uklanjanje. Potencijal stvara naša mentalna energija kada nekom predmetu pridajemo suviše
veliko značenje.
Na primjer, usporedimo dvije situacije: u prvoj stojite na podu svog doma, a u drugoj na rubu
provalije. U prvom slučaju uopće niste zabrinuti. U drugom slučaju situaciji pridajete jako veliko
značenje. Učinite li jedan nesmotren pokret, dogodit će se nešto nepopravljivo. Na energetskoj
razini činjenica da jednostavno stojite ima isto značenje kako u prvom, tako i u drugom slučaju.
No stajanjem nad provalijom svojim strahom podižete napetost, stvarate nejednakost na
energetskom polju. Zbog toga se stvaraju sile ravnoteže kojima je cilj ukloniti tu nejednakost.
Čak možete i realno osjetiti njihovo djelovanje. S jedne vas strane neobjašnjiva sila vuče prema
rubu, a s druge vas vuče da se odmaknete od ruba. Kako bi uklonile suvišni potencijal vašeg
straha, sile ravnoteže trebaju vas samo odmaknuti od ruba ili vas baciti u provaliju i s tim
završiti. Takvo njihovo djelovanje i osjećate.
Djelovanja sila ravnoteže nakon uklanjanja suvišnih potencijala stvaraju lavovski dio
problema. Njihova je podmuklost u tome što čovjek često dobiva upravo suprotno od željenog.
Pritom je sasvim nejasno što se događa. Iz toga proizlazi osjećaj da ovdje djeluje nekakva
neobjašnjiva zla sila, poput svojevrsnog "zakona podlosti".

Slajd

Naše poimanje nas samih i svijeta oko nas često je daleko od istine. Izobličavanje uzrokuju naši slajdovi. Na primjer, uznemiruju vas neki osobni nedostaci i zbog toga imate osjećaj manje
vrijednosti jer vam se čini da se ti nedostaci ne sviđaju ni drugima. Tada, dok komunicirate s
ljudima, u svoj "projektor" stavljate slajd kompleksa manje vrijednosti i sve vidite izobličeno.
Slajd je iskrivljena slika stvarnosti u vašoj glavi. Negativan slajd u pravilu rezultira
jedinstvom duše i razuma i zbog toga se utjelovljuje u stvarnosti. Ostvaruju se naša najgora
očekivanja. Negativne slajdove možemo pretvoriti u pozitivne i natjerati da rade za nas. Ako
namjerno stvorite pozitivan slajd, on na neobičan način može transformirati sloj vašeg svijeta.
Slajd cilja je zamišljena slika već postignutog cilja. Sustavna vizualizacija slajda dovodi do
materijalizacije odgovarajućeg sektora prostranstva varijanti.

Sloj svijeta

Svako živo biće energijom misli materijalizira određeni sektor prostranstva varijanti i stvara sloj
svijeta. Svi se ti slojevi slažu jedan na drugoga i na taj način svako biće daje svoj prilog u
oblikovanju stvarnosti.
Čovjek svojim doživljavanjem svijeta stvara individualan sloj svijeta zasebnu stvarnost. Ta
stvarnost, ovisno o čovjekovu odnosu, poprima određenu nijansu. Ako se slikovito izrazimo, u
individualnom sloju čovjekova svijeta stvaraju se određene "vremenske prilike": jutarnja
svježina i sunčev sjaj ili tmurno i kišno vrijeme, a događa se da bjesni uragan ili dolazi do
prirodni katastrofe.
Individualna stvarnost oblikuje se na dva načina: fizički i metafizički. Drugim riječima,
čovjek stvara svoj svijet svojim postupcima i mislima. Ovdje glavnu ulogu igra način
razmišljanja, budući da stvara značajan udio materijalnih problema s kojima se čovjek većinu
vremena mora boriti. Transurfing ima posla isključivo s metafizičkim aspektom.

Suvišni potencijal

Suvišni potencijal je napetost, mjestimična uzburkanost u jednolikom energetskom polju. Takvu
nejednolikost stvara energija misli kada se nekom predmetu pridaje suviše veliko značenje. Na
primjer, želja je suvišni potencijal budući da strastveno željeni predmet nastoji privući ondje
gdje ga nema. Iscrpljujuća želja da imate ono što nemate, stvara energetski "pad tlaka" koji
uzrokuje vjetar sila ravnoteža. Drugi primjeri suvišnih potencijala su nezadovoljstvo, osuđivanje,
ushićenost, duboko poštovanje, idealizacija, precjenjivanje, omalovažavanje, taština, osjećaj
nadmoćnosti, krivnje, manje vrijednosti.

Tijek varijanti

Informacija nepomično leži u prostranstvu varijanti u obliku matrice. Struktura informacija
organizirana je u lance koji su međusobno povezani. Uzročno-posljedične veze stvaraju tijek
varijanti.
Nemiran razum stalno osjeća trzaje klatna i nastoji riješiti sve probleme te držati situaciju
pod kontrolom. Samovoljne odluke razuma u većini su slučajeva besmisleno pljeskanje rukama
po vodi. Većina problema, osobito sitnih, rješavaju se sami od sebe ako to ne smeta tijeku
varijanti.
Tijeku se ne treba aktivno suprotstavljati prvenstveno zbog toga što se pritom beskorisno
ili štetno trati gomila energije. Tijek ide putem najmanjeg otpora i zato u sebi sadrži
najučinkovitije i najrazumnije rješavanje problema. Suprotno tome, protivljenje tijeku stvara
gomilu novih problema.
Moćni intelekt nije ni za što zaslužan ako rješenje već postoji u prostranstvu varijanti. Ako
ne budete ulazili u neistražena područja i ne budete smetali tijeku varijanti, rješenje će doći
samo, i to ono optimalno. Optimalnost je već umetnuta u strukturu polja informacija. U
prostranstvu varijanti postoji sve, ali velikom vjerojatnošću realiziraju se baš optimalne varijante
na koje se troši najmanje energije. Priroda ne troši energiju uzalud.

Transurfing

Riječ transurfing nisam izmislio, već se ona strovalila na mene s onog mjesta odakle dolaze svi
ostali termini i sav sadržaj knjige. I sam do određenog trenutka nisam razumio njegovo
značenje. Ovdje je čak nejasno na što bi nas ta riječ mogla asocirati. Značenje te riječi mogli
bismo tumačiti kao "klizanje kroz prostranstvo varijanti", ili kao "transformaciju potencijalno
moguće varijante u stvarnost", ili kao "prijelaz kroz linije života". Ali općenito, ako se bavite
transurfingom, znači da održavate ravnotežu na valu sreće. Riječ transurfing se izgovara kao što
se i piše. Ako se nekome sviđa pojam izgovarati na engleskom, samo neka izvoli.

Val sreće

Val sreće oblikuje se kao skup linija života naklonjenih vama. U prostranstvu varijanti postoji sve
pa i takve zlatne žile. Ako ste naišli na krajnju liniju nečeg tako raznolikog i bili sretne ruke, po
inerciji možete skliznuti na druge nagomilane linije, gdje slijede nove sretne okolnosti. No, ako
za prvim uspjehom ponovno slijedi crno razdoblje, znači da vas je zahvatilo destruktivno klatno i
odmaknuto od vala sreće.

Važnost

Važnost se pojavljuje kad se nečemu pridaje suviše veliko značenje, To je suvišni potencijal u
čistom obliku i da bi ga uklonile, sile ravnoteže stvaraju probleme onome tko taj potencijal
stvara. Postoje dva oblika važnosti: unutarnja i izvanjska važnost.
Unutarnja ili vlastita važnost javlja se kao posljedica procjene svojih vrlina ili mana.
Formula unutarnje važnosti glasi ovako: "Ja sam važna osoba" ili "Ja radim važan posao." Kada
kazaljka važnosti zapne, na djelo stupaju sile ravnoteže i "važna zvjerka" dobiva po nosu. Onoga
tko "radi važan posao" također čeka razočaranje: ili taj posao nikomu neće trebati ili će biti vrlo
loše odrađen. Postoji i suprotan pristup, odnosno umanjivanje svojih vrlina, samoponižavanje.
Veličina suvišnog potencijala u oba je slučaja jednaka, razlika je samo u predznacima.
Izvanjsku važnost također na umjetan način stvara čovjek kada pridaje preveliko
značenje predmetu ili događaju iz svijeta oko sebe. Formula izvanjske važnosti je: "Za mene
veliko značenje ima to i to" ili "Jako mi je važno da učinim to i to." Pritom se stvara suvišni
potencijal i sav će posao biti upropašten. Zamislite da trebate prijeći preko brvna koje leži na tlu.
Ništa jednostavnije. Zatim morate prijeći preko tog istog brvna, ali postavljenog tako da spaja
krovove dviju katnica. To vam je jako važno i nećete se uspjeli uvjeriti u suprotno.

Znakovi

Putokazi su oni znakovi koji ukazuju na budući obrat u tijeku varijanti. Ako se sprema nešto što
stvarno može utjecati na tijek događanja, pojavljuje se znak koji to nagovješćuje. Kada tijek
varijanti stvori obrat, prelazite na drugu liniju života. Svaka je linija po svojim osobinama
manje-više istovrsna. Bujica u tijeku varijanti može presijecati različite linije. Linije života
međusobno se razlikuju prema svojim parametrima. Promjene mogu biti beznačajne, no razlika
se svejedno osjeća. Upravo tu razliku u kvaliteti svjesno ili podsvjesno primjećujete: kao da
nešto nije onako kako bi trebalo biti.
Putokazi se pojavljuju samo kada započinje prijelaz na druge linije života. Pojedine pojave
ne morate primijetiti. Na primjer, vrana je zakriještala, a vi na to niste obratili pozornost. Niste
osjetili kvalitativnu razliku, što znači da se sve još nalazi na prijašnjoj liniji. No, ako vas je u toj
pojavi nešto uznemirilo, znači da je to znak. Znak se od obične pojave razlikuje po tome što
uvijek signalizira započeti prijelaz na bitno različitu liniju života.


Post je objavljen 23.01.2014. u 09:58 sati.