Lynne McTaggart
Izdavač: Teledisk 2005
Ocjena: ****
Materija je nestvarna i zapravo ne postoji. Energija je jedina stvarnost.
Imamo zatvoreni krug: duh se pretvara u eterične formativne sile, one izgrađuju materiju, materija se raspada na podatomske čestice i nestaje – opet u duhu. Fizičari bi rekli: u polju nulte točke.
Sve što vidimo oko sebe ovisno je o frekvenciji vibracije – i svijet kojeg vidimo i svijet koji nas vidi. Poznati svijet doslovno znači samo to da smo na njegovoj valnoj duljini.
Živa svijest nije izolirana jedinica. Čovjekova svijest povećava red u svemiru i ima nevjerojatne moći da nas liječi i daliječi cijeli svijet: da taj svijet u određenom smislu uredimo prema vlastitim željama.
Na našoj najelementarnijoj razini čovjek nije kemijska reakcija, nego energetski naboj. Čovjek kao i svaka živa tvar, skup je energije u polju energije povezan sa svim drugim stvarima u svijetu. To pulsirajuće energetsko polje središnji je pokretač našeg bića i naše svijesti, alfa i omega našega postojanja.
Polje, a ne mikrobi ili geni, sila je o koj naposljetku ovisi da li smo zdravi ili bolesni, i s kojom moramo raditi da bismo ozdravili. Pričvršćeni smo i vezani za naš svijet, i neodjeljivi od njega, naša jedina temeljna istina jest naš odnos s njim. Polje je, kao što je Einstein to jezgrovito sročio – jedina stvarnost.
Dvije paradigme – svijeta kao stroja i čovjeka kao stroja za preživljavanje – dovele su do toga da smo danas vrlo dobro tehnološki ovladali svijetom, ali posjedujemo vrlo malo pravog znanja koje bi nam bilo od istinske važnosti. Na duhovnoj i metafizičkoj razini dovele su do osjećaja očaja i potpune osamljenosti. Također nas nisu nimalo približili osnovnim tajnama vlastitog postojanja: kako razmišljamo, kako nastaje život, kako se razbolimo, kako se jedna jedina stanica razvije u posve razvijenu osobu te što se dogodi sa sviješću kada čovjek umre.
Kvantni pioniri otkrili su da je čovjekova uključenost u materiju od ključnog značaja. Subatomske čestice postoje u svim mogućim stanjima sve dok ih mi sa svojim promatranjem ili mjerenjem ne ometemo; tek tada se napokon smire i materijaliziraju u nešto stvarno.
Na svojoj najosnovnijoj razini živa bića su, uljučujući i ljude, svežnjevi kvantne energije koji neprestano izmjenjuju informacije s tim neiscrpnim morem energije. Žive tvari emitiraju slabu radijaciju koja je ključni aspekt bioloških procesa. Informacije potrebne za sve životne procese – od međustanične komunikacije do izuzetno opsežnih procesa reguliranja DNK – pristižu putem razmjene informacija na kvantnoj razini. Ispostavilo se da sukladno kvantnim procesima djeluje čak i na čovjekov um koji je, navodno, potpuno van zakona materije. Misli osjećaji i sve druge više kognitivne funkcije povezane su s kvatnim informacijama koje istovremeno pulsiraju kroz naš mozak i tijelo.
Ovdje u takozvanom 'mrtvom' prostoru, možebitno leži ključ samog života.
Čovjek više nije tek slučajan proizvod prirode. Naš svijet je osmišljen i temelji se na jedinstvu, a svatko u njem ima svoje mjesto i važnu ulogu. Naši postupci i misli zaista nisu nevažni – štoviše, ključni su za stvaranje našega svijeta.
Znanost je proces razumijevanja svijeta i nas samih, a ne niz za sva vremena zacimentiranih pravila; kad se uvodi novo često je potrebno odbaciti staro. Polje je priča o ovoj revoluciji koja je u tijeku.
Ljudski umovi međusobno su povezani, a jednako tako povezani su sa svim drugim na ovom svijetu i na svim drugim svjetovima.
Većina bioloških obješnjenja velikih tajni života cjelinu pokušava razumjeti na način da je cijepa na sve manje i manje mikroskopske dijelove. Tijela navodno uzimaju oblik kakav uzimaju zbog genetskih zapisa, sinteze proteina i slijepe mutacije. Neurobiolozi su tada tvrdili daje svijest locirana u moždanoj kori, te da je rezultat jednostavnog miješanja kemikalija i moždanih stanica. Kemikalije proizvode televizijsku sliku u našem mozgu, a kemikalije su odgovorne i za 'ono' što tu sliku prmatra. Poznajemo svijet radi složenosti vlastite mašinerije. Moderna biologija ne vjeruje u svijet koji je u svojoj konačnici nedjeljiv.
Na najosnovnijoj razini materije svijet sa svojim odnosima nije statičan određen već nesiguran i nepredvidiv, stanje čistog potencijala i beskonačnih mogučnosti.
Tko danas želi biti revolucionar u znanosti mora biti spreman suočiti se sa profesionalnim samoubojstvom. Premda zanost naizgled potiče eksperimentalnu slobodu, cjelokupna njezina struktura – zajedno sa vrlo natjecateljskim sustavom financiranja poduprtim sustavom objavljivanja i recenziranja među kolegama znanstvenicima, u velikoj je mjeri ovisna o pojedincima koji se podređuju priznatom znanstvenom pogledu na svijet. Cijeli je sustav podešen na način da ne podržava istinske inovacije, već potiče strukovnjake prvenstveno na eksperimente koji potvrđuju već postojeće teorije i pomažu razviti tehnologiju za industriju.
Vakum odnosno 'ništavilo' u stvarnosti ne postoji. Navodna potpuna praznina koja bi trebala postojati u svemiru – iz kojega je izuzeta sva tvar i energija – te u prostoru između zvijezda u subatomskom je smislu pravi mravinjak aktivnosti.
Kvantni izračuni govore da čovjek i njegov svemir žive i dišu u pravom moru gibanja, u kvantnom moru svjetlosti.
Energetsku razinu bilo koje poznate čestice ne možemo točno odrediti budući da se neprestano mijenja.
Polje je matriks odnosno medij koji povezuje dvije ili više točki u prostoru, obično preko neke sile, kao što je gravitacija ili elektromagnetizam.
Kvantna polja u kvantnom svijetu ne povezuju sile, nego izmjena energije koja se neprestano, u dinačkom uzorku, preraspodjeljuje. Ta stalna izmjena je imanentno svojstvo čestica, tako da ni 'stvarne' čestice nisu ništa drugo do malena vozila energije koja se nakratko pojavljuju, a ond aponovno nestaju u bazičnom polju.
Koncept Polja lako bi mogao pružiti znanstveno objašnjenje za mnoge metafizičke ideje, kao što je na primjer kinesko vjerovanje u životnu silu ili chi koja je u starim spisima opisana kao nešto što je slično energetskom polju. Na Polje bi se mogla odnositi i prva izjava Boga u Starom zavjetu: Neka bude svjetlost, iz koje je bila stvorena tvar.
Osnovno je stanje svemira da neprestano samo sebe regenerira, te ostaje konstantno osim u slučaju kada ga nešto uznemiri. To znači i da smo preko valova divovskih dimenzija u polju nulte točke doslovno povezani sa cjelokupnom materijom svemira, sve do njegovih najudaljenijih kutaka.
Polje nulte točke – koje je indikator i utiskavač svih valnih dužina i frekvencija – neka je vrsta snimke svemira za sva vremena, zrcalna slika i zapis svega što je ikada postojalo. U određenom smislu, vakum je početak i kraj svega u svemiru.
Stvarnost je kreacija živih sustava. Promatrač mora imati središnju ulogu u stvaranju svojega svijeta.
DNK je jedna od glavnih skladišta svjetlosti i jedan od glavnih izvora biofotonskih emisija. DNK možemo usporediti s glavnom glazbenom vilicom u našem tijelu. Kada zazvoni određenu frekvenciju, slijede je druge pojedinačne molekule.
U svakoj stanici svake sekunde prosječno se odvija oko sto tisuća kemijskih reakcija i isti proces se istovremeno odvija u svim tjelesnim stanicama. Svake sekunde dogodi se na milijarde kemijskih reakcija ove ili one vrste. Tempiranje je nevjerojatno precizno, kada bi bilo koji kemijski proces u svim milijunima naših tjelesnih stanica imao samo malen vremenski pomak, za nekoliko bismo sekundi eksplodirali.
Morfna polja daju sposobnost bioloških sustava – od molekula do tijela i društva – da se samo organiziraju. Morfna rezonancija je načelo utjecanja jednakog na jenako kroz prostor i vrijeme. Ta polja su različita od elektromagnetskih polja jer se protežu kroz mnoge generacije i imaju inherentno sjećanje o pravilnom obliku i formi. Što više naučimo, to je drugima lakše slijediti naše stope.
Poppu je pala na pamet usporedba da polje nulte točke čovjeka sili u stanje slično svijeći. Najzdravije tijelo odašilje najmanje svjetlosti i najbliže je idealnom stanju nulte točke – najbliže stanju ništavila što žive stvari mogu postići.
Mnogi s amputiranim udovima koji se tuže na vrlo stvarne grčeve, bol ili svrbež na mjestu manjkajućeg uda možda doživlavaju fizičku stvarnost koja još uvijek postoji – kopijuuda utisnutu u polje nulte točke.
U slijedećoj je seriji pokusa upotrijebio biofotonske emisije kao mjerilo za određivanje kvalitete hrane. Najzdravija hrana imala je najniži i najkoheretniji intenzitet svjetlosti. Svaka smetnja u sustavu povećavala je proizvodnju fotona. Zdravlje je bilo stanje savršene subatomske komunikacije, a bolest je bilo stanje u kojem je ta komunikacija narušena. Bolesni smo kakda naši valovi nisu sinkronizirani.
Valna rezonancija se ne koristi samo za komunikaciju unutar tijela, nego i za komunikaciju između živih tvari. Dva zdrava bića jedno drugome 'sišu' fotone i tako ih međusobno izmjenjuju. Ta izmjena mogla bi pružiti odgovor na neke od najvećih, a dosad nerazjašnjenih zagonetki iz životinjskog kraljevstva. Na primjer, kako plove riba ili jata ptica u trenutku postignu savršenu koordinaciju. Također, sposobnosti životinja da nađu put do kuće pokazali su da one pti tome ne slijede uobičajene putove ili miris, pa čak ni zemljina elektromagnetska polja, nego se ravnaju po nekoj tihoj komunikaciji koja djeluje kao nevidljiva elastika, čak i kada su kilometrima udaljene od ljudi.
Za ljude to predstavlja još jednu mogućnost. Ako možemo primati fotone od drugih živih bića, tada također možemo upotrebljavati njihove informacije kako bi korigirali vlastitu svjetlost kada dođe u stanje neravnoteže.
Svaka molekula u svemiru ima jedinstvenu frekvenciju i jezik kojime govori svijetu zapravo je njezin rezonantni val.
Molekule koje vibriraju stvaraju vlastiti frekvencijski popis koji predstavlja jedinstvenu pokretačku snagu, a također i sredstvo za komunikaciju u tijelu.
Svi zvuci na našem planetu – zvuk vode u žuborećem potoku, udar groma, ispaljeno tane, crvkutanje ptica – nalaze se na niskim frekvencijama između dvadest herca i dvadest kiloherca, koje ljudsko uho može čuti. Prema Benvenistovoj teoriji, dvije molekule se tada ugode jedna na drugu, te čak i ako su vrlo udaljene rezoniraju na istoj frekvenciji.
Opažanje se odvija na mnogo fundamentalnijoj ravni materije: u donjem svijetu kvantne čestice. Prilikom gledanja ne vidimo same predmete, nego percipiramo samo njihove kvantne informacije, te iz njih gradimo sliku našega svijeta. Opažanje svijeta je usklađivanje s poljem nulte točke.
Mozak je samo mehanizam za pridobivanje i iščitavanje podataka iz ultimativnog medija za pohranu – polja nulte točke.
Neki znanstvenici idu tako daleko da pretpostavljaju kako su svi naši kognitivni procesi posljedica interakcije s poljem nulte točke. Takva neprestavana interakcija mogla bi objasniti intuiciju i kreativnost, kao i pojavu da ideje dobivamo u trenutku iznenadnog uvida, ponekad u dijelovima, a ponekad i nevjerojatno cjelovite. Sasvim je moguće da je intuitivni skok jednostavno sjedinjenje koherencije u Polju.
Ukoliko je sama svijest stvorila red i zaista na neki način stvorila svijet, tada se u čovjeku skrivaju mnogo veće mogučnosti no što to trenutno shvaćamo, a to otvara revolucionarne poglede na odnos između čovjeka i svijeta, te odnos između svih živih bića.
Smrt bi mogla biti tek povratak kući ili, točnije, ostajanje u pozadini – povratak Polju.
Post je objavljen 23.01.2014. u 09:54 sati.