MIchel Perrin
Izdavač: Jesenski i Turk 2010.
Šaman istodobno može biti i upravitelj resursa i terapeut, glasnogovornik bogova i politički strateg, stručnjak za mitove, istančani promatrač i psiholog, manipulator i umjetnik.
Postojalo bi onoliko šamanizama koliko ima 'šamanologa' i religija svijeta.
U biti ne postoji religija koja bi bila lažna. Sve su religije istinite na svoj način: sve odgovaraju, premda na različite načine, na određena stanja ljudskoga života…
Bolest ili smrt, ali i suša ili glad, jesu dug što ga čovjek plaća drugome svijetu koji pljačka ili narušava kako bi sebi osigurao opstanak. Taj se dug stoga nikada ne može poništiti.
Umorni od materijalizma i scijentizma, zapadnjaci traže duhovni život koji bi im omogućio da se 'otvore prema svijetu', uspostave s njime 'novo jedinstvo', ili čak nanovo otkriju 'izvornog čovjeka'. Privučeni misticizmom i okultizmom, u šamanizmu vide jedan od načina da to postignu.
Pojam 'šaman' i određenje 'šamanski' služe, i ovdje, da se izrazi jedan ideal i pokaže jedan put. Ti umjetnici, za koje je umjetnost ponajprije 'vizionarska' umjetnost, u šamanu vide stvaratelja koji umije 'dijalogizirati sa svijetom' i stopiti se s prirodom. Tražeći 'prvobitne sile' u svijetu i u sebi, kao što je kazao norveški slikar Edvard Munch, 'šamanska umjetnost' teži biti direktnim odjekom prapovijesti i dubinske psihologije.
Jednoga dana, sjedeći kraj šamana, osjetio sam kako moje tijelo buja oko sila prirode, kako cijeli svijet diše. Ludost je misliti da ljudi vladaju prirodom i svijetom…
U svijetu s dva lica, od kojih je jedno iskrivljujuće zrcalo za drugo, i između kojih ne postoji 'jaz' što ga pretpostavljaju velike religije, šamani, s pomoći svojih nadnaravnih suradnika, moraju prepoznati znakove koji daju smisao svemu, naznačuju predstojeće i objašnjavaju zbile događaje. Dužni su davati nepogrešiva tumačenja. Moraju preobražavati nepredvidivo u izvjesno. U potpuno determinističkom svijetu, koji isključuje slučajnost, od njih se zahtijeva da imaju odgovor na sve.
No, kamo god se osvrnuli, naše koncepcije, naše tehnologije i naši ciljevi potkradaju se ili nameću. Posvuda se mijenjaju predodžbe svijeta i čovjek što ih gaje tradicionalna društva. Sumnja se ukorjenjuje, svijet gubi čari. Kritički duh se izoštrava.
Šamanizam je, dakle, ugrožen. Zabluda i plod mašte u očima naših znanosti koje odbacuju premise na kojima s temelji, arhaičan i suviše demonstrativan za našu religiju koja kudi njegove bogove i njegovu čulnost, naše ga društvo osuđuje i suzbija, čak i ako u nekim od nas pobuđuje nostalgične odjeke, čak i ako neki njegovi aspekti opstaju u našoj mašti.
Jer taj šamanski svijet u kojemu su bogovi i priroda jedno, taj svijet koji nije zatvori vrata između noći i dana, vrvi slikama, simbolima i smislovima. Zbog toga nas i dandanas oduševljava i očarava.
Valja nam utvrditi što smo dobili, ali i što smo, možda nepovratno, izgubili: tja 'šamanski duh' što ga neki pokušavaju, luđački, iznova otkriti kako bi 'udahnuli život svijetu'…
Post je objavljen 29.12.2016. u 12:49 sati.