Mislim, dakle jesam
Lesley Levene
Izdavač: Mozaik knjiga 2014
Svi su ludi, međutim, onoga koji umije analizirati vlastitu obmanu, naziva se filozofom.
Ambrose Bierce 'Epigrami'
Očarava činjenica da nam je dostupno sve više znanja, a pitanja i dalje ostaju otvorena. Što je u redu jer ništa ne prija kao malo zdravog razmišljanja – sve dok smo dobro informirani.
Prema Talesu voda je bila ključan element. Nakon što je opazio da može poprimati različite oblike (magla, led, itd.) odredio je vodu kao temelj svemira, i to doslovno. Budući da je Zemlju smatrao ravnom pločom koja pluta na vodi, do potresa je dolazilo kada bi veliki valovi udarili u kopno.
Uveo je pojam 'beskonačnoga' apeiron, iz kojega je sve stvoreno i kojemu se sve vraća, te je naveo kako svemir i svi njegovi elementi nastaju izdvajanjem suprotnosti iz gibanja 'beskonačnoga'.
Anaksimen je povezao zrak sa životnim dahom, dušom, te se oslonio na Anaksimadrovo 'beskonačno'.
Pitagora je smatrao da su sva živa bića srodna te je vjerovao u seljenje duša.
Ksenofan je postavio jedno od najzamršenijih i najopstojnijih filozofskih pitanja: Kako itko može iskreno tvrditi da zna istinu o stvarima koje nije osobno vidio? Drugim riječima, ukazao je da postoji razlika između mišljenja i istinskog znanja te da, iako istina postoji, o njoj možemo samo spekulirati.
Heraklit je najpoznatiji po prilično zbunjujućoj tvrdnji da se sve nalazi u stanju neprekidne promjene pa ne čudi što je zaslužio nadimak Mračni. On je to objasnio rekavši da se ne može dva puta stati u istu rijeku jer voda u koju umočiš nožne prste drugom zgodom nije ista koju si dotaknuo prvi put.
Što se stvarnosti tiče, ako o nečemu možemo misliti i govoriti, logika nam govori da to mora i postojati, da to jest jer nema smisla misliti i govoriti o nečemu što ne postoji i što nije. Parmenid
Svaka promjena o kojoj mislimo je iluzija, varljivi put, a ne put istine.
Njegovo poučavanje konačno je Anaksagoru dovelo do zaključka da je Sunce veliki, užareni kamen, veći od Peloponeza. Međutim, ta njegova izjava uznemirila je vlast koja ga je progonila zbog bezbožnosti te konačno osudila i prognala.
Empedoklo je smatrao da je sve sazdano od četiri osnovna i trajna elementa koje je nazivao 'korijenima'. Ti su elementi zemlja, zrak, vatra i voda. Na njih utječu dvojne sile koje je nazivao ljubavlju i sukobom, uz pomoć kojih se elementi zbližavaju ili razdvajaju te tako oblikuju različite predmete. Svemir se kreće u neprestanim ciklusima, prvo dominira ljubav, a potom slijedi sukob (s njime i naš svijet) nakon kojeg ponovno slijedi ljubav.
Tvrdnjom 'čovjek je mjera svih stvari, postojećih da jesu, i nepostojećih da nisu' Protagora je jasno izražavao vjerovanje da ne postoji čvrsto, objektivno mjerilo, već da stvari variraju ovisno o pojedincima i okolnostima.
Neistraženi život nije vrijedan življenja. Platon 'Obrana Sokratova'
Prema Sokratovom učenju, pravedan život je ključan. Takav način življenja podrazumijeva opiranje slavi i bogatstvu te snagu da se nikada, ni pod kojim okolnostima na zlo ne uzvrati zlom. Najvažnija je zadaća u životu brinuti se o moralnoj dobrobiti vlastite duše, što je put do istinske sreće. Bila je to vrlo osobna filozofija. Kad se jednom razjasne i shvate vrline, čovjek može postati bolja osoba na koju ne utječu obiteljske i prijateljske veze.
Platon je svoju filozofsku školu smjestio u šumarku posvećenom junaku Akademosu, što objašnjava zašto je dobila ime Akademija i zašto se učeni ljudi nazivaju akademicima.
Filozofija počinje čuđenjem. Platon Dijalog 'Teetet'
Platon ocrtava cijeli niz važnih ideja: duša je besmrtna i sastoji se od tri dijela (jedan dio služi joj za zadovoljavanje osnovnih požuda, drugi dio odgovara aktivnim kvalitetama poput hrabrosti i volje, a treći dio predstavlja um). Spoznaja je, zapravo, prisjećanje vremena koje je prethodilo sadašnjem, dok je naša besmrtna duša zatočena u tijelu. Promjenjivi materijalni svijet objekata (čije blijede sjene raspoznajemo osjetilima, mišljenjem i vjerovanjem) zastire vječnu stvarnost oblika, koja postoji onkraj shvaćanja većine ljudi. Savršeni i idealni, ti su oblici konačni cilj spoznaje.
Dakle, ljudska dobrota treba biti aktivna vježba duše u skladu s izvrsnošću ili vrlinom… Međutim, ta aktivnost mora se provoditi tijekom cijelog života jer jedna lastavica ne čini proljeće, pa čak ni na jedan dan. Aristotel 'Nikomahova etika'
Aristotel ukazuje da gotovo svi teže dobrom životu a dobro nije neka, točno određena kvaliteta. Prije negoli se čovjek može smatrati dobrim, mora odrediti vlastitu funkciju i tek onda, ako dobro obavlja svoju funkciju, postići će svoj cilj. Budući da je funkcija čovjeka – ono što on može a nijedan drugi objekt ne može – razmišljanje, što znači da može kontrolirati vlastite želje i navoditi se za razumom, onda njegova težnja ima etičku i moralnu stranu. Vrlina je pitanje pronalaženja ispravne ravnoteže, tzv. Zlatne umjerenosti između suprotstavljenih poroka.
Epikur je smatrao da je užitak vrhovno dobro jer je uvijek dobar te ga treba postizati izbjegavajući bol.
Prema Senekinu učenju, nikoga se ne može smatrati velikanom dok ne savlada sebe i dok ne ograniči vlastite želje. Patnja je samo test što osnažuje pojedinca, a ljutnja, žalost i strah emotivne su zamke koje ga čine robom.
Nakon što je Seneka od Nerona primio pismo s nalogom da počini samoubojstvo, prerezao je žile bodežom, međutim, nije mu pošlo za rukom umrijeti pa je popio otrov, ali uzalud. Na kraju je, ne imajući drugog izbora, zapovjedio slugama da mu prirede kupku s uzavrelom vodom, u kojoj se ugušio od pare.
Ali što je filozofija? Nije li ona priprema za suočavanje sa stvarima koje će nas snaći? Epiktet 'Rasprave'
Epiktet poučava da filozofija ima svrhu omogućiti pojedincu bolji život, da živi kreposno u skladu s prirodom, da bude svjestan vlastite odgovornosti spram drugih i da na taj način postigne sreću. Početna je točka samoispitivanje te procjena koje se stvari u životu mogu kontrolirati, a koje ne budući da tugu izaziva briga o stvarima na koje ne možemo utjecati. Naša mišljenja su naša vlastita, nešto volimo, nešto ne volimo a tu su i prosudbe itd. međutim, stvari poput zdravlja, bogatstva i svih oblika javne pohvale nalaze se izvan naše kontrole. Valja odabrati između slobodne, koja slijedi kada pojedinac provodi moralnu volju, i ropstva, koje je rezultat zavedenosti vanjskim zamkama uspjeha. Uz disciplinu i samospoznaju, dvostruki cilj neuzbuđenosti (ataraxia) i oslobođenosti od straha (apatheia) bit će dostignut suočavanjem sa životnim previranjima, zbog čega, kako piše u Priručniku: nitko vas nikada više neće moći prisiliti ilis priječiti, nikoga nećete optuživati, nećete raditi protiv svoje volje, nitko vam neće nauditi, niti ćete imati neprijatelja jer vas nikakvo zlo neće moći dosegnuti.
12 knjiga Meditacije služe kao svojevrstan stoički priručnik za samopomoć. Za Marka Aurelija konačni je cilj u životu biti u skladu sa svemirom, čiji su dio i ljudi, te kojemu ćemo se svi na kraju vratiti. To se može postići zanemarivanjem ometajućih zemaljskih užitaka, samokontrolom, koja se može ostvariti umom. Način na koji se ljudi ponašaju važniji je od toga što ljudi jesu, a uz pomoć stoičkih načela svi se mogu naučiti bolje ponašati. Car je vrijednima smatrao kvalitete poput uzdržljivosti, jednostavnosti, uravnoteženosti, samokontrole, podvrgavanja providnosti, kontrole srdžbe, ravnodušnosti spram svega što se ne može promijeniti.
Kao Platon, i Plotin naglašava nadmoć intelekta nad osjetilima te duhovnog svijeta nad materijalnim. Njegov svemir može se podijeliti na više razina stvarnosti, na čije je vrhu Jedno.
Začet umom Jednoga, to je svijet ideja i pojmova koji se podudara s Platonovim oblicima, a njegovo prelijevanje stvara sljedeći svijet ispod – svijet Duša, koji je vječan i koji aktivno stvara te uređuje vidljivi svemir. Od Duše se spuštamo do Prirode, koju nastanjuju pojedinačne duše, a potom i do svijeta Materije, koji je najslabiji od svih stvarnosti te se nema snage prelijevati. Svaki pojedinac ima u sebi elemente materije, prirode, duše, intelekta, zbog čega mora težiti da se kontemplacijom i samodisciplinom uspne natrag do vrha preko svih razina.
U svojem djelu Konstantinov život, Euzebije – koji nam je poznat kao otac crkvene povijesti i koji je otprilike u to doba postao biskup Cezareje u Palestini – opisuje kako je noć uoči velike pobjede Konstantin ugledao veliki plameni križ s urezanim riječima 'u ovome ćeš znaku pobijediti'. Bila su tu i dva isprepletena grčka slova hi i ro koja predstavljaju početak imena Krist.
…Očito je da su kršćani već dugo bili prisutni u Rimskom Carstvu, ali tada su prvi put dobili službenu potporu. Više ih nisu bacali lavovima…
Kako objasniti zlo u svijetu koji je uredio Bog? Dualistički manihejski pristup nije zadovoljio Augustina jer je Boga smatrao jedinstvom. Krivnju je svalio na izvorni grijeh. Božansko postoji u ljudima, ali je ukaljano onime što se dogodilo u Rajskom vrtu. Dakako, pri ruci im je lijek: milost. Izabrani – oni koje je Bog odabrao – predodređeni su da budu spašeni i pošteđeni vatrenog prokletstva. To ljudima ne oduzima slobodnu volju da sami određuju svoja djela, ali Bog, koji je prisutan u vremenu jer je duhovno biće vječnog svijeta, već zna kako će tko skočiti pa je to uzeo u obzir prije odabira.
Avicenina Knjiga ozdravljenja, koja obuhvaća logiku, prirodne znanosti i metafiziku govori o razlici između nužnog i mogućeg bića, ili, drugim riječima, između biti koja jednostavno jest i postojanja koje je stvar pokušaja i pogreške. Drugim riječima, između nečega što jest i oblika koje će slučajno poprimiti. Jer, bit svega što postoji jest poprimanje materijalnog oblika, čemu mora prethoditi počelo – nešto silno, što postoji na višoj razini.
Postoje dva načina stjecanja spoznaje, jedan je putem uma, a drugi je putem eksperimenta. Roger Bacon 'O eksperimentalnoj znanosti'
Upotrebljavajući pojmove iz Aristotelove Metafizike, Akvinski ustvrđuje da je Bog 'nepokretni pokretač' koji uzrokuje promjene u drugima (promjenama), prvo počelo omogućava svemu ostalome da se dogodi (ovisnost), jedno ne-kontingentno, nužno biće podržava postojanje svih ostalih kontingentnih bića (kontingentnost), manja bića od najvećega preuzimaju sve što ih čini velikima (ograničeno savršenstvo), inteligentni stvoritelj koji usmjerava ne-inteligentne stvari da djeluju ususret kraju (korisnost).
Akvinski je očito volio sustave. Kao što je iznio 'pet putova', on iznosi i pet tvrdnji o božanskoj naravi (Bog je jednostavan, savršen, beskonačan, nepromjenjiv i jedan), četiri naviše vrline (razboritost, umjerenost, pravednost, čvrstoća) te tri teološke vrline (vjera, nada i milosrđe).
Ockhamova britva je izraz koji je češće u opticaju od imena Vilima Ockhamskog. Njegova je ideja da treba uzeti britvu i uz pomoć nje odrezati sve nepotrebne dijelove zaključka kako bi se došlo do važnih činjenica – iako bi prikladnija bila sprava za guljenje krumpira, doista… Ako ste se, dakle, susreli sa suprotstavljenim zaključcima koji se doimaju jednako valjanima, opredijelite se za onaj koji ima manje pretpostavki i koji se može više ogoliti.
Ta je ideja poznata i kao 'načelo škrtosti', iako bi pojam škrtosti bolje bilo zamijeniti pojmom jezgrovitosti jer se ideja može svesti na sljedeće: Najjednostavnije rješenje uvijek je najbolje.
Erazmova Pohvala ludosti, posvećena Thomasu Moreu, među ostalim satirizira najgore ispade suvremenih biskupa, svećenika i redovnika, tj. njihovu sklonost ovosvjetskim užicima, gluposti, pohlepi i besmrtnosti.
Knjiga Vladar napisana je 1513. godine kao pismo Lorenzu od Medicija. Zamišljena je kao priručnik za vladare, u kojoj se nalaze savjeti poput onih što vladar treba govoriti i činiti kao bi stekao i očuvao političku moć. Za razliku od političkih teoretičara u prošlosti, koji su se bavili pitanjima kao promicati opće dobro i pravedno djelovati, Machiavellija je zanimao način uz pomoć kojeg vladari mogu čvrsto držati svoj položaj. Ako je ubojstvo bilo najlogičnije sredstvo, onda je tako trebalo i postupiti. Od ključne je važnosti bilo uklanjanje prethodne vladajuće obitelji…
Vladar vladarima govori da moraju biti spremni činiti loše stvari ako prosuđuju da je rezultat vrijedan toga – cilj opravdava sredstvo itd.
Poja 'makijavelist' koristi se za osobu koja je sklona intrigama i beskrupulozna, posebice ako je povezana s političkim sferama.
Nakon posjeta Galileu 1636. godine, Hobbes je pokušao objasniti ljudsko ponašanje ugrađivanjem znanosti mehanike i kretanja u svoje razmišljanje. Kao materijalist, vjerovao je da je svijet mehanički sustav sačinjen od materije u pokretu, koji se odvija prema prirodnim zakonima, tj. uz pomoć sila privlačnosti i odbijanja. Te sile vladaju i ljudskim ponašanjem te određuju što će ljudi smatrati dobrim (privlačnim), a što lošim (odbojnim).
Levijatan je ime zvijeri iz dubina, veliko morsko čudovište koje se spominje u starozavjetnoj Knjizi o Jobu (41,26).
Mislim, dakle jesam. Rene Descartes 'Rasprava o metodi'
Corgito, ergo sum (mislim, dakle jesam). Siguran je u vlastito postojanje, inače ne bi mislio.
Descartes razmatra i ono o čemu razmišlja pa otkriva ideju savršenog bića ili Boga. Siguran je da je ideja istinita i da mora postojati izvan njegova uma jer inače niti cogito ne bi bio istinit. To ponovno zvuči kao skolastika iako, u ovom slučaju, savršeno biće pomaže dokazati pouzdanost ljudskog razmišljanja: on je Bog u kojem je skrivena sva znanstvena mudrost. Budući da Bog navodi Descartesa da vjeruje kako su stvari u vanjskom svijetu materijalne, one moraju postojati jer ga savršeni Bog ne bi obmanjivao.
… znanje ne može sezati dalje od naših ideja. John Locke 'Esej o ljudskom razumijevanju'
Slobodan je čovjek onaj koji živi navodeći se razumom, a ne za strahom jer odmah želi ono što je dobro. Baruch Spinoza 'Etika'
Spinoza zahtijeva da se Biblija tumači isključivo pažljivim proučavanjem, a ne gledištima koja potkrepljuju unaprijed osmišljene ideje i učenja te ukazuje na to da bi takav pristup mogao razotkriti mnoga pogrešna uvjerenja o Bogu, kao i laži o svemiru. Štoviše, Bog djeluje samo u skladu sa zakonima njegove vlastite prirode, a ne s nekom posebnom namjerom koja mu je na umu.
Ništa se ne događa bez dovoljno razloga. Pitanje je, zašto je to tako, a ne nekako drugačije? Gottfried Wilhelm Leibniz
Kada je Bog odlučivao kakav će se svijet stvoriti, vjerojatno je imao dovoljno dobar razlog stvoriti upravo ovakav svijet u kojemu živimo. Budući da je Bog moralno savršeno biće, njegov je izbor određivala vrijednost našeg svijeta. Zapravo znači da je naš svijet najbolji od svih mogućih svjetova.
Kant je u ogledu po imenu Odgovor na pitanje: Što je prosvjetiteljstvo? sročio: Prosvjetiteljstvo je čovjekov izlaz iz samonametnute nezrelosti. Njegov vapaj glasio je: Usudi se znati! Kant
Esse est percipi (postojati znači biti opažen). George Berkeley ' Rasprava o načelima ljudskog znanja
Voltaire je bio trn u oku Crkve i države, zaštitnik razuma te utjelovljenje prosvjetiteljstva, a njegove ideje utjecale su na Francusku revoluciju, koja samo što nije počela.
Um se sastoji od opažanja od kojih postoje dvije vrste: utisci (osjeti, strasti i emocije) koji su snažni i živahni te ideje (mišljenje i rasuđivanje), koje su njihova blijeda kopija. Hume 'Rasprava'
Čovjek se rađa slobodan, a ipak posvuda je u okovima. Jean-Jacques Rousseau 'Društveni ugovor'
Ljudi su u prirodnom stanju, prema svojoj biti, dobri i slobodni, a iskustvo društva ih kvari i unesrećuje jer je društvo umjetna tvorevina koja potiče od prvog čovjeka koji je ogradio zemljište i povikao: Ovo je moje. Rousseau 'Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakosti među ljudima'
Rousseau preporučuje poticanje prirodnih dječjih težnji umjesto da ih se obuzdava i djecu disciplinira, a učenje iz primjera treba imati prednost pred učenjem iz knjiga i predavanja. Ove ideje zvuče pomalo čudno ako se na umu ima da je Rousseau napustio petero svoje djece i ostavio ih ustanovama za siročad.
Djeluj tako da maksima tvoje volje svagda može ujedno važiti kao načelo univerzalnog zakona. Immanuel Kant 'Osnova metafizike ćudoređa'
Kant zaključuje da se pri našem spoznavanju svijeta oslanjamo na strukturu uma, tj. na čisti um kojim možemo spoznavati a priori, tj. prije iskustva. Drugim riječima, um nije čisto platno koje pasivno iščekuje da se objekti otisnu na njega, već igra aktivnu ulogu pri stjecanju znanja, obrađivanjem informacija koje opaža. Ono, pak, što opažamo kao objekte, rezultat je zamišljanja promatrača i nema nikakve veze sa samim objektima.
…slijedom toga, iako um ne stvara svijet, oblikuje način na koji ga opažamo.
Najveća sreća najvećeg broja ljudi temelj je morala i zakonodavstva. Jeremy Bentham 'Knjiga o općim stvarima'
Korisnost je svojstvo sadržano u svakom objektu pa on stvara dobrobit, prednost, užitak, dobro, ili sreću… ili… sprečava događanje štete, boli, zla ili nesreće.
Način za prosudbu ispravnosti postupaka jest mjerenje njihove tendencije da promiče najveću sreću za najveći broj ljudi. Ta je filozofija poznata kao utilitarizam.
Sve što je umno jest stvarno, a sve što je stvarno umno je. G.W.F. Hegel 'Osnovne crte filozofije prava'
Stvarnost mora biti umna, a njezina osnovna struktura zrcali se u strukturi naših misli dok nastojimo sjediniti sve što smo isprva smatrali proturječjima. Stupnjevi kroz koje prolazimo da bismo došli do logičkih istina moraju biti isti kao i stupnjevi razvoja stvarnosti. Ključ razvoja jest Hegelova ideja duha ili uma, koji konačno uz pomoć dijalektičkog procesa evoluira u svoj viši oblik.
Svaki čovjek granice vlastitog vidnog polja smatra granicama svijeta. Arthur Schopenhauer 'Studija o pesimizu'
Da bi loši ljudi ispunili svoju svrhu, dobri ljudi trebaju samo promatrati i ne činiti ništa. John Stuart Mill
…znanje je u odnosu sa znalcem, koji je u biti postojeći pojedinac, upravo iz tog razloga sve bitno znanje bitno je povezano s postojanjem. Soren Kierkegaard
Kada ljudi jednom uvide da estetski način života isključivo dovodi do tjeskobe i očaja, onda se, kaže on, okreću etičkome. U knjizi Strah i drhtanje objašnjava kako je budući da je Bog u biti nespoznatljiv, potreban 'skok vjere' da bi se iz etičkog iskoračilo prema trećem, religijskom načinu života. Pritom daje primjer Abrahamova prihvaćanja Božjeg naloga da žrtvuje voljenog sina Izaka. Ta 'teološka suspenzija etičkog' najbolji je pokazatelj istinskoga religijskog uvjerenja i bezuvjetne poslušnosti Božjoj volji.
Sloboda izbora u ljudima izaziva neprestanu strepnju zbog odgovornosti prema Bogu. Kierkegaard
Filozofi su do sada svijet samo različito tumačili, a radi se o tome da se on izmijeni. Karl Marx
Ne određuje svijest čovjeka njegovu egzistenciju, baš nasuprot, njegova društvena egzistencija određuje njegovu svijest. Karl Marx
Kad se jednom svi složimo da je nešto istina, to postaje naša stvarnost. Charles Sanders Peirce
Filozofa doživljavam kao strahovit eksploziv u čijem se prisustvu sve nalazi u opasnosti. Friedrich Nietzsche 'Ecce Homo'
Volja za moći osnovni je pokretač ljudi. U knjigama Tako je govorio Zaratustra iz 1883. godine i S one strane dobra i zla iz 1886. godine predlaže novi moral koji promiče životi i temelji se na samopotvrđivanju. Utjelovljenje volje za moći je nadčovjek koji je dovoljno snažan da se oslobodi konvencionalnog morala da kontrolira svoje strasti i usmjerava energiju prema kreativnosti. To je vrhovni moral. Umjesto da očekuje imaginarni život nakon smrti, nadčovjek živi punim životom sada i ovdje. Nietzsche
Nakon 2. svjetskog rata Russell je gorljivo zastupao nuklearno razoružanje i igrao vodeću ulogu u organizaciji CND (Kampanja za nuklearno razoružanje). Godine 1961., u gotovo devedesetoj godini života, ponovno se našao iza rešetaka jer je sudjelovao na sjedilačkom prosvjedu u Whitehallu.
Svi moralni zakoni… puke su tvrdnje da će određeni način djelovanja polučiti dobre rezultate. George Edward Moore 'Principia ethica'
Dobro ne možemo definirati uz pomoć pojmova kao što je sreća, jer to rađa novo pitanje: Je li sreća uvijek dobra? Edward Moore
Činjenica koja u današnje, za misli provokativno vrijeme, najviše provocira naše misli jest da mi još uvijek ne mislimo. Martin Heidegger 'Što nazivamo mišljenjem?'
Moderna tehnologija raskorjenjuje ljude od onoga što je nazivamo bliskošću i skloništem bitka te tako život čini neautentičnim na način koji nije bio moguć našim primitivnijim precima koji su živjeli u sretnom zajedništvu s prirodom. Heidegger
Ono o čemu ne možemo govoriti, o tome valja šutjeti. Ludwig Wittgenstein
Čovjek, osuđen na slobodu, na svojim plećima nosi teret cijelog svijeta; odgovoran je za svijet i za sebe jer to je njegov način postojanja. Jean-Paul Sartre 'Bitak i ništa'
Čovjek prije svega postoji, susreće se sa sobom, sudara sa svijetom i tek nakon toga se definira. Ako čovjek kao egzistencijalist shvaća da se ne može definirati, onda je to zato što treba početi od toga da je ništa. I neće biti išta sve do kasnije, kada će postati ono što napravi od sebe. Tako, nema ljudske prirode, jer nema Boga koji bi je zamislio. Čovjek jednostavno jest… To je prvo načelo egzistencijalizma. Jean-Paul Sartre
Što je filozofija danas… umjesto da je opravdava ono što već znamo, mora spoznavati kako je i koliko daleko uopće moguće misliti? Michel Foucault
Foucault ne tvrdi da su moć i sloboda nekompatibilni, niti da je moć automatski nešto loše, ona je jednostavno životna činjenica. Međutim, ideja da je sloboda nešto objektivno što država može zaštiti je zabluda, a to njegova proučavanja povijesno jasno pokazuju. Također, ideja da se sloboda može pronaći potragom za racionalnošću samo je još jedna povijesna predodžba. Traganje za istinom, posebice za istinom o nama samima, vrijedna je, ali lakih odgovora nema. Uloga je filozofije da pomogne promisliti o teškim pitanjima ili, drugim riječima, prethodno neartikuliranim mislima.
