Papisa Ivana
Donna Woolfolk Cross
Izdavač: Naklada Lijevak 2007.
Nije li nedostatak vjere ono što vodi čovjeka u strah od pomnog ispitivanja razboritosti? Ako je odredište neizvjesno, tada i put mora biti prepun straha. Oni čija je vjera snažna ne moraju se bojati jer ako Bog postoji, tada nas razboritost jedino može dovesti k Njemu. Eskulap
Mislim, dakle Bog postoji. Sv. Augustin
Gledaj u oči onima koji ti se obraćaju. Prezime tvoga oca ne zaostaje ni za kim, ne smiješ izgledati pokorno.
Udati se znači svega se odreći – ne samo svoga tijela, već i svog ponosa, svoje samostalnosti, čak i svoga života.
Svijet se nikada neće izmijeniti ako ga nitko ni ne pokušava izmijeniti. Promjena mora negdje početi.
Ako želiš opstati u ovom svijetu, moraš imati više strpljenja s onima iznad sebe.
Život u ovim zlosretnim vremenima bio je naročito težak za žene. Bilo je to doba izrazite mržnje prema ženama, koje su žučni protu-ženskim raspravama poticali crkveni oci poput Sv. Pavla i Tertulijana:
Zar ne znaš da si Eva?... Predstavljaš vrata k Sotoni, izdajnika stabla, prvog bjegunca od božanskog zakona; ti si ta koja je primamila onoga kome se Sotona nije usudio približiti… zbog smrti koju si zaslužila, morao je umrijeti sin Božji.
Vjerovalo se da se zbog menstruacijske krvi kiselilo vino, polja su ostajala neplodan, čelik bi otupio, željezo zahrđalo, a pseći ugrizi se zagadili neizlječivim otrovom. Osim rijetkih iznimki, žene su tretirali kao vječnu djecu bez ikakvih zakonskih ili vlasničkih prava. Njihovi muževi smjeli su ih tući i to je bilo u skladu sa zakonom. Silovanje se smatralo oblikom manje krađe. Obrazovanje žena se nije poticalo jer su obrazovanje žene smatrali ne samo neprirodnima nego i opasnima.
Nije dakle bilo čudo ako se žena odlučila prerušiti u muškarca kako bi pobjegla od takvog života. Osim Ivane postojale su i druge žene koje su uspješno izvele takvu prevaru. U trećem stoljeću, Eugenija, kći prefekta u Aleksandriji, ušla je u samostan prerušena u muškarca i na koncu se uzdigla do službe opata. Njezina krinka nije otkrivena sve dok nije bila prisiljena otkriti spol što je bilo posljednje sredstvo opovrgavanja optužbe da je jednoj djevojci oduzela nevinost. U dvanaestom je stoljeću Sv. Hildegund, koristeći se imenom Josip, postala brat opatije Schonau, gdje je neotkrivena živjela među braćom sve do svoje smrti mnogo godina kasnije.
Svjetlo nade koje su ove žene potpalile tek je treperavo sjalo u velikoj tami, ali se nikada ne bi potpuno ugasilo. Prilike su se pružale ženama koje su bile dovoljno hrabre sanjati. Papisa Ivana je priča o jednom od tih sanjara.
