Fokusiranje
Eugene T. Gendlin
Izdavač: VBZ 2003.
Danas je velika masa ljudi obrazovana i pismena te se kod nje javlja sve veća potreba za stvaralaštvom. Ti se ljudi osjećaju ograničeni starim ulogama i emocijama. Njihovi su osjećaji 'daleko složeniji nego što im ih prihvaćene uloga nalažu ili pružaju'.
Ljudi najčešće reagiraju na uobičajen način: Gurajući iskustva u iste stare obrasce, a zapravo nam je potrebno nešto prostranije… Putem slušanja u drugim ljudima možemo otkriti velika bogatstva.
Priroda problema mijenja se sa svakim pomakom. Ne stupite li u dodir s dubljom tjelesnom razinom, koja na početku uvijek djeluje nejasno, ostali biste zaglavljeni u mislima i osjećajima o problemu kakav se on doimao na početku.
Priprema, udobno se smjestite. Raščistite prostor, u jednu hrpu 'stavite' sve probleme. Uključite osjetilni dojam. Pronađite ključne riječi, odgovore koji će izroniti iz samog osjećaja. Usporedite, što na primjer znači ljubomora, što vaši osjećaji pod njom podrazumijevaju. Postavljajte pitanja, npr. je li ljubomora zapravo više osjećaj napuštenosti. Prihvatite.
Većina ljudi njeguje uvjerenje da njihovo tijelo neprestano mora izražavati njihove tegobe. Svaka nevolja i svaka negativna situacija nalikuju grču u tijelu. Sve dok je tijelo zgrčeno zbog mnogih tegoba, ono već preuzima oblik nevolje i stoga se s tom nevoljom ne može uhvatiti ukoštac kao svježe, cjelovito tijelo. Ono se bori protiv nevolje i dok samo predstavlja nevolju. Stoga fokusiranje započinje time što vašemu tijelu pruža stanku, odmor, tijekom koje ono postaje cjelovitim.
U prvome koraku fokusiranja vi spuštate teret. Tešku torbu stavljate na tlo. Izvadite poteškoće iz nje, jednu po jednu, složite ih ispred sebe i pogledajte ih sada, kad vam više nisu na leđima.
Sastavljanje popisa neće obaviti stvaran posao, ali će vam pomoći da se osjećate bolje. Ublažit će paniku i dovesti vas u stanje u kojemu se na smiren i organiziran način možete pozabaviti najvećim problemom.
Nerijetko se tako loše osjećamo da one negativne osjećaje prihvaćamo kao temeljno stanje stvari. Ali nije tako. Negativni osjećaji predstavljaju spoznaju tijela i guraju nas prema onome osjećaju dobrobiti koji bismo mogli osjetiti.
Svaki negativan osjećaj potencijalna je energija usmjerena prema pravilnijemu načinu postojanja, samo ako mu date dovoljno prostora kako bi mogao krenuti prema vlastitoj ispravnosti.
Kad se iznutra osjećate loše ili kad nešto ne valja to je zapravo način na koji vaše tijelo mjeri udaljenost između savršenoga stanja i način na koji se osjećate sada. Tijelo zna smjer, i to tako nepogrešivo kao što vi znate da trebate pomaknuti iskrivljenu sliku.
Medicinska pomoć samo pripomaže i služi tijelu, onome što je zapravo iscjeliteljski proces samoga tijela.
Osjetilni je dojam sastavljen od mnoštva isprepletenih niti, nalih tepihu. Ali te niti osjećamo, (ili vidimo) kao cjelinu.
Možda će vam pomoći ako protegnete i opustite sve dijelove tijela tijekom nekoliko minuta, prije nego što počnete raditi fokusiranje. Napnite ruke, osjetite kao su napete, tvrde, čvrste. Osjetite tu napetost, a zatim se polagano opustite. Osjetite razliku. Osjetite kako su opuštene, mekane i nježne. Tako učinite i s nogama, želucem i lice. Provjerite ima li koje napeto mjesto u vašem tijelu i dopustite sebi da se opustite.
Tijekom fokusiranja čovjek obraća pozornost na 'osjetilni dojam'. Njega osjećate u tijelu, ali on ipak ima svoje značenje. Posjeduje sva ona značenja s kojima čovjek već živi, jer svaku situaciju proživljavamo zajedno sa svojim tijelom. Osjetilni dojam čine tijelo i um prije nego što su se razdvojili.
