04

subota

ožujak

2017

Tragovi


Ljubav je nježno, mekano klupko.
Ljubav je gruda nježnih i bijelih pahulja, rukom stisnuta.
Ljubav su tragovi na putu koje ni kiša ne ispere.
****
Gledao je kroz prozor . Kroz zavjesu kišnih kapi.
Gledao je kako odlazi.
Po kiši . Bez kišobrana.
Prolazila je ulicom mokre pognute glave, pokraj procvalih bijelih visibaba. Pognutih glava.
Mokrim putem kojim je odlazila , tragove je ostavljala.
Kiša ih nije isprala.
Suze su pogled zamutile. Kiša je prozor zamaglila.
Ona je već odavno za uglom nestala.
Tek sad sam u tišini čuo je ono što mu je govorila.
****
Stvarnost je negdje između onoga što imamo i onoga što želimo. Između onoga što hoćemo i onoga što možemo.
Vrijeme je izblijedilo riječi i slova. Ostali su tragovi na papiru i na putu.
Ni kiša ih nije isprala.

Oznake: ljubav, kiša, tragovi, stvarnost

09

četvrtak

veljača

2017

Sjećate li se?


Postoji jedan period u životu, u odrastanju, kada smo jednom nogom u djetinjstvu, a drugom smo napravili hrabar iskorak u svijet odraslih.
Hoćemo li to nazvati najljepše godine u odrastanju i sazrijevanju, ili godine kada mislimo (ili smo mislili)da nas nitko ne razumije?
Jesu li to lude godine ili godine kojih se uvijek rado sjetimo?

U tim godinama, samo jedan pogled ili jedan osmijeh širom otvori vrata srca, mašte isnova.
Hodamo u tom ružičastom svijetu, ni na nebu ni na zemlji, sve dok jednog dana slučajan dodir ruke zaljubljenih ,sramežljivo ne odškrine vrata prvoj ljubavi.

O prvom zaljubljivanju puno ne pričamo. Teško je ispričati tu erupciju osjećaja, nejasnih, nedefiniranih a tako snažnih.
Zbunjeni o prvoj zaljubljenosti puno ne pričamo, ali o prvoj ljubavi uvijek.
******
Gledala sam je jučer zaljubljenu i zbunjenu. U očima joj je bilo tisuću iskrica dok se razgovarala na telefon. Sa usana joj nije silazio osmjeh sreće. Teško mi je bilo maknuti je iz njezinog čarobnog svijeta, ali obaveze se unatoč tome moraju izvršavati.
-Ljube, na sat dva zatvori vrata mašte i otvorimo knjigu.
-Koje mašte, upitala je zbunjeno.
-One o kojoj još nisi spremna pričati. Jednoga dana kada budeš spremna, razgovarat ćemo.
Čudno me je gledala i nevoljko poslušala. Teško joj se bilo skoncentrirati na učenje. Dala sam joj više vremena. I meni ga je nekad trebalo.
Kada je završila sa učenjem u ruke sam joj dala ono što sam napisala na jedan papirić.
******
Ne bira ljubav ljepotu ni ljepota ljubav.
Ljubav je ljepota.
Zaljubljenost je uvertira u ljubav.
Ljubav je opera.
Opusti se i uživaj u ljepoti, u ljubavi , u životu.
*****
Pročitavši napisano pitala me je
-Kako znaš?
-Jednostavno, i ja sam nekada kao i ti, u sedmom razredu bila zaljubljena.
Obrazi su joj se lagano zarumenili dok mi je pusu davala.
********
Jučer sam se sjetila svoje prve zaljubljenosti. Prve mašte i snova, hodanja sa glavom u oblacima. To je vrijeme kada niste sigurni da li će vas razumjeti. Sigurni ste jedino da će vas upozoravati na opasnosti, na oprez i obaveze. Sigurni ste jedino kada u tišini mašta srcem slika prve slike u ateljeu ljubavi.

Sjećate li se svoje prve zaljubljenosti?

Oznake: zaljubljenost, ljubav, sjećanje

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se