Ljubav kroz riječi jedne žene

Tatin dan

Na njihovim ramenima maleni, bili smo jako veliki.
Visoko u zrak su nas bacali, u čvrste ruke primali.
Oni su rame na koje se naslanjamo kad nam je potreban oslonac.
Oni su krilo u koje se zavučemo kada trebamo sigurnost.
Njihova ruka je oko ramena kad trebamo hrabrost.
Sve je to utkano u jednu riječ......Tata.
O svojoj ljubavi ne pričaju previše.
U njihovim očima o ljubavi sve piše.
*******
Za sretno odrastanje svako dijete treba dva roditelja. Majku i Oca. Majka je nježnost i brižnost, otac je čvrst oslonac i sigurnost. Roditeljstvo je nesebična ljubav i odgovornost.
Mi žene o majčinstvu puno pričamo. Priroda nam je podarila privilegij rađanja, samim time drugu i drugačiju ulogu u odrastanju i odgoju djeteta. Da li zbog toga muškarci manje pričaju o očinstvu ? Možda zato što je njihova uloga na početku bila osigurati krov nad glavom i kruh na stolu?
Bilo kako bilo, ipak mi se čini da su muškarci što se tiče roditeljstva, malo zakinuti. Premalo svi skupa( posebno oni sami ) o njihovoj ljubavi i očinstvu pričamo.

Sjećam se mog tate..... Čvrst, snažan, hrabar muškarac. Brižan i pažljiv tata.. Uvijek me ispraćao nježnim zagrljajem i suzom u očima. O ljubavi nikada nije pričao. Ljubav se podrazumijevala. Takva su bila vremena.
Gledala sam i još uvijek gledam muža. Nježan, brižan i nadasve popustljiv prema svojim mezimicama. Ulogu onoga koji postavlja ograničenja i zabrane, ja sam preuzela. Malo je toga što bi on djeci zabranio.

Uloga oca velika je i nemjerljiva ,kako sada, tako i nekada......
*****
Najstariji zapis na kojem se spominje Dan očeva datira još iz vremena starog Babilona. Pronađena je pločica na kojoj je dječak Elemesu napisao čestitku svom ocu i to prije više od 4000 godina! Elemesu je u toj poruci svom ocu poželio dobro zdravlje i dug život. Ne znamo što se poslije dogodilo s Elemesom i njegovim ocem, ali znamo da se običaj obilježavanja Dana očeva održao do danas.

Prvi je Dan očeva održan još daleke 1908. u SAD-u nakon velike rudarske katastrofe u kojoj je poginulo više od 250 očeva. Jedna kći koja je ostala bez oca u toj katastrofi zamolila je lokalnog pastora da održi misu za sve njih. Ubrzo se proslava proširila i po drugim gradovima Sjedinjenih Američkih Država, a nije dugo trebalo da se proširi na cijeli svijet, ali ne slavi svaka zemlja na isti dan.
(Wikipedija)
*****
Dan očeva u hrvatskoj obilježava se 19. ožujka. Ovaj datum u našoj je zemlji odabran zbog blagdana sv. Josipa, Isusova oca.
U 52 zemlje svijeta Dan očeva najčešće se slavi treće nedjelje u lipnju.Ostale zemlje imaju različite datume.

Nije važan datum kojim obilježavamo Dan očeva. . Nije važno koliko o ljubavi pričaju. Važno je da su tu, da djeca očinsku ljubav imaju.

Svaki dan u životu djeteta je ...Tatin dan. Kad bi djecu pitali, uvijek i samo, o tatama bi pričali. O Ocu i očevima samo bi, u službenim dokumenti pisali.

-Što poželjeti svim tatama?
Isto ono što i nekada davno Elemes....dobro zdravlje, dug život i naravno , puno ljubavi.

-Što pokloniti tati za njegov dan?
Pusu i zagrljaj.


Oznake: otac, tata, djeca, ljubav

18.03.2018. u 21:34 | 20 Komentara | Print | # | ^

Kemijske reakcije

Danas ću završiti priču o brakovima i razvodima. Koliko je ljudi toliko je različitih priča. Svaki od njih ima svoje uspone i padove. Svatko zna razloge za i protiv. Stvar je svatkog ponaosob ,što i kako će odlučiti , kako će živjeti. Razvodi o kojima sam pisala jesu oni na koje se ljudi sporazumno odlučuju i dalje normalno i civilizirano funkcioniraju.
Kažu da je ljubav kemija:))
*****
Negdje na početku mog bloganja objavila sam i ovaj post.
*****
O ljubavi i braku možemo pisati i drugačije. Kroz kemijske reakcije.
Idemo je promatrati kao tri vrste otopina koje svi znamo.

Nezasićena otopina- Reakcija spajanja ili sinteze.

Mladić+djevojka+ruka u ruci+pusa + cvijet ---------ljubav
Ljubav+ ljubav + prsten----------brak
Kad u reakciju ulaze ova dva reaktanta, kao produkt rodi se dijete.


Kako nastaje zasićena otopina?

Dijete +volimo se + kućimo se + ne možemo jedan bez drugoga +obaveze + nema previše društva + novac(sve više treba, sve manje ga ima)--------polako ....dosta im je svega. Nastala je zasićena otopina.
Siti su kolotečine, vječite brige i borbe...

Zasićena otopina+izostanak nježnosti+koja kapljica više+ poneka ružna i gruba riječ+ nenajavljeni izlasci i kasni dolasci+predbacivanja +međusona optuživanja --------dolazi do taloženja svega i svačega.
Nastaje prezasićena otopina i početak taloženja.

Prezasićena otopina+treća osoba (žena ili muškarac)-------podgrijana , daje reakciju razgradnje.
Gledano to kao otopine može, a ne mora biti ovako.
Ako u otopinu dodamo katalizator, reakcija se usporava, mirnija je, traje duže....naj češće jedan cijeli život.

Pogledajmo to kroz organsku kemiju i ugljikove veze....

Jedna jednostruka ugljikova veza+ još jedna jednostruka ugljikova veza-----daju čvrstu dvostruku vezu.
Ako se čvrstoj dvostrukoj vezi pripoji treća jednostruka veza-------nastaje manje stabilna trostruka veza.
Obično iz trostruke veze koja lakše puca, nastaje--------jedna dvostruka i jedna jednostruka veza.
Naj češće iz trostruke veze nastaju tri jednostruke veze .
Ugljikovi atomi tako dugo putuju dok se sa drugim ugljikom u molekulu ne vežu.
Opet kažem može, a ne mora biti tako.
*****

Kemijske reakcije mogu biti tihe i burne. Jedne su endotermne, druge egzotermne. Jedne stvaraju toplinu, drugima je potrebna vanjska toplina.
Kemija je prekrasna . Sve je kratko i jasno. Svaki simbol ima svoje značenje. Kako u životu, tako u ljubavi i braku.









Oznake: kemija, ljubav

21.01.2018. u 21:36 | 14 Komentara | Print | # | ^

Statistički ili stvarni podatci?

Već par godina , barem tako statistički podatci kažu, sve je veći broj razvoda u odnosu na broj sklopljenih brakova. Ne vjerujem previše svemu što statistika govori. Krajem prošle i početkom ove godine , čujem da se razvodi nekoliko brakova sa različitim brojem godina zajedničkog života.

Razlozi nisu fizičko zlostavljanje. Neki tvrde da čak nema ni verbalnih sukoba. Financijski su dobro situirani.
U čemu je onda problem?

Većina tvrdi kako su se udaljili, kako su zaboravili razgovarati. Jednostavno, jedni drugima idu na živce.
Što je do toga dovelo?
*****
Nakon dvadeset i pet godina donijeti takvu odluku nije ni lako ni jednostavno. Na početku zajedništva zajedno su kuću napravili, svaki svoj obrt otvorio, kuća na moru, kuća u vinogradu. Djeca visokoobrazovana, sada već samostalna....Kada su te godine i takvi brakovi u pitanju uvijek se nameće ona poznata izreka-sindrom praznoga gnijezda. Možda i to ima svoj udio u cijeloj priči. Pravi razlog , barem onaj kojega vam kažu, je nezainteresiranost i jednog i drugog partnera za daljnji zajednički život. Postigli su sve što su htjeli i negdje usput se zaboravili i izgubili. Najveći problem je podjela svega onoga što su stekli. Tužno je to na kraju jedne priče dvoje ljudi .
Lijepo je , barem tako kažu, kako imaju lijep i prijateljski odnos. Ono što ih i dalje zajedno veže jesu djeca. I unuci. To je zajednička, nedjeljiva stečevina.

Daleko teže je ljudima iz druge priče. Materijalno imaju više nego ljudi iz prve priče. Problem je u tome jer su njihova djeca u pubertetu. U vremenu odrastanja i nekada i sada, kada su im i te kako potrebna oba roditelja. Ma kako se oni trudili ,djeca ne razumiju niti ono što se njima događa. Teško prihvaćaju promjene u svome životu, a teško ili nikako ne razumiju roditeljske probleme. U ovom slučaju materijalna stečevina trebala bi biti najmanji problem, kao i razlozi zbog kojih roditelji više ne žive zajedno.
Dok se roditelji bave svojim problemima , zaborave više pažnje obraćati na probleme koje njihova djeca imaju. Problemi u koje upadaju njihova djeca imaju nesagledive posljedice.

Nekoliko je primjera brakova koji su odustali, ili odustaju, sa manje od deset godina zajedništva. Kada se danas dvoje mladih ljudi odluči na brak, većina roditelja potrudi se da im omogući što više i što bolje za zajednički život. Preuređuju se kuće, uređuju stanovi, kupuju auti, sve u želji da se njihova djeca u životu ne moraju mučiti kao oni.
Kada se ožene već na samom početku imaju sve, ili gotovo sve. Malo je toga što sami moraju priskrbiti i osigurati za bolji i udobniji život. Sve lijepo traje par godina dok ne dođe dijete.
Dijete je ljubav, briga i obaveza. Tu polako počinju problemi. Sada zajedničke brige treba zajedno rješavati. Oni na to nisu naučeni. Lako je bilo njihove sitne brige i svađe sa grupama na različitim mrežama podijeliti. Tada se tek počinju istinski upoznavati. Upoznavanje ne znači trajanje. Jednostavno se odluče i rastaju. Na kraju priče(to je valjda nekakav novi trend), kako na početku , tako i na kraju braka zajedno tortu režu. Onu za vjenčanje i onu za razvod.
Ovdje ostaju mala djeca koja svojim nedužnim očima gledaju i ništa ne razumiju. Nedugo sam objavila priču-Da ljubav ne ode-. Stvarna priča i razmišljanja jedne djevojčice, ispričana onako kako sam je kao promatrač doživjela.
****
Možemo se mi pitati, mada nije naše da se pitamo, kako i zašto? To je stvar svakog para ponaosob. Oni najbolje znaju razloge čak i onda, kada gledano sa strane razlozi ne postoje.
Bilo bi lijepo da su i ovoga puta statistički podaci napuhani. Na žalost, bojim se da nisu.

Ovo je tema o kojoj baš ne volim ni pričati, a još manje pisati. Zašto onda pišem?
Zbog onoga što je jedan stručnjak izjavio..... problem tolikog broja razvedenih brakova je monogamija.....???

Ono što većina nas zna jest, da postoje ljubavi koje se dijele. Znamo i koje su to ljubavi.

Međutim, postoji i ona ljubav, davno sam je nazvala ljubav sa velikim slovom LJ. To je ljubav između dvoje ljudi, koja se samo međusobno dijeli. To je ljubav koja se daje, koja traje. Boje ljubavi se mijenjaju( i mi zajedno sa njome)....od izrazito jarkih, do nježnih tonova.
Kako sve u životu , tako i ljubav treba vječitu nadgradnju i međusobna ulaganja.




Oznake: brak, razvod, ljubav

17.01.2018. u 21:44 | 21 Komentara | Print | # | ^

Brak ili mrak?

Stotinu je razloga za otići. Samo je jedan razlog za ostati. Ljubav.

Brak ili mrak?

“ Brak je jedina zajednica u koju se ulazi bez pisanih pravila, temeljena na ljubavi, zavjetima i obećanjima. U dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti, dok nas smrt ne rastavi! Pečat sporazumu je poljubac, statusni simbol je prsten. Do zavjeta i prstena dvoje su zajedno i veže ih istinski i samo ljubav.
Ako znamo da imamo ono jedino što nam treba – ljubav, zašto su nam potrebni zavjeti i statusni simboli?
Ako mislimo da je to garancija duge i velike ljubavi, u zabludi smo.“

Brak je u početku zajednica dvoje, najčešće mladih, zaljubljenih ljudi, koji svoje snove, svoje nade i htijenja žele ostvariti zajedno. Na početku, ni jedno od njih ne razmišlja o obavezama, usklađivanju želja i potreba, o toleranciji, kompromisima, strpljivosti i na kraju o onome što u početku ne znamo. Volim te usprkos svim tvojim manama i nedostacima. To se jednostavno uči s godinama zajedničkog življenja. Zajednički život i životne situacije iz svakoga od nas izvlače ono najbolje, a bogme i ono najgore iz nas.
U novi brak dvoje ljudi donosi obrasce uspješnosti braka iz roditeljskog doma. Dva obrasca treba spojiti u jedan novi, pazeći da se loše stvari viđene u odrastanju, izbjegnu. To je onaj dio na koji jako pazimo i usput napravimo vlastite pogreške kojih smo svjesni kasnije.

Dolaskom djece brak dobija na težini, odgovornosti, požrtvovnosti. Dolaskom djece muž i žena dobijaju viši statusni položaj.
Brak je zajednica zasnovana na ljubavi. Znadem li da je ljubav i sreća, i bol, i patnja, a brak zajednica u koju ulazimo obećanjima i zavjetima, onda je, uvjetno rečeno, razumljivo funkcioniranje unatoč i usprkos svemu.

Druga stvar je što nitko nije tako loš da u sebi nema bar malo dobrog. Tako bi trebalo biti. Ono što nitko ne kaže, ono što ni u jednom zavjetu nije rečeno (bilo bi dobro da jest) je: „Voli me cijelog života, sa svim promjenama koje će se dogoditi. Voli me i onda kad više ne budem mlada , poletna i poželjna. Kako ti mene, tako i ja tebe! Nemoj mi reći ili učiniti ono što ne bi želio da ja kažem ili učinim tebi.“
Na žalost, ovaj dio naučimo na teži način.
(U potrazi za odgovorima)

Brak je točno onakav kakvim ga sami učinimo. Traje točno onoliko koliko sami želimo.
Da li danas ljudi ostaju prekratko ili predugo u braku da bi se upoznali , u idućem postu.

Oznake: brak, ljubav

15.01.2018. u 21:35 | 13 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< svibanj, 2018  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (6)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SPOZNAJA

Linkovi

MALE MUDROSTI

Loading