Ljubav kroz riječi jedne žene

Crtica/3

U carstvu mira šum rijeke. Šapat kamenčića što se na sprud naslanjaju.



Sumrak se spušta. Šušti šaš.


Na čeki nestrpljiva mladost čeka.



Oznake: rijeka, sumrak

27.02.2020. u 19:20 | 17 Komentara | Print | # | ^

Propupalo, procvjetalo proljeće

Tople zrake sunca su ga prevarile. Prerano je propupalo i procvjetalo proljeće.




Oznake: proljrtnice

24.02.2020. u 18:02 | 12 Komentara | Print | # | ^

Međunarodni dan materinskog jezika

21. veljače obilježava se Međunarodni dan materinskog jezika. Jezika, kojim je svakog čovjeka, njegova majka, prve riječi naučila. Materinski jezik je pripadnost jednom narodu, domu i domovini, jezik u kojemu su naši korijeni, kultura, jezik kojim pričamo, jezik na kojem učimo, jezik na kojem mislimo.



Zašto se obilježava Međunarodni dan materinskog jezika?

Međunarodni dan materinjeg jezika utemeljila je 1999. godine Organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu pri Ujedinjenim narodima (UNESCO) s ciljem očuvanja lingvističke raznolikosti i promicanja obrazovanja na materinjem jeziku.
Prema njihovim podatcima, gotovo 43% od postojećih 6000 jezika je pod prijetnjom izumiranja u jeku globalizacije, te otprilike jedan jezik nestane svaka dva tjedna. Izumiranja jezika znače gubitak velikih dijelova kulturne i intelektualne baštine.

( stranice Građanskog odgoja i obrazovanja)
*****
Dok ovo pišem, sjetila sam se riječi mog vremešnog prijatelja, mudrog čovjeka koji mi je jednom prilikom zabrinuto rekao:
„ Do sada, govorili smo da je u našem jeziku puno turcizama i germanizama. Danas , na radiju, televiziji, u svakodnevnom životu, koristi se jako puno riječi koje ne pripadaju našem jeziku. O mladima i internetu, neću ni govoriti. Ako ovako nastavimo u ovom svijetu globalizacije,anglizmi će pojesti hrvatski rječnik.“ Iskreno se nadam da griješi.

Bez obzira na opravdanu zabrinutost zbog velikog broja iseljenih mladih ljudi i obitelji , uvijek će biti onih koji će ovdje ostati i onih koji će se vratiti. Uvijek će biti onih koji će, bez obzira gdje živjeli, na nekim stranicama, na materinskom jeziku pisati.

Svu ljepotu Hrvatskog jezika, ljepotu narječja, naći ćemo ovdje na blogu. Što, Kaj, Ča....sve na jednom mjestu. Vezano uz temu, Blog je čuvar materinskog jezika. Puno je ovdje pisaca, pjesnika, putopisaca koji , svaki na svoj način , pišu na književnom jeziku. Pripadnost moru i kamenu, svu ljepotu i toplinu života i ljubavi, osjetimo dok čitamo naše blogere s mora. Ča je sljubljeno uz kamen i more u svim pokoljenjima, Kaj utkano u pitome zagorske brege. Ovdje na blogu imamo i čuvara jednog govora. Govora starih Purgera. (nadam se da je svoja Španciranja ukoričio. Za buduća pokoljenja)
****
Na predstavljanju zbornika, jedna književnica, rekla je ovako:
-„Pričam i pišem onako kako me majka naučila. Ako netko zbog toga sa mnom ne želi razgovarati, ako zbog toga napisano neće čitati, ne mora. Zbog njih ,svoj jezik neću mijenjati.“ U pravu je. U par riječi, rekla je sve.

Dok jesmo i postojimo,majke se uvijek sjećamo. Jedna je majka, jedan je jezik kojemu nas je naučila. Sve dok imamo s kim na materinskom jeziku razgovarati, ne možemo ga zaboraviti. Kad jednog dana na materinskom jeziku prestanemo misliti,onda ćemo i jezik zaboraviti. Nadam se da se to, nikada, neće dogoditi.

Na kraju,materinski ili materinji jezik? Nije važno. Važno je da: „zuji , zveči, zvoni, zvuči.....“

Oznake: materinski jezik

20.02.2020. u 22:28 | 11 Komentara | Print | # | ^

Sreća je šarena


Nestrpljivo sam čekala pred školom. Danas pazim moju ljubimicu. Izišla je među zadnjima, crvena u licu, sa suznim očima. Zaboravila je da je velika šestogodišnja djevojčica ,dok mi je u zagrljaj trčala.
-Tužna si? Što se dogodilo?, zabrinuto sam pitala.
-Reći ću ti doma, rekla je brišući suze.

Poslije večere i tuširanja i dalje je bila tužna. Zagrlila sam je. Oprezno, pitala sam što se danas u školi slikanja dogodilo? Što ju je rastužilo?
Duboko je uzdahnula, digla se, sa stola uzela mapu sa slikama. Otvorila je mapu, izvadila sliku pitajući me što vidim.
- Vidim tamnoplavo nebo prepuno zlatnih zvijezda i veliki srebreni mjesec.Vidim mjesec i zvijezde u moru utopljene. Na drugoj slici, na svijetloplavoj podlozi je djevojčica s plavim rukama i plavim usnama. Slika je lijepa, rekla sam , samo, nije mi jasno zašto su dvije slike na istom papiru?
- Jednom bojom možemo ispričati što vidimo i što osjećamo, kaže učiteljica. Svi znamo da je more duboko. U dubinama je tama. Tama oboji more u tamnoplavo, a noć nebo. Tamnoplava boja je boja dubine, visine i zime.
- Za nebo i more sam znala, za plavu boju i zimu nisam, rekla sam znatiželjno je promatrajući.
-Ti i Filip ništa ne znate, rekla je napućivši usta. Kad sam dugo na hladnoći mama mi kaže da moram unutra jer su mi usne i ruke plave od hladnoće.
-Na to sam zaboravila, rekla sam i nestašni plavi čuperak maknula joj s lica.

Pažljivo je sliku odložila i uzela drugu.
-Vidiš, rekla je tužno, dok sam ovu sliku pokazivala svi su se smijali.
- Slika je lijepa. Zašto su se smijali?
Dok sam čekala odgovor privukla sam je k sebi. Danas se očito, puno toga u školi slikanja dogodilo.

-Ovdje smo kistom pričati o bijeloj boji. Svi, osim mene ,pokazali su bijeli papir. Ništa nisu naslikali. Bijelo je bijelo, govorili su. Kad sam svoju sliku pokazala rekla sam da je bijela boja ,boja mladosti, pa sam na crvenoj boji ljubavi naslikala mladenku u bijelom. Bijelo je i boja bolesti, zato sam sivom bojom naslikala strah i nelagodu kada idem liječnici. Liječnici su u bijelom. Imaju i bijeli namještaj, a mi smo bolesni. Učiteljica je rekla da sam u pravu i pohvalila sliku. Svejedno, nisam sretna bila.

-Moraš biti sretna. Tvoje slike idu na izložbu. Možda su tvoji prijatelji malo ljubomorni?
Duboko je uzdahnula ne govoreći ništa.

Pokazala mi je sljedeću sliku. Primijetila sam da slika nema dvije priče. Na svijetlosmeđim zemljanim bojama, naslikala je polje suncokreta. Svi suncokreti okrenuti su prema suncu. Za šest godišnju djevojčicu, prekrasno naslikano.
-Ovdje mi se nitko nije smijao, veselo je rekla. Svi znaju da je žuta boja sunca i topline, i svi znaju da se suncokreti uvijek prema suncu okreću.

Dok je sljedeću sliku vadila nervozno se na stolici namještala.
-Kad sam ovu sliku pokazala, Filip se digao i rekao da je slika glupa. Plakala sam. Ne znam što je glupo u ljubavi? Crvena je boja ljubavi.Srcem volimo. I srce je crveno. Zato sam naslikala puno crvenih srca.Crveno je i boja ljutnje. Taj dan učiteljicu smo jako naljutili. Bila je crvena u licu, zato sam je tako naslikala.
- Filip je ljubomoran jer ne zna za koga si srca nacrtala. Prva slika je lijepa , druga smiješna.
-Što je smiješno?,uvrijeđeno je pitala.
-Smiješna je slika učiteljice crvene u licu, raščupane kose.
-Možda i jest smiješno kako sam je naslikala, ali ,nije bilo smiješno dok je tako izgledala i rukama mahala.
Nisam imala što reći. Bila je u pravu.

Jedno vrijeme sjedile smo u tišini.
-Imaš li još slika?
-Imam još dvije, rekla je nevoljko vadeći sliku iz mape. Zelena je boja trave i lišća, pa sam naslikala livadu i šumu.
-Vidim, i rijeku si podno šume naslikala. Reci mi , što je na drugoj slici? Znam da su vanzemaljci zeleni, ali, ovaj ima samo zeleno lice, pitala sam promatrajući njezinu reakciju.
- Ti si najsmješnija teta na svijetu, rekla je.Na slici je naš susjed. Kad je tata kupio novi auto, susjed je pozelenio od ljubomore i zavisti, rekao je tata. I neki od mojih prijatelja danas, dok su ovu sliku vidjeli, rekla je vadeći zadnju sliku.

Na cijelom papiru, u svim bojama , naslikala je balone i cvijeće.
- Pitala me učiteljica o čemu slika priča? O sreći, rekla sam.Nitko se nije smijao.
Svi znaju da je sreća šarena. Ja bih cijeli svijet, u šareno obojila.



Taj dan, saznala sam zašto je njezina soba svim bojama oslikana.
Sreća je šarena.

Oznake: svijet boja

18.02.2020. u 19:10 | 16 Komentara | Print | # | ^

Život je.....

Kad nas muče nedoumice, kad smo spremni životu na pleća natovariti sve nedaće, a sebi pripisati sva postignuća, dobro je pročitati riječi žene koja je spoznaje o životu naučila mađu siromašnim , gladnim i bolesnima.

“Život je prilika – iskusi je
Život je ljepota – divi joj se
Život je san – učini ga stvarnim
Život je izazov – suoči se s njim
Život je zadatak – izvršavaj ga
Život je igra – igraj se
Život je dragocjen – njeguj ga
Život je bogatstvo – čuvaj ga
Život je ljubav – uživaj je
Život je tajna – pronikni je
Život je obećanje – ispuni ga
Život je tuga – prevaziđi je
Život je himna – pjevaj je
Život je borba – prihvati je
Život je tragedija – uhvati se s njom u koštac
Život je avantura – usudi se
Život je sreća – zasluži je
Život je život – brani ga.”

(Majka Tereza)

Svaka tvrdnja i svaka pouka je –istina.
Koliko često o životu ,na ovaj način razmišljamo?

Oznake: život je..

15.02.2020. u 19:48 | 13 Komentara | Print | # | ^

Pupoljci ili vrapci?

Pupoljci ili vrapci?



Lani ih u mojoj ulici nije bilo. Danas je u napupalom grmu bilo živahno. Vrapci su skakutali i žvrgoljili.
Nisu bili raspoloženi za poziranje. Samo je jedan ostao.
Mali maneken namještao se na grani.


Možda je bolje ovako?


Tek kad su se vatili, postala sam svjesna koliko su nedostajali. Nadam se da će i ostati.

Oznake: vrapci

13.02.2020. u 20:43 | 9 Komentara | Print | # | ^

Crtice/3

Dan se gasi. Ulične svjetiljke pale.Vjernici mole. Zvona zvone.
Ulični svirač sprema gitaru. Praznim ulicama sjene se provlače.
Gube se koraci.

Rapsodiom boja, nebeski slikar, otvara predvorje sna.



Oznake: suton

04.02.2020. u 18:05 | 17 Komentara | Print | # | ^

Bez recikliranja


Razmišljaj pozitivno. Budi nasmijana. Jesam , pozitivna sam i nasmijana. Trudim se biti. Trudim se sve ono što svaki dan život donese, reciklirati. Kao Pepeljuga, dobre stvari u lončić, s osmijehom podijeliti.Loše stvari u želučić.
Gutam ono loše. Loše sjeda na želudac, ali bože moj, tako se to radi.

U noći, dok budna pratim sjene, u prsima postaje tijesno. Riječi stisnute u grlu, šute. Bude se strahovi. Kažu da je dobar strah, kome ga je Bog dao. Ima istine u tome. Strah nas potiče na hrabrost, na borbu i ustrajnost. Sutra ću napraviti ono što sam danas trebala, a nisam imala hrabrosti. Sve je bolje od nemoći.

Dok noć prema jutru gazi , razmišljam o svemu. I o onome , budi nasmijana, razmišljaj pozitivno. Pitam se , ne zavaravamo li sami sebe ponavljajući i drugima i sebi, nešto što ne drži vodu? Ma kako razmišljali , bit će tako kako biti mora. Na neke stvari ne možemo utjecati ma kako razmišljali, život me naučio.

Pokažimo , kažimo, sebi i drugima kako se osjećamo. Dozvolimo jedni drugima biti ljuti i tužni. Podijelimo brige i strahove, želje i nade. Onako kako nam život donese. Bez dodavanja i oduzimanja. Bez recikliranja.
Tek kad sve isprocesuiramo, kad je sve u balansu, bez usiljenih osmjeha i ispraznih obećanja, zajedno, možemo se nadati boljemu.


Oznake: osmijeh, razmišljanja

01.02.2020. u 20:07 | 13 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2020 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29  

Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (5)
Listopad 2020 (4)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (12)
Ožujak 2020 (10)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (8)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (8)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (9)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (5)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (8)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (7)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SPOZNAJA

Linkovi

MALE MUDROSTI

Loading