Ljubav kroz riječi jedne žene
Međunarodni dan materinskog jezika
21. veljače obilježava se Međunarodni dan materinskog jezika. Jezika, kojim je svakog čovjeka, njegova majka, prve riječi naučila. Materinski jezik je pripadnost jednom narodu, domu i domovini, jezik u kojemu su naši korijeni, kultura, jezik kojim pričamo, jezik na kojem učimo, jezik na kojem mislimo.
Zašto se obilježava Međunarodni dan materinskog jezika?
Međunarodni dan materinjeg jezika utemeljila je 1999. godine Organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu pri Ujedinjenim narodima (UNESCO) s ciljem očuvanja lingvističke raznolikosti i promicanja obrazovanja na materinjem jeziku.
Prema njihovim podatcima, gotovo 43% od postojećih 6000 jezika je pod prijetnjom izumiranja u jeku globalizacije, te otprilike jedan jezik nestane svaka dva tjedna. Izumiranja jezika znače gubitak velikih dijelova kulturne i intelektualne baštine.
( stranice Građanskog odgoja i obrazovanja)
*****
Dok ovo pišem, sjetila sam se riječi mog vremešnog prijatelja, mudrog čovjeka koji mi je jednom prilikom zabrinuto rekao:
„ Do sada, govorili smo da je u našem jeziku puno turcizama i germanizama. Danas , na radiju, televiziji, u svakodnevnom životu, koristi se jako puno riječi koje ne pripadaju našem jeziku. O mladima i internetu, neću ni govoriti. Ako ovako nastavimo u ovom svijetu globalizacije,anglizmi će pojesti hrvatski rječnik.“ Iskreno se nadam da griješi.
Bez obzira na opravdanu zabrinutost zbog velikog broja iseljenih mladih ljudi i obitelji , uvijek će biti onih koji će ovdje ostati i onih koji će se vratiti. Uvijek će biti onih koji će, bez obzira gdje živjeli, na nekim stranicama, na materinskom jeziku pisati.
Svu ljepotu Hrvatskog jezika, ljepotu narječja, naći ćemo ovdje na blogu. Što, Kaj, Ča....sve na jednom mjestu. Vezano uz temu, Blog je čuvar materinskog jezika. Puno je ovdje pisaca, pjesnika, putopisaca koji , svaki na svoj način , pišu na književnom jeziku. Pripadnost moru i kamenu, svu ljepotu i toplinu života i ljubavi, osjetimo dok čitamo naše blogere s mora. Ča je sljubljeno uz kamen i more u svim pokoljenjima, Kaj utkano u pitome zagorske brege. Ovdje na blogu imamo i čuvara jednog govora. Govora starih Purgera. (nadam se da je svoja Španciranja ukoričio. Za buduća pokoljenja)
****
Na predstavljanju zbornika, jedna književnica, rekla je ovako:
-„Pričam i pišem onako kako me majka naučila. Ako netko zbog toga sa mnom ne želi razgovarati, ako zbog toga napisano neće čitati, ne mora. Zbog njih ,svoj jezik neću mijenjati.“ U pravu je. U par riječi, rekla je sve.
Dok jesmo i postojimo,majke se uvijek sjećamo. Jedna je majka, jedan je jezik kojemu nas je naučila. Sve dok imamo s kim na materinskom jeziku razgovarati, ne možemo ga zaboraviti. Kad jednog dana na materinskom jeziku prestanemo misliti,onda ćemo i jezik zaboraviti. Nadam se da se to, nikada, neće dogoditi.
Na kraju,materinski ili materinji jezik? Nije važno. Važno je da: „zuji , zveči, zvoni, zvuči.....“
Oznake: materinski jezik
20.02.2020. u 22:28 | 11 Komentara | Print | # | ^