Ljubav kroz riječi jedne žene
Sreća je šarena
Nestrpljivo sam čekala pred školom. Danas pazim moju ljubimicu. Izišla je među zadnjima, crvena u licu, sa suznim očima. Zaboravila je da je velika šestogodišnja djevojčica ,dok mi je u zagrljaj trčala.
-Tužna si? Što se dogodilo?, zabrinuto sam pitala.
-Reći ću ti doma, rekla je brišući suze.
Poslije večere i tuširanja i dalje je bila tužna. Zagrlila sam je. Oprezno, pitala sam što se danas u školi slikanja dogodilo? Što ju je rastužilo?
Duboko je uzdahnula, digla se, sa stola uzela mapu sa slikama. Otvorila je mapu, izvadila sliku pitajući me što vidim.
- Vidim tamnoplavo nebo prepuno zlatnih zvijezda i veliki srebreni mjesec.Vidim mjesec i zvijezde u moru utopljene. Na drugoj slici, na svijetloplavoj podlozi je djevojčica s plavim rukama i plavim usnama. Slika je lijepa, rekla sam , samo, nije mi jasno zašto su dvije slike na istom papiru?
- Jednom bojom možemo ispričati što vidimo i što osjećamo, kaže učiteljica. Svi znamo da je more duboko. U dubinama je tama. Tama oboji more u tamnoplavo, a noć nebo. Tamnoplava boja je boja dubine, visine i zime.
- Za nebo i more sam znala, za plavu boju i zimu nisam, rekla sam znatiželjno je promatrajući.
-Ti i Filip ništa ne znate, rekla je napućivši usta. Kad sam dugo na hladnoći mama mi kaže da moram unutra jer su mi usne i ruke plave od hladnoće.
-Na to sam zaboravila, rekla sam i nestašni plavi čuperak maknula joj s lica.
Pažljivo je sliku odložila i uzela drugu.
-Vidiš, rekla je tužno, dok sam ovu sliku pokazivala svi su se smijali.
- Slika je lijepa. Zašto su se smijali?
Dok sam čekala odgovor privukla sam je k sebi. Danas se očito, puno toga u školi slikanja dogodilo.
-Ovdje smo kistom pričati o bijeloj boji. Svi, osim mene ,pokazali su bijeli papir. Ništa nisu naslikali. Bijelo je bijelo, govorili su. Kad sam svoju sliku pokazala rekla sam da je bijela boja ,boja mladosti, pa sam na crvenoj boji ljubavi naslikala mladenku u bijelom. Bijelo je i boja bolesti, zato sam sivom bojom naslikala strah i nelagodu kada idem liječnici. Liječnici su u bijelom. Imaju i bijeli namještaj, a mi smo bolesni. Učiteljica je rekla da sam u pravu i pohvalila sliku. Svejedno, nisam sretna bila.
-Moraš biti sretna. Tvoje slike idu na izložbu. Možda su tvoji prijatelji malo ljubomorni?
Duboko je uzdahnula ne govoreći ništa.
Pokazala mi je sljedeću sliku. Primijetila sam da slika nema dvije priče. Na svijetlosmeđim zemljanim bojama, naslikala je polje suncokreta. Svi suncokreti okrenuti su prema suncu. Za šest godišnju djevojčicu, prekrasno naslikano.
-Ovdje mi se nitko nije smijao, veselo je rekla. Svi znaju da je žuta boja sunca i topline, i svi znaju da se suncokreti uvijek prema suncu okreću.
Dok je sljedeću sliku vadila nervozno se na stolici namještala.
-Kad sam ovu sliku pokazala, Filip se digao i rekao da je slika glupa. Plakala sam. Ne znam što je glupo u ljubavi? Crvena je boja ljubavi.Srcem volimo. I srce je crveno. Zato sam naslikala puno crvenih srca.Crveno je i boja ljutnje. Taj dan učiteljicu smo jako naljutili. Bila je crvena u licu, zato sam je tako naslikala.
- Filip je ljubomoran jer ne zna za koga si srca nacrtala. Prva slika je lijepa , druga smiješna.
-Što je smiješno?,uvrijeđeno je pitala.
-Smiješna je slika učiteljice crvene u licu, raščupane kose.
-Možda i jest smiješno kako sam je naslikala, ali ,nije bilo smiješno dok je tako izgledala i rukama mahala.
Nisam imala što reći. Bila je u pravu.
Jedno vrijeme sjedile smo u tišini.
-Imaš li još slika?
-Imam još dvije, rekla je nevoljko vadeći sliku iz mape. Zelena je boja trave i lišća, pa sam naslikala livadu i šumu.
-Vidim, i rijeku si podno šume naslikala. Reci mi , što je na drugoj slici? Znam da su vanzemaljci zeleni, ali, ovaj ima samo zeleno lice, pitala sam promatrajući njezinu reakciju.
- Ti si najsmješnija teta na svijetu, rekla je.Na slici je naš susjed. Kad je tata kupio novi auto, susjed je pozelenio od ljubomore i zavisti, rekao je tata. I neki od mojih prijatelja danas, dok su ovu sliku vidjeli, rekla je vadeći zadnju sliku.
Na cijelom papiru, u svim bojama , naslikala je balone i cvijeće.
- Pitala me učiteljica o čemu slika priča? O sreći, rekla sam.Nitko se nije smijao.
Svi znaju da je sreća šarena. Ja bih cijeli svijet, u šareno obojila.
Taj dan, saznala sam zašto je njezina soba svim bojama oslikana.
Sreća je šarena.
Oznake: svijet boja
18.02.2020. u 19:10 | 16 Komentara | Print | # | ^