novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

09

čet

05/24

Eurosong

konobarica123.blog.hr

Večeras kratko jer gledam drugo polufinale Eurosonga.
Nije da sam pretjerani fan natjecanja, ali me zabavlja.
Ponajprije činjenica u što se sve to pretvorilo.
Nadalje, pitam se jesu se ovi u publici zadnjih par mjeseci bavili ičim osim učenjem riječi pjesama. Pa sve pjesme pjevaju od a do ž.
I za kraj... Neke izvođače bi uistinu valjalo poslat nekom dedi Dragoslavu na Šarplaninu. Da ih deka nauči težini penjanja na planinu. I pronalaženju vlastitog identiteta.
Idem gledat.
I dalje nostalgična za onim godinama u kojima je normalno bilo poslat Doris, Maju ili Danijelu na Eurosong.
Peace & Pozzić

Vođen melodijom

star-rose-bloger.blog.hr

Ugasi svijet i uključi glazbu.
Duša želi melodije, a ne buku.

Kao da me čitaju, imam svoje
mjere i kad mi je previše stišam
svijet upalim muziku ili odem
kreirati svoj svijet. Volim pobjeći
u svoju oazu mira... a vrijedi
pozitiva i ljepota koja mi srce dira.

Treba na vrijeme podvući crtu ili
samo napraviti rez, ne gledati i
slušati ono što vuče dolje, biti iznad
toga jer ima toliko onoga što podiže,
puni baterije a ima melodiju dok
srce pleše.

Poput balerine koja se sprema
osvojiti svijet. Ona sanja i ganja
svoj san a spremna je letiti sa
zvukom biti ispred svojih koraka
jer život je melodija. Prepusti se
toj noti, neka nose misli a riječi
plove u modroj ljepoti.

Ona borbu između sebe voli
kroz glazbu i veselu dušu poput
leta jer život je boja ali i na zalasku
silueta.

Sve je kroz zvuk finoće dok
gledam na horizontu izbacim
sve što ometa jer boje se tope
a to je od dana štafeta.

Vođen melodijom

star-rose-bloger.blog.hr

Ugasi svijet i uključi glazbu.
Duša želi melodije, a ne buku.

Kao da me čitaju, imam svoje
mjere i kad mi je previše stišam
svijet upalim muziku ili odem
kreirati svoj svijet. Volim pobjeći
u svoju oazu mira... a vrijedi
pozitiva i ljepota koja mi srce dira.

Treba na vrijeme podvući crtu ili
samo napraviti rez, ne gledati i
slušati ono što vuče dolje, biti iznad
toga jer ima toliko onoga što podiže,
puni baterije a ima melodiju dok
srce pleše.

Poput balerine koja se sprema
osvojiti svijet. Ona sanja i ganja
svoj san a spremna je letiti sa
zvukom biti ispred svojih koraka
jer život je melodija. Prepusti se
toj noti, neka nose misli a riječi
plove u modroj ljepoti.

Ona borbu između sebe voli
kroz glazbu i veselu dušu poput
leta jer život je boja ali i na zalasku
silueta.

Sve je kroz zvuk finoće dok
gledam na horizontu izbacim
sve što ometa jer boje se tope
a to je od dana štafeta.

SMIRAJ

sewen.blog.hr

Dajem svoje strahove u čvrste ruke,
Da ih stegne, da ih davi,
Da ih na neko tajno mjesto stavi.
Otkidam od sebe sve što nije od struke,
Neka nosi moju nepažnju i sramotu,
A neka ostavi samo dobrotu.

Dajem svoje patnje i suze dobivene bolju,
U čvrst zagrljaj nekih boljih ideja,
Za putovanja, za odsjaj novih odiseja...
Dajem svoje rane natopljene solju
Za miran život do kraja, makar sjedilački bio.
Dok se još nisam mislima ubio...

Dajem sve što je nerealno, što ne zrači,
Nekome tko će ugasiti vatre i ugušiti dim.
Nekome tko se zna nositi s tim.
Moj je red da postanem za nijansu jači!
Valjda će se naći takav ili takva, gori ili gora,
Dok ja smiraj gledam sa prozora...

Sažetak

ffp2.blog.hr

Sažetak prvog polufinala i objašnjenje hrvatske pjesme u jednoj rečenici:

364
(Screenshot sa Facrbook-a)

08

sri

05/24

* Tuna i povrće ... 360 kcal

minus40kg.blog.hr

20240508-133741

10 dag tune ... 110
10 dag kuhane leće ... 100
20 dag mrkve, rajčice ... 60
0,1 dl maslinovog ulja ... 90
sol, papar, češnjak, peršin, ...

E sad, kako najbrže do ovakvog obroka?
Ja znam, a vi, slutite li bar?

P.S.
Previše sunca, tj. svjetla i topline ubilo je Saharu,
što ne bi i moju fotografiju glave došli viškovi.

privremena instalacija

potok42.blog.hr


prozori se više ne zatvaraju
iako je vani još uvijek prohladno;
prašina se diže s ceste i nesputano ulazi
i pada i na staklenu površinu niskog stola
na kojem je zdjela puna naranči i jabuka.

sve će to nestati, ta mrtva priroda
nadzirana mojim porivima za
mijenjanjem načina slaganja i skladom.
ali dok traje prekrivena mikroskopskim
česticama koje nagovještavaju nadolazeći
zaborav mom pogledu se otvara dizajn
cijelog prostora kao instalacija kao
pristrani spoj geometrije, međudjelovanja,
neusiljenosti, promišljanja i privremenosti.


Lito na mamin način

morskamorska.blog.hr


Posli doručka san pitala, mama, triba li šta pomoć.
Idi se kupat, sunčat i odmori ova dva dana šta si došla.
Fala ti, rekla san. I onda san je sveobuhvatila s obje ruke i cmoknila posrid čela.

Pod rukon san nosila debelu knjžurdu Financije i financijsko pravo. Tila sam dat još taj ispit u ljetni rok i ostavit samo Kazneno za deveti. Spustila san se par skala, privukla drveni kaić i skočila na provu. Dan je mirisa na uzavrelost. Ni dašak vitra nije bija na pomolu. Prostrla san šugaman, legla potrbuške i otvorila knjigu. Prva rečenica, pa opet prva, pa opet prva. Ništa nije ulazilo u glavu osin sunca koje je pržilo i umrtvilo svaku stanicu moga tila. Onda san stavila knjigu pod čelo i zakunjala. Teško je opisat šta je fjaka, ona teška litnja, kad se u izmaglici stope more i nebo i ne znaš di jedno počinje, a drugo završava. Zadnji gram snage me napustija. Koža je gorila, a ni zeru poticaja da se odkotrljan i razladin u moru. Samo bi spustila ruku uz bok kaića, poštrcala se i nastavila tonit u uzavrelost ništarenja.

Miči se sa sunca, vikala je mama s terace, a ja bi samo odmahnila rukon i dobacila, neka me, lipo mi je ovako. Za ručak san se popela ka krepana maška, pojila predivote iz kužine moje jedine, neponovljive i onda se opet sjurila u istu pozu. Savjest je nalagala nosit knjigu uza se, a volja ju je odbacivala ka zaraznu bolest. I tako bi dočekala zalazak sunca, crna ka uglješa. Tek onda bi uskočila u bonacu i točavala se dugo, dugo, spremna za stol kojeg samo mame znaju tako pripremit.
.
Mama, spavat ću na provi od kaića, rekla san. To san oduvik tila, nemoj se jidit.
Bit će ti ovako i onako i komarci i neudobno i iskrenit će te ako Valon prođe jahta i učini veliku maretu.... svašta je ona nabrajala u obranu sobe i udobnog kreveta.

A ja se, na spužvastoj prostirci, ugnijezdila u noći bez mjesečine. Očima uprtim u beskraj, obavijena tišinom milijardu zvijezda i ponekih padalica, duboko ukorijenjena u more poda mnom i beskraj nada mnom. Bila je to noć nespavanja. Noć upijanja bljeskavog mora prepunog planktona, titraja neba pod lanternom sazvijezđa i susreta, iskonskog susreta sa samom sobom. I nikad tako više. I nikad više mame.

Razmišljam

demetra1.blog.hr

Eto, odlučila sam ne daviti vas s mojim sjećanjima, a i potrebno mi je više vremena kako bih završila posljednju zbirku. Nastojim ne uključiti internet jer ako ga otvorim pojede mi sate i sate. Osim toga, laboratoriji, spec. ambulante, gastroskopija (ponedjeljak) i još koješta mi malo smanjuje volju za išta.
Tako dok ponovo ne krenem iščitavati i komentirati ostavljam ovu malu pjesmu koja je davno napisana, a točno oslikava kako se osjećam.
Hvala vam za svaki naš susret u ovom malom kutku misli i riječi.

ODJEK

Prolaze kraj mene ljudi,
Prolaze sporo, prolaze žurno,
Nikoga ne gledam, nisu mi važni,
Samo odjek koraka čujem
Njihovih,
A mojih, nigdje.

03.09.2009.

Beočin

stella.blog.hr


Velika ulazna kapija uvodi nas u manastir Beočin, sakriven
u šumi Fruške gore.
1
Pogledajmo ovu manastirsku ljepoticu
3-Manastir-Beo-in

2
Izgrađen je 1864.godine.
4

Da je manastir ženski, shvatimo po prelijepo sređenim
lejama cvijeća
5-manastir-Beo-in

6
U unutrašnjem dvorištu konak i nova crkva Sv. Varnave
7

8
Prigodna freska, Vaskrsenja Hristovog
10

Eurosong

luki2.blog.hr

Prije sutrašnjeg puta (hej, prošla ponoć - dakle prije današnjeg puta) ukratko o Euroviziji. Bilo je dobrih pjesama (neki moji favoriti nisu prošli dalje, npr. meni se sviđao Island, s odličnom pjesmom i pjevačicom). Baby L. je bio dobar, i plasirao se u subotnje finale. Ali, kad zaista ne volim beskrajno urlanje refrena..:((( To je možda dobra pjesma - ali nikako za Euroviziju...Ne znam, nije mi baš....No, vidjet ćemo što će napraviti u subotu...
Što me oduševilo je da su i Slovenija i Srbija dohvatile svoje mjesto u finalu....Bravo! Čestitke za sve tri zemlje.
Pratim finale, s mamom u Splitu...

Ps: Još samo - Tajči je pozvana od strane naših ljudi u Švedskoj na nastupe, kao veliki simbol one stare, dobre Eurovizije. Hvali i organizaciju i produkciju.

Ljubim!

07

uto

05/24

* Mozzarella, tjestenina i mahune ... 410 kcal

minus40kg.blog.hr

20240507-201022

5 dag mozzarelle ... 130
5 dag integralne tjestenine ... 160
10 dag mahuna ... 30
0,1 dl ulja ... 90
sol, vlasac

- skuhaj tjesteninu u slanoj vodi, ocijedi
- umiješaj kuhane mahune i mozzarellu, začini
- eventualno sve još pomalo zapeci u tavici

Eto, baš mi se jela pšenična tjestenina.
Po mojim kriterijima odličan obrok.

Polufinale

ffp2.blog.hr

Ovo mi je najjači komentar koji sam dosad pročitala o Baby Lasagni i njegovoj pjesmi:

364

I stvarno.
Nemam kravu (ni bika kao ministar iz mog kraja) ali dajem časnu pionirsku riječ da nikada više neću gledati to sranje od Evrovizije ako mali Lasagna ovaj put ne pobjedi.
Lani su "stručni" žiriji zajebali onog zelenog čakavca iz Finske, nadam se da će mali Istrijan uspijeti izrimtimtagidimati se iznad njihovih političkih kalkulacija.

E sad.
Mali je ulovio žicu mnogima.

Jedno što spominje mačku.
A znamo da su mačke na internetu popularnije od svih Taylor Swift i Brad Shitova.

Drugo što je tim spominjanjem mačke dirnuo u srce mnoge koji su, kao i ja, otišli u tudjinu s onim jednim (ili više njih) kofera.
Doma je ostala kuća, roditelji, braća...
I naravno - mačka.
Nisam naročito sentimentalna, barem to nikada ne bi priznala, no taj detalj s mačkom meni uz svo ono veselo skakanje po pozornici tjera neku staru prašinu u oko, od koje onda poteče suza.

Kada što smo prodali kuću nakon smrti roditelja (možda i ne bi da nije sinu i meni bilo strašno dolaziti medju te prazne zidove u kojima nema više "babe i deda", toliko strašno da nismo nikada nakon mamine smrti više boravili u njoj), mene je najviše od svega stezalo oko srca jer smo se tako morali oprostiti i od starog žutog mačka.
Iako nije bio samo naš, zapravo on je bio samo svoj, slobodan i sam je odlučivao kada će i kome pripadati, vidjaki smo ga i po drugim dvorištima, nakon što staraca više nije bilo, dolazili smo u kuću samo provjeriti hoće li se Žućko opet pojaviti.
I stvarno.
Parkiramo auto, otvorimo vrata, sjednemo na stube na verandi...
I evo njega ni 5 minuta kasnije.

Mačke su se svih tih godina od kako sam otišla od doma mijenjale ali uvijek je neka bila oko kuće, u dvorištu.
Žućko je bio zadnja od njih.
Ištvan bi znao reći kako bi ga trebali uzeti sa sobom, no nije to bila takva sorta kao ova naša tri aristokatsa, da živi poškopljen u stanu.

Zadnji put kad smo ga vidjeli, a bilo je to onoga dana kad smo prodali kuću (pod uvjetom da se novi vlasnik dalje brine za mačka - stvarno je to radio, dok jednoga dana, par mjeseci kasnije, nije više došao), bio je već podosta sijed, pojeo je svoju zdjelicu, dao se malo pomaziti po glavi i ostao sjediti na verandi, kao svaki put kad smo odlazili.
Ne znam da li je rekao mjau back ali nekako mi se činilo da razumije da je to zadnji put da se vidimo.
I da smo muž i ja plakali putem jer se opraštamo od njega a ne zbog oproštaja od kuće i kućišta.

Malome torteliniju od srca želim pobjedu za sve mačke ovoga svijeta, koje i sad čekaju da se (neki bivši klinci) vrate doma.
Mjau cat!
Pliz mjau (back)!




Obojano

star-rose-bloger.blog.hr

6. svibnja
Svjetski dan boja
Koristite boje, koristite ih puno, lijepe, živahne i svjetlucave... obojajte dan, jer vi ste ti koji morate obojiti ovaj život!
R. Calarco

Svaki dan morate dodati malo boje, jer biste svaki dan tonuli u ovu stvarnost. Ako se dopusti, povuče te, zato volim boje od kojih živiš. Lijepi su i ako ništa drugo izrastu im krila. Neka boje dominiraju, neka vam opišu dan, ponekad možda i ne, ali pokušajte da tako bude. Unesite malo boje u svaki dan s tom mišlju vodiljom :)) Život je dar, a ono je radost:)) Nije uvijek takav ali ono što možemo promijeniti ili unjeti je naše.. otvoreni za drugačije.. taj poklon koji imamo samo jednom i zato je dragocjen a jedno je veliko putovanje kroz vrijeme u svijet mistike i raznolikosti. I ono je emocija i osjećaj ..otvaraj ga polako i
bojaj trenutke, putuj poput oblaka..*&*

;)

dvitririchi.blog.hr

who needs a hero...

Asocijacija na jedan današnji post na cool listi...

My brain is rewired wierdly: mislila sam da se pjesma zaista ovako zove.

Morat ću napisati obradu: s obzirom da vidim da lirikom protkani/potkovani postovi imaju bolju prijemčivost/prođu/kvalitetu? imam potrebu udarati kontru.

Lastane, pomozi ;).

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum