Linkovi



























massal

13.02.2022., nedjelja

Pocitelj turisticki biser BiH

Srednjovjekovni gradić Počitelj pust i zaboravljen s čežnjom čeka svoje posjetitelje






+12

(Foto: G. Š./Klix.ba)
Srednjovjekovni gradić Počitelj koji se nazali u dolini Neretve uz magistralnu cestu od Mostara prema Čapljini pust i zaboravljen sa svom svojom raskoši i bogatstvom čeznutljivo čeka prve posjetitelje blistajući sjajem iskonskog turističkog bisera BiH .


Živopisne kuće, tvrđava, kule, kao i ostaci građevina starih više od 400 godina iz svakog kamena progovaraju univerzalnim jezikom o civilizacijama koje su se u njemu smjenjivale svjedočeći da je Počitelj neprocjenjivo blago historijskog nasljeđa orijentalno-mediteranskog karaktera i jedno od najljepših kulturno-povijesnih cjelina u Bosni i Hercegovini.

Počitelj je opjevan u mnogim pjesmama, a prizori jedinstvenog gradića koje mnogi mogu vidjeti samo u historijskim filovima je vjekovima neiscrpna inspiracija raznih umjetničkih djela.

Prema predaji Počitelj znači mjesto za počivanje, odnosno odmor ili mjesto gdje sve počinje, a da je zaista tako dovoljno je prošetati sokacima starog grada i spoznati njegovo pravo značenje, dok u oazi mira i spokoja čujete vlastite misli i korake kako odzvanjaju gradićem koji je UNESCO-ov zaštićeni spomenik kulture.

Posebno se ističe raskoš Šišman Ibrahim-pašine ili Hadži Alijine džamije koja predstavlja jedno od najuspješnijih ostvarenja klasičnog osmanskog stila jednoprostornih potkupolnih džamija u BiH.

Prema svom natpisu, sagrađena je između 1562. i 1563. godine, a podigao ju je Hadži Alija, te zauzima istaknuto mjesto u urbanom tkivu grada i prirodnom okružju.

Ostale javne građevine smještene uz džamiju su mektebi, imaret, medresa, hamam, han i saht-kula.

Utjecaj orijentalne arhitekture se ogleda i u uporabi četvoroslivnih krovova, oštrolučnih prozora u gusto postavljenim nizovima, kuće Gavrankapetanović koju mnogi smatraju hramom kulture, jer u ljetnom periodu okupljanje umjetnika iz raznih krajeva svijeta na Međunarodnoj koloniji u Počitelju.

Uprkos svoj raskoši ovaj turistički biser iz godinu u godinu sve očitije propada, jer nadležnost za brigu o Počitelju je isprepletena na više instanci, tako da zapravo nema odgovorne osobe ni institucije koja bi brinula za očuvanje bogate historijsko kulturne baštine, što bi za evropske zemlje bilo nezamislivo.

Počitelj turistički biser

- 09:11 - Komentari (10) - Isprintaj - #

12.02.2022., subota

Dilema


Otisao bih ja zauvijek od tebe,
odnio sa sobom sva godisnja doba,
a kako da te ostavim samu,
i ovako zivis s njim u polumraku.

Sve je tvoj inat ovome kriv,
poslije nisi htjela priznati gresku,
cuvala si ponos svoj na moju stetu,
a ja plovim morem i pratim svoju kometu.

Cesto u polusnu osluskujem kako dises,
na mekom jastuku bez mirisa parfema,
toliko smo njeznosti u mladosti jedno drugom dali,
i sve se pitam jel ovo zivot,noci i dani.

Kada slucajno i prodjem pored tebe,
ne mogu da vjerujem sto osta od one zene,
oci ti ne svijetle kao sto su nekad prije
trepavice nepomicne samo se tuga u njima krije.

Zivis samo tek onako da imas nekog pored sebe,
moje srce je zauvijek zarobljeno od udate zene,
Nemiri me cekaju na svakom koraku,
A jedan zivot imamo,provodimo ga u polumraku.

Priznajem da i meni puno toga fali,
ne pomisljam da imam nekog drugog,
osjecam se ko prosjak koji na betonu spava,
ispod mog sesira kriju se oci i ljubav nedosanjana.




Iz moje arhive..23.06.2014







- 09:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.02.2022., subota

Putovanja

"'......Na kraju sela put ga je vodio preko jednog potoka.,a na rubu potoka klecala je mlada zena i prala rublje.Kada je Sidarta pozdravi ona dize glavu i pogleda ga smijeseci se,a on vidje sjaj u njenom oku. Doviknuvsi joj dobre zelje,kao sto je uobicajeno medju putnicima,upita je koliki mu put jos predstoji do velikog grada. Ona se dize i pridje mu,vlazna usta su primamljivo blistala na njenom mladom licu. Izmijenivsi s njim nekoliko saljivih rijeci,ona ga upita da li je vec jeo i da li je istina da samane nocu samo spavaju u sumi i ne smiju da imaju zenu kraj sebe. Pri tom je svoje lijevo stopalo stavila na njegovo desno i napravila pokret kakav cine zene kada muskarca pozivaju na onu vrstu ljubavnog uzivanja koje se u udzbenicima naziva "penjanje uz drvo". Sidarta osjeti da mu se krv zagrijeva i u taj mah se opet sjeti svoga sna,pa se malko saze ka zeni i usnama dodirnu mrku bradavicu njene dojke. Ona dize pogled i zagleda mu se u lice,smijeseci se puna zudnje,ceznjivo suzenih ocnih kapaka.Sidartu takodje obuze ceznja i osjeti pokret polnog izvora;ali kako jos nikada nije dotakao zenu ustezao se za trenutak,dok su mu ruke vec bile spremne da posegne za njom. I tog trenutka je najezivsi se,cuo glas svog unutrasnjeg bica,a taj glas je rekao-ne. Tada je sva car iscezla sa nasmijesenog lica mlade zene,vidio je jos samo zamuceni pogled uspaljene zenke. On je ljubazno pomilova po obrazu,okrenu se od nje i pracen njenim razocaranim pogledom laka koraka nestade u bambusovoj sikari" H.Hesse..Sidarta.





- 12:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #

27.01.2022., četvrtak

Sudjenje

" Usla je Marija. Stavila je na glavu sesir, i bila je jos ljepsa.No vise sam je volio kad je imala slobodnu kosu. S mjesta na kojemu sam bio pogadjao sam laku tezinu njezinih grudi i prepoznavao njenu donju usnu,koja je bila uvijek malo ispupcena......Zatrazi,dakle od Marije neka ukratko ispripovijeda onaj dan kad sam je upoznao.Marija nije htjela gvoriti,ali je na navaljivanje drzavnog odvjetnika somenula nase kupanje,nas odlazak u kino i nas povratak u moj stan.Gospodo porotnici,dan poslije smrti svoje majke,ovaj covjek je isao na kupanje,poceo je nedopusten ljubavni odnosaj isao na komicni film da se smije,nemam sto vise da vam kazem. Ali najednom Marija brizne u plac i izjavi da to nije tako,da je nesto sasvim drugo na stvari, da su je prisilili da kaze sasvim protivno od onoga sto je mislila,da me dobro poznavala i da joj ja nisam nista nedopusteno ucinio"....
Saletjele su me uspomene na jedan zivot koji mi vise nije pripadao,ali sam u njemu nasao najjadnije i najstalnije moje radosti,,miris ljeta,cetvrt grada koju sam volio, stalno vecernje nebo, Marijin smijeh i odjecu.Sve sto je izvana nasih tijela,koja su sada odvojena,nista nije vezalo i podsjecalo jedno na drugo.. Uostalom ovog casa uspomena na Mariju bila mi je ravnodusna. ......Nisam osjecao potrebu da vidim svecenika......Prvi put poslije dugo vremena mislio sam na Mariju. Vec mi dugo nije pisala. Te sam veceri razmisljao i rekao sam u sebi da joj je mozda dojadilo biti ljubavnica osudjeniku na smrt.Pala mi je na pamet misao da je mozda bolesna ili umrla. To je bilo u skadu sa prilikama...Promatrao sam mjesecima i mjesecima zidove celije.Nema nicega i nikoga koga bih bolje poznavao od njih. Mozda sam prije dugo vremena i ja u njima trazio neko lice..No to je lice imalo boju sunca i plamen zelje:to je bilo Marijino lice.Uzalud sam ga trazio. Sad je sve svrseno. A u svakom slucaju nista nisam vidio da se pomalja iz ovoga znaoja od kamena."/ A.Kamus- Stranac/".

- 07:48 - Komentari (5) - Isprintaj - #

22.01.2022., subota

Moj izbor za vikend

"Juce je bila subota.i Marija je dosla,kao sto smo se dogovorili.Vrlo sam je jako pozelio.jer je imala lijepu haljinu s crvenim i bijelim prugama i koznate sandale.Naslucivale su se njezine tvrde grudi,a zbog smedje boje od sunca lice joj je bilo kao cvijet.Usli smo u autobus i otisli nekoliko kilometara od Alzira,na morski zal,koji je bio stisnut izmedju pecina i obrastao trskom sa strane kopna.Sunce u cetiri sata nije bilo prevruce,a voda bijase mlaka s malim, dugim i tromim valicima.Marija me naucila jednu igru.Trebalo je,plivajuci,s vrha valova piti pjenu,nakupiti u ustima svu tu pjenu,leci na ledja i baciti je prema nebu.To je onda stvaralo kao neku pjenastu cipku,koje je nestajalo u zraku.ili je padala kao mlaka kisa na lice.No nakon nekog vremena usta su mi bila sva ispecena od gorke soli.Marija tada dopliva do mene i priljubi se uz mene.Stavila je svoja usta na moja.Njezin jezik je osvjezavao moje usne,i mi smo se valjali neko vrijeme u valovima.
Kad smo se opet obukli na obali,Marija me gledala svojim sjajnim ocima.Zagrlio sam je.Od tog trenutka nismo vise govorili.Drzao sam je uza se.i tako stisnuti jedno uz drugo,isli smo do autobusa.vratili smo se i otisli k meni u stan. i bacili se u moj krevet.Ostavio sam otvoren prozor,i bilo je ugodno osjecati kako ljetna noc tece po nasim smedjim tijelima."

Mersaultova prijateljica. Bivša daktilografkinja u njegovom uredu. Srela je Mersaulta na kupanju i od tada su oni u vezi. Želi se udati za njega, ali njemu je svejedno. Posjećuje ga u zatvoru i rasplače se na suđenju.





- 09:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #

07.01.2022., petak

Daljine

Kao da u tebi rastu dvije duse i dva svijeta zive
jedno pripada meni,drugo tebi,kako da zaboravim
sva jutra proljetnom rosom okupana,
nestvarni si svijet stvorila na obali plavog mora
ne mogu do tebe da doplovim a zivjeti se mora.

Negdje sam u zaboravljenom svijetu,bespuca na sve strane
Nema ptica,necuje se pjesma,tisina boli, sanjam proljece
Mi smo draga samo dvije samoce placnih ociju
U zagubljenom vremenu noci bez prestanka traju
Samo nek se uz tebe vjecno budim i ne zelim nista vise.

Ranim jutrom u krosnji borova bura pocinje da puse,
Galebovi na zalu jedni uz druge svoja tijela griju
Samo daljine preko pucine,umorni ribari svoj ulov vuku
A ja bih da plovim k tebi ispruzenih ruku,
Da utolim zedj da mi ugasis tugu.














- 16:20 - Komentari (10) - Isprintaj - #

30.12.2021., četvrtak

Blazeno jutro

Blaženo jutro koje padaš
u svijetlom slapu u tu sobu,
već nema rane da mi zadaš,
počivam mrtav u svom grobu.

Možda ćeš ipak da potpiriš
pepelom iskru zapretanu —
jer evo, trome grudi širiš
čeznućem suncu, jorgovanu.

Dijeliš mi neke tihe slasti
kad o tvom žaru vidim knjige
na polici — i cijeli tmasti
vidik te sobe pune brige.

Za mene ipak nešto fali
u ovoj uzi bez raspeća,
na dragoj usni osmijeh mali,
u čaši vode kita cvijeća.

Blaženo jutro koje padaš
sa snopom svjetla u tu sobu,
već nema smrti da mi zadaš,
no vrati ljubav ovom Jobu.

Tin Ujević

Svim dragim blogerima cestitam sretnu Novu godinu 2022 uz ovu pjesmu od Tina.Zelim i u Novoj da zracite sa ljubavi i hummanosti jedni prema drugim,prema svima,prema covjeku,djetetu...!

- 15:36 - Komentari (7) - Isprintaj - #

17.03.2021., srijeda

Eldorado

Od toliko kafana na svijetu,
ti si morala da udjes bas u moju,
da otpjevas odu zivotu,
da odsviras na violini,
rapsodiju u G-e molu.

U kafani nikog nije bilo,
ispod sesira jedno lice se krilo,
na sanku jedna casa,
do pola ispijena,
i dva oka boema,

Prosle noci ta crna zena,
otplesala je svoj najdrazi tango,
ostavila njemu ceznju ta Eldorado,
i otisla u Kordobu sa svojom cergom,
tamo da plese svoj ciganski Mambo.

Ne ocajavaj vise za Eldorado,
taj ples njen sto govori iz srca,
svi drugi njega vole,
naspi casu do vrha,
ciganke znaju i druge da bole.,

Zivio je cijeli zivot,
u kafani od danas do sutra,
bez para i bez briga,
sjecao se neobjasnjive ljubavi,
od tuge ni da se umre niti da zivi.

Bilo je to u jednom vremenu,
u Parizu na Montmartreu,
nosio je cilindar na glavi,
pisao malo stihova,
koje mu za zivota nitko ne objavi.

Imao je svoju kafanu i podrum,,
snove o bogatoj dami,
drzao do svog misljenja,
koje za drugacijim ne mari.

Ljubav mu je bila losa muzika,
i beskonacne kisne ceste,
setao je praznim korzoom,
skoro svako vece,
da osjeti tragove,
kojim je prosla,
Eldorado koja mu srce pece.



......................................

- 17:28 - Komentari (7) - Isprintaj - #

19.02.2021., petak

Da si samo htjela


Da si znala,da si samo malo htjela,
Zavoljeti ove moje zelene oci,
Uploviti u moje snove,moje more,
Danas na tvom licu ne bi bilo ni jedne bore,
Mozda samo jedna dvije ali ne vise,
Ne placi zbog toga i meni suze
Same teku kao da kisa iz njih lije.

Cujem da ostala si sama,
Nemoj sebe kriviti zbog toga,
Sudbina je tako htjela
ja sam zelio da ti bude bolje nego meni,
i ja sjedim sam ,rano se budim i to prije zore,
samo da si zavoljela ove zelene oci,
na tvom licu ne bi bilo ni jedne bore.

Neki teret mora da se nosi,
Nikad nam nije bilo lako,
Na zidu jednom moje duse,
Tvoja slika iz gimnazije visi
I kad mi dodje tesko
Znam da uz mene ti si.

Da je bilo samo malo srece,
Mozda jos jedno ljeto vise,
Da odemo na jednu noc na obalu Drine,
Da oslusnes kako za tobom ova dusa dise,
Zaustavio bih vrijeme da nam bude bolje,
Na tvom licu ne bi bilo ni jedne bore.




- 10:40 - Komentari (8) - Isprintaj - #

18.10.2020., nedjelja

CORONA

Kada jednom podjes,
tamo negdje daleko,
gdje nikad bila nisi,
samo si sanjala,
u snovima da bila si.

Ponesi sa sobom,
sve krpice zivota,
svu jad i gorcinu,
ostace samo ljubav,
tiho da ti sapuce,
da bila si samo moja.

Ponijet ces i sjecanja,
ona se ne ostavljaju,
ni meni ni nekom drugom,
misli samo na radost,
sa smijehom i u oku suzom.

Kad budes na tronu,
sjedila sa krunom na glavi,
ti primaj darove,
sto su ti bili u snovima,
a ne na zemlji i javi.

Ja cu ostati na istom mjestu,
mirisacu kise i oblake u letu,
zavrtjecu ovu zelenu kuglu,
da se okrece u suprotnom smjeru.

Kad budem na pocetku novom,
imat cu drugacije bodlje i oci,
rastjerat cu tamu i mrkle noci,
osvjetlicu putanju tvoju,
kojom ces ponovo doci.

Ako CORONA jednog dana prodje
i prebolimo, svu ovu samocu
probudice se u nama iznova ljubav,
radovacemo se ko leptiri proljecu,
samo mi tiho sapni..sa tobom ostacu.





- 10:20 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2022  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            

Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Listopad 2020 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga