Usputne bilješke

U vrijeme prije šest godina intenzivno sam vozio bicikl. Niti udaljenosti od sto kilometara ili više nisu mi tad bile nedostižne. Na Prvi maj 2018. pedalirao sam iz Ivanića do Jasenovca odnosno Novske. O tom putu napisao sam kratku reportažu i objavio je ovdje na blogu koji se u to vrijeme zvao Zlatne žbice.


Danas na isti datum šest godina kasnije prošao sam isti put. Ovaj put autom u društvu. U nastavku je kratka bilješka s tog izleta:

Moj stric F. posebna je osoba. Posjeduje senzibilitet i nerv za potrebe i želje onih oko sebe. Rijetka vrlina. Društven je i nesebičan u novcu, energiji i vremenu. Kad sam bio klinac svaki put kad bi se vidjeli nakon duljeg vremena vodio me u dućan da zasladimo život. Tako je govorio. To "zasladiti život" upečatljivo mi je ostalo do danas i pokušavam doslovno i metaforički upražnjavati ga svakodnevno. Život je sladak, ali je zbiljski kratak i treba ga trošiti na lijepe stvari.

Već duže vrijeme planiramo nas dva prvomajski izlet do Jasenovca kroz sela uz Savu. Međutim protekle dvije godine događaji i okolnosti nisu mazle ni mene niti njega i odgađali smo ga. Danas je došlo vrijeme da ga konačno realiziramo. Nije to bilo ništa spektakularno niti atraktivno. Vožnja od nekih dvijesto kilometara lokalnim cestama kroz posavska sela. Jedna od onih kad je važnije putovati, nego stići. Treći član male ekspedicije bio je moj mlađi sinak J. čije nam je nenametljivo društvo itekako godilo.

Krećemo ujutro oko osam iz Ivanića i preko Dubrovčaka i Martinke Vesi stižemo u Sisak koji nam je prva stanica. Iako po ulicama uz Kupu rominja sitna kišica radimo kratku šetnju po centru i uz rijeku. Na šetnici ispijamo kavu i sumiramo početnu dionicu i planiramo nastavak. Uz pomoć navigacije vrludamo po gradu tražeći skretanje za Galdovo i Topolovac. Dalje vozimo kroz pomalo pusta mjesta uz Savu komentirajući usput viđeno. Stric nas nasmijava brojnim arhaičnim frazama i pošalicama. Kao da ih vadi iz dubokog bunara. Neke smo već više puta čuli, ali u ugodnom ambijentu njegovog Golfa itekako pridonose dobrom raspoloženju. Kroz Gušče, Čigoč, Lonju, Pusku, Krapje i još nekoliko manjih mjesta stižemo u Drenov Bok gdje kratko protežemo noge bacajući pogled na široku, zelenkastu Savu.

U Jasenovac stižemo oko podneva. Tamo se osim Praznika rada obilježava i dan općine. Stajemo i kratko razgledamo centar u kojem je crkva i mali park. U samom mjestu nema puno ljudi jer su glavna događanja predviđena za kasnije. Vrlo dobri kolači u lokalnoj slastičarnici dižu nam razinu šećera u krvi pa osokoljeni glukozom nastavljamo dalje. Stajemo na izlazu iz mjesta i pješice gazeći po stazi od masivnih, drvenih pragova prilazimo velikom, kamenom cvijetu, spomeniku u središtu spomen područja Jasenovac. Velika betonska skulptura iz blizine djeluje impozantno, a njezina simbolika uzrokuje knedlu u grlu i kovitla buru u tišini vlastitih misli.

Put nas dalje vodi u Novsku gdje nam je primarni zadatak osigurati sebi dobar ručak. Nakon kraćeg traženja izbor pada na jednu lokalnu pečenjaru-slatičarnicu. Dobrano gladni "napadamo" na mesnu platu komentirajući između zalogaja sadržaj i okus iste.

Zadovoljni i siti svraćamo na nezaobilaznu novljansku stanicu, kuću časnih sestara gdje nas dočekuje naša draga sestra K. Uz kavu i kolače s njom i još dvije časne komentiramo i šalimo se. Glavnu riječ opet uglavnom vodi stric nasminavajući neiscrpnim fazonima sve prisutne.

Kasno popodne napuštamo zapadnu Slavoniju. Za povratak koristimo rutu Banova Jaruga - Kutina - Popovača - Križ. Dok vjetrobransko staklo škropi nejaka kiša zbrajamo dojmove planirajući neki novi izlet. U razgovoru se dotičemo raznih ljudi i zanimljivih tema i događaja iz prošlosti. Odmak od kolotečine i svakodnevice prilika je da se ista pogleda iz drugog kuta, drugim očima. A za takvo što potreban vam je netko blizak, prijatelj ili kako stric kaže dobar optiker. On to svakako jest.