Usputne bilješke

Sarajevski bend Zabranjeno pušenje zenit slave doživio je prije više od trideset pet godina. Bilo je to još za one države. Sve je manje onih koji se sjećaju iste. Ili bolje reći koji se žele sjećati. Osamdesetih godina Nele i društvo izbacili su nekoliko kultnih albuma i odradili par turneja za pamćenje. Crko maršal neponovljiva je fraza. Trenutak u kojem je izrečena označio je možda početak kraja takozvanog sistema. Kao što se urušila država u kojoj je Pušenje nastalo i stasalo nešto kasnije u ratu raspao se i sam bend. Nele se pokupio u Srbiju i krenuo koketirati s nacionalizmom što znači da je prestao biti roker jer te su dvije stvari nespojive. Istinabog objavio je ranih devedesetih slušljiv album Ja nisam odavle. Iako je objavljen pod starim imenom ja sam ga doživio kao pokušaj samo jedne frakcije, one istočne. Istovremeno je i Sejo Sexon nastavio snimati i nastupati koristeći staro ime. Iako se preselio u Zagreb zadržao je prepoznatljivi sarajevski naglasak i duh. Pisao je tekstove i objavio nakon rata nekoliko albuma od kojih je prvi Fildžan viška možda ponajbolji. Početkom dvijetisućitih kupio sam ga na cd-u. U narednih nekoliko godina preslušao sam ga puno puta. Naučio skoro sve tekstove napamet. Mnogi stihovi bili su mi upečatljivi jer sam se s njima mogao poistovjetiti. Jedan on njih je: Ćebe, pivara, roštilj i odbojka. / Sve šareno poput ćilima.

Nikad nisam bio na koncertu koji je uključivao originalnu postavu benda. Za takvo što jednostavno sam bio premlad. Međutim zapadnu Sejinu frakciju imao sam priliku slušati tri puta. Prvi put prije puno godina u davno zatvorenom kafiću Hollywood kraj semafora u Ivaniću. Entuzijastični vlasnik preko nekog svog poznanstva dovukao je Seju i društvo u skučeni pajzl jedva adekvatan za popit' pivu. U pomalo underground atmosferi cupkali smo uz neponovljive rifove i dobrano guštali. Sejo je, da bi ga prisutni bolje vidjeli, stao na preokrenutu praznu gajbu Žuje i tako odradio dobar dio koncerta. Kasnije smo ga častili pićem. Kad je skužio da smo zemljaci naručio je duplu lozu i zajedno s nama nostalgično nazdravio. Dugo poslije nisam išao na njihove svirke da bi ih u zadnjih par godina čuo dva puta. Prvo u Čazmi u sklupu dana grada. Bila je to zapravo mala pučka veselica na otvorenom. Ponesen atmosferom Sejo je prisutnima na kraju upriličio bis rekavši zajebanski: Ajmo još jednom Zenicu nek se raja baci ukolo! Treći put legendarne sarajevske rokere poslušao sam i pogledao u njihovom gradu. Na dočeku nove godine kraj vječne vatre okupilo se možda i desetak hiljada ljudi. Dobrih tristo metara Ulice Maršala Tita bilo je krcato ljudima. Oni udaljeniji protagoniste su mogli vidjeti samo na velikim ekranima sa strane. Iako su te večeri svirali i drugi stari bendovi tek pojavom Pušenja na stejdžu atmosfera se do kraja ugrijala, a prisutni dobrano raspojasali. Taj koncert meni je potvrdio da bend u Bosni, ali i šire ima kultni status.

Prije desetak dana na Prvi maj kod mene na bregu okupilo se nas petnaestak. Prvi ešalon rodbine rekli bismo: starci, braća sestre i podmladak. Povod je bio useljenje i aktualni praznik. Prvi put u roštilju naložio sam vatru ili, kako Nele kaže na jednom mjestu, nahajcao furunu. Isti se solidno iskazao i dobrih sat i pol držao usijanu žeravicu od drvenog ugljena i bukovine. Dovoljno da se ispeče sve ono sto je dan prije zaleglo u pac. Nakon obilnog ručka, kolača i neizostavne kave razgibali smo se igrajuči odbojku kao u pjesmi Zabranjenog pušenja. Ta sportska aktivnost kod mene je razbudila uspavane mišiće koji su me još danima boljeli. Ali preporučujem je svima koji žele napraviti dobru pripremu za hladno pivo.

Kasno popodne dok se već dan pomalo gasio sjeo sam na zidić ispred kuće u društvu dva najmlađa nećaka. Dok su nam se noge klatile u zraku guštali smo slušajući muziku sa youtubea, između ostalog i Pušenje. Bili su uglavnom zadovoljni mojim muzičkim izborom. Ti mladići gaze tek treću godinu življenja. Svijet gledaju doslovno, krasnim dječjim očima. Doživljaji su im još dabrano prazan hard disk bez predrasuda koje dolaze s iskustvom. U njihovom društvu osjećam se mlađe i svijet doživljavam ugodnijim mjestom. Kad su oko mene dragi ljudi sam sebi djelujem vrijednije. Dobro nam je sve dok smo u prilici stvarati nove uspomene.