Usputne bilješke

U zadnjih petnaest godina vrijeme oko Nove godine za mene je obično rezervirano za posjet Đurđevcu. Povod tome je revijalna košarkaška utakmica što se u to vrijeme tamo igra. Nekoliko generacija bivših igrača KK Mladost Đurđevac okupi se u dvorani i u dobrom raspoloženju odmjeri snage na parketu. Prilika je to zapravo za viđenje i druženje odnosno podsjećanje na vrijeme u kojem su košarku aktivno igrali. Početkom devedesetih u Đurđevcu sam živio i nekoliko sezona u klubu trenirao i igrao. Te godine ostale su mi u lijepom sjećanju i rado ih u ovoj prilici zajedno sa ostalima evociram. U ovu sunčanu nedjelju u društvu mlađeg sinovca J. potegnuo sam u Podravinu još jednom zakratko oživjeti u sebi košarku i sve blijeđe uspomene na Mladost i mladost.

Krećemo odmah iza ručka oko jedan kako bi za dana stigli. U dobrom raspoloženju glasno slušamo muziku dok presjecamo sela stisnuta uz magistralu. Iz arhive smo izvukli već zaboravljene stare cd-e Riblje čorbe i Zabranjenog pušenja koji nam po putu čine izvrsnu muzičku kulisu. Dok brbljamo i pjevušimo vrijeme brzo prolazi. Naš mali češki karavan suvereno plovi zavojitom cestom što nam ulijeva sigurnost i stvara dobar putni osjećaj. Krajcamo Bjelovar i Bilogoru da bi nam se pred sam cilj najednom pred očima rasprostrla podravska ravnica. Horizont tog krajolika kao da je kreirala viša sila koja je na raspolaganju imala kilometarski dugačko ravnalo.

Odmah po dolasku odlučujemo posjetiti đurđevačke peske odmilja zvane hrvatskom Saharom. To je lokalitet kraj ceste za Kalinovac obilat žuto-smeđim pjeskom iz kojeg raste specifično raslinje. Ovaj put na sjenovitm djelovima prošaran je krpama tankog snježnog pokrova što mu dodatno daje na živopisnosti. Dok hodamo cipele nam propadaju u prhki snijeg i sipki pjesak pa žalimo što nije ljeto da ga možemo bosi prehodati i osjetiti među prstima. Trava i razbacani grmovi što iz njega strše kao da su presađeni iz Arizone ili New Mexica. Hodajući se zabavljamo u neuspješnim pokušajima detektiranja različitih životinjskih tragova. Na prvu se činilo da se radi o psu. Minutu kasnije izgledalo je da divlje svinje onuda marširaju. Iza zavoja je već mogla biti srna. Na kraju lakonski zaključujemo kako se sigurno radi o pustinjskoj nemani. A to biće, opće je poznato, u stanju je manipulirati tragovima što kod ljudi može uzrokovati fatamorganu.

Nakon pustinjskog mini-trackinga svraćamo kod prijatelja S. On nas ugošćuje doma, pa uz čašicu razgovora pretresamo aktualnosti i pikamo po uspomenama dobrano prekrivenim talogom godina. Nešto kasnije S. nam pokazuje okućnicu i dvorište u kojem je njegov pokojni otac početkom devedesetih otvorio autopraonicu. Na tom mjestu nas nekolicina srednjoškolaca frendova okupljali smo se i pomagali u pranju i čišćenju onodobnih prometala nemalo im se diveći. Bilo mi je to prvo iskustvo u poslu za koji ću tek kasnije naučiti kako spada u sferu takozvanih uslužnih djelatnosti. Kad danas vidim da netko samo ofrlje isplahne auto i mokrog ga istjera na cestu poželim ga navuči za uši i edukativno zagnjaviti pričom o praonici na Peskima gdje se radilo brzo i temeljito i nije bilo nezadovoljnih mušterija.

Finale našeg izleta u, mogu slobodno reći, stari kraj doslovno se odigralo u dvorani. Tamo na tribinama zauzimamo centralnu poziciju i pratimo revijalni i prije svega prijateljski ogled mlađih i starijih veterana. Za starije sam prethodnih godina i sam znao kratko zaigrati. Ovaj put odolijevam iskušenju pravdajući se sam sebi činjenicom kako u zadnjih godinu dana nisam pošteno potrčao. Iako također izvan takozvanog redovnog trenažnog procesa ostali akteri ove priče prezentiraju nam tečnu i povremeno atraktivnu košarku. J. se u tim trenutcima iskreno interesira za tu elegantnu igru, za ljude koje gledamo, tradiciju što iza toga stoji i to mi stvara ugodan osjećaj zadovoljstva.

Na povratku vozimo kroz mrklinu zimske noći oprezno mileći po vlažnoj cesti. Među cd-ima piknemo Arsena što se pokaže kao pun pogodak. Slušajući ga u mraku skoro do Ivanića zbrajamo dojmove govoreći malo. Dok pratim cestu šibenski genije neponovljivo originalnim stihovima golica mi nostalgičnu maštu. A sjetne melodije kao refuli vjetra oblikuju pjesak u mislima da se tako slikovoto izrazim. Od njega će barem na jedan dan osvanuti dine sjećanja.