Usputne bilješke

Ona je sitna, niska ženica kratke kose. Mogla bi imati sedamdeset godina otprilike, baka zapravo. Pristojna i strpljiva. U govoru izraženog bosanskog naglaska koji joj lijepo pristaje. U zadnjih par mjeseci u tri navrata došla je u naš foto studio kako bi joj skenirali i povećali neke obiteljske fotografije. Prvi put u pitanju su bili njezini roditelji na maloj, vrlo staroj crno-bijeloj slici. Naredni posjet rezerviran je bio za nešto noviji zadnički portret sa pokojnim mužem. Treći put pojavila se sa dvadesetak godina starom iskrzanom slikom na kojoj su njezina četiri sina  zagrkjeni nasmijani. Sa žalom u glasu ukratko mi je ispričala koliko joj ta slika znači. Kaže da je sad sama i da su svi u Njemačkoj. Dok sam drzao u ruci tu sliku shvatio sam da njezine sinove, i nju uostalom, zapravo poznajem.

Prije oko četvrt stoljeća upoznao sam dvojicu koji su mojih godina otprilike. U nekolko navrata upriličili smo zajednički izlazak u noćni klub Mungos u Kašini. U jednoj prilici u sitne sate vozili smo se auto-putem prema Ivaniću. Najednom se na cesti ispred nas pojavilo nešto kao nepokretno klupko krzna na cesti. U punoj brzini trznuo sam instiktivno volan i zaobišao ga riskirajući izlijetanje. Na to je mlađi brat I. gotovo panično povikao da stanem. Zaustavio sam auto nekih dvijesto metara niže. On je bez riječi otvorio vrata i otrčao nazad u mrak. Za minutu-dvije pojavio se sav zadihan. Gledao sam u čudu kako za zadnje noge drži velikog mrtvoga zeca kojeg je potom ubacio u bunker. Kad je ponovno sjeo u auto samo je odlučno rekao: Sutra si kod nas na ručku!

Kad je slika bila gotova rekao sam gospođi da njezine sinove poznajem. Podsjetio sam je na zgodu sa zecom. Upravo ona ga je ispekla skupa sa krumpirima i priuštila nam upečatljiv ručak. Međutim ispričala se kako se ne toga ne sjeća. Okupirana je ovih dana velikim brigama. Drugi brat D. koji je onu večer bio s nama boluje od raka vjerojatno neizlječivog. Ovih se dana sprema posjetiti ga u bolnici u Njemačkoj svjesna da će ga možda vidjeti zadnji put. Zatekla me njezina priča. Nisam znao ništa suvislo reći. Već je bila na vratima kad sam joj još samo uspio dometnuti da ih sve pozdravi.