Usputne bilješke

26.01.2025., nedjelja

Kroz objektiv

Moj stric F. friški je penzioner. Ta činjenica omogućava mu da pametno i na tanane troši vrijeme i zasluženi novac. Uz to nije pretjerano komotan niti komplicira oko sitnica i kao takav dobro je društvo za putovanje. U više navrata upriličili smo nas dvojica mini izlete kako bi se vozili, razgovarali i usput nešto vidjeli. Ove južinske nedjelje izbor je pao na Hrvatsku Kostajnicu. Ništa posebno nismo tamo očekivali, ali ja nisam bio dugo, a on nikad prije. Pa rekosmo: Aj'mo! Tek tol'ko da nam rit vidi puta.

Krećemo iz Ivanića oko devet. Ja vozim ovaj put. Jurimo auto-cestom do Popovače pa dalje magistralom do Siska. Tamo stajemo i u dupkom punom kafiću uz Kupu naručujemo kavu. Međutim duhanski dim, glasna graja i cajtnot tjeraju nas brzo dalje. Vozimo dalje kroz Caprag i na izlazu iz grada skrećemo lijevo pa kroz sela lokalnom cestom dolazimo do Sunje. Tamo smo primorani pomoći se navigacijom jer skretanje na lokalnu cestu koja vodi do Kostajnice nije obilježeno. Kroz slabo naseljena mala banijska mjesta i oko podneva dolazimo na lijevu obalu Une cilj naše mini putešestije.

Na samom ulazu u grad skrećemo desno i uskom, sporednom cestom penjemo u brijeg kako bi vidjeli spomen obilježje poginulom ratnom snimatelju Gordanu Ledereru. Onaj tko je osmislio i realizirao taj spomenik napravio je, po meni, izvrstan posao. Mjesto je zapravo vidikovac jer je na povišenom i s njega puca krasan pogled na rijeku, sam grad i okolna brda. Ono što ga čini posebnim je oko četiri metra velika leća propucanog stakla u sredini. Simbolički smisao i naboj tog kruga izražen je i snažan. Na tom brdu ubijen je tridesettrogodišnjak koji je samo snimao i bilježio kamerom. Nije ratovao. Odatle je pucao pogled, a onda su oni žestoko uzvratili. Jednostavno morate stati i dobro se zamisliti nad tim olovnim vremenima posebno ako se bavite fotografskim poslom.

Puni dojmova spuštamo se u grad i razgledamo ga kratko. Specifičan geografski položaj čini ga zanimljivim. Preko puta veike crkve i glavnog trga je Una odnosno granica. Neugodno smo iznenađeni pustim ulicama, odnosno tek pokojim prolaznikom. Ni ahitektura ne ostavlja dojam živosti. Pojedine zgrade još su prošarane rupama od gelera kao da je od rata prošlo tri godine, a ne trideset. Hotel Central, za koji smo bili uvjereni da ne radi jer izvana djeluje zapušteno, pokazao se kao jedini restoran u centru u kojem možete pojesti ručak. Dok u solidno uređenom interijeru žvačemo zagrebački odrezak, jedino jelo na meniju, razmišljam kako ovo mjesto sa Zagrebom ima zapravo samo administrativnu vezu dok je ona stvarna vrlo slaba i daleka.

Na povratku se odlučujujemo za drugu rutu kako bi vidjeli Petrinju u kojoj dugo nismo bili. Opet kroz prilično zapuštena i napuštena sela vozimo i komentiramo kako treba prilično volje, snage i novca da se nakon posljeratne ratne započne i provede post potresna obnova. U cetru zatičemo veliko gradilište. Iza pokrivenih skela naziru se novi-stari objekti pokriveni biber crijepom. Dojam je da se obnova zahuktala, barem što se tiče samog centra grada, i da Petrinja neće dugo biti u ruševinama. Kratko šećemo kroz park ispred crkve koja je u ratu bila potpuno srušena da bi nakon obnove opet zauzela centralno mjesto i na neki način dominirala prostorom. Dok promatram stara stabla lipe ili ginka razmišljam kako je onaj tko je prilično davno projektirao ovaj park utisnuo time gradu urbani pečat što njegovi stanovnici mogu i trebaju doživjeti kao kompliment. Uz njihovu odlučnost i ustrajnost Banija neće i ne smije biti "područje bez signala" već regija u kojoj može stanovati budućnost.
- 18:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #
  • Usputne bilješke - Kroz objektiv (f/2.8 26.01.2025. 18:39)
  • bojim se da je prekasno za to,
    mlađarija nam se razbježala po svijetu,
    čim iz Petrinje kreneš dalje nigdje ni žive duše,
    al tako ti je bilo i 1984. kad sam ja stigla u ovaj kraj,
    nema ti tu velike razlike (Litterula 26.01.2025. 22:19)
  • Prije koju godinu vraćali smo se iz Kostajnice nakon kestenijade, jedino doba kad grad živne. Bili sa fredovima koji imaju troje djece pa voze kombi. Pao mrak, do Petrinje nema svjetla ni za lijek, a kamoli civilizacije ili života. Zaustavi nas policija, pa kad je vidjela dječurliju i mame koje pokušvaju drzati kakav takav red u kombiju pustili nas dalje. Nismo migranti, samo ljudi koji izletima povezuju krakove domovine. :) (Kockavica 27.01.2025. 07:13)
  • << Arhiva >>

    Creative Commons License
    Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

    < siječanj, 2025 >
    P U S Č P S N
        1 2 3 4 5
    6 7 8 9 10 11 12
    13 14 15 16 17 18 19
    20 21 22 23 24 25 26
    27 28 29 30 31    

    Veljača 2025 (1)
    Siječanj 2025 (4)
    Prosinac 2024 (1)
    Listopad 2024 (3)
    Rujan 2024 (3)
    Kolovoz 2024 (1)
    Srpanj 2024 (4)
    Lipanj 2024 (2)
    Svibanj 2024 (2)
    Travanj 2024 (1)
    Ožujak 2024 (2)
    Siječanj 2024 (2)
    Listopad 2022 (1)
    Rujan 2022 (4)
    Kolovoz 2022 (2)
    Lipanj 2022 (2)
    Ožujak 2022 (2)
    Siječanj 2022 (4)
    Svibanj 2021 (1)
    Ožujak 2021 (1)
    Veljača 2021 (4)
    Siječanj 2021 (8)
    Prosinac 2020 (6)
    Studeni 2020 (3)
    Listopad 2020 (2)
    Rujan 2020 (3)
    Kolovoz 2020 (5)
    Srpanj 2020 (4)
    Lipanj 2020 (1)
    Svibanj 2020 (1)
    Travanj 2020 (5)
    Ožujak 2020 (5)
    Siječanj 2020 (1)
    Prosinac 2019 (1)
    Studeni 2019 (2)
    Listopad 2019 (2)
    Rujan 2019 (2)
    Siječanj 2019 (1)
    Prosinac 2018 (6)
    Studeni 2018 (6)
    Listopad 2018 (4)
    Rujan 2018 (1)
    Srpanj 2018 (5)
    Lipanj 2018 (13)
    Svibanj 2018 (18)
    Travanj 2018 (13)
    Ožujak 2018 (22)
    Veljača 2018 (15)

    Dnevnik.hr
    Gol.hr
    Zadovoljna.hr
    Novaplus.hr
    NovaTV.hr
    DomaTV.hr
    Mojamini.tv

    Ovo su bilješke o koječemu i razmišljanja potaknuta istim.

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica