VRAŽJI TROKUT

29.04.2024.

Ne radi se o bermudskom trokutu koji je povezan sa vražjim morem što bi očekivano bila prva asocijacija iz samog imena a ispadalo je po difoltu i
jedan od prvih ishoda pretrage na googlu nego o napokon dostupnoj novoj radio-drami. Mistifikacijski naslov je intrigantan dovoljno sam za sebe i pravo pitanje je bilo što je tu stavljeno u fokus kao mističnost. U kratkom sadržaju drame objavljeno je ovo:





"Fantastični krimić Sanje Kovačević obiteljske tajne i ljubavne odnose veže uz razvoj neobične kompjuterske igre koja manipulira ljudima i njihovim ponašanjem. Misteriozni madeži nagone ljude na ubojstva.
Redatelj: Petar Vujačić, tonmajstor: Tomislav Šamec, glazbena dramaturginja: Adriana Kramarić glume: Mladen Vasary, Goran Grgić, Iva Mihalić, Lana Gojak, Dunja Sepčić, Adrian Pezdirc"



Već samo po sebi dovoljno da zaintrigira i bude poticaj za klik, kod čega se baš u periodu dolazilo u komlikacije sa otvaranjem i pokretanjem preslušavanja. Elem, recenzija sadrži spojlove pa prije prelaska na čitanje drugog dijela preporučam (inzistiram) kliknuti na dramu i prvo nju prevrtjeti.




Dok vi uživate u nabijenoj atmosferi punoj preokreta mističnosti i neizvjesnosti ja ću se baciti u kratkim crtama na seciranje.


1.Nakon dugog vremena (i tu mislim općenito na otkrivanje radio-drami kao nečeg što je dostupno izvan samih radio-stanica) postojao je kanal "agarophobic wolf" koji je presnimavao i objavljivao sve radio-drame Balkana tako i one s HRT-a. Dok na to ovi nisu imali urnebesnu reakciju u kojoj su bulaznili o polaganju "autorskih prava" neargumentirano sasvim što je razultiralo brisanjem kanala čime su u kroijenu srezane popularizacije i šira dostupnost radio-drami na neograničen period. Dotični protestni post sam dao prije ravnno mjesec dana (nećemo cjepidlačit u dan) a negdje sredinom travnja je HRT napravio prvi pohvalan potez kreacijom na svom youtube kanalu podkategorije krik-krimi petak u kojoj se objavljuju krimi radio-drame povremeno i sa natruhama paranormalnog. Jedan takav slučaj kombinacije kriminalističkog i paranormalnog je bio sa dramom "slučaj S". Krajem lanjske godine imao sam jednu malu usporednu relaciju između dva različita a po nekim parametrima slična radio-dramska projekta što je i istaknuto kao ono što je glavna premisa drame.



"Priča se bazira na istinitom događaju u Americi poznatom kao "Slender Man stabbing" 2014 godine.


Dvanaestogodišnja djevojčica izbodena je u parku u ranu večer nakon proslave rođendana. Okrutan napad počinio je netko na koga policija ispočetka ne želi ni posumnjati. Kakve veze sa svime imaju računalne igrice, internet i izmišljeni likovi saznajte u ovoj napetici temeljenoj na stvarnim događajima."


Ovdje su istaknute natruhe dokumantarizma, fikcija inspirirana istinitim događajima koja su doduše iz Amerike ali su uvjerljivo prenesena na naše prostore. Kad sam guglajući još lani u potrazi za "vražjim trokutom" pročitao sadržaj znatiželja me je skroz zaokupirala, nije bilo nikakvog konkretnijeg materijala osim sadržaja kratkog i nabacanog i popisa glumačke ekipe a već iz samo toga ostavljalo je dojam nečeg obećavajućeg.

2 Dodijela uloga, i njihova karakterizacija je u pravoj triler-formi.


Screenshot-2024-04-25-at-12-58-26-images-JPEG-slika-452-678-piksela
PINTEREST

Mladen Vasary u ulozi liječnika na hitnom prijemu u Vinogradskoj koji je upravo oženio drastično mlađu curu.


Screenshot-2024-04-25-at-12-59-33-images-JPEG-slika-554-554-piksela
JUTARNJI

Goran Grgić u ulozi njegovog brata koji je neki programer inicijator igrice.


Screenshot-2024-04-25-at-13-00-12-images-JPEG-slika-678-452-piksela
JUTARNJI

Lana Gojak uloga kolegice na hitnom prijemu.


Iva-kumovi-3
VIDEO

Iva Mihalić-uloga novinarke.

Sad kad je uvod rezimiran sa ulogama i pozicijama može se preći na spojlove. Novogodišnja je večer, 5 do ponoći i nove godine nakon uvoda koncipiranog najluđom noći u godini žanrovski se vraća na naratativni dio glavnog protagonista sa izmijenjivanjem prošlih događaja (iz bliske prošlosti razmak par dana ili i sati) i sadašnjsti. Iz pozitivne atmosfera slavlja nove godine prve minute drame svedene su na balans između pozitive i crnila. Naracija je u depresivnom tonu-saucidalna (premisa 1) lik je u autu sa pištoljem u ustima hoću okinuti neću okinuti? da li bi trebao ne bi trebao? Nisam trebao raditi na staru godinu pa sad ovdje ne bi lizao cijev pištolja? Nekog luđaka? "Ja inače ne ubijam ljude je ih spašavam." "Ja sam doktor" Puno detalja je izbacano već u uvodnoj naraciji samoj-obeavajuće je izgledalo u samom početku i bilo je tako. Ovo je nešto što treba odvrtjeti do kraja-iskreirati sliku događaja i spojiti ih sa glumom bez vizualne preslike.

(Premisa 2) mistična tajnovitost drame sa konceptima paranorlmalnih stvari ali na paranormalne koncepte ću se vratiti kasnije. Sad me u prvom redu zanima balans između događaja u sadašnjosti (naratativni dio) i onih koji su se događali prije paralalno s njima ili nakon (sve ono što nije naracija nego direktna interakcija uloga) Nakon naracije u uvodu se dobiva slika-doktor koji je u smjeni za novu godinu, a naposredno se i oženim drastično mlađom curom, sve izgleda poprilično normalno dok ne počne zvoniti alarm da je hitno potrebna operacija pacijentu. Da ne idem praviše daleko u spojlove(-ionako će ih biti već previše zato sam i ubacio dramu na početak posta da se prije skrolanja prevrti) ono što se događa nakon uspješne operacije je sasvim neočekivan šokantan ishod. A otkriva se i na koži dotičnog-a neposredno nakon operacije i na doktorovoj koži-madež u obliku trokuta. Ovdje je prijelomna stvar u kojoj počinju paranormalne možda i okultne stvari. Da se brzinski vratim na dramu "slučaj S" poveznica između te dvije drame je da je korijen svih krvavih događaja neka igrica u jednom slučaju (slučaj S) kreirana s tom namjerom da ispere mozak i napravi ubojice u drugom samo kao ideja doktorovog brata koji je nekakav lumen u programiranju ali ga je sama igrica koju je napravio zajebala. I ne samo njega nego i sve oko njega. Ovdje su mi se otvorile neke premise sa virtualnom stvarnosti u kojoj oni koji uđu u nju igricu proživljavaju kao stvarnost .



"Ovo će biti velika godina za gadgete virtualne stvarnosti. U travnju se očekuju izlasci najpopularnijih modela VR headsetova - Oculus Rift i HTC Vive, a proizvođači užurbano rade na kreiranju sadržaja od igara do edukativnih VR iskustava.

Jedan se sudionik ovog sve zanimljivijeg tržišta posebno unio u VR iskustvo. Naime, direktor berlinskog A Maze festivala Thorsten Wiedemann odlučio se na VR maraton u umjetničkom eksperimentu nazvanom Disconnected.

On je puna dva dana bio "uronjen" u virtualnu stvarnost te gotovo neprekidno igrao VR igre i gledao VR demonstracije pomoću HTC Vive uređaja. Spavao je samo po 2,5 sata svakog jutra, a preostalo vrijeme je bio "zaključan" u virtualnoj stvarnosti.
"



Doduše ne nije mi asocijacija bio stvarni događaj, to sam izguglao ovako nakon preslušavanja creepypaste eksperiment virtualne stvarnosti u koji je rezultirao umiranjem svih onih koji su bili u njoj ili oko nje. Ovdje je virtualna stvarnost postavljane na drugi način. Izmijenjuju se fleševi u radnji u između par sati do dana u sadašnjosti. Trokut madež koji je imao pacijent s prostrijelnom ranom prešao je na doktora, a odgovor na to pitanje se otkirva ni manje ni više nego u igrici njegovog brata. Trzavice na relaciji doktor i njegova mlada žena neću sad analizirati-to je samo dekor i nadopuna krimi podlozi. Ona u njegovom bratu vidi genijalca koji je izmislio igricu koja se sama kreira a zapravo igrica ima utjecaj na stvaran život. Dijametralno-suprotan slučaj crepypasti gore linkanoj ovo nije ulazak u virtualnu stvarnost nego projekcija virtualne stvarnosti u realnu.


3 mističnost drame odgovara bermudskom trokutu to je pretpostavljam bila inspiracija za ime drame. Nije poznato na koji način igrica određuje sudbine ljudi (imaš trokut na koži ubijaj ili ćeš umrijeti) i to ostaje mistifikacijski element na koji nema odgovora. Drama s potencijalom za dodatnu novu koja ostavlja prostor da posluži kao materijal za nešto novo. Ali kad se rekapitulira sve događaje i preokrete u drami ima nešto u tome da se za sam izbor imena uzme trokut (vražji bermudski) kao asocijacija. Poentirat ću i to, sad me u prvom redu zanimaju uloge i misterizni koncpet drame u kompletu asocijacija ćemo se igrat kasnije.

4 Trokut- na relaciji doktor njegova mlada i njegov brat-trzavice u novom braku su očite ništa specifično niti kolosalno to je sve iz kategorije normalnog zbog drastične razlike u godinama, i antagonizam između braće. Pozadina njihovog antagonizma je u 2 stvari. 1.Jednog sina je mama obožavala drugog nije (što mlađi brat govori Tari njegovoj ženi) i da je on dijelio s njim sve što je on dobivao a za što je ovaj bio zakinut. Ludost-ima i toga zašto da i to ne stavim u antagonistički moment kad ima i toga. Ali opet pod konceptom mističnosti-priča se preokreće u više situacija. Premisa 1 po priči doktora-njegov brat ima psihički problem o kojem je on godinama šutio premisa 2. zar ti nije rekao (da stariji brat-doktor zapravo ima psihički problem o kojem godinama šuti) to je još jedna pozicija mistifikacijskog koncepta svaka strana priče odgovara situacijama koje su se odigrale samo koja je pozicija istinita? Opet u neku ruku pitanje bez oodgovora. Finalni zaplet-u kojem je teško razlučiti tko pije tko plaća je situacija u kojoj se poteže pištolj kad puca brat na brata što se zapravo i ne događa-pogađa zid, ne može ubiti brata ni pod cijenu i da on umre kad se trokut zatvori. Iz prve pozicije (to je trenutak kad se raznjašnjava i kristalizira uvodna naracija s početka drame) doktor je u autu s cijevi pištolja u ustima-i na toj poziciji ostaje, već popričino nervozno i napeto pod stresom postavlja pitanja bratu kako prekinuti igru što je van njegove kontrole. U pitanju je neka nedifinirana paranormalna stvar. Još jedna mistifikacijska pozicija je ta psihoza koja se šalta s jednog brata na drugog. Preokret je u (samo)ubojstvu glavnog protgonista-doktora koje ispada da i nije bilo njegovo samoubojstvo nego bratovo. I pored puno mističnosti izvanredna kvalitetna drama iako ostavlja otvoreno puno pitanja, kako se igra sama nadpounjava? Kako se prekida? I dali se prekinula? Puno pitanja ostaje otvoreno, prvi put kad sam uočio na podtailu (koji usput ne valja kurcu) asocijacija mi je bila sa bermudskim trokutom, ali ne zbog imena nego jer sam i očekivao da će drama biti prava misteriozna poslastica pa joj ovakvo ime i odgovara. Zadnja interakcija u drami-"koji je on imao razlog da se ubije" pretpostavljalo bi se da se ubio glavni protagonist-doktor (sve je vodilo tome) ali zajeb, opet mistifikacija nije njegova mlada žena tu bila u razgovoru s njegovim bratom nego sa njim, iako je scena prije navodila na to da je on pred samoubojstvom a ne njegov brat. Kakvih će još sve tu biti preokreta? Ovo postaje sve zanimljivije i lucidnije, gledam na slide i vidim da je od 40 minuta ukupnog trajanja sad već na 38:17 sad je blizu kraju. E jebem ti kako će sad to spasiti da se izgubi poantu?


-"O Bože ne mogu vjerovat koji je on imao razlog da se ubije?

-A shizofrenija je opaka bolest ako se ne liječi, a on je prestao uzimati lijekove

-A to je htio da mi kažeš da je psihički bolestan jer sam nije mogao

-Da, poricao je da je bolestan, i onda ga je opsjela ta vražja igra, mislio je da je genijalac, svemoćan da može bez lijekova, mama ga je opteretila previše brigom"



Šiza je u pitanju? To objašnjava dosta stvari, projekcija ludosti na druge i lažna iskonstruirana slika "normalnosti" u osobnoj percepciji. Halucinacija o nekakvoj igrici koja ubija, ali ostaje opet misterij svi ti događaji po kojima je pacijent na operacijskom stolu s prostrijelnom ranom (stvarno ne u vidnoj halucinaciji dotičnog) pobio kirurge nakon operacije da se trokut ne bi zatvorio i da on ne bi umro? Na koju je foru i sam doktor imao isti taj trokut zbog kojeg je ili morao ubiti ili će umrijeti kad se zatovri, a i diretkna svjedočanstva drugih protagonista da je igrica koja kontrolira živote u stvarnosti stvarno postoji? U shizofreniji je odgovor ali samo polovičan ovo drugo ostaje tajna. Natruhe paranormalnog u krimi drami su mi novost a samo ime drame je impliciralo da će i biti tako nešto na tu šemu. Ne može se sve objasniti shizom samo po sebi ostaju otvorene razne druge stavke, kad ništa nije niti definirano vidnim halucinacijama dotičnog nego je sve stvarnost. Sve u svemu kvalitetna stvar ikao komplesna ali tim više i kvalitetna.



-"Mislio je da sve mora dijeliti samnom čak i tebe. Trebao sam ga bolje paziti.

-A Boris to je bila njegova odluka ne smiješ sebe optuživati ajde idemo doma.

-Odi ti, imam nešto za obaviti odmah dolazim vratit ću se taksijem"



"Volio sam ga najviše na svijetu. Jesi li se sada konačno završila?"


Završne riječi nakon ove interakcije gore. Opet mistifikacija ili još konkretnije-preokret. 3 su moguće pozicije. Pozicija 1.doktor je počinio samoubojstvo na što navodi trenutak u drami koji je najtrubulentniji. Pozicija 2. Nije se on ubio (iako je tako ranije implicirano u radnji) nego se ubio njegov brat-jer lud je ima shizofreniju, nakon završne interakcije u kojoj uvjerava svoju ženu da mu je brat shizofreničar da si je prosuo mozak, da je poricao da je bolestan i da je sve što se događa imaginarna projekcija njegovog uma otvara se i pozicija 3. Pozicija 3. Završna naracija-pitanje "volio sam ga najviše na svijetu. Jesi li se sada završila?" Kao da razgovara s igrom kao i njegov brat ranije što navodi na to da ga je ipak on ubio-jer ima vražji trokut na koži kao i onaj pacijent koji je na novu godinu primljen s prostrijelnom ranom koji je nakon operacije pobio osoblje a dan nakon toga isti trokut je bio i kod doktora na koži. Ispada da je u pitanju ubojstvo prikazano kao samoubojstvo. Ovo je najkompleksnija radio-drama koja mi je dosad bila na repertoaru ali i jedna od najboljih.



____________________________________________________________________________________________


Ali dodat ću još jer još nije došlo do točke kad je sve rezimirano nešto još visi u zraku. Koristim situaciju da skrolam post na njegovu prvu premisu gore. Naracija s početka dolazi od samo jedne uloge-glavne doktorove "da nisam radio na novu godinu ne bi sad lizao cijev pištolja nekog luđaka" što navodi da je stvarno imao cijev pištolja u ustima sad dali je bilo riječ o samoubojstvu ili o pokušaju ubojstva ostaje misterij do konačnog raspleta i njegove treće pozicije koja zatvara drugu poziciju u kojoj se nije ubio on-nego njegov brat a otvara novu po kojoj je on ubio brata pa to prikazao kao samoubosjtvo. Još jedna mističnost je projiciranju i antagonizmu-mlađi brat po jednoj strani svog proglašava ludim za što su sve indicije (doduše slabe da ne kažem falične) na strani te teorije po drugoj da je zapravo doktor shizofrenik koji je to projicirao na brata a igra da stvarno postoji i da je ipak ubio brata da se trokut ne zatvori i ne umre. Pucanj u prazno u sceni prije "nisam mogao ubiti brata" ubit ću sebe-mllađi brat u poziciji u kojoj svjedoči pokušaju samoubosjtva starijeg i odgovara ga bezuspješno ipak se ubija i onda sama završnica donosi preokret u obliku druge projekcije-da se ovaj mlađi sam ubio do otvaranje treće pozicije po kojoj ga je ubio on i to namjestio da izgleda kao samoubosjstvo. Treća pozicija ovdje ima najjaču poantu. Da se zadržim na premisi 1 "ja inače ne ubijam ljude ja ih spašavam ja sam doktor" rečenica koja je iz uvoda potvrđuje slučaj iz ove treće pozicije po kojoj je on ubojica i vjerovatno šizofrenik. Ali ostaje misterioznost tog antagonizma tih pozicija i projekcija jednog brata na drugog i same te igre koja kreira i određuje stvarnost što nije bila samo projekcija šize. Koncept drame ima neke stavke paralelne stvarnosti između konkretnih stvarnih događaja i projekcija shizofrenije jednog od dvojice braće koja se šalta s jednog na drugog. Svi koji prate ovaj blog se sjećaju serijala postova o nestajanju prvi drugi treči serijal zato jer zbog kompleksnosti nije sve stalo u jednu recenziju a i skrenulo bi poantu sa svake od tih pozicija koje sam htio istaknuti kao važne. "Vražji trokut" ima svoje kompleksnosti ne toliko u ulogama i njihovim pozicijama nego u scenariju i projekcijama antagonizma između braće koje više puta dovode do preokreta.


5 Da se vratim na "vražji trokut" kao samo ime drame, koje odgovara sasvim događajima. Nedavno sam gledao dokumentarac o bermudskom trokutu-vražjem moru i misterioznim nestancima aviona i brodova. Tu su postojale i svakakve teroije na koje nema odgovora. Gledam dokumentarac i istovremeno u glavi rekapitulitram radio-dramu, i što više vraćam film sve više i više paralelzimu odgovaraju kao poveznica. Nestanak aviona i brodova-neobjašnjiv misterij, kako igrica ima kontrolu nad stvarnošću i i antagonizam shizofrenije između braće se adaptira iz dva kuta a mistifikacijska točka je ta paralelna stvarnost u kojoj obje pozicije i doktorova i ona njegovog brata odgovraju stvarnosti do novog preokreta na kraju. Trokut na koži koji prelazi na ljude i ubija ih ako oni ne ubijaju-još jedna mistifikacija koja nema konkretnog odgovora niti u raspletu pitanja bez odgovora kao i tajnovitost bermudskog trokuta. Ne mogu naći relevantnih izvora što se tiče same ideje radio-drame (a nije da se nisam ubio rondajući po guglu) ali sve premise iz nje asociraju na misterij bermudskog trokuta koji je vjerovartno bio inspiracija da se napravi paranormalna krimi-drama.

život je pozornica,dramska umjetnost je njegova projekcija

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.