Piši, ti samo piši,
i dva života,
malo su,
da ispričaju,
kolika je ljubav tvoja.
Nemoj da se obeshrabriš,
nemoj tuga da zavlada srcem tvojim,
ti znaš da je ovaj život kratak,
priznati ti nisam htio koliko sam nesretan,
što te nisam bar jednu zehru više volio.
Kao što sunce neće prestati sjati,
tako je kažu od pamtivijeka,
ova zemlja će se vrtiti oko svoje ose,
i tvoje riječi će biti sve nježnije i nježnije,
i ljepše od po travi proljetne rose.
Ako nekad budeš na izmaku snage,
nedaj Bože da se to tebi desi,
ti uzmi olovku i list papira,
napiši epitaf na spomeniku mome,
da sam bio najveća ljubav tvoja.
To što sad živiš život drugi,
nisi ti tome kriva,
išao sam stranputicom života,
moja ulica beskućnika,
to je sudbina moja.
|