massal
28.03.2024., četvrtak
Piši, ti samo piši...
|
Piši, ti samo piši, i dva života, malo su, da ispričaju, kolika je ljubav tvoja. Nemoj da se obeshrabriš, nemoj tuga da zavlada srcem tvojim, ti znaš da je ovaj život kratak, priznati ti nisam htio koliko sam nesretan, što te nisam bar jednu zehru više volio. Kao što sunce neće prestati sjati, tako je kažu od pamtivijeka, ova zemlja će se vrtiti oko svoje ose, i tvoje riječi će biti sve nježnije i nježnije, i ljepše od po travi proljetne rose. Ako nekad budeš na izmaku snage, nedaj Bože da se to tebi desi, ti uzmi olovku i list papira, napiši epitaf na spomeniku mome, da sam bio najveća ljubav tvoja. To što sad živiš život drugi, nisi ti tome kriva, išao sam stranputicom života, moja ulica beskućnika, to je sudbina moja.  |
- 08:46 - Komentari (7) - Isprintaj - #
24.03.2024., nedjelja
Svukud sam Te tražio
|
Svukud sam te tražio, išao od sela do sela, jel te ko vidio, rekoše mi...vrati se nje ovdje nema. Trčao sam od grma do grma, tamo gdje smo se igrali žmire, kad smo se vraćali iz škole, jedne jeseni,prije ove zime. Hodao sam od cvijeta do cvijeta, dal se nisi u njima skrila rekoše mi odveli su je, pored rijeke sinoć je tamo bila. Trčao sam obalom, da prepoznam stopala tvoja, prevrtao kamenje, rekoše;jeste,.. ovuda je prošla ona. Sutradan u korito povukla se Drina, obala je bila suha i gola, ljudi su vadili šljunak , rekoh: stanite to je ona. Prepoznah ti kosu, i još nasmijano lice tvoje, kad su te sa dušom rastavljali, rekla si poslednju želju, nek mi poljubi oči moje. Tvoje ime na bijelom nišanu, iznova ga čitam..plačem, ta biserna slova, pred ponoć kad mjesec izađe, nebo okićeno zvijezdama, samo među njima nije ljubav moja. |
- 11:18 - Komentari (5) - Isprintaj - #
14.03.2024., četvrtak
Gabrijel Garsija Marqez
|
"Desetgodišnjica smrti Gabrijela Garsije Markeza obilježava se na zanimljiv način, izdavanjem njegovog posljednjeg djela pod naslovom „Vidimo se u avgustu“ (En agosto nos vemos). Roman je Markez napisao desetak godina prije smrti, a pritisnut bolešću koja mu je utjecala na um, u trenutku stvaranja dvoumio se želi li ga objaviti. Njegovi sinovi odlučili su da protok vremena donese završni sud o djelu, a kad su ga nakon više godina ponovo pročitali, bili su zadivljeni načinom pisanja i ljepotom same priče i stoga su donijeli odluku o objavi romana. „Vidimo se u avgustu“ pripovijeda o ženi na pragu pedesete koja svakog 16. avgusta odlazi na karipski otok kako bi položila gladiole na grob svoje majke i tom prilikom se upušta u kratke ljubavne veze. Njen, inače, sretni porodični život ostaje neokrnjen, jer na put odlazi sama, a njen suprug i djeca ne znaju ništa o njenom iskakanju iz granica konvencija." Tekst je pod navodnicima i pruzet je. Roman je izasao iz stampe 6.marta te sam u potrazi za istim. |
- 16:39 - Komentari (7) - Isprintaj - #
11.03.2024., ponedjeljak
Moja Mare
|
Vuklo me nešto na otok pusti, u srid mora daleko od svita, tamo di sam se rodia ja, tamo di sad nitko ne priča, nisam čua glas zrikavca ni ptica, vrime stoji i nikud ne miče, sunce prži vazda ubogi dan, maslina zagrlila smokvu, u grlu me stišće, okusit je ne mogu, skaline u travi nijemo šute, ne ljube ih stopala jedne lipe cure, di si bia svo ova vrime, umrla je Mare od čekanja i tuge, umrla je nije imala pričat s kime, poljubim skaline, zamišljena stopala njena, voljela je sve trave a najviše lavandinu plavu, naberem puno i ponesem k njenom grobu, poklonim se a duša me smori, ali moja Mare oprosti, što ja sad mogu, mislia sam da je Mare na otoku sritna, svi su otišli u svit a samo ona nije htila ostala je lavandu i masline gajit, čekala je pismo od svog mornara, virovala u ljubav i da nima zaborava.  |
- 06:36 - Komentari (9) - Isprintaj - #
Prosinac 2024 (1) Srpanj 2024 (1) Ožujak 2024 (4) Siječanj 2024 (1) Studeni 2023 (1) Listopad 2023 (1) Veljača 2023 (1) Siječanj 2023 (1) Listopad 2022 (2) Rujan 2022 (2) Veljača 2022 (2) Siječanj 2022 (2) Prosinac 2015 (1) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||