Svukud sam te tražio,
išao od sela do sela,
jel te ko vidio,
rekoše mi...vrati se
nje ovdje nema.
Trčao sam od grma do grma,
tamo gdje smo se igrali žmire,
kad smo se vraćali iz škole,
jedne jeseni,prije ove zime.
Hodao sam od cvijeta do cvijeta,
dal se nisi u njima skrila
rekoše mi odveli su je,
pored rijeke sinoć je tamo bila.
Trčao sam obalom,
da prepoznam stopala tvoja,
prevrtao kamenje,
rekoše;jeste,.. ovuda je prošla ona.
Sutradan u korito povukla se Drina,
obala je bila suha i gola,
ljudi su vadili šljunak ,
rekoh: stanite to je ona.
Prepoznah ti kosu,
i još nasmijano lice tvoje,
kad su te sa dušom rastavljali,
rekla si poslednju želju,
nek mi poljubi oči moje.
Tvoje ime na bijelom nišanu,
iznova ga čitam..plačem, ta biserna slova,
pred ponoć kad mjesec izađe,
nebo okićeno zvijezdama,
samo među njima nije ljubav moja.
Post je objavljen 24.03.2024. u 11:18 sati.