massal
11.03.2024., ponedjeljak
Moja Mare
|
Vuklo me nešto na otok pusti, u srid mora daleko od svita, tamo di sam se rodia ja, tamo di sad nitko ne priča, nisam čua glas zrikavca ni ptica, vrime stoji i nikud ne miče, sunce prži vazda ubogi dan, maslina zagrlila smokvu, u grlu me stišće, okusit je ne mogu, skaline u travi nijemo šute, ne ljube ih stopala jedne lipe cure, di si bia svo ova vrime, umrla je Mare od čekanja i tuge, umrla je nije imala pričat s kime, poljubim skaline, zamišljena stopala njena, voljela je sve trave a najviše lavandinu plavu, naberem puno i ponesem k njenom grobu, poklonim se a duša me smori, ali moja Mare oprosti, što ja sad mogu, mislia sam da je Mare na otoku sritna, svi su otišli u svit a samo ona nije htila ostala je lavandu i masline gajit, čekala je pismo od svog mornara, virovala u ljubav i da nima zaborava.  |
- 06:36 - Komentari (9) - Isprintaj - #
Srpanj 2024 (1) Ožujak 2024 (4) Siječanj 2024 (1) Studeni 2023 (1) Listopad 2023 (1) Veljača 2023 (1) Siječanj 2023 (1) Listopad 2022 (2) Rujan 2022 (2) Veljača 2022 (2) Siječanj 2022 (2) Prosinac 2015 (1) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||