| < | svibanj, 2024 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
|
Eto, odlučila sam ne daviti vas s mojim sjećanjima, a i potrebno mi je više vremena kako bih završila posljednju zbirku. Nastojim ne uključiti internet jer ako ga otvorim pojede mi sate i sate. Osim toga, laboratoriji, spec. ambulante, gastroskopija (ponedjeljak) i još koješta mi malo smanjuje volju za išta. Tako dok ponovo ne krenem iščitavati i komentirati ostavljam ovu malu pjesmu koja je davno napisana, a točno oslikava kako se osjećam. Hvala vam za svaki naš susret u ovom malom kutku misli i riječi. ODJEK Prolaze kraj mene ljudi, Prolaze sporo, prolaze žurno, Nikoga ne gledam, nisu mi važni, Samo odjek koraka čujem Njihovih, A mojih, nigdje. 03.09.2009. |