Eto, odlučila sam ne daviti vas s mojim sjećanjima, a i potrebno mi je više vremena kako bih završila posljednju zbirku. Nastojim ne uključiti internet jer ako ga otvorim pojede mi sate i sate. Osim toga, laboratoriji, spec. ambulante, gastroskopija (ponedjeljak) i još koješta mi malo smanjuje volju za išta. Tako dok ponovo ne krenem iščitavati i komentirati ostavljam ovu malu pjesmu koja je davno napisana, a točno oslikava kako se osjećam. Hvala vam za svaki naš susret u ovom malom kutku misli i riječi. ODJEK Prolaze kraj mene ljudi, Prolaze sporo, prolaze žurno, Nikoga ne gledam, nisu mi važni, Samo odjek koraka čujem Njihovih, A mojih, nigdje. 03.09.2009. |