Eto, odlučila sam ne daviti vas s mojim sjećanjima, a i potrebno mi je više vremena kako bih završila posljednju zbirku. Nastojim ne uključiti internet jer ako ga otvorim pojede mi sate i sate. Osim toga, laboratoriji, spec. ambulante, gastroskopija (ponedjeljak) i još koješta mi malo smanjuje volju za išta.
Tako dok ponovo ne krenem iščitavati i komentirati ostavljam ovu malu pjesmu koja je davno napisana, a točno oslikava kako se osjećam.
Hvala vam za svaki naš susret u ovom malom kutku misli i riječi.
ODJEK
Prolaze kraj mene ljudi,
Prolaze sporo, prolaze žurno,
Nikoga ne gledam, nisu mi važni,
Samo odjek koraka čujem
Njihovih,
A mojih, nigdje.
03.09.2009.
Post je objavljen 08.05.2024. u 09:58 sati.