< | lipanj, 2024 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
RECEPT ZA DANAS Uzeti zraku sunca Omotati ju radošću i smijehom, Dobro natopiti ljubavlju I polovicu smjese staviti u svoje oko, A drugu polovicu u neko drugo oko. Kada ta polovica nabuja, Poslati ju ponovo u neko oko I to drugo, treće oko, treba učiniti isto. Radnju ponavljamo sve dok sunčeve zrake Ne zamijeni mjesečeva svjetlost. Mjesečevu svjetlost, ljubav i tišinu dijelimo sa Onima koji su uz nas, koji su nam jako blizu, Jer ona ne buja prema van, već prema unutra, No to je već dio drugog recepta. (Tvoja knjiga, Vesna Mateša – 2017. Godina) Prije dvije godine na današnji nas je dan u prijepodnevnim satima, odlazeći na put bez povratka, napustila naša Pinklec. Osobno mi jako nedostaje, a ovaj njezin recept sve je više svijetu potreban.) |
KAO DA Kada me magla skriva postajem Vrba nad žuborom potoka tužna Ne možeš znati, Ne možeš osjetiti povjetarac, Povjetarac koji njiše mi grane Tužne grane, nad šapatom potoka Dok ga magla lelujavo dodiruje I grane moje hladeći hladnim dodirom Kada te magle sakriju u svoja njedra Želim ti zagrijati srce sakriveno Drhteći svakim listićem prije nestajanja Prije leta kroz koprenu maglovitu Do žubora hladna odlazeći na put Bez povratka, Ti ne možeš znati, nikako! Ne rekoh ti ništa nikada O vrbama i potoku koji žubori Uporno i ustrajno mislima mojim, Koje bojazan distance drži čvrsto A magla čudna, hladna koprena Prekriva, skriva vrbe, žubor I tebe koji nikada nisi bio Žubor mog potoka (G. O.) |