Sve kategorije po listama
03
pet
05/24
Nema naslova
y-complicated.blog.hr
Razmišljala sam malo o svim tim aplikacijama i programima za mršavljenje, @Fleksa me je potaknula.
U svom trkačkom stažu koristila sam razne aplikacije, na slici je Nike Run Club.
Nije kako sam se spremala za ultramaraton pa je bilo važno znati koliko sam kilometara istrčala s kojim vremenom nego je ta igračkica bila neka vrsta poticaja. Mogla sam pratiti napredak. Onda osvajaš nekakve medalje za razne utrke koje istrčiš. Sve se događa u tvojoj aplikaciji. U konačnici zabilježeni kilometri, vremena i osvojene medaljice su nevažne, ono što je važno je što sam se kontinuirano kretala, a aplikacija je bila pomoć.
Nakom NRC a sam se prebacila na sat i to je šljakalo nekoliko godina. Pratiš otkucaje srca, na kojem kilometru se nalaziš, koje ti je vrijeme po kilometru. Sada je i sat dao svoje. Otišao je u povijest.
Koliko god gunđali i njamrali protiv aplikacija i raznih programa dok su poticatelji na kretanje, dok su pomoćnici i podrška u ostvarivanju dobrih ciljeva ispunjavaju svoju svrhu i treba ih koristiti.
Meni je poticaj i to što znam kako se @Fleksa ovog trenutka tamo negdje u Njemačkama bori za svoj cilj.
Sva sredstva su dopuštena i dobrodošla ukoliko nam pomažu pri ostvarivanju svojih ciljeva. Nevažno je što mnogi ne razumiju pa se smiju i sprdaju, mnogi ne razumiju ni čari igranja šaha.
Pri mršavljenju najčešće izabirem najgoru metodu. Odlučim "prestati jesti" i u kratkom vremenu skinem puno kila. Ono što treba napraviti je promijeniti neke navike, i složiti si jelovnik koji je nutritivno vrijedan, a kalorijski odgovarujući.
Za sada se nisam ustabilila kako bih dugoročno provela tako nešto pa se periodički prepuštam hedonizmu: pretjeranom uživanju u hrani pa na to povremeno pivica, unesem prave kalorijske bombe.
Nema veze još sam mlada stignem promijenti način ishrane. :)
Sada se pridružujem @Fleksi i izabirem kalorijski deficit.
Go @Fleksa go!
Ne mnogo gledati tv za vikend hehe..
eurosmijeh.blog.hr
Televizija je medij za zabavu koji omogućava
da milioni ljudi slušaju istu šalu u isto vrijeme,
a da opet ostanu usamljeni.
T. S. Eliot
Mislim da je televizija jako educirajuća.
Kad god je neko upali, ja odem u drugu sobu i
počnem čitati neku knjigu.
Groucho Marx
Mrzim televiziju. Mrzim je isto koliko mrzim i kikiriki.
Međutim, ne mogu nikako da prestanem jesti kikiriki.
Orson Welles
Televizija je promijenila američko dijete od neodovljive
snage do nepomičnog objekta.
Laurence Peter
Na Beverly Hillsu ljudi ne bacaju svoje smeće...
Oni od njega naprave televizijski show.
Woody Allen
Nikada u životu nisam vidio loš televizijski program, zato što to odbijam.
Bog mi je dao razum i ruku kako bi mogao ugasiti neke stvari.
Jack Paar
U osnovi moja djeca odbijaju pojesti bilo šta
što nije zaplesalo na televiziji.
Erma Bombeck
Večer mjuzikla
stella.blog.hr
Pozorište na Terazijama je meni jedno od omiljenih.
Neke predstave sam gledala po sedam puta, kao
"Mamma mia" i "Cigani lete u nebo".
Mjuzikl VEČE MJUZIKLA NA TERAZIJAMA, u režiji
Darijana Mihajlovića, jeste retrospektiva najboljih numera
iz bezbrojnih mjuzikala koje smo gledali na ovoj sceni.
Malo je reći da smo uživali
Sve je to slatko kao sezonska torta sa sladoledom u
meni ( i ne samo meni) dragoj "Gelateria"
Vlada nacionalnog jedinstva
brmbo.blog.hr
19. travnja rano ujutro, dakle tek malo više od dana nakon parlamentarnih izbora, poslao sam SDP-u i HDZ-u sljedeći mail:
U danim okolnostima...
U danim okolnostima, gdje je manjinska vlada na čelu s Milanovićem - koju je predložila Sandra Benčić - malo vjerojatna, i gdje je koalicija HDZ-a s ustašoidnim Domovinskim pokretom veoma pogubna po europsku reputaciju HDZ-a, i gdje se Most jednako kao i DP pozicionira u veoma rigidnim svjetonazorskim okvirima, i gdje ponovljeni izbori vjerojatno ne bi dali značajno drugačiji rezultat, preostaje još samo Vlada nacionalnog jedinstva, kao jedino razumno rješenje, što znači: koalicija HDZ-a i SDP-a. Glasao sam za Možemo, kao i na prethodnim izborima, a na svim ranijim za SDP, no u današnjim danim okolnostima ne vidim što bi bilo zdravije za Hrvatsku od Velike Koalicije dviju glavnih stranaka. SDP bi svakako morao dobiti neke velike ustupke, primarno opoziv Turudića jer bez toga ne ide dalje. HDZ ne bi morao odustati od Istambulske konvencije. Ne bismo se morali baviti skroz naopakim, primitivnim, zatucanim, krajnje nazadnim pitanjima poput protivljenja tzv. rodnoj ideologiji, woke-pokretu, transhumanizmu i sl. Peđa Grbin morao bi odustati od Zorana Milanovića, no to bi bilo ispravno ako je za veće dobro, tj. za dobrobit građana Hrvatske. U danim okolnostima SDP i HDZ su zapravo najsličnije i najsrodnije stranke i bilo bi mudro, naprosto mudro, da to prihvate i da s tim nešto učine, zatomljavajući svoja snažna ega i radeći isključivo za dobrobit hrvatskog naroda. HDZ je zadnjih godina bio prilično socijalno usmjerena stranka, dakle na neki način stranka koja je napravila iskorak ulijevo, i SDP bi kao akt dobre volje to mogao priznati i krenuti ususret HDZ-u. Bila bi to sasvim nova situacija unutar političkih polarizacija EU-a, koja bi mogla odjeknuti kao pionirski primjer novog promišljanja politike, promišljanja koje ima hrabrost nadići ideološke razlike zarad stvarnog dobra građana. Je li moguće da HDZ načini taj iskorak? To bi značilo da ipak nije sistemski korumpiran, da su korupcijske afere unutar HDZ-a ipak samo stvar korumpiranih pojedinaca. U tom bi smislu SDP morao dobiti značajne garancije u vezi neovisnosti pravosuđa. S druge strane, SDP također mora nešto ponuditi. Budući da je SDP zadnjih godina zapravo veoma sličan HDZ-u, on nema puno toga za ponuditi. Može ponuditi odricanje od Zorana Milanovića, a i to čak može biti dogovoreno sa Zoranom Milanovićem jer ne vjerujem da bi on zaista djelovao protiv najveće dobrobiti hrvatskog naroda u danim okolnostima.
Pozdrav...
Kasnije tijekom dana malo sam se bio postidio te svoje preuzetnosti, toga da svagdje moram ostaviti svoj trag kao psi po ćoškovima, pa sam brzo strpao taj mail u neki zakutak podsvijesti. :) A onda večeras gledam i slušam OVAJ razgovor izvrsne Anke Bilić Keserović s Vesnom Pusić, koja je bila gošća Newsrooma N1 televizije, i pronalazim da Vesna Pusić razmišlja navlas isto kao i ja!
Na poslu često slušamo o tome kako ne valja rušiti mostove za sobom jer nikada ne znamo gdje će nas i kada putevi ponovno dovesti do istih tih osoba s kojima ćemo morati surađivati. Duhovni učitelji i mudri ljudi uvijek gledaju biti dobronamjerni, nikada otrovni ili takvi da poništavaju nečiju osobu. Na koncu, čista je izvjesnost da bi mnoge naše misli, samo kad bi se na nekoj skali intenziteta mogle pojačati iznad određene granice, doslovno ubijale naše bližnje. To ne govorim kao netko tko je imun na te stvari, to se i mene tiče. Misli su vrlo konkretna energija na određenoj ravni koja djeluje vrlo konkretno na one u koje je uperena i samo čistoća nečijeg života, čestitost i vrlost karaktera, mogu biti zaštita pred negativnim mislima usmjerenim na nj, mislima koje će u suprotnom prije ili kasnije obaviti svoj crnomagijski zadatak začet voljom pojedinca koji je te misli proizveo. Od čiste osobe negativne se misli odbijaju i vraćaju njihovim vlasnicima.
E sad zamislite ili se prisjetite koliko je negativnih misli međusobno isporučeno između političara suparničkih političkih opcija, između oporbe i vladajućih! Te misli svakako imaju svoj učinak, one rade sve vrijeme u suptilnome, ne miruju dok ne ostvare svoj usmjeren potencijal, zbog toga je danas toliko teško postići razuman i mudar sporazum između dvije glavne političke partije u Hrvatskoj. Njihove misli intenzivno rade ne samo protiv njih nego i protiv Hrvatske, hrvatskoga naroda. Da nisu porušili sve mostove, i to ne samo jedanput, nego tisuću puta, razum i mudrost mogli bi prevladati, moglo bi se moći sagledati što je urgentni prioritet i najmanje od svih zala, što je najveće dobro u danom trenutku za građane Hrvatske. Je li to još uvijek moguće? Ako ni zbog čega drugog, a ono zbog potajnih molitava karmelićanki? :) Možda jest.
02
čet
05/24
Eva spava
konobarica123.blog.hr
// Postojji vrijeme koje teče oko nas, prema nama i kroz nas, vrijeme koje nas uvjetuje i oblikuje, uspomene koje gajimoi kojih se rješavamo - naša povijest. Postoji zatimsekvenca mjesta na kojima živimo, među kojima putujemo, ona na kojima smo fizički, mjesta sačinjena pd ulica i zgrada, ali i stabala, obzora, temperatura, razina atmosferskog tlaka, veće ili manje brzine kojom teče voda rijeka, izohipsi - naša geografija.
Te dvije putanje, povezane dijelom sa sudbinom, a dijelom sa slobodnim izborom, u svakom trenutku i na svakom mjestu susreću se u jednoj točki, poput kozmičkog Kartezijanskog koordinatnog sustava, a slijed tih točaka tvori lijinu, krivulju, kadkad ako nam se posreći, čak i crtež, možda ne skladan, ali koji barem uspijevamo nazrijeti.
To je oblik našega života.//
Iz epiloga knjige Eva spava, Fransesce Melandri
Fenomenalan roman koji kroz sudbine ljudi priča osamdeset godina sudbine Južnog Tirola koji je davnih dvadesetih godina prošlog stoljeća raspolovljen na talijanski i austrijski dio. Borbe, nemiri, smrti, mržnje i ljubavi. 1998. dolaskom Šengena ukidaju se granice, a dvojezičnost poput planina južnog Tirola ostaje kao svjedočanstvo.
Paralelno, glavna junakinja Eva, rođena šezdesetih u grotlu građanskih borbi i previranja Alto Adigea (kako se talijanski dio Južnog Tirola imao zvati), pedeset godina kasnije vlakom putuje sa vrha Italije skroz dolje u Kalabriju na poziv onoga koji joj je bio ono najbliže ocu što je ikad imala i kroz kilometre opisuje nam ljepote i čuda čizme
Priča je protkana komadićima južnotirolskog njemačkog i nešto malo talijanskog radi veće autentičnosti. Riječ koja me se posebno dojmila, iako se njemački sastoji od bezbroj takvih složenica jest Sprachgruppenzugehörigkeit, a označava pripadnost jezičnoj skupini i svatko se u ta vremena o njoj morao službeno izjasniti. Onima koji nisu htjeli izjašnjavanje, ili su se izjasnili u krivu skiupinu, nije bilo omogućeno podizanje ikakvih potvrda ili dokumenata. Fascinantno.
Osamdeset godina gotovo građanskog rata.
Izuzetan roman i preporuka.
I pouka.
Trenerica
nachtfresser.blog.hr
Prva žena trener u povijesti njemačkog profesionalnog nogometa: trenerica. Istina ugovor za trećeligaša Ingolstadt je potpisan samo do kraja ove sezone. Uspješno je vodila mladu momčad, do 19. Bile su već dvije trenerice u četvrtoj ligi, ali tamo su još amateri. Meni na fotki djeluje uvjerljivo, posvećena svojoj misiji. Zanimljivo prve asocijacije su mi bile naslovi s portala: "Nužna promjena u svlačionici" ili kako Sopić nakon pobjeda u gostima, zadnji put je eto to izostalo, vodi na prvoj pumpi dečke na piće. Neka, neka, barem u sportu vesele vijesti, eppur si muove...
p.s.
Još jednom, jučerašnji post na foto blogu...
Pjesma Kraljici mira
idragi28.blog.hr
KRALJICI MIRA
Danas se ljiljan otvara nebu
u svoj bjelini ocvalog raja
i krasi krunu Kraljice Mira
ljepotu njenu srca svemira
Ocvali svibanj u polju cvate
i miris diže bijelim oblacima
lahor ih Majci visinama nosi
neboplavim poljima raznosi
Kraljica Mira u ljepoti svibnja
i danas djecu svom Sinu zove
čovječje oko i ne zamjećuje
vječni Mir srcu kada udjeljuje
Ocvali svibanj u polju se igra
i miris diže bijelim oblacima
lahor ih Kraljici u visine nosi
neboplavim poljima raznosi
Pogled Tvoj mir je čistoga srca
čistijeg od bisera i plavog safira
i nema čišćeg nego krilo Majke
koja djeci rodi spasitelja Sina
Ti sjajiš na viru božjeg Meteora
koji nas sve zove i privlači k sebi
djecu svoju na zvijezdu jutarnju
čistog srca za ljubav ustrajnu!
Izvor:
https://book.hr/pjesma-zahvale-kraljici-mira/
(doradio autor: eum)
K O S
donabellina.blog.hr
Ponekad osjetimo kao da je vrijeme stalo i u nama i oko nas nastani se tišina
štiteći nas od buke grada a otvarajući u sebi tih prostor vlastitih misli, udaha , žala
i zaboravljenih strasti.
Nemirni smo mi ljudi kad smo sami sa sobom: nemirni, zbog stalnog čekanja a sve završava s neizrecivim
kojemu je samo šutnja pratnja stalna.
I bolje jer, jalove, potrošene riječi nikome ne trebaju , najmanje onima kojima bismo ih uputili.
A onda , nakon noćnog mira probudi me jutrom sunce , tišina,miris algi i ptica
Ptica na vrhu čempresa pjeva.
Kos - traži li pjevom društvo ili nudi sebe nekome ?
U ranom buđenju dana budni smo samo kos i ja.
Borovo
moody.blog.hr
prije 33 godine
photo #MUPHR
Stipan Bošnjak; Zdenko Perica; Mladen Šarić; Antun Grbavac; Luka Crnković; Zoran Grašić; Željko Hrala; Ivica Vučić; Janko Čović; Josip Culej; Mladen Ćatić; Marinko Petrušić
Struktura priče
penetenziagite.blog.hr
Ajmo, prvo uvod. Uvod ne mora biti previše pametan, dovoljno je da bude pomalo intrigantan. Dakle, odabir dana za putovanje.
Idealna kombinacija je ona u kojoj je dan neradni kod nas, a radni u inozemstvu; u toj varijanti moguće je otputovati nekamo bez bojazni da ćete igdje zateći gužvu; koristimo tu priliku koja se ne pruža često, pa još u proljeće – i ne obeshrabruju nas vijesti o snijegu koji se te noći čak hvatao na Primorskoj autocesti u Sloveniji; iako su planovi još ranije obuhvaćali hodanje po nekim stazama oko Vršiča, sada je to nemoguće, zato se na koncu odlučujemo za provjerenu stvar: Stradu Napoleonicu, staru cestu koju su krajem osamnaestog stoljeća iznad samog Trsta gradile francuske okupacijske trupe, a danas predstavlja idealnu pješačku stazu koja povezuje Opicinu i Prosecco praktički u izohipsi, sa sjajnim pogledima na more i vidicima od Krasa na istoku pa sve gotovo do Venecije i Alpa na zapadu.
Vjetar ponad Ravbarkomande nije prejak i već smo oko jedanaest na parkingu iza Opicine; hodanje čovjeka s jedne strane umiruje i oraspoloži, a s druge te ugrije, pa već nakon možda kilometra skidamo topliju odjeću čudeći se ljudima koji iz suprotnog smjera dolaze u zimskim jaknama.
Staza je duga oko pet kilometara u jednom smjeru, uključujući i posjet Contovellu i ispijanje kave u obližnjem kafiću s divnim pogledom na primorsku šumu; na povratku Ona ostaje lunjati ravnijim dijelom u šumi tražeći šparoge, dok se ja upućujem prema vidikovcu što se na visini od skoro kakvih tristoipedeset metara nad morem pruža iznad staze – i nad svetištem Monte Grisa s druge strane brda, u unutrašnjosti; tamo okidam većinu ovih fotografija a vjetar me ubrzo tjera da se spustim.
Od Opicine se kasnije može spustiti u Trst kraticom - onom cestom koja izlazi na more negdje već na zapadnom rubu grada, pored Fara della Vittoria; mislim da se nikada nije desilo da ne bih uspio pronaći parking oko one lučice, a onda otamo lungomare vodi prema Miramareu.
Obzirom na vrela ljeta, ova staza zapravo je idealna za šetnju u proljeće ili jesen, pa najčešće i zimi, kada kontinent okuje magla i čovjek se poželi spustiti do mora kako bi doživio sunce i toplinu. Njen pandan, samo nešto zahtjevniji i izloženiji suncu čini predivna Sentiera Rilke koja se pruža od Sistiane do malog zamka Duina na stijeni iznad mora, dijelom i kroz staze usječene u stijenama što su ih izduble mnogobrojne vojske koje su ovuda prolazile.
Zaključak; e, taj mora biti jako, jako pametan. Koji je onda ovdje pametan zaključak? Da čovjek mora imati zdravlja, nešto novaca, vremena i volje kako bi pomakao stražnjicu u određenom smjeru; ti uvjeti dapače moraju biti kumulativno ispunjeni; bez jednog od njih, stvar propada.
Eh sad, ali zaključak ne bi smio biti u sredini; jer ja kada napišem zaključak, sjetim se još barem tri stvari koje ne smijem propustiti napisati - i onda mi se ne da preslagivati, ubacivati te naknadna pametovanja negdje u sredinu ili čak na početak, mijenjati koncepciju kao Luis Enrique kada pucketaju grede.
Evo, recimo, ovo: kuda sad s pričom nakon mudrolije o propasti. Sasvim je sigurno kako ništa neće propasti, pa onda negdje oko deset, kada se razbude ovi koji navodno mijenjaju svijet i koji su umorni ostali u krpama - stigne poruka "pa jel ste vi opet negdje zbrisali?"
Nas se dvoje uvijek lako dogovorimo za pokret; svi uvjeti bez pogreške bivaju ispunjeni još negdje prethodnog dana oko deset uvečer; kada se odmrzava piletina za đuveč kojeg će se poslije ujutro samo uvaliti u neku plastičnu posudu i posuti parmezanom iz vrećice. Mislim; ja sam slab sa odabirom konačne točke; svejednost u tome u mene često preteže; najčešće velim, znaš dobro kuda ja idem, ne gledam baš previše okolo dok se tamo ne stigne; moja nadležnost prestaje u trenu kada odredim opći smjer, upitam "imaš osobnu?" i provjerim ulje u motoru.
Dalje je sve stvar toga koliko se ruke uspiju ispreplesti tamo negdje do iza Logateca ili Razdrtog.
Ili ne ispreplesti, pa odu malkice predaleko, osobito kada je toplo i putem nema više nikakvih hlača od trenerki, hulahopki, čizama i sličnih smetala. E onda, je li, kasnije; nakon dobre kave sa gledanjem u oči tamo negdje oko Lipice - i prethodnog grča i držanja negdje oko lakta ili zgloba dok se žmiri i šuti i diše duboko - ni sama Venecija nije predaleko, osobito ako se krenulo oko šest, što ovdje nije bio slučaj.
Ma dajte, najte, kakva Venecija, sasvim dobar je i običan, dobri, stari Trst. Njoj šparoge i daljina, meni pogled i tišina; sunce za ekipu.
Čovječe, na kraju mi zaključak ispao pola priče; mora biti da je jako pametan. Ali, čekaj, ova druga polovica, pa to uopće nije zaključak. Opet sam sve pomiješao. Ma ništa, eto slike; otputite se i vi dolje, nećete pogriješiti.
Vratiti vrijeme
star-rose-bloger.blog.hr
Foto **s neta
Drago mi je da sam bila dijete prije nego je tehnologija zavladala. Ovo su samo neke vani ali ima ih svakakvih i po vani i za unutra. Bila su radost među djecom. Često se prisjećam ali to je nešto što daje notu nostalgije ali svrhovito utrošeno vrijeme. Danas je nešto drugo iako se pokušava vratiti to djeci i pružiti najbolji način zabave u igri iako tehnologija je zamka za njih i njihove male svjetove. Vraćajući se u ta stara vremena.. uvijek daje emociju. Možda se vrate jednog dana u puno većem obimu i velikom izražaju zadovoljstva i osobnog rasta tako je kod nas bilo. I sa što manje razdvajanja već novih zajedničkih trenutaka za sve nas ljude.:))
* Pileći paprikaš, rizi-bizi i zelena salata ... 530 kcal
minus40kg.blog.hr
10 dag filea pilećih prsa bez kožice ... 110
5 dag sirove riže ... 180
5 dag kuhanog graška ... 40
3 dag koncentrata rajčice ... 30
5 dag luka ... 20
0,05 dl suncokretovog ulja ... 50
sol, papar, crvena ljuta dimljena paprika, ...
... 450 kcal
5 dag zelene salate ... 10
0,1 dl bučinog ulja ... 90
sol, papar, aceto balsamico, češnjak, ...
... 100 kcal
- na malo ulja prodinstaj luk i meso
- podlij vodom i dinstaj, skuhaj rižu
- serviraj uz rizi-bizi i zelenu salatu
Malo sam si zakomplicirao gurajući sve na isti tanjur, ali dobro, bilo je baš jako fino. Zanimljivo je kako se mogu jesti i relativno lagane namirnice koje rezultiraju s više kalorija u obroku nego obično, jer jasno, uz osnovnu kalorijsku vrijednost ostalo ovisi o količini.
STAKLENI GRAD
starrynight2022.blog.hr
Na vijest da je umro Paul Auster, potražila sam u svojoj knjižnici njegov STAKLENI GRAD po prisjećanju gdje bi se knjiga otprilike mogla nalaziti, i čudom, zaronivši u drugu vitrinu, prvu sam pretražila jer sam bila kraj nje ali sam i imala osjećaj da tu knjiga nije, nije me osjećaj varao, jer davno sam ga čitala, ali kako imam fin osjećaj za sve svoje knjige i lokaciju i frekvenciju, jedino kad ih On uzme premještati po stanu po svome, što me strašno ljuti, jer onda ih više ne mogu naći bez cjelodnevne potrage s neizvjesnim ishodom, ali evo, Austera sam našla od druge, čak bi se moglo reći iz prve, ako zanemarim prvi pokušaj traženja za koji sam unaprijed znala da će biti neuspio, a pristupila sam mu iz komfora, kad sam već tu kraj regala, idem najprije tu tražiti. Naravno, kad bi čovjek precizno znao, onda se to ne bi zvalo – traženje, a gdje nema traženja nema ni nalaženja, i tako sam našla svog Austera, a obično smrću i završavanjem djela, a i objavom smrti pisca diljem svijeta, ta mala knjižice nakako postane još značajnija, i ponovo okrećem stranice tražeći mu dušu, koja je tu ostala.
„Njegovi noćni razgovori s Virginijom Stillman bili su kratki. Iako je sjećanje na poljubac u Quinnovim mislima još uvijek bilo snažno, nije došlo do daljnjeg romantičnog razvoja događaja. Quinn isprva bijaše očekivao da će se nešto dogoditi. Nakon tako obećavajućeg početka bio je siguran kako će se gospođa Stillman na koncu naći u njegovim rukama. Međutim, njegova se poslodavka vrlo brzo sakrila iza poslovne maske i niti jednom nije spomenula onaj osamljeni trenutak strasti. Možda Quinn bijaše zabludio u svojim nadanjima, trenutačno se obmanjujući Maxom Workom, čovjekom koji se uvijek okoristio takvim situacijama. Ili je jednostavno posrijedi bilo to da je Quinn počeo snažnije osjećati vlastitu usamljenost. Bijaše prošlo mnogo vremena otkad je neko toplo tijelo bilo uz njega. Jer činjenica je bila da je počeo žudjeti za Virginijom Stillman od trenutka kad ju je ugledao, dobrano prije poljupca. Ni sadašnji nedostatak hrabrosti nije ga priječio da je i dalje ne zamišlja nagom. Svake su noći Quinnovom glavom prolazile lascivne slike, te iako su se izgledi da postanu stvarnost doimali malima, bile su ugodnom razonodom. Puno kasnije, dugo nakon toga što je postalo prekasno, shvatio je da duboko u sebi bijaše njegovao vitešku nadu kako će slučaj riješiti tako blistavo, da će Petera Stillmana izbaviti od opasnosti tako brzo i neopozivo, da će kod gospođe Stillman pobuđivati želju onoliko dugo koliko će to on željeti. To je, naravno, bila pogreška. Ali od svih pogreški što ih je Quinn od početka do kraja počinio, nije bila ništa gora od drugih.
Bilo je to trinaestog dana otkako je počeo raditi na slučaju. Quinn se te večeri ozlovoljen vratio kući. Bio je obeshrabren, spreman da digne ruke od svega. Usprkos igrama što ih bijaše igrao sa samim sobom, usprkos pričama što ih bijaše izmislio kako bi mogao nastaviti dalje, slučaju je izgleda nedostajalo nešto bitno. Stillman je bio luckasti starac koji je zaboravio na svoga sina. Moglo bi ga se slijediti sve do konca vremena i svejedno se ne bi ništa dogodilo. Quinn podigne slušalicu i nazove Stillmanov stan.
"Baš se spremam odustati", rekao je Virginiji Stillman. "Iz svega što sam vidio, Peteru ne prijeti opasnost."
"Upravo na to nas on želi navesti da pomislimo", odgovori žena. "Nemate pojma koliko je pametan. I koliko je strpljiv."
"On možda jest strpljiv, ali ja nisam. Mislim da tratite svoj novac. A ja tratim svoje vrijeme."
"Jeste li sigurni da vas nije opazio? To bi moglo sve promijeniti."
"Ne bih stavio svoj život na kocku zbog toga, ali da, siguran sam."
"Što onda kažete?"
"Kažem da se nemate zbog čega brinuti. Barem ne zasad. Ako se kasnije nešto dogodi, obavijestite me. Dojurit ću na prvi znak nevolje."
Nakon kraće stanke Virginia Stillman reče: "Možda ste u pravu." Zatim, nakon sljedeće stanke: "Ali tek toliko da me donekle umirite, pitam se da li bismo se mogli nagoditi."
"Ovisi o tome što imate na umu."
"Samo ovo. Probajte još nekoliko dana. Da budemo potpuno sigurni."
"Pod jednim uvjetom", reče Quinn. "Morate mi dopustiti da to uradim po svome. Bez ograničenja. Moram imati odriješene ruke kako bih mogao razgovarati s njim, ispitivati ga, prodrijeti do srži stvari jednom zauvijek."
"Ne bi li to bilo riskantno?"
"Ne morate se brinuti. Neću mu otkriti svoje namjere. Neće čak ni naslutiti tko sam i što kanim."
"Kako će vam to poći za rukom?"
"To je moja stvar. Imam u pripremi sve moguće trikove. Morate samo imati povjerenja u mene."
"Pristajem, idem dalje. Pretpostavljam da neće biti bolno."
"Dobro. Treba mi još nekoliko dana, a onda ćemo vidjeti na čemu smo."
"Gospodine Auster?"
"Da?"
"Strašno sam vam zahvalna. Peter se tako dobro osjeća u protekla dva tjedna, a ja znam da je to zbog vas. Stalno govori o vama. Vi ste mu... ne znam... poput junaka."
"A kako se gospođa Stillman osjeća?"
"Ona se osjeća manje-više isto."
"Drago mi je da to čujem. Možda će mi jednoga dana dozvoliti da joj iskažem svoju zahvalnost."
"Sve je moguće, gospodine Auster. Trebali biste to zapamtiti."
"Hoću. Bio bih lud kada ne bih." "
(odlomak)
Uredski blog pisan...
samojaa.blog.hr
.... zamisli , iz ureda 
Natmurilo se, nestalo sunca , nevrijeme će kažu . Glava me boli cijeli dan . Od cijele firme samo ja buljim u kompjuter i hrvam se sa prekonekoliko mobitela 
Već dugo radim na tome da se osjećam ok u uredu ali to mi ne polazi za rukom . Nisam ja taj "stay calm " tip , ja sam tip od naroda...daj mi da se razgovaramo , smijemo , jedemo i pijemo. Ovi statični poslovi mi uzmu i zadnju trnunku volje za životom.
Natmurilo se , unutrašnjost mi je takva , misli također . Nije me bilo i onda nađem neke postove gdje shvatim da ljudi više nema , da je netko bolestan , netko izgubio ljubimca i da se ne smijemo više.
Gdje je nestalo ono veselo ozračje od prije desetak godina kada smo se tu skupljali da se razonodimo , kada ste mi pomogli da preživim. Da Vi...svi tako divni i smireni , zabavni i šašavi . Svi ste bili tu svakodnevno da bi mi dali snage za dalje . Sada toga nema niti u tragovima .
Fale mi ljudi , fali mi bliskost i čovječnost...
Gdje je nestao čovjek ?
I tak....idem mlatit praznu slamu dalje dok nije vrijeme za doma ići 
PS : Tumorov sam doma. Mogu svi , mogu i ja 
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr