Zoran Oštrić

28.02.2010., nedjelja

Koga briga za radnike koji ginu, tamo negdje daleko...

Kako u nedjelju sređujem razne materijale, koji su mi se prekotjedna nakupili, slučajno su se spojila dva spominjanja iste teme.

Večeras se otvara Zagreb Dox, izuzetno značajan i zanimljiv međunarodni festival dokumentarnog filma. Čitam novine s programom (opremljeno kao broj Jutarnjega lista). Između ostaloga, tu je najava niza filmova na temu radnika, naslovljen: "Distopijska slika rada u 21. stoljeću: Da, radit ćemo još dulje i biti plaćeni još manje". Nakon opisa hrvatskoga filma, koji je posvećen radničkom zauzimanju Tvornice duhana Zagreb 2006., prelazi na prikaz puno gorih situacija u svijetu.

Filmovi iz međunarodne konkurencije donose distopijske slike protagonista koji obavijeni toksičnim parama borave među rđavim ostacima brodova, nijemo prolaze hodnicima, rade, piju, psuju i ne primaju plaću. Najcrnje svjedočanstvo, film "Željezne vrane" južnokorejskog redatelja Bong Nam Parka, nagrađen na IDFA-i 2009., stiže s juga Bangladeša, iz lučkog grada Chittagonga, gdje svakog dana 20.000 ljudi riskira život za dva dolara rastavljajući rashodovane brodove.

Zbog otrovnih tvari i plinova u kojima rade ti ljudi, u prosjeku ih 20 godišnje umre. U filmu pratimo grupu muškaraca koji svu svoju zaradu iz rezališta šalju obiteljima dok sami
preživljavaju na riži začinjenoj uljem. Siromaštvo je u rezalištu jače od zabrane dječjeg rada, pa tako svjedočimo i napornom radnom tjednu 12-godišnjeg dječaka Ekramula.

A onda, čitam u The Ecologist istraživački članak How we poison Bangladesh with toxic ship carcasses , koji je posvećen istoj temi.

Radnici umiru u Bangladeškim brodogradilitšima zato jer zapadna brodarska industrija, uključujući britanske kompanije, ne preuzima odgovornost za odlaganje isluženih brodova.

Poznati su kao "rezači" ("cutters"), ljudi koji ulaze u spremnike velikih brodova, naoružani plamenicima, zatamnjenim naočalama i krpom koja im prekriva usta. Njihov je posao rezati ploče na brodovima koje se šalju u željezare na ponovnu obradu.

Jednog prosinačnog jutra prošle godine oko 50 rezača, koji rade u bangladeškoj industriji uništavanja starih brodava, ušlo je u 275 metara dugački brota Atate. Njihovi su im šefovi rekli da je brod "čist", da nema ostataka opasnih ulja ili plinova.

Međutim, kad su iskre iz njihovog alata za rezanje pogodile pod spremnika, dogodila se velika eksplozija.

"To je bio glavni spremnik za plin na brodu. Bio je golem. Ja sam rezao s jedne strane spremnika. Drugi radnici su također počeli rezati. Nakon nekog vremena spremnik je eksplodirao uz strahoviti prasak i spremnik se našao u plamenu. Onesvijestio sam se i ne znam što se poslije događalo", ispričao je Noor Alam, jedan od ozlijeđenih radnika.

‘Agate je gorio osam sati. Poginulo je osam radnika, a 13 je zadobilo teške ozljede.

Fakat, zašto opće obratiti više od pola minute na ovu priču, i to ako je negdje na TV ilustrirana uzbudljivim slikama plamena i zvucima eksplozija? Zašto brinuti o tome, ako nismo Bangladešani (ma gdje je to uopće?) i ako nismo radnici?

"De te fabula naratur!", "O tebi priča govori!", sjećam se Engelsove poruke njemačkoj javnosti kad je kao mladić iz obitelji bogatih industrijalaca napisao "Položaj radničke klase u Engleskoj". Stvari kod nas ipak nisu toliko tragične, ali sličnih priča ima okolo po lijepoj našoj, od Zagreba do Muća!

- 10:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.02.2010., subota

Znak prolječa: slika i pjesmica

- 15:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Da li je moguć savez radnika i malih i srednjih poduzetnika?

Ovo sam počeo pisati kao komentar dnevnika Krediti za poduzetnike na pollitika.com, ali kako je postao opsežan, a pokreće pitanje znatno šire od tog dnevnika, objavljujem kao poseban članak.

Radnička klasa

Dakle: da li je moguć društveni i politički savez radnika i malih i srednjih poduzetnika? (Klasičnim riječnikom: proletarijata i sitne buržuazije, a onda je tu i "poštena inteligencija" u koju skromno i sebe ubrajam. cool

)

U nekim svojim dnevnicima objavljenim ovdje, ili samo na mom blogu, te u komentarima, pišem iz perspektive radnika. Onih koji rade za najamninu, koji nemaju poslovno-poduzetničke sposobnosti, jer s njima se mogu poistovjetiti, i oni su većina. Nedavno sam čitao negdje procjenu da potencijal da budu poduzetnici ima 10 do 15% stanovnika. Uvažavanje njima, ali i mi ostali imamo svoja prava. (Često vidim implicitne ili čak eksplicitne izraze prezira prema takvima koji eto napstro nemaju taj talent i eros, da sami pokrenu posao isl.; a uostalom, ni svi oni s talentom za poslovno poduzetništvo neće biti uspješni).

A radnici gadno prolaze, i dalje pokorno svašta podnose. Siva ekonomija nekima služi za enormno bogačenje, drugima za golo preživljavanje. I tako se stvara sustav temeljen na mitu i korupciji. Na kraju, većina nekako zaradi, živi se, ali svi zajedno proizvedemo pono manje nego što bismo mogli.

Pišem protiv kapitala, ne protiv osoba, a kapital je taj koji kao anonimna sila - bilo kroz državu, bilo kroz banke, velike trgovačke lance i slično! (jedna od mojih poruka kao "poštenog intelektualca" jest da ne treba nasjedati na priče o fundamentalnoj razlici čudesnog slobodnog tržišta od državne kontrole) - davi ne samo najamne radnike, nego i male i srednje poduzetnike. O kojima fakat najviše zavisi zdravlje ekonomije, evo i B. Obama uvodi razne mjere da se njima pomogne.

Ali faktički vidimo, da kapitalisti, oni krupni kapitalisti koji na valu kapitala jašu umjesto da ih on nosi, faktički vladaju ovom zemljom i nameću svoju volju. Josipović je poslao snažan signal u tom smjeru izborom svojeg "gospodarskg vijeća", pa sad nastoji ublažiti negativni efekt imenovanjem nekog socijalnog vijeća u kojem bi bili predstavnici sindikata i umirovljenika. A simbolika se time samo pojačava: s jedne strane oni koji gospodare (jasno rekao sindikatima: tu vama nije mjesto!), s druge - oni koji su objekt "socijale" (jer čak i imati radno mjesto i raditi produkt je, je li, djelatnosti i milosti krupnih kapitalista). (Usput, PMSM, već za izborne kampanje zaključio sam da se Ivo Josipović u ekonomiju razumije još manje od mene. To naravno, za predsjednika države nije ni presudno.)

Da li bi bila moguća politička platforma, koja bi ujedinila dva ipak velika dijela stanovništva: radnike, voljne raditi i željne od rada živjeti, i savjesne poduzetnike, koji žele pristojno zaraditi ali prihvaćaju i svoju socijalnu odgovornost? Te one ljude, pokretače, lidere, ideologe i stratege koji shvaćaju da se cijeli sustav mora promijeniti, da bismo svi zajedno, odnosno velika većina, napredovali? Koji, onda, u važnost promjene koja zaista mora sve segmente društva prožeti, mogu početi i druge uvjeravati. I razvijati dalje ideje.

Mali poduzetnik

Tako, da se pokrene kreativni timski rad, različiti ljudi okupe i počne stvarti platforma ne samo da se dobije određeni broj glasova na izborima ispraznim parolama (ili čak ne samo ispraznim, nego iskrenim, ali bez spone parole i operative), nego i da se stvarno ima vizija i strategija, što činiti.

Ja sam npr. siguran da mogu neke stvari pridonijeti, da se briga za okoliš može dobro povezati s brigom za zaradu, radna mjesta, profit (green new deal itd.), plus razvijanje mehanizama participativne demokracije. Ali kako ostajem sam, sve to visi u zraku, kao i jadi Ivanovog prijatelja poduzetnika i mnogih drugih.

Ako jedan tim počne stvarno timski raditi, ako jedna grupa raznolikih talenata i znanja počne razvijati strategiju zaista multidisciplinarno (kako se pak to radi, imam neka iskustva, osobno imam široka nesustavna znanja i mogao bih možda nekoj takvoj grupi pomoći), stvarajući novu cjelinu, umjesto da se, kako se kod nas radi kad se dokumenti zvani "strategija" rade, samo nabacaju jedno uz druge različite elemente, pa nesukladnosti i otvorena proturječja bodu oči, onda možda nešto stvarno primjenljivo i možemo razviti, i nešto onda čak i postići. Metodama političke i društene borbe, propagandom, edukacijom, borbom u društvu i na izborima (odnosno, fensi-šmensi engleskom terminologijom: public awerenes building, public advocacy, civil society empowerement i slično, što nas razni belosvetski edukatori već 20 godina uvjeravaj uda nikad pojma nismo imali).

Jedan od golemih naših problema su da ne znamo raditi kao tim, skupi više od jednog čovjeka i posvađaju se, nitko ne sluša druge, svatko svoju neku priču tjera i odmahuje rukom na druge, pa se probudi prokleta taština, pa ljubomora, pa borba za položaje... I tu je strašna blokada, tu je tek početak da se ljude natjera da jedan drugog valjano poslušaju... Sit gladnom ne vjeruje, ali ne vjeruje ni gladni drugom gladnom: "ma ti samo gledaš da me prevariš pa da se ti nasitiš, a ja ću ostati gladan; bolje da sve ostane kako je!".

Kako sad stvari stoje, na slijedećim izborima ili ponovo pobjeđuje HDZ, ili SDP, uz par malih koalicijskih partnera, i ništa se bitno promijeniti neće. Može biti i uličnih nereda kao u Grčkoj, ali i tamo je tako bilo, opet nova vlada, opet isti neredi... S druge strane, potencijal PMSM ipak postoji, da neka nova snaga dobije respektabilan broj mandata (ne većinu naravno, ni blizu, ali recimo 10 ljudi, koji onda u nekoj koaliciji, oslonjeni na snagu svoje strateške vizije, mogu iznuditi promjene od SDP-a isl.).

- 10:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.02.2010., petak

O štrajku u Osječkoj pivovari

Prenosim kratki komentar sa mrežnog sjedišta Crvene akcije. Mislim da jasno, jasnije nego u masovnim meidjima, ukazuje na bitno u ovom sporu. Radi se o klasnoj borbi, gdje je kapitalistička klasa navikla da može provesti što god joj se prohtije na štetu radničke klase.

četvrtak, 25 Veljača 2010 15:56

Jučer su radnici Osječke pivovare stupili u štrajk zbog nezadovoljstva pregovorima o novom kolektivnom ugovoru. Radnici neće odustati dok se ne potpiše kolektivni ugovor kojim se zadržavaju postojeća prava. Nakon što je Uprava s manjinskim sindikatom PPDIV-om postigla dogovor koji ide na štetu radnika, radnici predvođeni većinskim sindikatom HUS-om stupili su u štrajk. Naime, prema novom prijedlogu, plaće bi bile manje do 1500 kuna, a najmanje 100 radnika, od ukupno 220, bilo bi proglašeno viškom. Opravdanja za rezanje plaća i broja zaposlenih nema jer tvrtka posluje sa dobiti. Direktor prijeti štrajkbreherima ukoliko radnici ne prihvate njegove uvjete i ne prekinu štrajk.

Zbog nekoliko korumpiranih sindikalista koji su potpisali novi kolektivni ugovor, radnici su ostali razjedinjeni i okrenuti jedni protiv drugih. Upravo kako bi se to izbjeglo, potrebno je stvoriti jedinstvo radnika pivovare u borbi za njihova prava.

- 09:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

24.02.2010., srijeda

Interesni lobi preuzima Pantovčak

Prenosim priopćenje udruge Juris Protecta.

Interesni lobi nakon Banskih dvora preuzima i Pantovčak

Nakon imenovanja glavnog direktora HUP-a Đure Popijača za ministra gospodarstva u Vladi Jadranke Kosor, vodeći ljudi HUP-a okupiraju i Pantovčak. Interesni lobi vodećih hrvatskih tajkuna okupljenih oko HUP-a ne zadovoljavaju se samo kapitalom nego žele kontrolu cjelokupne vlasti. Tako su za članove Savjeta za gospodarstvo imenovani:

- Damir Kuštrak, član GSV-a, predsjednik Izvršnog odbora HUP-a, zamjenik ministra financija u vladi Ivice Račana, bivši predsjednik Uprave Medike (distributera većine stranih lijekova u Hrvatskoj), član Uprave AGROKOR-a
- Ivica Mudrinić, dopredsjednik GSV-a, član Izvršnog obora HUP-a, član Savjeta HUP-a, predsjednik Uprave T-HT, višegodišnji Tuđmanov ministar i direktor HRT-a;
- Emil Tedeschi, član Savjeta HUP-a, bivši predsjednik HUP-a, predsjednik Uprave ATLANTIC GRUPA;

Novi predsjednik države, dojučerašnji član SDP-a i predsjednički kandidat te stranke, formira mamutski Savjet za gospodarstvo, a za savjetnike imenuje vodeće ljude HUP-a - Udruge hrvatskih poslodavaca, koji zastupaju interese najvećih hrvatskih poduzeća, i koji uglavnom trguju stranom robom i uslugama. Vrlo je čudnovato da predsjednik i njegova dojučerašnja stranka nisu uključile ni jednog člana iz redova sindikata u "Savjet za gospodarstvo". Pojavili su se glasovi da time predsjednikov Savjet za gospodarstvo želi konkurirati Ministarstvu financija i Ministarstvu gospodarstva, a ovo drugo je već pod kontrolom HUP-a.

Da HUP i ministar gospodarstva ne zastupaju interese poduzetnika i građana u Hrvatskoj potvrđuje i činjenica davanja suglasnosti za nove odvjetničke tarife na sjednici GSV-a od 30.11.2009. U toj sjednici su predstavnici Vlade (Đoro Popijač) i predstavnici HUP-a (Damir Kuštrak) nadglasali sindikate nametnuvši im ponovo lihvarske odvjetničke tarife, koje znače daljnju organiziranu pljačku i masovno kršenje ljudskih prava, kako za poduzetnike tako i posloprimce, te ostale građane RH. Više o tome u netom objavljenom članku u Slobodnoj Dalmaciju na:

http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/92431/Default.aspx

JURIS PROTECTA

Zlatko Zeljko, predsjednik
z.zeljko@jurpro.hr

- 12:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

20.02.2010., subota

Spriječen neonacistički koncert

Prenosim sa mrežnog sjedišta Mladih antifašista.

Večeras se u okolici Križevaca trebao održati neonacistički koncert u organizaciji "Hrvatskih nacionalista". Kako je mjesecima unaprijed bilo najavljeno, trebao je nastupati njemački neonacistički bend "Blue max" i dva domaća benda (najvjerojatnije "Strong survive" i "3. poluvrijeme"), a upad je trebao iznositi 70 kuna. Vrijeme održavanja se, kao i lokacija, držalo u velikoj tajnosti kako ne bi došlo do neželjene "provale" i otkazivanja. Zahvaljujući upravo anonimnoj dojavi nekoga iz njihovih redova saznali smo kako se koncert treba održati upravo večeras i kako točnu lokaciju znaju samo organizatori koji su je trebali priopćiti prilikom okupljanja na Glavnom željezničkom kolodvoru u 18:00 sati. Upravo zato smo kontaktirali medije koji su u kratkom roku obavijestili širu javnost što je izazvalo javnu osudu.

Policija je, kao što smo naviknuli, bila potpuno začuđena kada je od medija saznala za neonacistički koncert. Još je bila bizarnija njihova izjava kako nitko od neonacista nije prijavio nikakvo okupljanje! Prije nekoliko sati, upravo zahvaljujući medijima, pronađeno je mjesto gdje je koncert trebao biti održan. U vatrogasnom domu, u Bukovju kod Križevaca, uhićeno je 35 neonacista, uključujući i članove njemačkog benda. Kako piše jedan medij, uhićeni su "jer nisu imali dozvolu za javno okupljanje u vatrogasnom domu". Toliko o policiji. Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u ovoj akciji, a neonacistima poručujemo da takve i slične gluparije neće proći!

- 23:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Hobotnica uništava "Podravku" radi privatnih interesa

Prenosim priopćenje sa mrežnog sjedišta Crvene akcije.

Petak, 19 Veljača 2010 17:30

U posljednje vrijeme svjedoci smo iskonstruiranih medijskih napisa o lošem poslovanju Podravke kao i o kreditnim malverzacijama bivše uprave i nastalim golemim dugovima prema stranim bankama. Glavna svrha i namjera ove medijske kampanje je da, prije svega, među radnicima Podravke i stanovnicima Koprivnice stvori dojam da je njihova firma na rubu propasti, te da na taj način da neku vrstu opravdanja za privatizaciju i širom otvori vrata krupnom privatnom kapitalu. Kao jedan od glavnih interesenata za preuzimanje Podravke nametnuo se vlasnik krupnog kapitala Emil Tedeschi. U medijima prikazivan kao uspješan biznismen koji je „iz ničega“ i samo „vlastitim radom“ stvorio uspješno poslovno carstvo, upravo on figurira kao najpoželjniji kupac.

Njegov uvjet pri kupnji Podravke je da država potpuno izađe iz vlasničke strukture te na taj način njemu u potpunosti prepusti upravljačka prava nad firmom. Po već mnogo puta viđenom scenariju u obranu i zagovaranje privatnog kapitala uključili su se i državni funkcioneri na čelu sa ministrom gospodarstva, bivšim predsjednikom Hrvatske udruge poslodavaca, Đurom Popijačem i novonametnutim predsjednikom Nadzornog odbora Podravke, inače „vrhunskim ekonomskim stručnjakom“, Ljubom Jurčićem, koji neprestano u medjima plasiraju frazu o državi kao lošem vlasniku. Ovaj slučaj samo je jedan u nizu u kojem se jasno prepoznaje sprega politike, privatnog kapitala i medija, sa ciljem rasprodaje javnog i društvenog dobra. Jedini koji mogu pružiti otpor privatnom kapitalu i zaustaviti privatizaciju Podravke jesu organizirani radnici, jer upravo oni su tu firmu stvarali desetljećima svojim radom i samo njima pripada.

Moj komentar: ne znam koliko je trenutno stvarno loše stanje u Podravci, ali puno smo puta u ovih 20 godina svjedočili sprezi privatnog interesa i države, gdje privatni interes preko krakova hobotnice koristi državu kao svoj alat. Jedna od ključnih metoda u "tranziciji" vlasništva bila je namjerno rušenje vrijednosti tvrtke u državnom vlasništvu da bi se prodala što jeftinije.

(Pritom, ne zaboravimo da je prva pljačka bila nacionalizacija, kad je svo društveno vlasništvo bilo preglašeno državnim i tako napravljen veliki korak natrag od "samoupravnog" ka etatističkom socijalizmu, gdje je država vlasnik svega. Odmah je slijedila forsirana privatizacija, gdje su poduzeća dijeljena politički podobnima. Na taj način smo prešli u kumovski kapitalizam.)

Zastupnici privatnih interesa slavodobitno mašu slučajevima korupcije u državnm poduzećima da bi dokazali da je "država loš gospodar", te da je jedini put pronaći "sposobnog" privatnika, kojem će se poduzeće pokloniti da njime upravlja bolje; a država će opet izdašno priskočiti u pomoć raznim mjerama potpore, banke pod kontrolom drugih krakova hobotnice davati izdašne kredite itd.. Međutim, u korupciji naravno uvijek postoje dvije strane: ona druga je neki privatnik.

Diskusija o više ili manje države u gospodarstvu bespredmetna je: svuda u današnjem kapitalističkom svijetu država ima veliku ulogu, bez obzira kreira li više od 50% BDP ili "samo" 40%. Pitanje je načina koji prevladava u poslovanju. Država je dio tržišne privrede, koji poduzetnici ("kumovi", cronies) svuda nastoje podjarmiti svojim interesima. I svuda, manje ili više, uspijevaju. Pitanje je, u okviru postojećeg sustava, postoje li nekakva protumoć u vidu institucija i tradicija "pravne države", te jakih sindikata, zaposleničkih vijeća, poduzeća u vlasništvu radnika i drugih institucija i aktivnosti građanskoga društva.

U Hrvatskoj, protuteža i dalje ne postoji. Karakteristično je, da je novoizabrani predsjednik Ivo Josipović, koji priča o vrijednostima socijalne demokracije, u svoj tim ekonomskih savjetnika uzeo hrpu velikih "gospodarstvenika", uključivo i spomenutog E. Tedeschija, ali nikoga iz sindikata. (čak i onakvih jadnih, kakve trenutno imamo).

- 06:59 - Komentari (8) - Isprintaj - #

19.02.2010., petak

Hrvat u beogradskom zatvoru

Pisao sam o početku suđenja "Beogradskoj šestorki", optuženoj za čin međunarodnog terorizma, među kojima je četvoro članova Anarhosindikalističke inicijative (ASI). (Vidi: Beogradska šestorka puštena iz pritvora i raniji tekst Beogradska šestorka: tiče se i nas!.

Jučer se u Beogradu pred zgradom suda okupilo više stotina ljudi koji su davali podršku uhićenima, među njima mnogi drugovi i drugarice iz drugih zemalja, uključujući i Hrvatsku. Obrana je postigla prvi uspjeh: nakon pet mjeseci u pritvoru, optuženi su pušteni da se brane sa slobode, a tužba je ozbiljno uzdrmana, pa je sumnju javno izrazilo čak i Republičko javno tužilaštvo. Pogledajte na blogu "Sloboda za Bg6" Saopštenje Kampanje protiv političke represije povodom prvog dana suđenja beogradskoj šestorki i puštanja optuženih iz pritvora, koje donosi detaljan izvještaj.

Međutim, stigla je i vijest o dva nova hapšenja. Zbog minornog navodnog prekršaja, u pritvoru su dvoje ljudi, među njima i hrvatski državljanin Davor Bilić. Prenosim drugi dio priopćenja sa mrežnog sjedišta Mreže anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja

Jedni van, drugi unutra!

(...) No, jedan je incident bacio sjenu na cijelo događanje. Dvije su osobe uhićene pod optužbom da su obeščastile „Palaču pravde“! Naime, riječ je o hrvatskom državljaninu Davoru Biliću i austrijskoj državljanki Radmili Živojinović, koji nisu mogli ući u sudnicu, pa su prislonili papir s natpisom „Anarhizam nije terorizam“ na staklo sudnice kako bi izrazili svoju potporu s optuženim anarhistima.

Uhićenima je određen 48-satni pritvor, a 19. veljače u 12 sati je saslušanje na kojem će se „odlučiti o njihovoj sudbini“. Naši drugovi koji su se našli u Beogradu odmah su kontaktirali odvjetnika koji im je rekao kako ne postoji nikakav razlog da Davor i Radmila budu u pritvoru jer nisu počinili nikakav prekršaj ili kazneno djelo. Usprkos tome, oni će već drugu noć prespavati u pritvoru.

Najstrože osuđujemo ovakvo postupanje srpske policije. Uporaba državnog nasilja nad onima koji s punom legitimnošću kritiziraju sistem tiranski je obrazac koji nije ograničen samo na Srbiju, već smo mu svjedočili i prije tjedan dana, kada je u Zagrebu specijalna policija uhitila 23 aktivista zbog komunalnog prekršaja. U trenutku kad je praktički odbačena jedna sramotna optužnica, srpske vlasti nisu čekale ni dana kako bi demonstrirale da od ovog obrasca neće odstupiti.

Odbijamo da se naše drugove ponovo tretira kao međunarodne teroriste i zahtijevamo trenutno njihovo oslobođenje!

- 05:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.02.2010., četvrtak

Beogradska šestorka puštena iz pritvora

Nakon pet mjeseci, konačno dobre vijesti iz Beograda! Jučer sam objavio (uz napomenu "Tiče se i nas!") da počinje suđenje "beogradskoj šestorci", grupi članova i članica legalne Sindikalne konfederacije Anarhosindikalistička inicijativa. Oni su zbog dva "molotovljeva koktela", bačena noću na zgradu grčkog veleposlanstva, optuženi za djelo međunarodnog terorizma. U pritvoru, koji se protegao na pet mjeseci, bili su zlostavljani. Odgovornost za napad preuzela je ilegalna anarhistička grupa "Crni Ilija", a vlasti su zgrabile prve anarhiste, koji su im bili pri ruci. Materijalna šteta bila je 18 eura, a vlada Grčke rekla je da incident smatra minornim. Spaljivanje američkog veleposlanstva i teška šteta na slovenskom i hrvatskom, što su počinili desničari 2008., prošlo je bez gotovo ikakvih posljedica.

Prenosim jučerašnju vijest s mrežnog sjedišta Mreže anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja:

"Beogradska šestorka" puštena iz pritvora!

Anarhisti iz Srbije, koji su bili pritvoreni pod optužnicom za „međunarodni terorizam“, danas su na prvom saslušanju pušteni da se brane sa slobode.

Kako doznajemo iz srpskih medija, Tužilaštvo će razmotriti optužnicu za međunarodni terorizam. Glasnogovornik Republičkog tužilaštva Tomo Zorić izjavio je kako je došlo do promjene činjeničnog stanja i novih dokaza, te da će Tužilaštvo u tom smislu razmotriti pravnu kvalifikaciju tog krivičnog djela.

Jedan od optuženih, Ivan Savić, na suđenju je izjavio kako ga je policija premlaćivala i zlostavljala ne bi li iznudila lažno priznanje od njega.

Za vrijeme suđenja došlo je do incidenta u kojem su uhićene dvije osobe iz Hrvatske. Uhićeni su na staklo u „Palači pravde“ zalijepili plakat kojim su izražavali svoju potporu uhićenim drugovima.

O daljnjem razvoju događaja, i to iz prve ruke, moći ćete čitati na našoj internetskoj stranici.

Internacionalno tajništvo MASA-e

Jučer navečer Pavluško Imširović javio je preko facebooka:

DSPS režim Ivice i Bokice požurio je da sitnom pakošću pomuti pobedu svetla nad mrakom i uhapsio je dvoje naših zagrebačkih drugova, Radmilu i Davora Bilića, zato što su na trenutak zalepili na jedno staklo u „Palati pravde“ jedan plakat kojom su izrazili svoju solidarnost sa našom slobodarskom borbom. Advokati se bore za njihovo oslobođenje, a ako ih do sutra ne oslobode krećemo ispočetka.

Vidjet ćemo što će biti dalje. I bez ovog uhićenja, kako sam jučer upozorio, ovo se tiče svih nas - ne samo anarhista, ne samo Srba, a bogami niti svih Hrvata - nego si svih Europljana, zbog konteksta sužavanja ludskih prava u ime "borbe protiv terorizma"! Treba podsjetiti npr. na žestoke rakcije policije protiv mirnih prosvjednika u Copenhagenu, na klimatskoj konferenciji UN, prije dva mjeseca. (Pogledajte npr. izvještaj aktivista Ivana Gregova, koji je bio tamo.)

- 08:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.02.2010., srijeda

Bitka za Varšavsku: napadnuta još dva kraka hobotnice

Kao nova epizoda bitke za Varšavsku, u kojoj s jedne strane stoje građani obični a s druge kapital sumnjiva porijekla i nekoliko krakoa hobotnice koja davi ovaj narod (osovina Bandić - Sanader), danas je poduzeta mirna, legalistička akcija vrlo skromnog sadržaja: naime, jednostavno smo ljubazno zamorili jedno ministarstvo, kojem je na čelu bivša prinudna upraviteljica Zagreba (iz doba kad je tadašnji predsjednik države odbijao priznati "oporbenu situaciju" u glavnom gradu, tj. činjenicu, da je HDZ izgubio izbore) i suvlasnica IGH, da odgovori na dopis, koji mu je upućen prije dvije godine.

Ono što u tome nije bilo jednostavno, jest da nas je bilo točno 567 koji smo predali zahtjeve i dobili za to potvrdu, pod urudžbenim brojem.

Zanimljivo je, da policija u svojem priopćenju kaže, da nas je bilo "oko sto"!? Ovog puta postoji i vrlo egzaktan dokaz, da iz nekih čudnih razloga potcjenjuju broj sudionika, što su napravili i nakon prosvjednog skupa u Varšavskoj prošle srijede. (Pogledajte priopćenje na mrežnom sjedištu nedamovarsavsku.net.)

Glasnogovornica Ministarstva je pak danas na Dnevniku Nove TV pričala nešto patetično o lokalnoj samoupravi, otprilike u stilu da ona (lokalna samoprava, ne glasnogovornica!) ima pravo raditi što joj padne na pamet i da se ona (glasnogovrnica), a valjda šefica joj gorespomenuta koja to ne govori glasno, čudom čude da zašto smo došli k njima. Nije odgovorila na sasvim jednostavno pitanje: zašto dvije godine ništa ne odgovaraju na uručenu im prijavu? Pa neka nam napišu to, da se njih ništa ne tiče što im razvojnici rade nekoliko stotina metara od sjedišta!

Danas je stigla i vijest da je Izvršni odbor Hrvatskog novinarskog društva pri HTV-u (predsjednica Elizabeta Gojan) zatražio sankcije urednika emisije "Otvoreno" Hlovorke Novak-Srzić i Dražena Majića (još jedan krak hobotnice). Kažu da je gostovanjem Tome Horvatinčića [u čizmama od tisuću eura, za gaženje štakora] prekršeno niz članaka Etičkog kodeksa HRT-a, te Zakona o elektroničkim medijima. Jer su naime dali ekskluzivni prostor samo jednoj zainteresiranoj strani.

- 20:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Beogradska šestorka: tiče se i nas!

Danas je pred Višim sudom u Beogradu započelo suđenje "Beogradskoj šestorki", grupi članova legalne organizacije Anarhosindikalistička akcija (ASI). Optužba je podignuta za međunarodni terorizam. Riječ je o dva molotovljeva koktela, bačena na zgradu grčkog veleposlanstva u Beogradu, noću. Nitko nije ozlijeđen, a materijalna šteta je 18 eura. Grčka vlada, navinuta na mnogo gore incidente u Ateni, rekla je da incident smatra minornim. Odgovornost za napad preuzela je ilegalna anarhistička grupa "Crni Ilija", a srpske vlasti su, da se ne gnjave, zgrabile prve anarhiste koji su im bili na dohvatu. U zatvoru su već pet mjeseci. Neuspredivo teži napadi desničara na američko, hrvatsko i slovensko veleposlanstvo ostali su gotovo bez posljedica.

Članak o tome na portalu h-alter: Apsurdnost jednog krimena. Tekstove na tu temu objavili su u Hrvatskoj i tjednik "Novosti" i dnevnik "Novi list".

Zašto o tome? Prvo zato, jer se radi o grubom kršenju osobnih sloboda i prava čovjeka i građanina. Drugo, jer u ovom slučaju ima i za nas, kao i za cijelu Europu, mogućih zabrinjavajućih elemenata. Naime, svuda se javlja tendencija da se pod izlikom "rata protiv terorizma" sužavaju ljudska prava i proganjaju svi koji "vansistemski" misle i djeluju, tragajući za alternativom neoliberalnoj hegemoniji.

U subotu je u Zagrebu, u Kući ljudskih prava, bio o tome okrugli stol sa sudionicima iz Slovenije i Hrvatske. Srele su se dvije generacije vanstranačkih lijevih aktivista: Stariji, intelektualci na čelu s Predragom Matvejevićem i Žarkom Puhovskim (a tu bih ubrojio i svoju malenkost), te mlađi, anarhisti, studenti uglavnom oko dvadesete. Izvještaj pogledajte na nedavno postavljenom mrežnom sjedištu slobodno-drustvo.het.

Jučer je u Rijeci održan prosvjedni skup pred generalnim konzulatom Repulike Srbije.

Prvi prosvjed bio je održan u Zagrebu 14. rujna 2009.. Pogjedajte video.

Ovdje možete potpisati peticiju.

Pridružite se facebook grupi Suđenje beogradskoj šestorki.

Grupa hrvatskih i slovenskih intelektualaca poslala je Otvoreno pismo slovenskim vlastima, "Sloboda za šestero političkih zatvorenika".

- 09:53 - Komentari (7) - Isprintaj - #

16.02.2010., utorak

Bitka za Varšavsku: o kapitalu, demokraciji, ekologizmu

"Europaprenss holding" svrstao se u proteklih nekoiko godina bezrezevno iza projekta uništavanja bloka Cvjetni trg-Varšavska, kojeg vode Milan Bandić, Tomislav Horvatinčić te kapital sumnjivog porijekla koji stoji iza njega. Npr. godine 2006. bivše kino "Zagreb" je za 2,9 milijuna eura kupila off shore firma "Immo world wide", kao partner Hoto grupe; kad pratiš tokove kapitala, svako malo se spotakneš na neku od tih "off shore" crnih rupa, gdje tragovi nestaju.

Krupni kapital, usmjeren na kratkoročne profiterske interese malog broja vlasnika, te interense mreže ("hobotnice", korupcija je preblaga riječ! u svijetu, taj je fenomen poznat, postoji u svim državama, naziva se "crony capitalism") ima saveznike u političkim vrhovima, te tako razara demoratsku logiku i izvrgava ruglu mjere zaštite javnoga interesa (kao što je donošenje samog GUP-a, koji je bio donesen 2006. i iznio određene parametre unutar kojih bi se privatno poduzetništvo trebalo kretati, a gotovo odmah nakon donošenja pojavio se Horvatinčić sa svojim projektom koji načelima GUP-a proturječi, i Bandić je pokrenuo promjenu GUP-a).

Taj i takav kapital, na štetu javnosti, građana, naroda, države, usmjerava se na kontrolu i eksploataciju svih društvenih resursa, a prostor je jedan od ključnih. Tako je u centrima gradova, tako je i na drugim lokacijama za koje je zainteresiran: obala (apartmanizacija), golf tereni (paravan za dalju gradnju), kameolomi (i dalje većinom rade ilegalno).

Jedan moj tekst o kapitalu, gdje nastojim pomiriti radikalnu kritiku kapitalizma s uvažavanjem "dobrog" kapitala, koji poštuje pravila i nešto stvara i pridonosi općem dobru: Kapital je divlji konj...

Kapitalizam ima jednu sjajnu osobinu: jednostavnost. Sve se svodi na jednu mjeru: novac. Novčana dobit u kapitalističkoj privredi odlučuje o tome što je "racionalno", pa čak i o tome što je "etički". Neka će tvrtka poduzeti određene mjere za zaštitu prirode i okoliša, za zaštitu zdravlja svojih radnika i građana, jedino ako trošak tih mjera bude manji, od prijetećih troškova ako ih ne poduzmu. (...) U Hrvatskoj, danas, građani, "civilno društvo", pravni sustav i politika su tek na početku borbe, da zagađivače natjeraju da plate štetu, koju izazovu. Plus kazne, primjereno visoke. (...) Kapitalizam je "kreativna destrukcija". Nije najbolji zamisliv sustav, i u budućnosti ćemo ga možda morati definitivno napustiti, ali za sada je dokazano bolji od konkurencije; ne možemo se odreći inovativnosti, koju potiče. Kapitalu treba nametnuti okvir, pravila igre; a to se može samo kroz borbu neprestanu. (...) Kapital je moćna, užasno snažna, ali i relativno plitkoumna sila. On je kao divlji konj: treba ga ukrotiti, staviti mu uzde, natjerati ga da trći u željenom smjeru. (...) Čak i u demokratskom političkom sustavu, zgazit će vas ako se ne borite. I to je prvi uvjet, da se neki konkretni problem riješi: da se ljudi pobune, i budu spremni na nekoliko godina borbe.

U tom tekstu dozvoljavam da nasuprot "divljem" postoji "pitomi" kapital, što su mi neki ljevičari zamjerili. Objavio sam neke tekstove koji su žešća kritika osnova, na kojima se kapital zasniva ("kurjčaka glad za vškom vrijednosti"). Ekologistička kritika i nacrt nekih značajki ekologističke alternative u tekstovima:

Ekonomija mora biti podređena ekologiji (vidi naročito šest načela, navedenih pod "praktične posljedice)
i
O nestabilnosti kapitalizma i ekološkoj viziji

U polemici o tome da li stvarno živimo u kapitalizmu ili se radi o nekom posebnom fenomenu, "negativnom nasljeđu socijalizma" isl, moj polemički odgovor je bio:Živimo u kapitalizmu: istinskom, kumovskom (engleski "crony capitalism" prevodim po smislu sa "kumovski kapitalizam")

Objavio sam jednu seriju "ljevičarskih" tekstova (vidi u sadržaju, lijevo dolje, poglavlje 3.3. Klasna borba se zaoštrava).

Da se pak vratim na posebni povod, slučaj "Cvjetni trg - Varšavska", noviji moj naslove je:
Cvjetni trg: narod protiv kapitala, godina četvrta (tu sam pak doživio kritiku od strane "umjerenihn", centra ili lijevog centra, naime da ne bih smio pisati protiv kapitala kao takvog; što uostalom i ne činim - pišem protiv vladavine kapitala i kapitalske/profiterske logike). Kad mi je pak Srđan noću javio da je u tijeku policijska intervencija u Varšavskoj, napisao sam u pola šest ujutro priopćenje za javnost i potpisao ga kao koordinator udruge "Zajednica Humanitas": Građani protiv nelegitimne profiterske moći.

Jedan pak raniji, sarkastični naslov:
Betonirajmo sve parkove: neljudskost "modernističke" arhitekture u službi razvojničkog kapitala

razaranje životnog tkiva naroda, koje se na općoj razini artikulira kao "izdaja nacionalnih interesa" ili kao "prevlast interesa kapitala" (ovisno da li vam je bliža desna ili lijeva retorika), na ovakvim se primjerima transparentno očituje. Agresija kapitala na prostor kao resurs, koji žele podjarmiti isključivo profiterskim interesima, jedan je od ključnih hrvatskih političkih problema. Par metara ovdje, par metara ondje - i tako svuda: od središta gradova, preko ilegalnog rada gotovo cijele industrijske grane vađenja šljunka i kamenja, do planova za stotine golf igrališta i betonizacije i privatizacije jadranske obale.

Tu pak govorim, u kontekstu vladavine kapitala, i o problematičnosti sintagme "neka struka odluči": (O tome jedno priopćenje Zelene liste nosi naslov Protiv tajkunskog urbanizma.)

Moramo spašavati normalne kriterije urbanističke struke, koji predviđaju koliko na određen broj stanova i stanovnika treba biti parkova, igrališta, stabala, koliko može na nekoj parceli biti maksimalno dozvoljeni koeficijent izgrađenosti itd.. Bili su dobro poznati u 19. stoljeću, što se vidi u gradovima tada planski građenim u Hrvatskoj (Zagreb, Osijek, Varaždin, Čakovec idr.), sa parkovima i drvoredima. Danas je marginalizacija urbanističke struke (u korist arhitektonske koja se generalno - uz časne iznimke - podređuje "zlatnom pravilu" - tj.: "tko ima zlato, određuje pravila" - arhitektonsku je struku lakše podjarmiti, jer se bavi pojedinim zgradama, ne životom grada) dosegla vrhunac; devastacija struke preduvjet je devastacije prostora i urbaniteta u cjelini.

Što se pak tiče "dobrog kapitala", koji nešto stvarno stvara (kao što bismo npr. u aktulnom slučaju u Sesvetama lako mogli reći za projekt Pave Zubaka da sagradi tvornicu autobusa, kad bi on bio spreman graditi je u industrijskoj zoni!), uz pojmovno razlikovanje istinskog poduzetnika od razbojničkog razvojnika, isticao sam primjer Ignjata Granitza, graditelja jedne od dvije srušene kuće, o kojem sam napisao članak na wikipediji, s posebnim poglavljem o njegovoj kući. Pročitajte kakav je čovjek bio, pa usporedite s Horvatinčićem u čizmama od tisuću eura.

Kad sam već počeo daviti s poveznicama, evo za kraj jedna za relaksaciju
Foto reportaža: Na Cvjetnom (špica), jedne subote u podne

- 04:16 - Komentari (10) - Isprintaj - #

12.02.2010., petak

Kako je lako mrziti!

U "Slučaju male Jagode" užasnula me količina mržnje, koja se generira. Iako motive razumijem, mržnja i pozivi na nasilje nikako nisu opravdani. Loženje mržnje nikako ne može donijeti nešto dobro. Prenosim što sam o tome jučer napisao u diskusiji na pollitika.com:

Ja to zovem "lutajućom energijom mržnje", koja traži odgovarajući objekt na koji će se usmjeriti. Jednom na suce, drugi put na socijalne službu, treći put pak na novinare (koje sam često branio od takvih optužbi, "svi su novinari plaćenici", svi lažu isl.). Istovremeno, ta energija nije konstantna: može se inducirati, katkad spontano, pokreće se mehanizam spirale mržnje te onda možda i stvarnog nasilja, katkad izazvano i/ili pojačavano i manipulirano svjesno (npr. psihijatri Karadžić i Rašković prema prečanskim Srbima).

Upravo zato, jer zamijećujem takve fenomene, ima osnova da sebe zovem "pacifistom", usprkos dilemama koje imam oko termina i što priznajem pravo na samoobranu.

Za moja rana iskustva o tome, pogledajte tekst Kako sam postao pacifist. O kontroverzama mržnje i ljubavi, pogledajte: Smije se mrziti, ako je to u interesu ljubavi?. Jedna brošurica s izborom mojih tekstova: Pacifist protiv svoje volje: Bilješke ostarjelog aktivista.

U jednoj pak drugoj diskusiji na pollitika.com, posve drugim povodom, sjetio sam se polemike koju sam vodio u listopadu 2008. na temu prava na mržnju. Prenosim bitne dijelove tog komentara.

@Pavao Jelović piše: ti tvrdis da sam zatrovan mrznjom

Imali smo tu diskusiju ovdje na pollitika.com u listopadu 2008.. Tada si objavio slijedeće stihove:

Jelovic ima pravo bljuvati mrznju,
Jer su ga unistili mangupi tvoje vrste,
A ti bi, vidim, htio zabraniti suznju
Da igdje pokaze izlomljene mu prste.

Srami se ljigo, spodobo necovjecna!
Dabogda i tebi "poispravljali" kosti.
I kad ti stradanja budu teska i vjecna,
Komu god hoces - ti oprosti.

Sad pišeš drugačije:

Ja ipak nebih zelio da te tebe bilo tko izmrcvari, unisti ti karijeru, ucini te invalidom, svestrano te obespravi, ali ako bi se to dogodilo pokazao bih razumijevanje za tvoju mrznju koja bi se stvorila u tebi prema njima.

Tu je razlika među nama: ja ne bih imao razumijevanja, i ja nemam razumijevanja ni za vlastiti osjećaj mržnje, koji me, o da! ponekad uhvati. Zato imamo razum. (Usput: tukli me jesu, ozlijedili više puta, ne baš učinili invalidom, ali razbili glavu, slomili rebro...) To sam onda izrazio u pjesmi, naslovljenoj Pacifistova himna bogu osvete. Završni dio glasi:

Od Boga osvetu svi zazivaju, vikom:
nek pati vječno neprijatelj gadni!
uzvratit mogu samo nijemim krikom:
nemojte me svetit' - neka budem zadnji.

Ne moraš se sa mnom ni u čemu slagati, ali možda bi se mogao zapitati: Da li bi se Vlado Gotovac složio s tvojom koncepcijom prava na mržnju?

- 23:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

11.02.2010., četvrtak

Slučaj male Jagode: žrtva ste manipulacije. Sjedite i razmislite!

Nakon mog prvog reagiranja u ponedjeljak popodne: Moralna panika: Kako ste postali dio mahnite rulje, žedne krvi, primio sam brojne reakcije, pozitivne i negativne. Otvorio sam facebook grupu Protiv moralne panike: slučaj male Jagode, koja ima malo članova, ali ih ima. Kad sam jednom u to zagrizao, moram nastaviti. Prenosim sad jedan svoj komentar iz diskusije na kolaborativnom blogu pollitika.com.

@ira:

Time što stalno inzistirate na nevinost oca u ovom slučaju meni niste bitno drugačiji od novinarke željne senzacije.

Razumljiva mi je ova percepcija: "meni niste bitno drugačiji (...)". Ona je međutim pogrešna. Rezultat je visoke emotivne uzbuđenosti, izazvane izopačavanjem istine od strane Jutarnjeg, a onda i drugim medija, koji brutalno manipuliraju elementarnim ljudskim strahovima i emocijama vezanim uz djecu, seks i nasilje.

NI griotta ni ja ne inzistiramo na nevinosti oca. Kad malo smirite strasti, i sami ćete to shvatiti. Inzistiramo samo na tome, da je on pravomoćno oslobođen optužbe, pa je prema tome manipulacija čitateljima i širenje masovne histerije, kad se u naslove stavlja "silovana djevojčica", "otac nasilnik", "otac monstrum", kao da je jasno da on jest kriv. Inzistiramo na tome da ne smiju novinari i ne smiju obični ljudi, na osnovu napisa iz novina, zaključivati kako je evidentno da djevojčica jest silovana i da otac jest kriv, kad su dva suda (u drugom, sudilo je petero sudaca, od toga četiri žene), na osnovu nalaza ginekologinje (nije bilo nikakvih znakova seksualnog nasilja) i mišljenja dvoje psihologa presudila, da nije bila silovana i da otac nije kriv. Socijalne službe su nadgledale tu porodicu godinama, i nisu zamijetili da je bilo seksualnog nasilja. Problema je sigurno bilo, ali takvih porodica s problemima ima mnogo, a to ne znači da je otac monstrum. Mi inzistiramo da je manipulacija kad Jutarnji napiše "vidi, kakvi su ti socijalni radnici kad nisu vidjeli silovanje!", kao da "svi znamo" da se silovanje jest dogodilo. Kad razmislite hladne glave, shvatit će i većina vas, da bi možda trebalo dozvoliti drugu pretpostavu: možda su socijalni radnici, ginekologinja, psiholozi i suci ipak u pravu - možda se seksualno nasilje nije dogodilo (barem ne od strane oca)? Ja razumijem vašu reakciju, i sam sam vrlo emotivan, vrlo strastven, temperamenta, kolerik po prirodi. Nastojim međutim kontrolirati strasti, radim na sebi, nastojim prosudbe odluke donositi hladne glave, rukovodeći se umom; nastojim istinski zaslužiti ime "homo sapiens".

Mi inzistiramo da je gruba manipulacija kad Jutarnji piše kako je Vrhovni sud odlučio, da djevočicu treba vratiti roditeljima. Vrhovni sud o tome nije ništa rekao i to nije njegova nadležnost. O udaljavanju djevojčice iz obitelji ranije je odlučio Obiteljski sud; o tome je prije dvije godine pisao Večernji list. To je ozbiljna mjera, koristi se naravno s oprezom jer svakako izaziva traumu kod djeteta sama po sebi. Djevojčica je bila prvo u domu, sada kod neke tete, udomiteljice. Naravno da je tu prisutna neizbježna traumatizacija: svakodnevno je nekto pita "a gdje su ti mama i tata"? Vjerujem, jer drugih indicija zasad nemam, da je Obiteljski sud za tu mjeru imao valjane razloge.

Ne znamo ništa o razlozima zašto je Obiteljski sud tako odlučio. Sudski proces u tijeku svakako je bio barem jedan od razloga; ja inzistiram na činjenici da je taj razlog sada otpao. Ali vjerojatno je bilo i drugih razloga, i oni možda ostaju. Mjera je donesena na rok od godinu dana, i uskoro će Obiteljski sud odlučivati, da li će se ona produljiti. Nema dosad nikakvih indicija, da je taj sud, u ovom slučaju, radio loše. Može se donijeti i trajna mjera oduzimanja roditeljskih prava - mislim, koliko god to nepopularno zvučalo, da bismo mi obični ljudi, koji o slučaju znamo samo iz novina, morali prepustiti institucijama da rade svoj posao.

Pedofilija je odvratna, zločin u rangu ubojstva. Onoga, kome se dokaže krivica, treba strogo kazniti. Ali ne smijemo zbog zasljepljenošću emocijama odustati od načela da optužbu treba dokazati. To se naziva "lov na vještice", to se naziva "masovna histerija", to se naziva "zakon linča". Jer inkvizitori, koji su proganjali heretike i posebno vještice, inzistirali su da je zločin hereze tako gnjusan, da se ne treba obazirati na uobičajene sudske formalnosti i pravila, koja štite prava optuženog (koja su postojala još u mlađe kameno doba: da krivicu a ne nevinost treba dokazivati, znali su i barbari). Protiv takve vrste logike inzistiramo griotta i ja, kao i smogismogi, 45lines i drugi, koji su na ovu manipulaciju upozorili.

Ima problema očito u toj obitelji, ali kakvih - ne znamo, ni do danas nismo čuli podatke. Otac je možda kriv za drugu vrstu nasilja, ali ne za seksualno. Nije monstrum. Možda je kriv za zanemarivanje, možda čak i nije kriv nizašto: problema u obiteljima ima često a da nikoga ne možemo pribiti na stup srama. Nemamo podataka i nemojmo suditi.

Mi inzistiramo i na tome, da je podla manipulacija vašim osjećajima ono što Jutarnji radi, da koristi opće nepovjerenje u institucije i grupe ljudi - sudove, psihologe, socijalne radnike. (Mediji i novinari inače su često žrtve takvih osuda, i ja sam više puta stao na njihovu sranu i sudjelovao u svim prosvjedima, koji su kolege novinari organiziraii.)

Pažljivo sam pročitao sve što je objavljeno do jučer navečer (danas još nisam stigao - jedva sam stigao par sati odspavati danju, nakon noćašnje i jučerašnje frke oko Varšavske), uključivo ono što gotovo nitko drugi nije, naime puni tekst presude Vrhovnoga suda (prva presuda, Županijskoga suda, koliko vidim nije na svemrežju). Nema dokaza, da su petero sudaca, dvoje psihologa, jedna ginekologinja i nekoliko socijalnih radnika u ovom slučaju radili loše, da su napravili neku grubu grešku. Da mogu uočiti da postoje indicije za to, sigurno bih to i rekao.

To je npr. bilo očito u slučaju Ane Magaš, koji sam pratio; i tada nismo inzistirali da ona jest nevina - nije to naš zadatak - nego da zaslužuje pošteno suđenje - a vidjeli smo jake indicije da to nije slučaj, da se stvara atmosfera linča u lokalnoj zajednici, kojoj je i lokalni sud bio podlegao ili je čak kreirao; u tom slučaju Vrhovni sud je bio poništo prvostupanjsku presudu, i ponovljeno suđenje, po ocjeni promatrača, bilo je pošteno; ona, konačno, snosi određenu krivicu, dobila je kaznu, ali znatno manju nego što je prvobitno bilo presuđeno. Za poštena suđenja treba se zalagati, načelo "presumpcije nevinosti" treba braniti. Optuženi ima ljudska prava, čak i krivac ima ljudska prava.

Inzistiramo da obični ljudi, koji neku situaciju poznaju samo iz novinskih napisa, ne bi smjeli a priori suditi "ma očito su presudili pogrešno", "ma svi su oni govna" isl..

Mene osobno, jer sam eto pacifist, što znači: protivnik nasilja i mržnje, užasava količina postova na forumima, sajtu Jutarnjeg, facebooku idr, stotine njih, u kojima se izražava i širi mržnja, inzistira na tome da "se zna" da je otac kriv, pa "se zna" da su krivi i svi navedeni, pa se onda poziva na nasilje i prijeti nasiljem, prebijanjem, sakaćenjem, ubijanjem, bez suda i priziva, kako samom ocu o kojem ne znamo ništa (često i majci), tako sucima i socijalnim radnicima koji su navodno kreteni, hulje, bezdušni birokrati isl.. To je širenje masovne histerije, to je rezultat podle manipulacije osnovnim emocijama od strane masovnog medija, u cilju dizanja tiraže i većih prihoda od prodaje i od reklama. Da, razumijem te emocije, ali čovjek ne smije reagirati na osnovu golih emocija. Pogotovo ne reagirati tako radikalno, davati sebi pravo da bude sudac i krvnik.

U ime osnovnog ljudskog dostojastva, u ime ljudskih prava i slobode čovjeka i građanina, u ime dostojastva i slobode ne samo onih koji su ovdje "na zubu" mase, nego i samih ljudi koji su ovdje izmanipulirani (tragično: dobri ljudi, iz dobrih motiva, mogu činiti loše, čak grozne stvari!), u ime dostojanstva i slobode medija koji svoju moć ne bi smjeli zloupotrebljavati, te konačno u ime same djevojčice koj se povlači po medijima i nanosi joj se šteta - u to ime sam reagirao, a tako i griota i drugi. Ne smijemo se usmjeravati strahom u doba besmisla.

Moja facebook grupa Protiv moralne panike ima jednog člana na tisuću onih koji misle da reagiraju u korist "male Jagode" a ne tiraže Jutarnjeg lista - fino, bio sam u situacijama kad je omjer za mene bio lošiji. Ima već dosta ljudi koji mi šalju poruke "Stvarno, shvatio/shvatila sam da su me izmanipulirali, da je moja prva reakcija bila pogrešna." I kažem s punom sigurnošću: bit će još puno više vas, koji ćete to s vremenom shvatiti.

- 18:43 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Varšavska: dođite svi - živi zid protiv bagera!

Uspjeh jučerašnjeg prosvjeda alarmirao je anadležne na hitnu akciju. U 4:02 primio sam SMS poruku "počelo nasilno uklanjanje kontejnera u Varšavskoj, doćite svi tko može". Taman sam bio legao, ali još nisam spavao. Nisam mogao odmah krenuti, daleko sam od centra i nemam auto. Slijedila je poruka da aktivisti prave živi zid na oba izlaza iz Varšavske. Spominju interventnu policiju. Ne znam sad što se događa, telefonirat ću. Poslao sam poruke na srelevantne facebook grupe, bit će netko budan i pročitati, pa možda dođe.

Ovo je akcija građanskog neposluha. Tko je budan i blizu, neka dođe. Vidjet ćemo što će se danas tijekom dana događati. Kontejnere možda i mogu ukoniti - ali sad je uistinu vrijeme, da živi zid spriječi kopanje Varšavske!

Posljednje vijesti (4:55): Interventna policija pohapsolial je sve koji su bili u kontejnerima. Kontejnere su podigili na kamion, ali još stoji tamo, jer aktivisti tijelima blokiraju izlaze iz Varšavske. Ogradili su prostor na kojem su bili kontejneri žutom trakom. Tomislava Tomaševića - Senfa, predsjednika Zelene akcije, koji je ušao u taj prostor, četvorita specijalaca su zgrabili i odnijeli. Kip trojanskog kojanja, koji je tu stajao od jučerašnjeg prosvjeda, razbili su.

Okupili su se aktivisti iz prve ekipe za hitne intervencije. Formirali su živi zid na izlazima iz Varšavske, svojim tijelima ne dozvoljavaju izlaz kamiona. Danas se pozivaju svi aktivisti da dođu tijekom dana i da sudjeluju u živom zidu, koji će trebati stalno održavati, da se ne dozvoli početak radova.

Ovo je akcija građanskoga neposluha protiv bahate vlasti koja radi protiv javnog interesa. Sudjeluj! Dođi u Varšavsku. Širi informaciju dalje.

Ja ću još malo slati informacije okolo, pa onda idem i ja tamo. Tramvaji već voze.

_____________________

Udruga "Zajednica Humanitas"
Zagreb, Ulica breza 38a
tel: 091/29-12-535

UB: ZH-IP-10-02/01

Srijeda, 11. veljače 2010.
sati: 05:30 ujutro

GRAĐANI PROTIV NELEGITIMNE PROFITERSKE MOĆI U VARŠSAVSKOJ

Informacija i poziv za medije i javnost

Jučerašnji izvanredno uspjeli prosvjedni skup, na kojem se usprkos snijegu okuplo 4000 ljudi i poslana jasna poruka bahatim moćnicima da ne mogu više raditi štoim se prohitje na štetu interesa građana i naroda, doveo je do brze, panične intervencije. Noćas oko četiri sata pojavila je u Varšavskoj ulici interventnap policija. Pohapšeni su svi, koji su bili u kontejnerima, dežurajući u tom trenutku, čuvajući javno dobro od suravih privatnih profiterskih interesa. Prostor je okružen trakom kao mjesto zločina. Tomislava Tomaševića Senfa, predsjedika Zelene akcije, koji je ušao u prostor, zgrabilo je četvero policajaca i odnijelo. Kip trojanskog konja je razbijen. Kontejneri su ukrcani na kamione. Međutim, kamioni sada ne mogu napustiti Varšavsku. Oni aktivisti, koji su se na prvi poziv okupili, blokirali su svojim tijelima izlaze iz Varšavske ulice.

Aktivisti će ostati tamo i svojim tijelima spriječavati ulazak u prostor bagera, koji trebaju započeti divljački posao uništavanja ulicze za privatnikovu dobrobit. Ovo je akcija građanskoga neposluga, akcija za održavanje osnovnih načela legaliteta. Danas se sastaje i gradska skupština, na kojoj će se o situaciji s bivšim "Cvjetnim prolazom" diskutirati.

Zastupnici privatnih interesa, na čelu s trenutnim gradonačelnikom grada Zagreba, djeluju u panici, svjesni da im pijesak njihove moći klizi kroz prste pred prkosom onih, koje su smatrali ovcama za manipuliranje i za šišanje. Građanima je dosta, narodu na čijoj grbači žive i kojeg pljačkaju je dosta njihove bahatosti. Tijekom dana, aktivisti će dežurati i održavati živi zid, spriječavajući bilo kakve radove.

Udruga "Zajednica Humanitas" daje punu podršku ovoj akciji, koja je u skladu s osnovnim odrednicama sekularnog humanizma: borbe za demokraciju, ljudska prava i slobode, za načelo legaliteta nasuprot manipulacijama lažnom legalnošću samovoljnih odluka gradonačelnika i njegove klike.

Pozivamo sve građane da se odazovu u živi zid, da dalje šire informaciju i da na druge načine podržavaju ovu akciju građanskoga neposluha, za spriječavanjae divljaštva danas, za nadu u bolje sutra.

Pozivamo medije da događanja poprate i da objektivno informiraju javnost.

Pozivamo zastupnike gradske skupštien grada Zagreba da stanu na stranu naroda, koji ih je izabrao.

Zoran Oštrić
koordinator udruge "Zajednica Humanitas"

- 05:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #

10.02.2010., srijeda

Prosvjed protiv krađe Varšavske

Prosvjed u Varšavskoj danas bio je izuzetno uspješan i dobro organiziran. Četiri tisuće prisutnih, kao prije dvije godine, u romantičnoj atmosferei snježnih pahulja. Ne da mi se sada pisati o tome, ima naravno puno informacijai ovdje u mojim prethodnim zapisima, i okolo na webu. Evo dajem link na moj poziv na prosvjed koji sam bio objavio na pollitika.com, zato jer u komentarima ima mnogo novih zanimljivih informacija.

Evo nekoliko fotografija. Nisu nešto naročito, ima naravno i boljih okolo, ali su moje. :)

Varšavska 1

- 22:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.02.2010., utorak

Još o manipulacijama medija oko "slučaja male Jagode"

Pridružite se facebook grupi Protiv moralne panike - slučaj male Jagode

Ovo što slijedi je prerađen i skraćen jedan dulji komentar u diskusiji na pollitika.com.

Sintagma "oslobođen zbog nedostatka dokaza" je jedna od manipulacija emocijama javnosti koje se ovdje javljaju, jer doziva u svijest sliku prekaljenih mafijaša tipa Al Capaone, kojima se ne može dokazati nijedan zločin jer pobiju sve svjedoke. Na sreću, zaista, živimo u društvu gdje su potrebni dokazi da se nekoga osudi.

Jedan od elemenata moralne panike ovdje je generalno odrnjavanje sudaca u cjelini, te direktne prijetnje na sajtu Jutarnjeg, na forum.hr i drugdje, o tome kakve su zvijeri ti suci, kako ih treba prebiti bezbol paicama i još gore. Evo na pollitika.com, gdje inače slični ispada ima mnogo manje nego drugdje na webu:

neka mi da slijedeće podatke:
a) ime i prezime suca (sutkinje) koja je uspjela napisati ovakvu skandaloznu presudu. cilj je prebijanje suca, a u slučaju da je sutkinja, prebijanje muškog dijela njene obitelji. ne dižem ruku na žene, nisam neandertalac
b) adresu Jagodinog oca. cilj: navući njegovu glavu više puta na vlastito koljeno, a kad padne izvršiti nogama masažu njegovih rebara.

Kako čovjek dođe u takvo mentalno stanje, da ovako piše o prebijanju suca ili "muškog dijela njene obitelji"? Da li onaj, koji je to napisao, i mnogi drugi okolo, ostaju pri tome? Bilo je petočlano sudsko vijeće, četiri žene uključujući i predsjednicu. Udana je, ime je objavljeno, vjerojatno ne bi bio problem naći adresu. Da li čovjek, koji je ovo napisao, ostaje pritom da želi prebiti njenog supruga, eventualno sina ako ga ima? OK; vjerojatno ipak ne, većina takvih prijetnji se ne izvrši, ali ako se napad slučajno stvarno dogodi (na jutarnji.com bile su iste prijetnje, ime sutkinje više puta coppy/paste VELIKIM SLOVIMA),koliko će ljud reći "bravo, svača čast!"

Mogu međutim te emocije i te zamisli shvatiti jer sam i sam osoba jakih emocija, i dođe mi često tako da mlatim, pucam, bacam bombe... Naravno, uvijek te impulse prigušujem. A najgore je, kad su te emocije rezultat podmukle vanjske manipulacije. Od "homo sapiensa", razumnog čovjeka, začas možemo postati dijelić mahnite rulje.

Jedan komentator piše:

ono što je diglo ljude na noge je NEBRIGA društva, koja je doduše prisutna stalno i svuda, i NEDOSTATAK legalnih mehanizama

Ono što je diglo ljude na noge je LAŽ, potpuna izmišljotina i brutalna manipulacija, koju je poduzeo Jutarnji list. Naravno da legalni mehanizmi postoje, pa korišteni su i ovdje: djevojčica je već gotovo četiri godine odvojena od roditelja! Razlog je bila ta optužba; oslobađajućom presudom, očito, taj razlog je nestao i naravno roditelji traže, da im se dijete vrati.

Međutim, o tome se odlučuje u posebnom, odijeljenom sudskom postupku, pred sasvim drugim sudom. Jutarnji je između ostaloga manipulirao javnošću prikazavši kako je sve gotovo, kako je sud već odlučio da se "silovana" djevojčica vrati "ocu zlostavljaču" (to je u naslovu, ljude užasne i odmah reagiraju), kao da oslobađajuća presuda ne znači ništa, te kao da o vraćanju djeteta u obitelj tek ne treba odlučiti. Obiteljski sud se naravno više ne može na ovu otpužbu oslanjati i odbiti vratiti dijete roditeljima. Možda može, naravno, uzeti u obzir neke druge okolnosti. Majka je djevojčicu tukla ne znamo kolikih je to bilo razmjera, da li bi moglo biti razlog da se djevojčica trajno oduzme i majci i ocu. Inače, ništa drugo ne znamo o njima. Nije na nama da sudimo, pogotovo ne, na osnovu evidentno zlonamjerno izopačenih senzacionalističkih žutih novinskih napisa!

Gledajte: šestogodišnja djevojčica se u bolnici skidala gola i ulazila u krevet dječaku istih godina i nudila da će mu pokazati kako se "radi prljavo". Samo po sebi ništa neobično - skoro svatko je kao dijete slične stvari radio. Odvedu je psihologu i ona tamo, među ostalim, kaže da je otac s njom radio takve stvari., U obrazloženju presude dostupnom na internetu piše: "oštećenica, ispitana kao svjedok, također opisala radnje seksualne zlostave koje su činili obojica optuženika". U prvi mah sam pomislio da se ovo odnosilo na oca i majku, jer se u tekstu presude navode uvijek samo inicijali, a oblik "obojica" umjesto "oboje" da je greška. Ali izgleda, prema nekim naknadnim informacijama, da se radilo o djedu, koji je u prvom postupku pred Županijskim sudom isto bio optužen. Sad se više ne spominje, ne znam zašto, možda je umro.

Ako je ona to rekla, moramo li odmah to prihvatiti i reći da dalji dokazni postupak nije potreban, jer da dijete to ne bi moglo izmisliti? Govori direktno o penetraciji ("osjeća pimpeka u pičici" - iz obrazloženja presude), ali ginekologinja, koja ju je pregledala, ne nalazi nikakvih tragova nasilja. Ne znamo točno sve što je rekla u ispitivanju kod psihologa i kasnije sudske vještakinje, profesorice fakulteta. Obrazloženje presude spominje stotine stranica spisa, koji javnosti nisu dostupni. Sud je još pregledao i video zapis razgovora s djevojčicom.

Oboje stručnjaka, psiholog ili psihijatar koji je s njom prvi razgovarao i sudska vještakinja za psihijatriju, profesorica fakulteta, je na osnovu ispitivanja djevojčice (Jutarnji to prikazuje kao da se radi o "izjavi na sudu") zaključilo da je nekonzistentna, da i pričajući o drugim stvarima u svojoj porodici očito miješa stvarnost i maštu. Jutarnji, u očito cialjnoj namjeri izazivanja i manipuliranja snžnim emocijama, uhvatio se za riječ "nekonzistentost" i u mnogim se reakcijama na webu ljudi užasavaja da kako se uopće konzistentnost može od djeteta tražiti. Ne radi se naravno o onom smislu konzistentnosti koji tražimo od odraslog, niti je to ocjena sudaca, nego psihologa. Djevojčica je govorila proturječne stvari, a iz drugih izjava o njenoj obitelji vidljivo je, rekli su oboje, da miješa stvarnost i maštu.

Nema nikakvih svjedoka, koji bi ukazivali da se nasilje događalo: baka je rekla da je djevojčica spavala na bračnom krevetu između oca i majke i sama s ocem, ali ne spominje nikakvo nasilje. Spomenuta sudska vještakinja smatra da je djevojčica imala osobna seksualna iskustva, ali ne može reći s kim i kakva; nije to moralo biti s nekim odraslim. Negdje u spisima možda o tome ima više, možda ju je čak netko drugi zlostavljao, ali sud se time u ovom procesu nije bavio.

Županijski sud je presudio da su optuženi roditelji nevini, Vrhovni sud nakon skoro tri godine isto. U Vijeću Vrhovnog suda koje je odlučivalo bilo je petoro sudaca, od toga četiri žene.

Na čemu se dakle sad zasniva "moralna panika" da dijete ipak ne treba vratiti njenim roditeljima? Djevojčica je nešto navodno (kažem "navodno" jer tko zna nije li i to Jutarnji zapravo izmislio ili debelo preuveličao) napisala tri mjeseca nakon druge oslobađajuće presude, skoro četiri godine nakon događaja, skoro pola njenog života. Da li je neki ekspert to pogledao i zaključio da je sada to sasvim uvjerljivo? Kako su već upozorili 45lines i drugi ovdje, upravo stručnjaci, koje sad Jutarnji citira, upozoravaju da iskazi dani nakon više godina mogu biti bazirani na "lažnom sjećanju"; vrijedi to čak i za odrasle.

Jedino, na što se mogu oslanjati sve ove žestore reakcije, jest zdravorazumsko rezoniranje kako nije moguće, da djevojčica od šest (ili sada devet) godina takve stvari izmisli. Međutim - moguće je; teško da će neki stručnjak psiholog ili psihijatar reći kako takvo izmišljanje nije moguće. Ne radi se po svoj prilici o svjesnoj laži, nego o nerazlikovanju stvarnosti i fantazije. Djeca čuju svašta o seksu, nešto i vide, zainteresirana su za svoje spolne organe, diraju se, fantaziraju o seksu, nisu "mali bespolni anđeli". Ne moramo ulaziti u detalje Freudove i drugih teorija, koje tu ranu seksualnost tumače ovako ili onako: to je naprosto činjenica.

To što je djevojčica čas optuživala oca, a čas negirala, sada ljudi tumače, u stanju visoke emotivne uzbuđenosti proizvedene medijskom manipulacijom, kao da je evidentno da su optužbe istinite, a da je kasnije negirala zbog straha od oca. Kad se prvobitna užasnutost smiri, prosječni ljudi će ipak prihvatiti da to ne mora biti jedino objašnjenje.

Jutarnji manipulira osnovnim emocijama i strahovima ljudi, vezanim uz djecu i uz seks. Istovremeno, manipulira općim osjećajem frustracije, općim osjećajem da "institucije ne rade svoj posao". Pa se onda lako okrenu kolektivne negativne emocije prema kolektivistički označenim krivicima - ne više samo institucijama, nego grupama konkretnih ljudi. U ovom slučaju, na meti su
A) sudstvo i pravosuđe u cjelini, sa svim sucima,
B) psiholozi i psihijatri,
C) socijalne službe.
Novinari, inače također omiljena kolektiva meta, ovog su puta pošteđeni. Iako u svim ovim područjima svakako ima ozbiljnih problema, globalni bijes kako ništa ne valja je sirova emocija, kojom se lako manipulira i iz koje se ništa konstruktivno nikad ne može izroditi.

Ono što je Jutarnji učinio je odvratno (Večernji se pridružio, HTV se pridružio...). To je sliovanje - silovanje djevojčice, kojoj na sreću ne znamo pravo ime, njenih roditelja, i svih naivnih čitatelja, koji su nasjeli. To ne bi smjelo tako lako proći. Slićnih gnjusoba ima u medijima stalno, jedan je nedavni slučaj naveden ovdje (izopačene činjenice tu je bio objavio "Večernji"), ali stvarno su prevršili svaku mjeru.

Nade na sreću ima - iskreno, očekivao sam da će ovaj dnevnik dobiti hrpu minusa, ali ipak ima ljudi hladne glave.

- 23:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.02.2010., ponedjeljak

Moralna panika: Kako ste postali dio mahnite rulje, željne krvi

Ovo sam počeo pisati kao komentar uz dnevnik na pollitika.com: A gdje je pravda za Jagodu?, ali kako je opsegom dugo, a tema vrlo važna, odlučio sam objaviti kao poseban dnevnik.

Čitajući danas niz tekstova u jutarnjem, plasirane kao vijest dana (vidi: Pomozite i vi maloj Jagodi...), poplavu bjesomučni komentara na raznim sajtovima te s druge strane presudu Vrhovnog suda o kojoj je riječ, koju je na pollitika.com prenijela griotta, zaključujem da je moja prvotna sumnjičavost bila opravdana: riječ je o masovnoj histeriji, zasnovanoj na moralnoj panici ("Moral panics": ima niz literature na tu temu - dajem link na jedan prikaz na hrvatskom).

Proučit ću malo više i pisati o ovom užasavajućem slučaju pretvaranja normalnih ljudi u krvoločnu rulju željnu linča. Izgleda nevjerojatno da isti ljudi, koji će inače žestoko pljuvati po novinama, novinarima i medijima u cjelini, ovako bez minimuma kritičnog odmaka prihvate pisanje jednih dnevnih novina, poznatih po senzacionalizmu. Jutarnji je evidentno zlonamjerno pogrešno citirao dijelove presude, da bi stvorio željeni emotivni učinak i reklamu za sebe, povećanje tiraže i povećanje prihoda od reklama. I uspjelo je fantastično.

Presuda, koju naravno nitko ne čita, objavljena je na mrežnom sjedištu Vrhovnoga suda; međutim ako niste navikli morat ćete se mučiti neko vrijeme s pretraživačem, jer vam ne otvara jedostavno novu stranicu):

VSRH Kžm 8/2007-6 /
KAZNENI ODJEL
Vrsta predmeta : Kazneni - drugostupanjski maloljetnički predmeti , Vrsta odluke : Presuda ,
Datum odluke : 10.09.2009
Pregled | Tekst odluke | Tekst odluke (PDF)

Županijski sud donio je oslobađajuću presudu 21. prosinca 2006.. Vijeće za mladež Vrhovnoga suda (petočlano, četiri žene) odbilo je žalbu državnog odvjetnika gotovo tri godine kasnije.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da su u pobijanoj presudi argumentirano i valjano ocijenjeni svi izvedeni dokazi, te je činjenično stanje ispravno utvrđeno, uz ispravni zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da su optuženici počinili terećena kaznena djela.

Oštećenica (djevojčica koju je Jutarnji nazvao "Jagoda", iako se u presudi navode inicijali V.L) je dala iskaze "o radnjama seksualne zlostave", te je sud trebao utvrditi
radi li se o događajima koji su se doista zbili i jesu li počinjeni upravo po optuženicima.

Tu je jedna tipična reakcija prosječnog čitatelja: "Pa nije moguće da dijete izmišlja!" Moguće je, takve se stvari događaju, psiholozi to znaju; fantazija o spolnom odnosu s roditeljima nije nimalo rijetka. Pritom naravno obično nije slučaj da dijete naprosto "laže", tj. da govori nešto što zna da je neistina. Granica stvarnosti i mašte djeci nisu tako jasne, kako bi nama odraslima trebale biti. Zato se obavlja ispitivanje, koje naravno mora voditi psiholog specijaliziran za rad s djecom.

U presudi se navodi da je oštećenicu ispitivao psiholog S.P., te navodi da ona prvo tvrdi da se nešto dogodilo, a kasnije to poriče.

stručna osoba, psiholog, zaključuje da je oštećenica bila nekonzistentna, nepostojana, a među ostalim i da je prisutno ispreplitanje realiteta i fantazije.

Ispitana je sudska vještakinja za psihijatriju, prof. dr. D.K.H., koja kaže

da su tijekom obrade dobili jasnu sliku da je majka tukla oštećenicu, no o seksualnim manipulacijama nije dobivena slika, jer verbalno nije ništa iskazivala, a da li se nešto takvo dogodilo može se samo ostati kao mogućnost (list 347-348 spisa). Osim toga i u pisanom nalazu i mišljenju navodi se da je u nekim izjavama oštećenica kontradiktorna zbog čega ne ostavlja dojam vjerodostojnosti (list 197 spisa), tijekom psihijatrijske obrade, kada je oštećenica pokazivala spolni odnos na lutkama, na upit vještaka je li se to njoj događalo, ili je niječno odrekla glavom ili je šutjela, dok konfrontirana sa pitanjem o istini i laži tvrdi da istinu govori kada kaže da joj to nitko nije radio (list 199 spisa), a među ostalim se u zaključku vještačenja navodi da je kod iznošenja događaja u obitelji prisutna disocijacija i povremeno mašta (list 200 spisa).

Prvostupanjski sud je također pregledao video snimku ispitivanja oštećenice, u kojoj ona prvo tereti optuženike za radnje seksualne zlostave, a zatim poriče: „ovo sa tatom nije istina, to nije istina“.

Naravno, ginekologinja je pregledala djevojčicu.

iskaz svjedoka dr. N. Š. D., ginekologa kojoj je oštećenica prilikom prvog pregleda rekla da joj nitko ne dira spolovilo, da bi na ponovljenom pregledu teretila oca, opt. R. L. za bludne radnje. Osim toga, ginekološki je nalaz bio uredan, primjeren dobi oštećenice tada staroj 6 godina, odnosno nije pronađeno znakova koji bi ukazivali na oblik seksualne zlostave koju oštećenica opisuje u postupku dijagnostičke obrade u Poliklinici za zaštitu djece grada Z. kada primjerice navodi da „osjeća pimpeka u pičici“

Navedena vještak, prof. dr. D. K. H., navodi

da je oštećenica morala imati osobna seksualna iskustva,
ali
se ni vještak nije mogao izjasniti o obliku zlostave i njenom počinitelju

Dakle, dokaza nema, i sud je oslobodio optužbe oca i majku. U međuvremenu, djevojčica je već tri i pol godine kod udomitelja, i naravno sad roditelji traže da im se dijete vrati. Jutarnji pak objavljuje priču pod naslovom Silovana djevojčica (9) mora natrag ocu zlostavljaču, stavljajući u naslov tvrdnju koju su dva suda porekla, te zatim, vidjeći zadovoljoavajuću reakciju čitatelja, dolijeva ulje na vatru šireći histeriju nizom novih tekstova.

U tom prvom tekstu novinarka Kristina Turčin citira nešto što je djevojčica napisala uoči nove godine, dakle četiri godine nakon navodnih događaja, i tvrdi da je ona "sad odlučila progovoriti". Međutim, iz gore navedenih citata je očito da je ona govorila cijelo vrijeme, i da su njeni navodi bili i jedini povod, da se postupak pokrene. Novinarka i urednici lagali su, prekršivši elementarnu etiku novinarske profesije. Svi, koji su reagirali bez razmišljanja, pozivajući na premlaćivanje, kastriranje, smrtnu kaznu itd, nadam se da će s vremenom ohladiti i shvatiti da su bili žrtva podle manipulacije njihovim diubokim strahovima, da su postali dio klasičnog "lova na vještice", dio bjesomučne rulje koja urla i traži krv - na sreću, zasad, bez neposrednih posljedica.

- 17:20 - Komentari (17) - Isprintaj - #

06.02.2010., subota

Ateološki traktat

U Francuskoj čitaonici u Zagrebu predstavljen je prekjučer prevod knjige "Ateološki traktat" francuskog filozofa Michela Onfraya, u izdanju malog izdavača "Poduzetništvo Jakić" s Cresa. Pred dvadesetak slušatelja, o knjizi su govorili Lino Veljak, Slobodan Šnajder i prevoditelj i izdavač knjige Vladimir Jakić. Na gore navedenom linku možete pročitati izdavačev prikaz knjige i tekst Slobodana Šnajdera objavljen u Novom listu, a ovdje prenosim neke bilješke, kako sam ih hvatao za vrijeme izlaganja.

Lino Veljak, profesor filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, dao je kratki uvod u osnovni sadržaj i osnovne autorove pojmove. Knjiga je pisana u filzofskoj tradiciji prosvjetiteljstva i Nietzscheovog mišljenja. (Šnajder dodaje da je više pisana u njemačkoj nego francuskoj tradiciji, pod utjecajem Feuerbacha, Schopenhauera, Marxa i Nietzschea.) Knjiga govori o "ateologiji", odnosno onome, što Onfray naziva "fizika metafizike", ovosvjetskim osnovama metafizike. Analizira misao monoteizma u sve tri postojeće varijante (podrobnije naravno kršćanstvo) te daje njegovu radikalnu kritiku .

Kontradikcije u svetim knjigama monoteizma, kaže Onfray, često se razriješavaju rasističkom i genocidnom interpretacijom. U Starom Zavjetu, npr., zapovijed "Ne ubij" praćena je brojnim slučajevima kad Bog naređuje ubijanje, pa i istrebjene cijelih naroda. Zapovijed "ne ubij" interpretira se na način "ne ubij Židova". Također, sam Adolf Hitler u svojoj mržnji prema Židovima instrumentalizira Isusovo istjerivanje trgovaca iz Hrama. Šnajder također navodi pojam svetoga rata, "herem" iz Staroga Zavjeta, koji je povezan s istrebljenjem neprijatelja, te povlači paralelu sa Srebrenicom.

Vjera u jednoga Boga vezana je uz nagon smrti; vodi do neprijateljstva prema tijelu, nagonu, žudnji, spolnosti, slobodi. Rezultat monoteizma je nihilizam, kao jedan od osnovnih pojmova za razumijevanje modernoga doba. Nasuprot tendenciji teokracije, potrebna nam je "poslijekršćanska svjetovnost". Ateizam jedini nudi izlaz iz nihillizma.

Veljak, kao filozof "kontinentalne" tradicije (suprutne danas dominantnoj ahistorijskoj analitičkoj (pseudo)filozofiji), iznosi primjedbu na Onfrayevu konstataciju da nasuprot tijelu monoteizam uznosi duh. Pogrešno je područje duha prepustiti samo religiji - dapače, to je "intelektualni zločin", obezoružavanje onih koji se suprotstavljaju nihilizmu. To je zasnovano na nerazlikovanju pojmova "razum" i "um".

Ateološki traktat 2

Slobodan Šnajder naveo je Marxovu slavnu rečenicu "Religija je opijum za narod". Tome međutim neposredno prethodi rečenica da je religija "odjek stvarne patnje". Taj moment, kaže Šnajder, kod Onfraya mi nedostaje. Taj je pak motiv prisutan kod nekih religioznih ljudi, primjerice u teologiji oslobođenja. Onfray, činjenica je, u polemičkom žaru pojednostavljuje.

Za sebe samog kaže da se njegov ateizam budu u prisustvu jedne duhovne patalogije, kao i Onfrayev. Uvažava međutim osobe koje govore o svojem osobnom, neprenosivom vjerskom iskustvu. Ali uz svjesni ateizam, postoji i ravnodušnost, koji je izražavala Šnajderova baka, rekavši da, nakon svih užasa koje je vidjela u doba Drugoga svjetskoga rata, zadržava vjeru u postojanje Boga, ali ujednog ogovori da je svejedno postoji li Bog ili ne, kad takve stvari dozvoljava. Ne tematizira se ta mogućnost: da netko ima neposredno isksutvo Boga, a ipak ga niječe.

Nas su ta pitanja snažno okupirala krajem 1960-ih godina, kaže Šnajder o dobu kad je bio student, mnogo više nego što to ljude zanima danas, vođene su žive i otvorene rasprave. Socijalistički "Bog" bio je uzdrman, pojavila se teologija oslobođenja, npr. katolički intelektualac Michael Serto se u zbivanjima 1968. opredijelio posve lijevo. Takvi slučajevi pokazuju da Onfray, iako je njegova analiza značajna, previše pojednostavljuje.

- 19:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.02.2010., petak

Varšavska: pomognite aktivistima koji stalno dežuraju!

Prenosim poziv s mrežnog sjedišta Prava na grad:

Započelo stalno čuvanje Varšavske

Aktivisti Prava na grad i Zelene akcije noćas su započeli stalno čuvanje Varšavske. Postavljena su dva kontejnera koji će služiti kao info-točka gdje se građani mogu prijaviti u Živi zid za Varšavsku. Od danas aktivisti neprekidno dežuraju u Varšavskoj i pozivamo građane da nam se pridruže.

Kontejneri također služe kao barikada, koja treba spriječiti HOTO kriminalce da posjeku stabla i počnu kopati ulaznu rampu.

Zelena lista također poziva sve građane da se odazovu i pomognu. Aktivisti će se smjenjivati u stražarenju, potrebna im je podrška drugih, da ne budu sami. Također, pomoći će topli napitak, kolač ili sendvić da se izdrži u obrani protiv "razvojničkog" divljaštva koje u ime brze zarade za pojedince žele trajno osakatiti ovaj grad.

Vrijedi i dalje poziv na prosvjedni skup slijedeće srijede u 18:00.

Zoran Oštrić

- 13:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.02.2010., četvrtak

Dođi na prosvjed protiv krađe Varšavske!

Prenosim sa mrežnog sjedišta Ne damo Varšavsku! Nedavno je bila dvogodišnjica velikog prosvjeda, koji je bio u Varšavskoj 26. siječnja 2008.. Neka sad bude još više ljudi! I ne bi trebala biti samo galama, nego jasno artikulirana poruka.

Šalju se zahtjevi Skupštini grada Zagreba, koja je ranije bila poslušni instrument za sve razbojničke zamisli gradonačelnika i njegovih kumova. Sada, pak, postoji određena nada da će to prestati biti.

Pogledajte moj nedavni tekst Cvjetni trg: Narod protiv kapitala, godina četvrta i ranije tekstove na ovom blogu (posebna rubrika 4.4.1. Cvjetni trg, u popisu sadržaja, lijevi stupac dolje).

Prosvjed protiv krađe Varšavske - srijeda 10.2.

U petak 5. veljače ističe rok za žalbe stanara na rješenje Grada Zagreba o početku radova u Varšavskoj ulici te očekujemo ponovni protupravni pokušaj raskopavanja pješačke zone od strane Hoto grupe bez obzira na odluku Ministarstva zaštite okoliša o žalbama stanara.

Nastavljamo s obranom pješačke zone te pozivamo sve sugrađanke i sugrađane na Prosvjed protiv krađe Varšavske koji će se održati u sljedeću srijedu 10. veljače u 18 sati u Varšavskoj ulici. Od gradskih institucija zahtijevamo sljedeće:

1. Zahtijevamo od Skupštine i Gradonačelnika Grada Zagreba da zaustave radove u Varšavskoj iz barem dva nova razloga.

a) Hoto grupa je za jedan projekt dobila dozvole, a potpuno drugi trenutno realizira. Da bi se za njega moglo dobiti dozvole, projekt je od strane Gradskog poglavarstva 30. siječnja 2008. godine proglašen javnim interesom. Ta je odluka donesena na temelju činjenice da se njime otvara prolaz kroz blok između Cvjetnog trga i Gundulićeve. Sada se međutim realizira projekt bez prolaza kroz blok, a o tome govori i promjena službenog imena projekta iz "Cvjetni prolaz" u "Cvjetni".

b) Lokacijska dozvola za ulazno - izlaznu rampu u pješačkoj zoni Varšavske ulice nije pravomoćna jer je od ožujka do lipnja 2009. pred Upravnim sudom pokrenut niz upravnih sporova od strane stanara i osnovne škole u Varšavskoj koji još uvijek traju. Ukoliko stanari i osnovna škola u Varšavskoj uspiju u svojim upravnim sporovima Grad Zagreb mora vratiti Varšavsku ulicu u prvobitno stanje. To znači da bi građani Zagreba u konačnici prvo platili više od 10 milijuna kn za kopanje rupe u Varšavskoj, a zatim bi morali platiti i vraćanje na staro stanje.

2. Zahtijevamo od Skupštine i Gradonačelnika Grada Zagreba da se odredbe GUP-a koje su izmijenjene tijekom 2007. godine radi pogodovanja Hoto grupi vrate na staro tj. da se u GUP-u vrati zona zabrane izgradnje novih javnih garaža u središtu grada, da se vrati koeficijent izgrađenosti u blokovima na 3,0 te da se zabrani denivelacija javnih površina u Donjem gradu.

3. Zahtijevamo od Skupštine Grada Zagreba da hitno održi posebnu tematsku sjednicu na kojoj bi se postavili temelji za novu održivu prostornu politiku u Gradu Zagrebu, te da se u tu svrhu ustanovi stalno savjetodavno tijelo pri gradskoj vlasti koje bi se sastojalo od predstavnika znanstvenih institucija, neovisnih stručnjaka i udruga

O mojoj kritici strategije Prava na grad i Zelene akcije vidi moj članak Sukob na hrvatskoj civilnoj ljevici. Mislim i danas da je moja kritika bila opravdana. Šteta je, što su ljudi i udruge, koji su pokrenuli ovu vrijednu akciju i potakli društvenu energiju, tako fiksirali samo na jedan sadržaj, odbijajući iskazati solidarnost prema drugima, od sproblema stotinu metara od Cvjetnoga trga do npr., aktualnog problema u Sesvetskom Kraljevcu. Mene to naravno neće spriječiti, da i dalje sudjelujuem u kampanji, koju podržavam od početka.

- 22:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.02.2010., srijeda

Hrvatska sudjeluje u agresiji na Somaliju

O stvarnim uzrocima stanja u Somaliji i pojave piratstva ima određen broj članaka koje možete naći na internetu, daleko od masovnih medija koji oblikuju javnu percepciju svijeta. Radi se o surovoj eksploataciji i nepravdi prema somalijskome narodu. Velika većina ribe koje se ulovi ispred somalijskih obala, osuđujući lokalne ribare na smrt od gladi, služi za proizvodnju ribljeg brašna, kojima se hrani stoka, da bismo mi u Europi mogli papati bifteke. Prenosim priopćenje sa mrežnog sjedišta Crvene akcije.

Ubijanjem sirotinje branit ćemo kapital!

U četvrtak je Sabor potvrdio sporazum s EU o sudjelovanju hrvatskih vojnika u operaciji "Atlanta" čiji je cilj suzbijanje "piratstva" uz obale Somalije. Državni tajnik u Ministarstvu obrane kaže kako Hrvatska time potvrđuje ulazak u EU kao svoj strateški cilj i daje doprinos zajedničkoj vanjskoj politici EU-a. Bez riječi o uzrocima "piratstva" gotovo svi saborski zastupnici dali su svoju podršku ovom sporazumu. Kada je 1991. godine propala vlada ratom razrušene Somalije, njenih devet milijuna stanovnika bilo je osuđeno na glad. Umjesto da pomognu, zapadne zemlje ovo su vidjele kao odličnu priliku da do neviđenih granica eksploatiraju njena morska bogatstva i deponiraju nuklearni otpad u more oko Somalije.

Ubrzo su počeli stizati misteriozni europski brodovi deponirajući ogromne bačve u ocean. Isto je radila i farmaceutska industrija. Stanovnici obala su počeli obolijevati od bolesti. U početku od čudnih ospica i mučnine, a rađala su se i deformirana djeca. Nakon tsunamija 2004. godine, na stotine bačava je izbačeno na obalu, a stanovnici su počeli obolijevati od radijacijskih bolesti, i više od 300 ih je umrlo. U isto vrijeme, drugi europski brodovi kradu iz somalijskih mora njihovo najveće bogatstvo, morsku hranu. Od strane mnogobrojnih ribarskih brodova koji nelegalno plove somalijskim morima, svake godine se ukrade tune, škampa, jastoga i druge morske hrane u vrijednosti većoj od 300 milijuna dolara. Lokalni ribari su izgubili životne izvore zarade i gladovali.

Upravo iz te bijede i siromaštva, iznikli su "pirati", obični somalijski ribari koji su prvo gliserom pokušali odvratiti ribarske brodove i bacače otpada. Oni su se iz malih grupa pretvorili u dobrovoljačku obalnu stražu Somalije čiji je cilj bio i ostao zaustavljanje nezakonitog lova ribe i bacanja otpada u njihove vode. Otimanje brodova postalo je jedini način zaštite somalijske obale, a otkupninama su se sanirale štete od odlaganja otpada i prehranjivalo stanovništvo. Zadnjih godina, neki su se odmetnuli i počeli otimati brodove samo zbog novca što je velikim silama dalo izgovor da ih sve proglase piratima i pošalju ratnu flotu na njih, braneći ilegalne ribolovce i odlagatelje toksičnog otpada. Odlaganje toksičnog otpada u Somaliji velike tvrtke košta od tri do osam dolara po toni dok je cijena u Europi preko tisuću dolara po toni. Cijenu za ogroman profit kompanija plaćaju stanovnici Somalije svojim zdravljem i životima. Podržavajući ovaj sporazum, Hrvatska otvoreno daje podršku imperijalističkoj politici EU koja je usmjerena protiv siromašnih zemalja kako bi se obranio profit europskih kompanija. Crvena akcija osuđuje potvrđivanje ovog sporazuma i daje svoju podršku pravednoj borbi siromašnih somalijskih ribara.

- 13:32 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	veljača, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28