Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zoranostric

Marketing

Kako je lako mrziti!

U "Slučaju male Jagode" užasnula me količina mržnje, koja se generira. Iako motive razumijem, mržnja i pozivi na nasilje nikako nisu opravdani. Loženje mržnje nikako ne može donijeti nešto dobro. Prenosim što sam o tome jučer napisao u diskusiji na pollitika.com:

Ja to zovem "lutajućom energijom mržnje", koja traži odgovarajući objekt na koji će se usmjeriti. Jednom na suce, drugi put na socijalne službu, treći put pak na novinare (koje sam često branio od takvih optužbi, "svi su novinari plaćenici", svi lažu isl.). Istovremeno, ta energija nije konstantna: može se inducirati, katkad spontano, pokreće se mehanizam spirale mržnje te onda možda i stvarnog nasilja, katkad izazvano i/ili pojačavano i manipulirano svjesno (npr. psihijatri Karadžić i Rašković prema prečanskim Srbima).

Upravo zato, jer zamijećujem takve fenomene, ima osnova da sebe zovem "pacifistom", usprkos dilemama koje imam oko termina i što priznajem pravo na samoobranu.


Za moja rana iskustva o tome, pogledajte tekst Kako sam postao pacifist. O kontroverzama mržnje i ljubavi, pogledajte: Smije se mrziti, ako je to u interesu ljubavi?. Jedna brošurica s izborom mojih tekstova: Pacifist protiv svoje volje: Bilješke ostarjelog aktivista.

U jednoj pak drugoj diskusiji na pollitika.com, posve drugim povodom, sjetio sam se polemike koju sam vodio u listopadu 2008. na temu prava na mržnju. Prenosim bitne dijelove tog komentara.


@Pavao Jelović piše: ti tvrdis da sam zatrovan mrznjom

Imali smo tu diskusiju ovdje na pollitika.com u listopadu 2008.. Tada si objavio slijedeće stihove:

Jelovic ima pravo bljuvati mrznju,
Jer su ga unistili mangupi tvoje vrste,
A ti bi, vidim, htio zabraniti suznju
Da igdje pokaze izlomljene mu prste.


Srami se ljigo, spodobo necovjecna!
Dabogda i tebi "poispravljali" kosti.
I kad ti stradanja budu teska i vjecna,
Komu god hoces - ti oprosti.


Sad pišeš drugačije:

Ja ipak nebih zelio da te tebe bilo tko izmrcvari, unisti ti karijeru, ucini te invalidom, svestrano te obespravi, ali ako bi se to dogodilo pokazao bih razumijevanje za tvoju mrznju koja bi se stvorila u tebi prema njima.

Tu je razlika među nama: ja ne bih imao razumijevanja, i ja nemam razumijevanja ni za vlastiti osjećaj mržnje, koji me, o da! ponekad uhvati. Zato imamo razum. (Usput: tukli me jesu, ozlijedili više puta, ne baš učinili invalidom, ali razbili glavu, slomili rebro...) To sam onda izrazio u pjesmi, naslovljenoj Pacifistova himna bogu osvete. Završni dio glasi:

Od Boga osvetu svi zazivaju, vikom:
nek pati vječno neprijatelj gadni!
uzvratit mogu samo nijemim krikom:
nemojte me svetit' - neka budem zadnji.


Ne moraš se sa mnom ni u čemu slagati, ali možda bi se mogao zapitati: Da li bi se Vlado Gotovac složio s tvojom koncepcijom prava na mržnju?




Post je objavljen 12.02.2010. u 23:47 sati.