Marketing
Ateološki traktat
U Francuskoj čitaonici u Zagrebu predstavljen je prekjučer prevod knjige "Ateološki traktat" francuskog filozofa Michela Onfraya, u izdanju malog izdavača "Poduzetništvo Jakić" s Cresa. Pred dvadesetak slušatelja, o knjizi su govorili Lino Veljak, Slobodan Šnajder i prevoditelj i izdavač knjige Vladimir Jakić. Na gore navedenom linku možete pročitati izdavačev prikaz knjige i tekst Slobodana Šnajdera objavljen u Novom listu, a ovdje prenosim neke bilješke, kako sam ih hvatao za vrijeme izlaganja.
Lino Veljak, profesor filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, dao je kratki uvod u osnovni sadržaj i osnovne autorove pojmove. Knjiga je pisana u filzofskoj tradiciji prosvjetiteljstva i Nietzscheovog mišljenja. (Šnajder dodaje da je više pisana u njemačkoj nego francuskoj tradiciji, pod utjecajem Feuerbacha, Schopenhauera, Marxa i Nietzschea.) Knjiga govori o "ateologiji", odnosno onome, što Onfray naziva "fizika metafizike", ovosvjetskim osnovama metafizike. Analizira misao monoteizma u sve tri postojeće varijante (podrobnije naravno kršćanstvo) te daje njegovu radikalnu kritiku .
Kontradikcije u svetim knjigama monoteizma, kaže Onfray, često se razriješavaju rasističkom i genocidnom interpretacijom. U Starom Zavjetu, npr., zapovijed "Ne ubij" praćena je brojnim slučajevima kad Bog naređuje ubijanje, pa i istrebjene cijelih naroda. Zapovijed "ne ubij" interpretira se na način "ne ubij Židova". Također, sam Adolf Hitler u svojoj mržnji prema Židovima instrumentalizira Isusovo istjerivanje trgovaca iz Hrama. Šnajder također navodi pojam svetoga rata, "herem" iz Staroga Zavjeta, koji je povezan s istrebljenjem neprijatelja, te povlači paralelu sa Srebrenicom.
Vjera u jednoga Boga vezana je uz nagon smrti; vodi do neprijateljstva prema tijelu, nagonu, žudnji, spolnosti, slobodi. Rezultat monoteizma je nihilizam, kao jedan od osnovnih pojmova za razumijevanje modernoga doba. Nasuprot tendenciji teokracije, potrebna nam je "poslijekršćanska svjetovnost". Ateizam jedini nudi izlaz iz nihillizma.
Veljak, kao filozof "kontinentalne" tradicije (suprutne danas dominantnoj ahistorijskoj analitičkoj (pseudo)filozofiji), iznosi primjedbu na Onfrayevu konstataciju da nasuprot tijelu monoteizam uznosi duh. Pogrešno je područje duha prepustiti samo religiji - dapače, to je "intelektualni zločin", obezoružavanje onih koji se suprotstavljaju nihilizmu. To je zasnovano na nerazlikovanju pojmova "razum" i "um".
Slobodan Šnajder naveo je Marxovu slavnu rečenicu "Religija je opijum za narod". Tome međutim neposredno prethodi rečenica da je religija "odjek stvarne patnje". Taj moment, kaže Šnajder, kod Onfraya mi nedostaje. Taj je pak motiv prisutan kod nekih religioznih ljudi, primjerice u teologiji oslobođenja. Onfray, činjenica je, u polemičkom žaru pojednostavljuje.
Za sebe samog kaže da se njegov ateizam budu u prisustvu jedne duhovne patalogije, kao i Onfrayev. Uvažava međutim osobe koje govore o svojem osobnom, neprenosivom vjerskom iskustvu. Ali uz svjesni ateizam, postoji i ravnodušnost, koji je izražavala Šnajderova baka, rekavši da, nakon svih užasa koje je vidjela u doba Drugoga svjetskoga rata, zadržava vjeru u postojanje Boga, ali ujednog ogovori da je svejedno postoji li Bog ili ne, kad takve stvari dozvoljava. Ne tematizira se ta mogućnost: da netko ima neposredno isksutvo Boga, a ipak ga niječe.
Nas su ta pitanja snažno okupirala krajem 1960-ih godina, kaže Šnajder o dobu kad je bio student, mnogo više nego što to ljude zanima danas, vođene su žive i otvorene rasprave. Socijalistički "Bog" bio je uzdrman, pojavila se teologija oslobođenja, npr. katolički intelektualac Michael Serto se u zbivanjima 1968. opredijelio posve lijevo. Takvi slučajevi pokazuju da Onfray, iako je njegova analiza značajna, previše pojednostavljuje.
Post je objavljen 06.02.2010. u 19:42 sati.