Time što stalno inzistirate na nevinost oca u ovom slučaju meni niste bitno drugačiji od novinarke željne senzacije.
Razumljiva mi je ova percepcija: "meni niste bitno drugačiji (...)". Ona je međutim pogrešna. Rezultat je visoke emotivne uzbuđenosti, izazvane izopačavanjem istine od strane Jutarnjeg, a onda i drugim medija, koji brutalno manipuliraju elementarnim ljudskim strahovima i emocijama vezanim uz djecu, seks i nasilje.
NI griotta ni ja ne inzistiramo na nevinosti oca. Kad malo smirite strasti, i sami ćete to shvatiti. Inzistiramo samo na tome, da je on pravomoćno oslobođen optužbe, pa je prema tome manipulacija čitateljima i širenje masovne histerije, kad se u naslove stavlja "silovana djevojčica", "otac nasilnik", "otac monstrum", kao da je jasno da on jest kriv. Inzistiramo na tome da ne smiju novinari i ne smiju obični ljudi, na osnovu napisa iz novina, zaključivati kako je evidentno da djevojčica jest silovana i da otac jest kriv, kad su dva suda (u drugom, sudilo je petero sudaca, od toga četiri žene), na osnovu nalaza ginekologinje (nije bilo nikakvih znakova seksualnog nasilja) i mišljenja dvoje psihologa presudila, da nije bila silovana i da otac nije kriv. Socijalne službe su nadgledale tu porodicu godinama, i nisu zamijetili da je bilo seksualnog nasilja. Problema je sigurno bilo, ali takvih porodica s problemima ima mnogo, a to ne znači da je otac monstrum. Mi inzistiramo da je manipulacija kad Jutarnji napiše "vidi, kakvi su ti socijalni radnici kad nisu vidjeli silovanje!", kao da "svi znamo" da se silovanje jest dogodilo. Kad razmislite hladne glave, shvatit će i većina vas, da bi možda trebalo dozvoliti drugu pretpostavu: možda su socijalni radnici, ginekologinja, psiholozi i suci ipak u pravu - možda se seksualno nasilje nije dogodilo (barem ne od strane oca)? Ja razumijem vašu reakciju, i sam sam vrlo emotivan, vrlo strastven, temperamenta, kolerik po prirodi. Nastojim međutim kontrolirati strasti, radim na sebi, nastojim prosudbe odluke donositi hladne glave, rukovodeći se umom; nastojim istinski zaslužiti ime "homo sapiens".
Mi inzistiramo da je gruba manipulacija kad Jutarnji piše kako je Vrhovni sud odlučio, da djevočicu treba vratiti roditeljima. Vrhovni sud o tome nije ništa rekao i to nije njegova nadležnost. O udaljavanju djevojčice iz obitelji ranije je odlučio Obiteljski sud; o tome je prije dvije godine pisao Večernji list. To je ozbiljna mjera, koristi se naravno s oprezom jer svakako izaziva traumu kod djeteta sama po sebi. Djevojčica je bila prvo u domu, sada kod neke tete, udomiteljice. Naravno da je tu prisutna neizbježna traumatizacija: svakodnevno je nekto pita "a gdje su ti mama i tata"? Vjerujem, jer drugih indicija zasad nemam, da je Obiteljski sud za tu mjeru imao valjane razloge.
Ne znamo ništa o razlozima zašto je Obiteljski sud tako odlučio. Sudski proces u tijeku svakako je bio barem jedan od razloga; ja inzistiram na činjenici da je taj razlog sada otpao. Ali vjerojatno je bilo i drugih razloga, i oni možda ostaju. Mjera je donesena na rok od godinu dana, i uskoro će Obiteljski sud odlučivati, da li će se ona produljiti. Nema dosad nikakvih indicija, da je taj sud, u ovom slučaju, radio loše. Može se donijeti i trajna mjera oduzimanja roditeljskih prava - mislim, koliko god to nepopularno zvučalo, da bismo mi obični ljudi, koji o slučaju znamo samo iz novina, morali prepustiti institucijama da rade svoj posao.
Pedofilija je odvratna, zločin u rangu ubojstva. Onoga, kome se dokaže krivica, treba strogo kazniti. Ali ne smijemo zbog zasljepljenošću emocijama odustati od načela da optužbu treba dokazati. To se naziva "lov na vještice", to se naziva "masovna histerija", to se naziva "zakon linča". Jer inkvizitori, koji su proganjali heretike i posebno vještice, inzistirali su da je zločin hereze tako gnjusan, da se ne treba obazirati na uobičajene sudske formalnosti i pravila, koja štite prava optuženog (koja su postojala još u mlađe kameno doba: da krivicu a ne nevinost treba dokazivati, znali su i barbari). Protiv takve vrste logike inzistiramo griotta i ja, kao i smogismogi, 45lines i drugi, koji su na ovu manipulaciju upozorili.
Ima problema očito u toj obitelji, ali kakvih - ne znamo, ni do danas nismo čuli podatke. Otac je možda kriv za drugu vrstu nasilja, ali ne za seksualno. Nije monstrum. Možda je kriv za zanemarivanje, možda čak i nije kriv nizašto: problema u obiteljima ima često a da nikoga ne možemo pribiti na stup srama. Nemamo podataka i nemojmo suditi.
Mi inzistiramo i na tome, da je podla manipulacija vašim osjećajima ono što Jutarnji radi, da koristi opće nepovjerenje u institucije i grupe ljudi - sudove, psihologe, socijalne radnike. (Mediji i novinari inače su često žrtve takvih osuda, i ja sam više puta stao na njihovu sranu i sudjelovao u svim prosvjedima, koji su kolege novinari organiziraii.)
Pažljivo sam pročitao sve što je objavljeno do jučer navečer (danas još nisam stigao - jedva sam stigao par sati odspavati danju, nakon noćašnje i jučerašnje frke oko Varšavske), uključivo ono što gotovo nitko drugi nije, naime puni tekst presude Vrhovnoga suda (prva presuda, Županijskoga suda, koliko vidim nije na svemrežju). Nema dokaza, da su petero sudaca, dvoje psihologa, jedna ginekologinja i nekoliko socijalnih radnika u ovom slučaju radili loše, da su napravili neku grubu grešku. Da mogu uočiti da postoje indicije za to, sigurno bih to i rekao.
To je npr. bilo očito u slučaju Ane Magaš, koji sam pratio; i tada nismo inzistirali da ona jest nevina - nije to naš zadatak - nego da zaslužuje pošteno suđenje - a vidjeli smo jake indicije da to nije slučaj, da se stvara atmosfera linča u lokalnoj zajednici, kojoj je i lokalni sud bio podlegao ili je čak kreirao; u tom slučaju Vrhovni sud je bio poništo prvostupanjsku presudu, i ponovljeno suđenje, po ocjeni promatrača, bilo je pošteno; ona, konačno, snosi određenu krivicu, dobila je kaznu, ali znatno manju nego što je prvobitno bilo presuđeno. Za poštena suđenja treba se zalagati, načelo "presumpcije nevinosti" treba braniti. Optuženi ima ljudska prava, čak i krivac ima ljudska prava.
Inzistiramo da obični ljudi, koji neku situaciju poznaju samo iz novinskih napisa, ne bi smjeli a priori suditi "ma očito su presudili pogrešno", "ma svi su oni govna" isl..
Mene osobno, jer sam eto pacifist, što znači: protivnik nasilja i mržnje, užasava količina postova na forumima, sajtu Jutarnjeg, facebooku idr, stotine njih, u kojima se izražava i širi mržnja, inzistira na tome da "se zna" da je otac kriv, pa "se zna" da su krivi i svi navedeni, pa se onda poziva na nasilje i prijeti nasiljem, prebijanjem, sakaćenjem, ubijanjem, bez suda i priziva, kako samom ocu o kojem ne znamo ništa (često i majci), tako sucima i socijalnim radnicima koji su navodno kreteni, hulje, bezdušni birokrati isl.. To je širenje masovne histerije, to je rezultat podle manipulacije osnovnim emocijama od strane masovnog medija, u cilju dizanja tiraže i većih prihoda od prodaje i od reklama. Da, razumijem te emocije, ali čovjek ne smije reagirati na osnovu golih emocija. Pogotovo ne reagirati tako radikalno, davati sebi pravo da bude sudac i krvnik.
U ime osnovnog ljudskog dostojastva, u ime ljudskih prava i slobode čovjeka i građanina, u ime dostojastva i slobode ne samo onih koji su ovdje "na zubu" mase, nego i samih ljudi koji su ovdje izmanipulirani (tragično: dobri ljudi, iz dobrih motiva, mogu činiti loše, čak grozne stvari!), u ime dostojanstva i slobode medija koji svoju moć ne bi smjeli zloupotrebljavati, te konačno u ime same djevojčice koj se povlači po medijima i nanosi joj se šteta - u to ime sam reagirao, a tako i griota i drugi. Ne smijemo se usmjeravati strahom u doba besmisla.
Moja facebook grupa Protiv moralne panike ima jednog člana na tisuću onih koji misle da reagiraju u korist "male Jagode" a ne tiraže Jutarnjeg lista - fino, bio sam u situacijama kad je omjer za mene bio lošiji. Ima već dosta ljudi koji mi šalju poruke "Stvarno, shvatio/shvatila sam da su me izmanipulirali, da je moja prva reakcija bila pogrešna." I kažem s punom sigurnošću: bit će još puno više vas, koji ćete to s vremenom shvatiti.