Sintagma "oslobođen zbog nedostatka dokaza" je jedna od manipulacija emocijama javnosti koje se ovdje javljaju, jer doziva u svijest sliku prekaljenih mafijaša tipa Al Capaone, kojima se ne može dokazati nijedan zločin jer pobiju sve svjedoke. Na sreću, zaista, živimo u društvu gdje su potrebni dokazi da se nekoga osudi.
Jedan od elemenata moralne panike ovdje je generalno odrnjavanje sudaca u cjelini, te direktne prijetnje na sajtu Jutarnjeg, na forum.hr i drugdje, o tome kakve su zvijeri ti suci, kako ih treba prebiti bezbol paicama i još gore. Evo na pollitika.com, gdje inače slični ispada ima mnogo manje nego drugdje na webu:
neka mi da slijedeće podatke:
a) ime i prezime suca (sutkinje) koja je uspjela napisati ovakvu skandaloznu presudu. cilj je prebijanje suca, a u slučaju da je sutkinja, prebijanje muškog dijela njene obitelji. ne dižem ruku na žene, nisam neandertalac
b) adresu Jagodinog oca. cilj: navući njegovu glavu više puta na vlastito koljeno, a kad padne izvršiti nogama masažu njegovih rebara.
Kako čovjek dođe u takvo mentalno stanje, da ovako piše o prebijanju suca ili "muškog dijela njene obitelji"? Da li onaj, koji je to napisao, i mnogi drugi okolo, ostaju pri tome? Bilo je petočlano sudsko vijeće, četiri žene uključujući i predsjednicu. Udana je, ime je objavljeno, vjerojatno ne bi bio problem naći adresu. Da li čovjek, koji je ovo napisao, ostaje pritom da želi prebiti njenog supruga, eventualno sina ako ga ima? OK; vjerojatno ipak ne, većina takvih prijetnji se ne izvrši, ali ako se napad slučajno stvarno dogodi (na jutarnji.com bile su iste prijetnje, ime sutkinje više puta coppy/paste VELIKIM SLOVIMA),koliko će ljud reći "bravo, svača čast!"
Mogu međutim te emocije i te zamisli shvatiti jer sam i sam osoba jakih emocija, i dođe mi često tako da mlatim, pucam, bacam bombe... Naravno, uvijek te impulse prigušujem. A najgore je, kad su te emocije rezultat podmukle vanjske manipulacije. Od "homo sapiensa", razumnog čovjeka, začas možemo postati dijelić mahnite rulje.
Jedan komentator piše:
ono što je diglo ljude na noge je NEBRIGA društva, koja je doduše prisutna stalno i svuda, i NEDOSTATAK legalnih mehanizama
Ono što je diglo ljude na noge je LAŽ, potpuna izmišljotina i brutalna manipulacija, koju je poduzeo Jutarnji list. Naravno da legalni mehanizmi postoje, pa korišteni su i ovdje: djevojčica je već gotovo četiri godine odvojena od roditelja! Razlog je bila ta optužba; oslobađajućom presudom, očito, taj razlog je nestao i naravno roditelji traže, da im se dijete vrati.
Međutim, o tome se odlučuje u posebnom, odijeljenom sudskom postupku, pred sasvim drugim sudom. Jutarnji je između ostaloga manipulirao javnošću prikazavši kako je sve gotovo, kako je sud već odlučio da se "silovana" djevojčica vrati "ocu zlostavljaču" (to je u naslovu, ljude užasne i odmah reagiraju), kao da oslobađajuća presuda ne znači ništa, te kao da o vraćanju djeteta u obitelj tek ne treba odlučiti. Obiteljski sud se naravno više ne može na ovu otpužbu oslanjati i odbiti vratiti dijete roditeljima. Možda može, naravno, uzeti u obzir neke druge okolnosti. Majka je djevojčicu tukla ne znamo kolikih je to bilo razmjera, da li bi moglo biti razlog da se djevojčica trajno oduzme i majci i ocu. Inače, ništa drugo ne znamo o njima. Nije na nama da sudimo, pogotovo ne, na osnovu evidentno zlonamjerno izopačenih senzacionalističkih žutih novinskih napisa!
Gledajte: šestogodišnja djevojčica se u bolnici skidala gola i ulazila u krevet dječaku istih godina i nudila da će mu pokazati kako se "radi prljavo". Samo po sebi ništa neobično - skoro svatko je kao dijete slične stvari radio. Odvedu je psihologu i ona tamo, među ostalim, kaže da je otac s njom radio takve stvari., U obrazloženju presude dostupnom na internetu piše: "oštećenica, ispitana kao svjedok, također opisala radnje seksualne zlostave koje su činili obojica optuženika". U prvi mah sam pomislio da se ovo odnosilo na oca i majku, jer se u tekstu presude navode uvijek samo inicijali, a oblik "obojica" umjesto "oboje" da je greška. Ali izgleda, prema nekim naknadnim informacijama, da se radilo o djedu, koji je u prvom postupku pred Županijskim sudom isto bio optužen. Sad se više ne spominje, ne znam zašto, možda je umro.
Ako je ona to rekla, moramo li odmah to prihvatiti i reći da dalji dokazni postupak nije potreban, jer da dijete to ne bi moglo izmisliti? Govori direktno o penetraciji ("osjeća pimpeka u pičici" - iz obrazloženja presude), ali ginekologinja, koja ju je pregledala, ne nalazi nikakvih tragova nasilja. Ne znamo točno sve što je rekla u ispitivanju kod psihologa i kasnije sudske vještakinje, profesorice fakulteta. Obrazloženje presude spominje stotine stranica spisa, koji javnosti nisu dostupni. Sud je još pregledao i video zapis razgovora s djevojčicom.
Oboje stručnjaka, psiholog ili psihijatar koji je s njom prvi razgovarao i sudska vještakinja za psihijatriju, profesorica fakulteta, je na osnovu ispitivanja djevojčice (Jutarnji to prikazuje kao da se radi o "izjavi na sudu") zaključilo da je nekonzistentna, da i pričajući o drugim stvarima u svojoj porodici očito miješa stvarnost i maštu. Jutarnji, u očito cialjnoj namjeri izazivanja i manipuliranja snžnim emocijama, uhvatio se za riječ "nekonzistentost" i u mnogim se reakcijama na webu ljudi užasavaja da kako se uopće konzistentnost može od djeteta tražiti. Ne radi se naravno o onom smislu konzistentnosti koji tražimo od odraslog, niti je to ocjena sudaca, nego psihologa. Djevojčica je govorila proturječne stvari, a iz drugih izjava o njenoj obitelji vidljivo je, rekli su oboje, da miješa stvarnost i maštu.
Nema nikakvih svjedoka, koji bi ukazivali da se nasilje događalo: baka je rekla da je djevojčica spavala na bračnom krevetu između oca i majke i sama s ocem, ali ne spominje nikakvo nasilje. Spomenuta sudska vještakinja smatra da je djevojčica imala osobna seksualna iskustva, ali ne može reći s kim i kakva; nije to moralo biti s nekim odraslim. Negdje u spisima možda o tome ima više, možda ju je čak netko drugi zlostavljao, ali sud se time u ovom procesu nije bavio.
Županijski sud je presudio da su optuženi roditelji nevini, Vrhovni sud nakon skoro tri godine isto. U Vijeću Vrhovnog suda koje je odlučivalo bilo je petoro sudaca, od toga četiri žene.
Na čemu se dakle sad zasniva "moralna panika" da dijete ipak ne treba vratiti njenim roditeljima? Djevojčica je nešto navodno (kažem "navodno" jer tko zna nije li i to Jutarnji zapravo izmislio ili debelo preuveličao) napisala tri mjeseca nakon druge oslobađajuće presude, skoro četiri godine nakon događaja, skoro pola njenog života. Da li je neki ekspert to pogledao i zaključio da je sada to sasvim uvjerljivo? Kako su već upozorili 45lines i drugi ovdje, upravo stručnjaci, koje sad Jutarnji citira, upozoravaju da iskazi dani nakon više godina mogu biti bazirani na "lažnom sjećanju"; vrijedi to čak i za odrasle.
Jedino, na što se mogu oslanjati sve ove žestore reakcije, jest zdravorazumsko rezoniranje kako nije moguće, da djevojčica od šest (ili sada devet) godina takve stvari izmisli. Međutim - moguće je; teško da će neki stručnjak psiholog ili psihijatar reći kako takvo izmišljanje nije moguće. Ne radi se po svoj prilici o svjesnoj laži, nego o nerazlikovanju stvarnosti i fantazije. Djeca čuju svašta o seksu, nešto i vide, zainteresirana su za svoje spolne organe, diraju se, fantaziraju o seksu, nisu "mali bespolni anđeli". Ne moramo ulaziti u detalje Freudove i drugih teorija, koje tu ranu seksualnost tumače ovako ili onako: to je naprosto činjenica.
To što je djevojčica čas optuživala oca, a čas negirala, sada ljudi tumače, u stanju visoke emotivne uzbuđenosti proizvedene medijskom manipulacijom, kao da je evidentno da su optužbe istinite, a da je kasnije negirala zbog straha od oca. Kad se prvobitna užasnutost smiri, prosječni ljudi će ipak prihvatiti da to ne mora biti jedino objašnjenje.
Jutarnji manipulira osnovnim emocijama i strahovima ljudi, vezanim uz djecu i uz seks. Istovremeno, manipulira općim osjećajem frustracije, općim osjećajem da "institucije ne rade svoj posao". Pa se onda lako okrenu kolektivne negativne emocije prema kolektivistički označenim krivicima - ne više samo institucijama, nego grupama konkretnih ljudi. U ovom slučaju, na meti su
A) sudstvo i pravosuđe u cjelini, sa svim sucima,
B) psiholozi i psihijatri,
C) socijalne službe.
Novinari, inače također omiljena kolektiva meta, ovog su puta pošteđeni. Iako u svim ovim područjima svakako ima ozbiljnih problema, globalni bijes kako ništa ne valja je sirova emocija, kojom se lako manipulira i iz koje se ništa konstruktivno nikad ne može izroditi.
Ono što je Jutarnji učinio je odvratno (Večernji se pridružio, HTV se pridružio...). To je sliovanje - silovanje djevojčice, kojoj na sreću ne znamo pravo ime, njenih roditelja, i svih naivnih čitatelja, koji su nasjeli. To ne bi smjelo tako lako proći. Slićnih gnjusoba ima u medijima stalno, jedan je nedavni slučaj naveden ovdje (izopačene činjenice tu je bio objavio "Večernji"), ali stvarno su prevršili svaku mjeru.
Nade na sreću ima - iskreno, očekivao sam da će ovaj dnevnik dobiti hrpu minusa, ali ipak ima ljudi hladne glave.