semper contra
utorak, 31.03.2015.
Smijeh liječi 10
Aprililili…
Aparat
- Doktore, napokon sam kupio slušni aparat!
- Izvrsno! Nego, kako vaša krasna supruga?
- Jeftino! Samo 270 kuna.
Kazna
Neka je žena prebrzo vozila, pa je zaustavi policajac.
- Vaše dokumente, molim.
- Nemojte me kazniti. Ja sam profesorica.
- Eh, dugo sam ovo čekao. Sad će te fino tisuću puta napisati „Nikad više neću brzo voziti“.
Horoskop
Čita Hrvat horoskop.
Ljubav: Zvijezde vam se smiješe.
Zdravlje: Zvijezde vam se još više smiješe.
Posao: Zvijezde umiru od smijeha.
Bis
Tko jednom propjeva za policiju, cijeli život izlazi na bis.
Poziv
Kako pametni Hrvat zove glupog?
- Telefonom iz inozemstva.
Mjenjač
U službenom autu pita direktor vozača:
- Što stalno mičeš tu polugu?
- Mijenjam brzine.
- Pa jesam li ti rekao da promijeniš sve što treba prije nego što krenemo.
Jaja
Fata šalje Muju u dućan:
- Kupi 1 margarin, a ako ima jaja, kupi 10.
Vraća se Mujo s 10 margarina i kaže:
- Ima jaja.
Yugo
Dolazi kupac u prodavaonicu autodijelova.
- Dajte mi jednu felgu za moj Yugo.
- Može, to mi se čini dobra ponuda.
Brak
Vjenčanje je u tijeku. Svećenik čita:
- Tko ima bilo što protiv ovog braka, neka kaže sad ili neka zauvijek zašuti.
Javlja se tihi glas:
- Imam ja…
Svećenik:
- Šuti, ti si mladoženja!
Ribe
Muž se vratio iz ribolova i primijeti da ga žena čudno gleda:
- Što me tako čudno gledaš?
- Pa susjeda te vidjela u ribarnici.
- I što onda? Ulovio sam toliko ribe da sam nešto i njima prodao…
Škotski bombon
Poslije sedam dana moljakanja, mali Škot dobio novac za jedan bombon. Stavilo dijete bombon u usta i ne vadi ga deset dana.
Majka će ocu:
- Vrijeme je da skineš celofan, pa nek se dijete malo zasladi.
Direktor
Tajnica pozdravi skoro gluhog direktora koji je kasnio na posao:
- Dobro juro, prasac stari, gdje si bil sve dosad impotentni blesana?
- Kod doktora, konačno sam dobio slušni aparat.
Kosidba
- Ivica, ako 10 ljudi za sat vremena pokosi livadu, za koliko će tu istu livadu pokositi petero ljudi?
- Za nula sati!
- ?
- Pa, livada je već pokošena.
Štednja
U uredu stariji referent priča kako je ženi održao dvosatno predavanje o tome koliko je štednja važna.
- I? Ima li kakvog rezultata.
- Da, ne smijem više pušiti!
Recesija
Muž dolazi kući i vidi ženu bijesnu kao ris.
- Što je bilo?
- Dosta mi je svega, svaki dan kuham, perem, čistim…po cijeli dan radim.
- Draga, budi sretna što imaš posla u ovoj recesiji.
…i na kraju jedan 'crni'
Baka i unuk
Pita sin mamu, gospođu Johanson:
„Mama, mogu li se igrati s bakom?“
„Možeš sine, ali je poslije ponovo zakopaj.“
subota, 28.03.2015.
Odlazak Zekoslava Mrkve
Prije nekog vremena kupih uskršnju čestitku za naše prijatelje u Zadru kod kojih je od 2011. godine naš Zekoslav Mrkva. O tome kako smo zečića našli u dvorištu naše kuće u Biogradu pisao sam u svom postu. Možda se netko od čitatelja još sjeća malog, potpuno crnog zečića i opisa njegovih vragolija dok smo ljetovali u Biogradu.
Uz čestitku, koje redovito šaljemo za Božić i Uskrs udomiteljima Zekoslava Mrkve, redovito pošaljemo i po koju kunu za 'trošak'. Naravno da taj iznos nije dovoljan da bi namirio sve troškove koje prijatelji imaju brinući se o njemu. To je više kao znak pažnje i zahvalnosti što su ga primili u svoj stan, iako su nas oni uvjeravali da je njima Zekoslav drag i da predstavlja idealno društvo njihovoj Zečici koju imaju od ranije. Nismo, međutim, ni znali da su brižni prijatelji imali troškove koji nadilaze uobičajene troškove za jednog zeku. Saznali smo to tek prije nekoliko dana kad nam je stigao e-mail ovog sadržaja:
Dragi prijatelji!
Evo šaljem vam ovu poruku da vam javim da je nažalost naš mali prijatelj uginuo. Nisam vam htjela zadnji put ništa pisati o tome da je bolestan jer smo se nadali da će sve završiti dobro. Međutim svaki put kad bi krenulo na bolje nešto bi se zakompliciralo i tako nakon dva mjeseca svakodnevnog posjeta veterinaru on više nije izdržao jednostavno je postao preslab od pustih lijekova. I jučer ujutro smo ga našli kako je zauvijek zaspao u društvu svoje drage koja ga je pazila do kraja. Žao mi je što sam vam morala priopćiti ovu tužnu vijest ali tješi me to što je do kraja znao da je voljen i da ga sad više ništa ne boli. šaljem vam i par slika da ga se sjećate kao što ćemo ga se mi uvijek sjećati jer je bio predivan.
Tužan pozdrav od nas iz Zadra.
Bili smo šokirani. Supruzi su, čitajući e-mail, nakratko potekle i suze kad su nam se vratile uspomene na dane koje smo proveli s njim.
Zekoslav Mrkva dok je još bio u punoj snazi
Izmijenivši još nekoliko poruka saznali smo da je „na šapicama dobio pododermatitis rabbit (to je nešto kao žuljevi) koji je kod njih česti problem i niko ne zna zašto se to točno dogodi ali puno zekana to dobije. On je bio veliki borac i dugo se ponašao kao da mu nije ništa i trčao i skakao i jeo. Nije se ponašao nimalo drukčije nego kad je bio zdrav. Kad smo ga odveli veterinaru ni on nije mogao vjerovati da je on tako živahan kad ga je vidio. Borili smo se protiv toga kremama i antibioticima i kad je izgledalo da ide nabolje da se povlači i da mu je bolje izgleda da mu je imunitet toliko opao da se organizam nije više mogao boriti protiv toga i to je prešlo na zglobove. Tada je počeo slabo jesti mi smo mu nudili sve što je volio ali bio je preslab i jednostavno nije više mogao. Prije četiri godine je ušetao u naš život ali nam se toliko zavukao pod kožu da nam se čini kao da je oduvijek s nama.
Osjeti se praznina koju je ostavio za sobom“, pišu nam Zadrani.
Zekoslav i partnerica
I tako su Zekoslav Mrkva i prošlogodišnja maca Budalica, nakon što su tiho ušli u naš život, otišli u legendu.
nedjelja, 22.03.2015.
Priče iz prošlih vremena
Priča Treća (otac i sin)
Osamdesete godine prošlog stoljeća.
Nebo posuto srebrnim iskrama. Kroz njih provlači se koprena Kumove slame, izraz koji u tom trenutku mnogo bolje dočarava izgled neba od uobičajenog - Mliječna staza. Vremenom na vrijeme od juga prema sjeveru nebom prođe maleno žmirkajuće svijetlo. Bez zvuka. Prolijeće avion noseći uspavane putnike njihovom odredištu. Treperi bez zvuka lišće bagrema u neposrednoj blizini vikendice na sasvim slabom povjetarcu. U daljini prigušeni lavež pasa, sasvim daleko, a na obzorju svjetla grada i jedva čujni zvuk automobila. Svjedočenje da su ipak okruženi civilizacijom.
Otac i sin sjede na drvenom balkonu vikendice i gledaju u zvjezdano nebo. Preko nogu prebačeni su im lagani pokrivači. Kasno je ljeto i pomalo je prohladno. Naročito ocu, počinje ga mučiti reuma. Ne pričaju mnogo, uživajući i vedroj noći. Tek s vremenom na vrijeme izmijene nekoliko rečenica.
- Što misliš da li tamo među zvijezdama postoji neki planet na kojem jednako ovako sjede otac i sin, promatraju zvjezdano nebo iznad njih i pitaju se: - da li tamo među zvijezdama postoji neki planet sličan njihovom s kojeg otac i sin promatraju zvijezde? – upita otac.
- Sve je moguće, - odgovara sin. Deset mu je godina.
I opet zašutiše. Samo im pogledi prelaze s jedne strane neba na drugu. Gledaju i zamišljaju zvijezdu oko koje bi mogao kružiti planet napućen misaonim bićima. Vrijeme je prolazilo. Tišina oko njih je bila sve dublja. Sve se rjeđe čuo lavež pasa i zvuk automobila. Lišće na drveću gotovo se potpuno umirilo.
- Čuješ li tišinu? – upita otac.
- Kako to misliš: da li čujem tišinu? – upita sin.
- Vidiš – nastavlja otac – jednom prilikom dok sam studirao elektrotehniku, u okviru prakse, bio sam u ispitnoj stanici rotacionih strojeva tvornice „Rade Končar“. Između ostalih ispitivanja, mjeri se tamo i nivo buke koju proizvodi električni stroj u radu. Mjerenje buke odvija se u tako zvanoj „gluhoj komori“. Prostorija je to u koju izvana ne može doći nikakav zvuk, a zvuk koji se stvara u njoj ne odbija se od njenih zidova. Eto nas nekolicina, zajedno s voditeljem ispitivačem, ušli smo u komoru i zatvorili vrata.
- Sada budite potpuno mirni, nemojte raditi nikakve pokrete i dišite što tiše i polaganije – zamoli nas voditelj. - Pokazat ću vam kako se glasa košulja.
Mi smo se umirili i gotovo prestali disati. A on je savio ruku u laktu i podigao podlakticu do visine glave. Tijekom tog pokreta začuli smo škripu, pucketanje i šum koji nas je podsjećao na mješavinu zvukova pucketanja vatre i gužvanja papira. Bili smo istinski iznenađeni.
- Eto tako se glasa košulja – reče voditelj i spusti ruku. – I to uvijek kada podignete i spustite ruku, kada rukom mašete, samo što se to vani, gdje postoje mnogi i jači zvukovi ne čuje.
- Da, ali kakve to ima veze s tvojim pitanjem da li čujem tišinu. – upita sin.
- E sada i ti budi potpuno tiho, prestani gotovo disati i slušaj što ćeš ćuti.
Oko vikendice vladala je gotovo potpuna tišina. Sin se umirio, na trenutak prestao disati i „naćulio uši“.
- Ne čujem ništa do li svoje srce – reče sin.
- E, to čuješ tišinu – nasmije se otac i pogladi sina po glavi.
* * *
Kraj prvog desetljeća dvadeset i prvog stoljeća.
Otac leži u krevetu, glave naslonjene na uzglavlje. Njegov mu mali sin na prsima, a on rukom miluje glavicu i zaljubljeno ga gleda. Uz njega u krevetu majka, gleda svojim velikim zaljubljenim očima srne obojicu. Vani bruje automobili što prolaze kraj solitera, čuju se glasovi ljudi u prolazu, kroz zidove prolaze zvukovi što ih stvara svaka velika zgrada u kojoj živi mnogo ljudi. Usredotočeni na svoje čedo ništa od toga oni ne čuju. Čuju samo ujednačeni zvuk dječaka što spava na očevim prsima.
Čuju samo tišinu svoga čeda.
srijeda, 18.03.2015.
Probranice 14
Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.
Islanđani pročitali EU birokraciju…
Island, uz Norvešku, Švicarsku i Lihtenštein, ne želi biti članica EU. Jedan od tri glavna razloga za takvu odluku glasi: „Tijekom pristupnih pregovora Island je shvatio da to nisu pravi pregovori dviju ravnopravnih strana već više razgovori o tome kako provoditi ono što EU nameće kao uvjet.“
Za razliku od Hrvatske koja ni nakon gotovo dvije godine od ulaska u Četvrti reich, pardon EU, još uvijek nije shvatila da se s EU ne pregovara nego da se ju sluša, 320.000 stanovnika Islanda – i što je najvažnije i njihova vlada – je to shvatilo još u prvoj fazi tzv. 'pregovora'. Očito je da je Island u prošlosti bio pošteđen naseljavanja izbjeglica iz grada Schilde.
2015-03-14
Milosrdna KGK
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović dala je otpraviti bistu Josipa Broza Tita s Pantovčaka i još neke umjetnine, koje će naći svoje novo mjesto u Muzejima Hrvatskog zagorja.
Obzirom na njezine izjave glede a u svezi povijesne uloge J.B.T. -a i njegovih zasluga za vraćanje hrvatskih krajeva koje su (možebitni) njezini idoli predali Italiji, bista je još dobro prošla. Mogla je završiti kao i spomenici u Iraku koji se ne sviđaju IS-ovcima.
2015-03-18
Dobro da Švicarska nije u EU
Donose mediji: Savezni sud u Švicarskoj potvrdio je odluku CAS-a kojom je Josip Šimunić kažnjen s 10 utakmica ne igranja jer je nakon utakmice s Islandom poveo skandiranje „Za dom spremni“!
To što nam rade Švicarci je za svaku osudu. Najprije nas navuku niskim tečajem franka i malom kamatom da dižemo kredite u njihovoj valuti pa nam onda „zabibere“. I to im nije dosta, nego sad našeg najvatrenijeg i obljubljenog 'recitatora' najpopularnijeg domoljubnog slogana kažnjavaju s deset utakmica ne igranja. Sva sreća da Švicarska nije u EU jer tko zna što bi još smislili da nam zagorče život.
2015-03-18
Savska 66 otvorila karte
Nakon 150 dana prosvjeda u Savskoj 66, konačno smo dobili popis razloga zbog kojeg je taj 'spontani' skup održan i još je u tijeku. Prema pisanju masmedija ipak se na kraju sve svodi na – novac. Taj popis bi prema mišljenju njegovih sastavljača trebao biti ozakonjen Ustavom kako bi se isti 'zabetonirao' tako da ga NITKO više ne može mijenjati.
Do sada je bilo uobičajeno u demo(n)kratskoj Hrvatskoj da zakone predlaže Vlada, ozakonjuje Sabor, Ustavni sud brine o ustavnosti tih zakona, a pravosuđe te zakone provodi. Iznošenjem svog prijedloga o rješavanju (novčanog) statusa branitelja, 'spontani' skup Savska 66 postaje peti faktor koji u tzv demokraciji ima pravo krojiti zakone.
Mišljenja sam, međutim, da to i nije najgora stvar. Najgore je u cijeloj toj 'spontanosti' činjenica da Savska 66 traži nešto što može dobiti samo na jedan jedini način – da se drugim građanima Hrvatske, koji se nisu na vrijeme sjetili 'spontanog okupljanja', oduzme ona količina kuna koje Savska 66 traži za sebe. Jer drugih kuna jednostavno – NEMA! Ako im na to netko i ukaže, premda oni to i sami vjerojatno vrlo dobro znaju, odgovor će biti: „Što nas briga, mi hoćemo svoja prava (čitaj novac)!“
Sve u duhu narodne: „Bog je prvo sebi stvorio bradu“.
2015-03-18
Most
„Hrvatska predstavlja most između EU i Zapadnog Balkana“, rekao je njemački predsjednik Gauck našoj Predsjednici prilikom njezinog posjeta Njemačkoj.
Čitajući navedenu izjavu u prvi trenutak pomislih: „Ipak smo mi Zapadni Balkan, ma koliko to nijekali.“ A onda malo razmislih i shvatih da smo mi samo MOST između EU i Zapadnog Balkane po kojem će se iz EU ići na Zapadni Balkan i obratno. Jednostavnije rečeno: po nama će svi gaziti.
2015-03-18
ponedjeljak, 16.03.2015.
„Cimer“
Šetajući tako Varaždinom sa suprugom često navratimo do Uršulinske crkve.
Na nevelikom trgu smješteni su kiosci koji predstavljaju neke od mnogih obrta i zanimanja koja su tijekom stoljeća postojala u Varaždinu. I dok supruga navrati u crkvu po duhovnu okrepu ja idem od kioska do kioska i gledam 'ostatke ostataka' nekadašnjeg bogatstva obrtničkog znanja.
A koliko je tih obrta bilo svjedoči popis obrta na ploči na zidu zgrade ispred koje se trg nalazi. Ima tu obrta za koje više ni ja ne znam da su postojali iako sam navršio sedamdeset ljeta. Evo čime su se stari Varaždinci bavili: postolari, zlatari, graditelji, klobučari, škarari, ciglari, zidari, tapetari, staklari, limari, korpari, rukavičari, čohači, licitari, remenari, sedlari, štavitelji, tokari, kupalištarci, mesari, krojači, obućari, čizmari, ranarnici, krznari, tkalci, bravari, uzdari, užari, kolari, mlinari, pekari, brijači, tesari, stolari, kovači, srebrnari, kirurzi, gumbari, iglari, lončari, kopljari, oružari i izrađivači lukova.
Nad ulazom u obrtničke radnje visio je 'cimer' – reklamna ploča odnosno figura koja je označavala djelatnost obrta. Cimeri su bili, i još su uvijek dio varaždinskog identiteta, a „Železni čovek“ – trgovina željeznom robom, „Morska djevica“ – trgovina prekooceanskom robom, „Kornjača“ – trgovina mješovitom robom i „Potkova“ kovački ceh i danas su posebnost povijesne jezgre tog grada.
Potkova
Danas je tek kod malobrojnih obrtnika moguće vidjeti i doživjeti vještinu tradicijske izrade. Posljednji put sam pravog obrtnika u njegovom stvaranju vidio kao mali dječak, tamo negdje sredinom prošlog stoljeća. I sam sam kao dječak non-stop visio u bravarskoj radionici mog očuha koju je on naslijedio od svog oca ali je u nju vrlo rijetko zalazio. I danas imam nešto ručnog alata iz njenog bogatog asortimana. A kao sasvim mali (tri-četiri godine) mnogo sam vremena provodio u stolarskoj radionici u dvorištu kuće u kojoj smo mama i ja nakon rata bili nekoliko godina podstanari. I to onoj 'staroj'. Uz nju je bila i jedna mala krojačka radionica krojača Bence bačija, gdje sam također znao provoditi mnoge sate gledajući što on radi udišući miris tekstila. Jednako kao i miris strugotine, piljevine i tutkala u stolarskoj radionici. Sve to iskustvo me naučilo cijenit rad ma kakav on bio (osim naravno političarskog i bankarskog koji po mom sudu nije nikakav posao već pljačka) pa sam i sam s vremenom postao 'radoholičar'. I sad kad više ne mogu to mi najteže pada. Teže od starosti i bliskosti odlaska sa ovog svijeta.
utorak, 10.03.2015.
Probranice 13
Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.
Vrdoljakova demagogija
Vrdoljak: Već od 1. travnja građani će plin plaćati 5 posto manje.
Demagogija ministra Vrdoljaka. Prestaje sezona grijanja, akumulacije su pune pa HEP za proizvodnju struje neće trebati toliko plina što će rezultirati smanjenjem potrošnje, tako će to pojeftinjenje plinski biznis osjetiti u manjoj mjeri. Kad dođe zima cijene će ponovo porasti pa će se nadoknaditi eventualni minus iz ljetnih mjeseci.
2015-03-03
Učenici (ipak) još ne nadmašiše učitelje…
Ekstremisti IS-a su bagerima sravnili drevni grad Nimrud. Razlog: povijesne građevine i kipove IS-ovci zovu „lažnim idolima“. „Ne znam što to oni rade, oni brišu našu povijest. Ne mogu shvatiti njihove razloge“, kaže iračka arheologinja.
Ne znam ni ja zašto, ali svaki put kad čitam o 'nestašlucima' IS-ovaca koji „brišu našu povijest“ u misli mi dolaze slike iz bliže, dalje i predaleke povijesti. Odmah tu blizu, rušenje u Ukrajini, dan dva u povijest rušenje pravoslavnih i katoličkih crkava i kipova koji su za neke bili sve samo ne „lažni idoli“, još malo u povijest pa rušenje spomenika NOB-a. Pomaknimo se koju godinicu u prošlost; rušenje Londona, Lenjingrada, Dresdena, Hirošime, etc, još koji korak u povijest i evo nas već u Sjevernoj Americi gdje je uz rušenje indijanskih „lažnih idola“ uslijedilo i 'tamanjenje' Indijanaca po principu 'samo mrtav Indijanac je dobar Indijanac'; par koraka dalje u povijest i vidimo 'čišćenje' „lažnih idola“ Asteka, Maja i Inka. Ah dosta, zar ne!
I što se sad 'civilizirani' zapadni svijet čudi kao pile glisti. Moderni konkvistadori imali su od koga naučiti kako se ruše „lažni idoli“ i spaljuju (odsijecaju glave) moderni 'heretici'.
2015-03-07
Nekog se želi a za nekog glasuje…
Rezultati ankete za Novu TV pokazuju da (citat iz J.L.):
„Švaljek želi 42% Zagrepčana, 35% bi glasalo za Bandića!“
Zanimljivo: Zagrepčani gđu Švaljek žele, a za Bandića glasuju. U vrijeme najžešće borbe za ravnopravnost spolova, novinarski pametnjakovići pišu da Zagrepčani gđu Švaljek žele a da za Bandića glasuju.
2015-03-07
Oko za oko…
Prva primjena drakonske kazne u Islamskoj Republici Iran provedena je tako da je „Irancu koji je u napadu kiselinom oslijepio žrtvu država iskopala oko“. No nije još sve gotovo. Žrtva, naime, ima šest mjeseci da odluči hoće li se napadaču uzeti i desno oko.
Vijest o drastičnoj kazni i nije neka vijest. U islamskim državama poznata su kažnjavanja odsijecanjem šake ili ruke zbog krađa. U ovom me slučaju informacija o tome da se radi o „islamskoj republici“ ponukala na pitanje: ne prelazi li spomenuta država Iran na kršćanska pravila odmazde: oko za oko, zub za zub. Ako je to točno uskoro bi mogli biti svjedoci prestanka vjekovnog neprijateljstva između kršćana i muslimana i bez posredovanja crkvenih velikodostojnika s obje strane.
2015-03-08
Zna se - HDZ
HDZ: „Napadi SDP-a su uzaludni“, izjava je Gordana Jandrokovića. „Zna se tko je odgovoran za stanje u Hrvatskoj.“
Eto, dočekasmo i to da 'mladi jastreb' stranke HDZ-ov slogan, koji je u polit-sferu lansirao pokojni Rikard Gumzej: „Zna se“, konačno upotrijebi upravo tamo gdje treba. Sad smo i službeno dobili potvrdu iz samog vrha HDZ-a ono što su mnogi već godinama znali: „Zna se“ tko nas je uvalio u govna.
2015-03-08
Velika zagađenja počinju malim…
Vilibor Sinčić i Živi zid zapalili maketu naftne platforme u splitskoj gradskoj luci.
Promatrajući sliku razmišljam o razlozima da se baš na ovaj način pokazuje (opravdano) nezadovoljstvo najavljenim bušenjima plavog Jadrana. Da li paljenje makete znači da su protiv postavljanja bušećih garnitura ili pak pokazuju što bi se moglo desiti ako dođe do havarije na platformi. No bez obzira na prave motive ovakvog 'performansa' ostaje gorak okus da su, doduše u minijaturnoj varijanti, napravili upravo ono zbog čega su performans i izveli: zagadili su more u splitskoj luci.
2015-03-08
Mali Asimo ne zna bon-ton?
„Dobro jutro, gospođo kancelarko. Dobrodošli. Zahvaljujući novim tehnologijama koje razvija čovjek, ja mogu napraviti razne stvari“, predstavio se Asimo najmoćnijoj ženi svijeta, javljaju agencije. Poslije je Još je rekao da je čuo da Merkel jako voli nogomet i odlučio joj pokazati kako on može precizno udariti nogometnu loptu.
Kancelarka je na odlasku iz muzeja ispružila ruku htjedući se rukovati s robotom. Ali Asimo nije reagirao. Očito je bolje isprogramiran za pucanje penala nego za zapadnjačke geste ljubaznosti.
A zašto bi, primjerice, baš sve na ovom svijetu trebalo biti po pravilima 'bon-tona' zapadnjaka? Koliko je meni poznato, u Japanu nije tradicija ni uljudbeno da se pozdravlja rukovanjem pa je normalno da japanski robot ne reagira na taj, ruku na srce, nehigijenski pozdrav. No to ga nije spriječilo da odlazećoj Kancelarki maše s obje ruke.
Ovo 'čuđenje' zapadnjaka je još jedan (profinjeni) oblik rušenja kulture i običaja naroda koji su drugačiji od nas a što rade stoljećima. Isto rade danas i pripadnici IS-a samo na mnogo grublji način.
2015-03-10
nedjelja, 08.03.2015.
Priče iz prošlih vremena
Priča Druga
Od mog djeda, koji je umro kad sam imao devet godina, ostalo mi je tek nešto malo materijalnih uspomena. Do njih sam, još u neka davna vremena, došao sasvim slučajno kopajući po jednom starom sanduku koji se nalazio u prostoriji iznad gustirne njegove kuće u Biogradu. Uz štap za pomoć pri hodanju kojeg i danas čuvam (uskoro će mi vjerojatno i trebati), i zidni sat iz kraja devetnaestog stoljeća o kojem sam već pisao na ovom blogu, našao sam dva rukom pisana dokumenta.
U prvom, izdanom od Općinskog upraviteljstva na Silbi s nadnevkom 21 Svibnja 1902, potvrđuje se mom didi pravo pripadnosti u toj općini.
U drugom, izdanom od strane Općinskog upravnog odbora (Biograda n/m) s nadnevkom 19.VI 1919., se kaže: „bi udovoljeno Vašem traženju (mog dide) u smislu zakona, te priznato Vama kao i Vašoj obitelji sastojećoj se od 5 (pet) članova domovno pravo u ovoj općini“.
Uz ta dva dokumenta, koja svojim sadržajem nepobitno govore koja im je svrha i kome su namijenjena našao sam još jedan dokument, prije bih rekao artefakt, kojeg prikazuje donja slika.
Sve na artefaktu izvezeno je ručnim vezom. U sredini je didina slika kad je imao oko 25 godina. Na prvi pogled bi se reklo: uobičajena uspomena na boravak u Kineskom ratu na početku dvadesetog stoljeća. No kako u mojoj užoj i široj obitelji nikome, koga ja znam, nije poznato da bi did bio u tom ratu, iako je služio u KuK mornarici baš nekako u to vrijeme, vremenom sam prihvatio, meni jedino, logičko objašnjenje: did je negdje nabavio ovaj vez i jednostavno u njega umetnuo svoju sliku. Našavši artefakt, ja sam ga prije mnogo godina dao uramiti i on već preko 40 godina visi na zidu zajedno s dva uokvirena dokumenta i starim zidnim satom (koji je još uvijek najtočniji mehanički sat u mojoj kući).
Međutim danas me opet zagolicala sudbina tog artefakta. Neposredan povod je bio kratak članak u reviji „Svijet“ koja se periodički prodaje uz Jutarnji list. U članku pod naslovom „Nepoznata priča o hrvatskom ratu u Kini“ autora Vlade Vurušića, ukratko je ispričana priča o sudjelovanje Hrvata Ivana (Johannesa) Rodina u tom ratu kao Ložač 1. klase (Heizer 1. klasse). Fotografije i podaci izneseni u članku ponovo su u meni pobudile staru znatiželju što je prava istina o mom 'artefaktu'.
I onda mi je na um pala ideja kako ne bi bilo loše objaviti njegovu sliku. Možda još netko od potomaka tadašnjih mornara, koji su možebitno za uspomenu kupili ili dobili sličnu rukotvorinu i u nju stavili svoju sliku, ima takav artefakt. Znam da je vjerojatnost vrlo mala, ali eto, ja pokušah.
Kao što neki stave pismo u bocu, začepe je i bace u more prepustivši je igri slučaja ili sudbine, tako i ja bacih priču o mojem artefaktu u internetsko more nadajući se da će možda negdje naći svog parnjaka.
petak, 06.03.2015.
Gripa i 8. mart
Najprije je stigla gripa. Da ne budem sam isti dan dobila je i supruga. Tako ćemo ove godine sigurno zajedno proslaviti 8. mart (za neke ožujak).
Svim mojim dragim čitateljicama, pripadnicama tzv 'slabijeg spola', i onima koje će to tek postati, čestitke povodom Vašeg dana
(nema straha nije zarazno preko bloga), iako bi se sve više moglo reći da neće proći još dugo vremena pa će naziv 'jači spol', barem što se obrazovanja tiče preći na vašu stranu. Pogotovo, ako je istinita statistika koju sam danas našao u J.L.
A sad odoh mjeriti temperaturu
!ponedjeljak, 02.03.2015.
Probranice 12
Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.
Nema straha….
U prvih deset mjeseci 2014. uvezli smo 7 tisuća tona kruha u vrijednosti 12 milijuna američkih dolara.
Kako naši političari od desnice do ljevice igre proizvode kao na tekućoj traci, nema straha da će hrvatski građani i u ovoj godini biti namireni sve u skladu s poznatom latinskom poslovicom „Panem et circenses“ (kruha i igara).
2015-02-24
Novo područje za zaradu naših uvoznika
Poražavajući podaci o smanjenju nataliteta u Hrvatskoj nagnali su mjerodavne 'institucije' da spas potraže u „uvozu“ 350.000 tisuća mladih.
Kako su „proizvodna sredstva“ za reprodukciju u privatnim rukama pa na intenzitet njihovog korištenja 'institucije' ne mogu djelovati, one su se odlučile na uvoz, kod nas uobičajen način rješavanja problema nestašica. To bi ipak moglo biti samo kratkotrajno/privremeno rješenje obzirom da će i novo „uvezana mladost“ najvjerojatnije poprimiti običaje starosjedilaca pa će radije skupljati novac nego raditi na reprodukciji.
2015-02-24
Ne vjeruj političarima (ni) kad ti obećanja donose…
Tsipras odustao od obećanja iz kampanje u stilu „obećanje ludom radovanje“.
Obećanje: „Trojka“ za Grču više ne postoji.
Stvarnost „Trojka“ ne, ali postoje „Institucija“ i vlada s njom surađuje.
Obećanje: Ne pristajemo na nastavak postojećeg programa financijske pomoći.
Stvarnost: Produljenje programa uz postojeće uvjete.
Obećanje: Stop privatizaciji.
Stvarnost: „Institucijama“ su obećali da neće zaustaviti ni jednu privatizaciju.
Obećanje: Velika socijalna pomoć i besplatna struja za najugroženije.
Stvarnost: Visina socijalne pomoći bit će takva da ne ugrozi proračun.
Obećanje: Povećanje minimalne plaće na 750 eura.
Stvarnost: To će se provesti postupno u dogovoru s partnerima.
Obećanje: Otpis duga.
Stvarnost: Obećavaju da će poštovati obveze vraćanja duga.
Eto, nije prošlo ni mjesec dana a grčka (revolucionarna) vlada reterira. Za nju se ne može reći ni ono: „plesala je samo jedno ljeto“. Proricao sam to u Probranicama 9. Jednako sam tako u Probranicama 7 upozorio naše (revolucionarne) stranke da budu oprezne u pokušaju oponašanje „Učitelja iz Grčke“. Jer, gospodo, protiv Četvrtog reicha se ne bori demokracijom nego revolucijom. Pa kome obojci a kome opanci.
2015-02-25
Quod licet Jovi, non licet bovi.
Neslužbene informacije sa sjednice Izvršnog odbora HNS govore kako je nogometna Vlada pronašla zajednički jezik s Crkvom koja polaže pravo na dio zemljišta od oko 70.000 kvadrata na Sveticama, a koje joj je oduzeto nacionalizacijom neposredno nakon Drugog svjetskog rata.
Bilo bi lijepo čuti ili čitati kako je hrvatska Vlada pronašla zajednički jezik s radnicima koji polažu pravo na tvornice (time i na radna mjesta), a koje su im oduzete privatizacijom neposredno nakon Domovinskog rata.
2015-02-26
Pax Americana u Grčkoj i…
Deseci prosvjednika sukobili su se s policijom u središtu Atene s popratnom eskapadom nasilja poslije marša protiv vlade, prvog nakon što je Syriza došla na vlast. Oko 450 prosvjednika izašlo je na ulice, nezadovoljni odlukom vlade Alexisa Tsiprasa koja je pristala na dogovor s kreditorima za odgodu programa za pomoć Ateni.
Neću daleko u povijest sličnih događanja: Libija, Egipat, Sirija, Ukrajina. Svagdje je počelo s „desecima prosvjednika koji su palili i razbijali“ s ciljem da oslabe ili sruše trenutačnu vlast (ako ona nije po volji 'institucija'). Onda su došli Ameri i NATO da uvedu demo(n)kraciju, zaigrali paklensku igru, rasturili postojeći poredak i otišli. Eto, sad je na red došla i Grčka. Treba Grcima dati na znanje kakva će ih sudbina zadesiti ako (demokratski) izabrana vlada ustraje u svojim predizbornim obećanjima. No uvjeravam vas, da kojim slučajem Tsipras nije prihvatio diktate 'institucija', isti bi ti prosvjednici (čitaj plaćenici) pokrenuli nasilne demonstracije zato što Tsipras inzistira na obećanom što će, tvrdili bi tada, dovesti do propasti Grčke.
Kroji li se u laboratoriju Pax Americana sličan scenarij i za Hrvatsku?
2015-02-28
Predizborne igre "Syriza" su počele…
Veliki naslov „Siromašnima će dio troškova za struju plaćati država“. U tom se članku spominje da bi se siromašnima proglasili svi oni koji više od 25% prihoda troše na plaćanje energije.
Ima tu još 'bisera', no za 'Probranice' komentirat ću ova dva.
Prvi 'biser'. Nikada nije i nikome neće država plaćati bilo što. Država NEMA novaca i zato ne može nikome plaćati, davati, poklanjati. Ona jedino može, uz proviziju, prebacivati iz džepova jednih u džepove drugih.
Drugi 'biser'. Bojim se, ako se to oživotvori, da će naglo porasti broj onih kojima će trošak za energiju porasti iznad tih famoznih 25% prihoda. Zašto se ne bi, netko koji je do sada trošio ispod 25% prihoda, potrudio i povećao potrošnju tako da mu trošak poraste iznad 25%, pa će mu onda država (porezni obveznici) platiti utrošenu energiju. Zar mislite da se snalažljivi Hrvati neće toga dosjetiti. A onda će 'pametnjakovići' u Vladi i Saboru opet mijenjati zakon, a puk će se, prirodno, buniti zbog uskraćivanja stečenih prava.
2015-03-02
