Marketing
Priče iz prošlih vremena
Priča Druga
Od mog djeda, koji je umro kad sam imao devet godina, ostalo mi je tek nešto malo materijalnih uspomena. Do njih sam, još u neka davna vremena, došao sasvim slučajno kopajući po jednom starom sanduku koji se nalazio u prostoriji iznad gustirne njegove kuće u Biogradu. Uz štap za pomoć pri hodanju kojeg i danas čuvam (uskoro će mi vjerojatno i trebati), i zidni sat iz kraja devetnaestog stoljeća o kojem sam već pisao na ovom blogu, našao sam dva rukom pisana dokumenta.
U prvom, izdanom od Općinskog upraviteljstva na Silbi s nadnevkom 21 Svibnja 1902, potvrđuje se mom didi pravo pripadnosti u toj općini.
U drugom, izdanom od strane Općinskog upravnog odbora (Biograda n/m) s nadnevkom 19.VI 1919., se kaže: „bi udovoljeno Vašem traženju (mog dide) u smislu zakona, te priznato Vama kao i Vašoj obitelji sastojećoj se od 5 (pet) članova domovno pravo u ovoj općini“.
Uz ta dva dokumenta, koja svojim sadržajem nepobitno govore koja im je svrha i kome su namijenjena našao sam još jedan dokument, prije bih rekao artefakt, kojeg prikazuje donja slika.
Sve na artefaktu izvezeno je ručnim vezom. U sredini je didina slika kad je imao oko 25 godina. Na prvi pogled bi se reklo: uobičajena uspomena na boravak u Kineskom ratu na početku dvadesetog stoljeća. No kako u mojoj užoj i široj obitelji nikome, koga ja znam, nije poznato da bi did bio u tom ratu, iako je služio u KuK mornarici baš nekako u to vrijeme, vremenom sam prihvatio, meni jedino, logičko objašnjenje: did je negdje nabavio ovaj vez i jednostavno u njega umetnuo svoju sliku. Našavši artefakt, ja sam ga prije mnogo godina dao uramiti i on već preko 40 godina visi na zidu zajedno s dva uokvirena dokumenta i starim zidnim satom (koji je još uvijek najtočniji mehanički sat u mojoj kući).
Međutim danas me opet zagolicala sudbina tog artefakta. Neposredan povod je bio kratak članak u reviji „Svijet“ koja se periodički prodaje uz Jutarnji list. U članku pod naslovom „Nepoznata priča o hrvatskom ratu u Kini“ autora Vlade Vurušića, ukratko je ispričana priča o sudjelovanje Hrvata Ivana (Johannesa) Rodina u tom ratu kao Ložač 1. klase (Heizer 1. klasse). Fotografije i podaci izneseni u članku ponovo su u meni pobudile staru znatiželju što je prava istina o mom 'artefaktu'.
I onda mi je na um pala ideja kako ne bi bilo loše objaviti njegovu sliku. Možda još netko od potomaka tadašnjih mornara, koji su možebitno za uspomenu kupili ili dobili sličnu rukotvorinu i u nju stavili svoju sliku, ima takav artefakt. Znam da je vjerojatnost vrlo mala, ali eto, ja pokušah.
Kao što neki stave pismo u bocu, začepe je i bace u more prepustivši je igri slučaja ili sudbine, tako i ja bacih priču o mojem artefaktu u internetsko more nadajući se da će možda negdje naći svog parnjaka.
Post je objavljen 08.03.2015. u 16:26 sati.