semper contra
petak, 31.10.2014.
„Zvončići“
Nedavno, prolazeći našim glavnim trgom, priđe mi djevojka nudeći mi čestitku Udruge za djecu s teškoćama u razvoju "Zvončići".
Nisam baš sklon kupovati takve čestitke na ulici ali...
Pruži mi djevojka čestitku i kaže:
"Petnaest kuna", kao to ide u fond Udruge. Već sam htio odbiti, po prirodi stvari sumnjičav sam na takav način prikupljanja priloga za razne Udruge i „Udruge“, ali ipak se predomislih i dadoh joj 20 kuna, uzeh čestitku s namjerom da krenem.
"Samo trenutak", reče djevojka, iz torbe izvadi digitalnu blagajnu i ispiše mi račun na 15 kuna. Sve po propisu sa svim podacima.
Uzeh račun i opet krenuh.
"Trenutak", ponovo će djevojka i vraća mi 5 kuna.
"Ne treba", kažem, a ona će,
"Ne, ne, trebam vam vratiti takvo je pravilo!"
Kako bi bilo divno kad bi se i drugdje (recimo među našim vrlim političarima, biznismenima, blagajnama; famozna jedna lipa, etc) nalazili ljudi s takvom savjesnošću i odgovornošću kao što je bila ova djevojka iz Udruge za djecu s teškoćama u razvoju.
A možebitno da takvi mogu biti samo oni „s teškoćama u razvoju“.
ponedjeljak, 27.10.2014.
Mala priča
Ovo je (mala) prča o jastuku, hlačama, trncima i glavobolji.
Imam prijatelja kojemu su se, prvotno, počeli pojavljivati trnci u prstima lijeve ruke da bi nakon nekog vremena zahvatili cijelu šaku. Čak mu se znala ukočiti cijela šaka. Riješio je taj problem operacijom. Trenutačno se ne sjećam što su mu to uradili, no to za ovu priču i nije toliko važno.
Važno je da sam i sam imao sličan problem. Tijekom noći često sam se budio utrnule šake. Kad sam pomaknuo ruku, obamrlost je prošla, da bi se nakon sat dva spavanja sve ponovilo. Uz to dosta često sam se budio s glavoboljom, ne onako u 'totalu', već na određenom mjestu – lijeva stražnja strana tjemena. U ovom slučaju buđenje i premještanje u novi položaj nije uvijek polučilo nestanak bolova. Što da radim pitanje je sad? Na nekakve operacije mi se baš i nije išlo, imao sam ih dosta u posljednjih deset ljeta. Čak i sama pomisao da ću 'il doturu' morati pojašnjavati što mi je izazivala je odbojnost.
Godinama, desetljećima spavam s većim i jednim manjim jastukom. Ovaj manji tijekom spavanja smotan pod glavu tako da me supruga uvijek pita: ma što ti to radiš noću s tim jadnim jastukom? I prije nekog vremena, ni sam se više ne sjećam kako sam došao na tu ideju, mali sam jastuk spremio u ormar. Valjda onako iz očaja da nešto pokušam. Sad spavam na jednom, velikom.
Rezultat: više se tijekom noći ne budim s utrnulim šakama, a i glavobolje ne javljaju se noću osim ako s njom legnem u krevet. I tako sam, bar zasad, riješio ovaj mali zdravstveni problem bez 'dotura' i operacije.
E sad će te pitati: a gdje su tu hlače? Evo i njih.
Kaže jedna druga priča da je neki čovjek imao stalne glavobolje i nikako ih se nije mogao riješiti. Obilazio je liječnike svih vrsta i kategorija ali ništa. Konačno mu je jedan liječnik rekao:
„Dragi gospodine, jedini način, nažalost, da se riješite glavobolje je da vam odstranimo testise!“
Čovjek se jedno vrijeme nećkao, no što je mogao, glavobolje su bile nesnosne i pristane na kraju na operaciju. Odoše testisi i, bogami, ode i glavobolja. Nije bio baš sretan što je se to moralo riješiti na taj drastičan način, no tješio se da više nema glavobolje.
Nakon nekog vremena otkrio je da su mu moljci napravili mnogo malih rupica na hlačama (kao na ovim mojim sa slike) pa odluči sašiti nove. Krojač mu uzme mjeru pa ga upita, ne znajući za njegovu nevolju:
„Na kojoj strani držite jaja u hlačama?“
„Nije važno“, reče čovjek pomalo zbunjen.
„O itekako je važno“, protestirao je krojač. „Znate ja vam na strani gdje ih držite moram napraviti malo više prostora jer ako će vam ih hlače pritiskati boljet će vas glava!“
Naravoučenije:
Ako vas boli glava ili vam trnu ruke maknite mali jastuk ili napravite mjesta za testise u hlačama. Ne trebaju vam doktori.
ponedjeljak, 20.10.2014.
Ezop i Milan Bandić
Ovca, čavka i pastir
(Ezopova basna)
Orao sleti s neke visoke stijene i ugrabi janje. Opazi to čavka pa se iz zavisti htjede povesti za njegovim primjerom. Stoga se spusti uz silnu kriku i baci se na ovna. No, kako su joj se pandže zaplele u ovnovo runo, nije više mogla uzletjeti. Pastir, vidjevši što se dogodilo, pritrči i uhvati je. Zatim joj podreže krila pa je, kada je pala večer, odnese svojoj djeci. Kad su ga djeca ispitivala kakva je to ptica, reče: “Kako ja sigurno znam – čavka, a kako bi ona htjela – orao."
Naravoučenije:
Nadmetanje s jačima, osim što se njime ništa ne postiže, uz nevolju donosi još i bruku.
* * *
Pisati, ne pisati, pisati ne pisati…Trgam latice s ivančičinog cvijeta ne bi li se odlučio da li ili ne komentirati najnoviju udarnu vijest u svim našim medijskim 'žutilima'. Ipak prevlada moj unutarnji homo politicus i ne odoljeh iskušenju. Predmnijevam da znate o čemu se radi: uhićenju zagrebačkog gradonačelnika M.B. Uopće ne želim ulaziti u meritum stvari: je li on kriv ili nije. Uostalom krivnju u takvim rabotama kakvima se bave političari njegovog kova – gdje se ne radi o klasičnom kriminalu zbog stjecanja osobne materijalne koristi – je vrlo teško. On sigurno nije jedini.
Osvrnuo bih se na ovaj najnoviji događaj iz dva rakursa.
Prvi je, a što je evidentno iz reagiranja 'žutila' na uhićene M.B.&Co, uloga masmedija u takvim događanjima.
U sredstvima javnog obavještavanja u nekoliko posljednjih dana osjećala se stanovita praznina u tzv. udarnim vijestima. Koga još zanima DrIvo, gradonačelnik Vukovara je pluskvamperfekt, sisačka županica puštena iz zatvora i sad uživa kao zastupnica, Perković 'lociran, identificiran, uhićen, transferiran' u nadležnost njemačkog suda i više ne može biti udarna tema (barem dok ne otkrije nekog iz redova trenutačnih nam političara), Ukrajina i sve vezano uz nju je perfekt, Islamska država i njezini načini učvršćivanja vlasti pomalo postaju dosadni (prvo odrubljivanje glave je bila vijest, ostala koja su slijedila je već ponavljanje; to smo već vidjeli), trebali bi izmisliti nešto novo, ebola je doduše odnijela preko četiri tisuće života, čak i poneki u EU i SAD-e, ali ipak kosi tamo neke u Africi (a zna se kakvi ljudi tamo žive), uz to, što je to istini za volju, 4000 mrtvih u odnosu na broj mrtvih kao posljedica provođenja Pax Americana po istim tim zemljama i da nema straha od njezinog proširenja na 'civilizirane zemlje' tko bi o njoj brinuo, vojna parada u Beogradu pod pospanim pogledom gazde Putina nije nešto što bi moglo izazvati neki posebni interes našeg puka (ipak ćemo druge godine prirediti za proslavu Oluje još veću paradu, pa 'kaj košta da košta' – tuk na utuk), referendumi niču kao gljive poslije kiše i više ih nitko ne 'ferma'. Nešto se trebalo dogoditi.
I dogodilo se.
Uhićenje M.B.&Co. Naše masmedije oblilo potpuno 'žutilo' – kao da su postali Japanci & Kinezi. Rastrčali se kojekakvi izvještači i izvještačice kojima je svaka druga riječ 'zapravo',postavili se na strateške položaje i pričaju u mikrofon nešto što su sasvim lijepo mogli ispričati i iz studija. No treba se javiti s 'terena'. Eto opet teme da se puku da na znanje kako ni oni na vrhu nisu van domašaja „PravDe“. Svi će završiti u čuvenom Remetincu – koliko ih ima mogli bi sad već osnovati i Neovisnu Državu Remetinec – malo će se tamo 'kiseliti', onda će početi maratonsko suđenje, pa ako ih se i proglasi krivim i strpa u 'bajbok' oni će, zahvaljujući svojoj populističkoj politici i dalje upravljati iz 'apsane' kao što nas uči iskustvo s B.G., uznika u zatvoru druge države što mu uopće ne smeta da određuje politiku jednoj regionalnoj stranci. A onda će se balon pomalo ispuhati i 'žuti' će jedva čekati da se pojavi neki novi M.B.
Drugi aspekt je za mene osobno mnogo zanimljiviji i njegove posljedice, ako se ispostavi da su moje sumnje opravdane, daleko opasnije. Ne za gradonačelnika, ne za Zagreb nego za Hrvatsku.
Ne znam hoćete li se sa mnom složiti, no o marifetlucima M.B. pjevaju već godinama i oni najmanji vrapci na granama. Najmanje deset godina. I gle niko se nije sjetio da se tim marifetlucima pozabavi dok se nisu desile tri ključne stvari: izjava Premijera o karakteru M.B. u, uživo emitiranom, intervjuu na RTL, šuškanje o povezanosti M.B. s novoosnovanom strankom političara sličnog kova R.Č. i potencijalnoj opasnosti da se zajedno pojave u izbornom ringu što bi za SDP i njegov prirepak HNS uz postojanje ORaH-a bila katastrofa i pomalo uvijena, ali ne skrivena izjava M.B da u budućnosti računa na ulogu Premijera. Jer kao, ako može voditi 15 godina grad Zagreb može i državu.
I tu dolazimo do poante citirane Ezopove basne. Uhićeni M.B. se već toliko osilio da se usudio tužiti RTL zbog emitiranja spomenutog intervjua u kojem je Premijer ukaljao njegovu čast. Još se uvijek nije osjećao dovoljno jakim tužiti Premijera, a i proces bi trajao znatno duže, pa se odlučio na tužbu protiv TV kuće. To mu nekako dođe kao da ubijem poštara koji mi je donio obavijest o visini neplaćenog poreza. I preračunao se! Premijer je najprije rekao svoje, a onda pokrenuo konce svojih lutaka (uz asistenciju vrha HNS-a kojemu apsolutno ne odgovara jačanje nove stranke Reformista) da bi pokazao da je bio u pravu i da njegove optužbe nisu samo 'rekla kazala'.
I lako bi se moglo desiti na kraju basne, ovaj put Milanove a ne Ezopove, da će M.B. potkresanih krila služiti kao igračka svojem puku.
Bez obzira hoće li se ili neće dokazati to što se stavlja na teret M.B.&Co ostaje gorak okus u ustima: zar je trebalo čekati da Premijer na TV optuži nekoga za kriminal, da se taj navuče na tanak led i pokrene tužbu za klevetu pa da tek onda – pazite desetljeće nakon što se šuška o marifetlucima – 'institucije vlasti' pokrenu „višemjesečne istražne radnje“ da bi se dokazalo da je Premijer bio u pravu. Opasno je to!
utorak, 14.10.2014.
Probranice 4
Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora.
Kako nisam stručnjak za glazbu (to od mene radi punoooo bolje cijenjeni Branimir Pofuk) odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća. Pa krenimo.
Iz ustiju glavnokomandujućeg HDZ-eovca imamo vrlo često prilike čuti što će oni napraviti kad dođu na vlast, - a doći će sigurno - kaže On. Provest će lustraciju (pitam se tko će im onda od starog kadra ostati u stranci), promijeniti imena svih ulica, trgova etc. koje nose ime najvećeg zločinca našeg naroda (možda i dokazati da dotični i nije bio Hrvat), zbog kojeg smo više od četiri desetljeća živjeli u neslobodi, mraku, totalitarizmu, siromaštvu i besperktivnosti, jednom riječju u mračnom srednjem vijeku, krenut će u lov na dužnosnike ove vlasti jer: „Ova je vlast ubijala emigrante po svijetu“ kako je izjavio na svečanoj proslavi HDZ-a u Šibeniku. Ima toga još što nam obećava dotični i o čemu svi vi vrlo dobro znate. Mogli ste, ako ste bili u prilici, to saznati u direktnom kontaktu s njim tijekom njegovog 'rada na terenu' zbog kojeg je nešto zanemario svoj osnovni posao saborskog zastupnika. To ga, naravno, uopće ne sprečava da za taj posao (tzv. 'lezi ljebe da te jedem') prima punu plaću.
No o jednoj ključnoj stvari za ovu Lijepo našu (upropaštenu) domovinu, gospodarstvu, njegove misli i izjave do sada su bile mutne, nedorečene, traljave. Uglavnom se sve svodilo: imamo plan (nadam se da nema 21 točku) za izlazak iz krize, naš stručni tim zna što i kako ćemo plan provesti u djelo, no na pitanje o kakvom se planu radi njegovi se odgovori uglavnom svode na: saznat ćete na vrijeme, još nije počela kampanja, ne želimo da nas vladajući kopiraju.
Dakle: njemu je važnije da sve ostane u tajnosti do kraja mandata ove (nesposobne) vlade pa makar Hrvatska i dalje nastavi nizbrdo, nego da plan iznese i da ga zajedno s vladom realizira (ako ga ona prihvati, što je doduše malo vjerojatno; narcisoidnost njezinog šefa je ipak prevelika za to) i tako zaustavi pad gospodarstva u ambis iz kojeg tko zna kako ćemo se izvući. Jer, kako je, nedavno, izjavio Nikica Valentić, najsposobniji Premijer u samostalnoj Hrvatskoj, iz ovog ambisa možemo se izvući samo konsenzusom vladajuće i opozicione stranke glede osnovnih smjernica izlaska iz krize. No ako će svaka glavna stranka skrivati svoje planove dok je u opoziciji kao guja noge, stalno će nam se ponavljati ovo što imamo sada, a što se svodi na poznatu frazu svih nesposobnih političara: prije nas nije bilo ničeg, a poslije nas će teći med i mlijeko. Kako nas povijest uči najčešće su oni koji dolaze na vlast uglavnom bili u pravu samo glede prvog dijela fraze.
Već sam izgubio svaku nadu da ću od T.K. dobiti odgovor na to ključno pitanje, kad je nedavno u novinama na naslovnici izašla njegova slika s tri ključne točke gospodarskog plana kojeg će provesti kad dođu na vlast.
Nisam neki stručnjak pa da ocjenjujem opravdanost smanjenja broja županija, monetizaciju autocesta i uvođenja poreza na nekretnine no sasvim laički sklon sam vjerovati da to i ne bi bio bilo tako loše (iako ni sam nisam naklonjen monetizaciji). I zato me ovaj naslov na neki način razveselio. A znate zašto? Zato što sam siguran da će, ako zaista dođe na vlast, HDZ napraviti upravo suprotno!
Ako netko misli da se varam neka se samo sjeti nedavne prošlosti. „Svi smo mi Norac“ vikali su lancima vezani HDZ-eovci kad je dotičnog tadašnja vlast optužila za ratni zločin. Norac je otišao u zatvor, a 'lančanici' su negdje taj lanac izgubili i krenuli tražiti neki drugi.
Sjećate li se: prvotno dok su bili opozicija: „Heroj, a ne zločinac!“, a onda kad su došli na vlast slijedilo je: „locirati, identificirati, uhititi i transferirati“.
I od svih onih silnih 'lančanika', 'berača kestenja', branitelja domovine i nacionalnih interesa koji su zdušno podržavale stav HDZ-ea dok je bio u opoziciji, ni jedne riječi nisu rekli na njegove suprotne postupke kad je došao na vlast.
Pa zašto onda ne bi bilo i sada tako?
nedjelja, 12.10.2014.
Uvijek isto moj Mefisto…
…u posljednje je vrijeme česta moja jutarnja uzrečica kad se dižem iz kreveta i pomislim što me čeka taj dan. No u ovom slučaju upotrijebio sam je u kontekstu predstojećih izbora za Predsjednika Republike kako ne bi ponovo morao upotrijebiti već ofucani izraz 'deja vu'!
2004.09.15.
Ne nisam pogriješio datum. Prije deset godina napisao sam u svojim dnevnicima niže citirani osvrt na predizbornu kampanju za predsjednika RH koja se vodila između dva kandidata: Stjepana Mesića, zvanog Vicmaher i Jadranke Kosor, zvana Suzana. Iza ove potonje stajao je HDZ koji je odlučio - obzirom da su šanse za pobjedu bilo kojeg njihovog kandidata nad tada vrlo popularnim Vicmaherom bile mizerabilne – servirati je narodu kao 'dobru dušu' braniteljske populacije o kojima se ona brine kao Djevica Marija o Hrvatima. Ustvari položiti je na oltar kao 'žrtvenog jarca' da im se ne bi, možebitno, prigovorilo kako su se unaprijed predali bez borbe.
Tog dana sam napisao:
A koliko smo glup narod, na ponovljenim izborima bi mogla na kraju pobijediti Suzana, pardonček Jadranka, osoba "stvorena" za predsjednika: apsolutno o ničemu nema svoj stav, za sve mora pitati taticu, čitaj Sanadera. Ali ona "razumije" ljude, dijeli poklone siromašnima obučena u bundu do poda, blagoslivlje branitelje u krinolini s blaženim osmjehom Madone. Jučer je u prilogu o njoj iz gimnazijskih dana bilo obznanjeno kako je bila odlična učenica, kako su šulkolege prepisivale od nje, kako je bila ambiciozna, kako se kandidirala za izbor miss Prgometa, kako bi rekao Arsen Dedić u jednoj od svojih ciničnih pjesama, ali nije prošla. Komentar autorice je bio: da je postala miss, sada ne bi bila kandidatkinja za predsjednicu. Moj komentar: kamo li sreće da je bila izabrana za miss.
Kasniji su događaji, ipak, pokazali da 'naš narod' nije potpuno oglupavio, pa su radije izabrali Vicmahera da nas i slijedećih pet godina uveseljava svojim prizemnim vicevima i doskočicama nego srcedrapateljku Suzanu s njezinom providnom demagogijom.
Ovogodišnji izbori su preslika ondašnjih izbora. U stanovitoj je prednosti trenutačni nam predsjednik koji je tu čast priskrbio svojim sloganom „PavDa“ a da od te 'PravDe“, kroz svih ovih njegovih pet godina stolovanja, nismo vidjeli ništa osim škropljenja 'svetom vodicom', a tvrdi da je agnostik. Pa čak ni jedan jedini dobar vic!
Nasuprot njemu je osoba koja je već nakon prvog nastupa priskrbila sebi nadimak „Barbika“. O opravdanosti ili neopravdanosti tog imena neću se izjašnjavati, no činjenica je da u svemu, a ne samo po ljupkom izgledu, sliči gore spomenutoj Suzani. Nema o ničemu svoj stav, njezinim nastupom upravlja Karamarko, nasljednik Sanadera, (mandat J.K. se ne računa, ona je bila kooptirana na to mjesto po nalogu svog šefa), gospodarska situacija u zemlji za nju je 'špansko selo', o svojim ovlastima kao Predsjednica nema, kako bi naš narod rekao, 'tri čiste'. Ali ima veliku volju i ambiciju da postane prva Predsjednica Lijepe naše.
Bez obzira na kvalitete njezinog najjačeg protukandidata, nadam se da će i na ovim izborima hrvatski puk opovrgnuti moje crne prognoze o ishodu glasovanja od prije deset godina koje su se pokazale pogrešnim. Jedino ako se ne desi iznenađenje kao što je to bio slučaj kod prvog izbora Vicmahera za Predsjednika pa iskrsne netko tko je trenutačni autsajder. Primjerice – Milan Kujunđić. Skoro pa bih rekao: i ne bi bilo loše – možda bi nam osvježio dan nekom novom demagogijom.
petak, 10.10.2014.
Bez komentara
Prva vijest
Čopor od 20-ak pasa krvoločno je napao djevojčicu na ulici u Bjelavi u Sarajevu kada je izašla iz kuće kako bi se igrala s ostalom djecom. Napadu je svjedočio i njen devetogodišnji brat koji će stravične prizore pamtiti cijeli život. Kako je rekla njihova majka za Klix.ba, kći i sin izašli su na ulicu s drugom djecom kako bi se igrali. Djevojčica se vozila na biciklu kada je naišao čopor lutalica.
"Sin je bio s druge strane i sve gledao. Jedan pas ju je oborio s bicikla, a onda su je počeli ujedati i trgati odjeću s nje. Da nije bilo susjeda koji je došao u pomoć moglo je sve tragično završiti. On ih je napao jaknom koju su psi također izgrizli, ali uspio je spasiti moju djevojčicu", ispričala je vidno potresena i šokirana majka.
Pita se kako će djecu nakon divljačkog napada slati u školu, kako će se igrati ponovo ispred kuće, a napomenula je i da ju je strah otići i do trgovine. Djevojčica je zamotana u zavoje, a najveća rana još krvari.
Druga vijest
Provedenim izvidima utvrđeno je da je 27. lipnja oko 21 sat u mjestu Rojnići dok se vlasnica nalazila na terasi iza kuće, pas Američki buldog preskočio je ogradu dvorišta, te u predjelu glave i noge ugrizao dijete. Ozlijeđenom djetetu pružena je pomoć OB Pula gdje je zadržano na liječenju zbog zadobivenih teških ozljeda. Protiv vlasnice psa je nadležnom odvjetništvu podnijeta kaznena prijava.
Treća vijest
Otkako smo došli u Biograd podvrgnuti smo maltretiranju psa iz susjedstva. Počinje lajati u rane jutarnje sate, ponekad i noću. Praktički ne prestaje cijeli dan. Laje svaki put kad pored dvorišta prođe prolaznik ili pak automobil zacvili gumama prolazeći kroz obližnji zavoj. Intervencija kod komunalnog redara, naravno, nije dala nikakve rezultate, a iz razgovora s mještanima koji žive u našoj blizini rečeno nam je da je pas vlasnik jednog, 'malo tvrđeg' grmalja s kojim s ne valja bosti jer je u stanju učiniti svakakvo zlo iz osvete. Što bi se reklo „ne čačkaj mečku“.
Četvrta vijest
Mještani Donjih Andrijevaca užasnuti događajem kada je muškarac navodno iznerviran lavežom pasa lutalica u blizini svoje kuće nožem zaklao dva psa te još dva teško ozlijedio.
Iz PU brodsko-posavske rekli su da su odradili svoj posao u skladu sa zakonskim propisima.''Kada smo dobili dojavu o spomenutom događaju naša je policijska ophodnja izišla na mjesto događaja i obavila očevid. Počinitelj je priveden i privremeno zadržan u policijskoj postaji, ali zakon nalaže da ga ne smijemo zadržavati dulje nego propisi određuju. Protiv počinitelja ide kaznena prijava za počinjeno djelo'', rekao je na Ivica Ostrun, zamjenik načelnika PU brodskoposavske, piše BrodPortal.
Za počinjenje opisanog kaznenog djela zakon predviđa zatvorsku kaznu u trajanju od jedne godine.
Komentare prepuštam čitateljima.
ponedjeljak, 06.10.2014.
Probranice 3
Prelistavam brojeve lokalnog tjednika „Međimurje“ koje mi je skupljao prijatelj dok sam bio na moru. Na naslovnoj stranici od 9.9.2014. nalazim ovaj naslov.
Zaintrigirao me iz osobnih razloga pa sam ga potražio i našao u formi razgovora s poznatom čakovečkom psihijatricom M.V.G. Posebno mi je zapelo za oko pitanje novinara:
Kako bi javni mediji trebali izvještavati o suicidima?
Doktorica je odgovorila:
U medijima u obzir dolazi samo diskretno izvještavanje, na razini statistike, jer sve drugo može izazvati indukciju ponašanja i dovesti do poplave samoubojstava. Nikako izvještaje o tome ne bi trebalo isticati na naslovnicama ili kao vijest dana u elektroničkim medijima.
E sad što možemo: žutilu se naše tiskovine ne mogu oduprijeti ni kada im netko, stručan, savjetuje da se o nečemu ne trebam pisati, pogotovo ne na naslovnicama. Sad očekujem da će 'vrijedni' Međimurci i Međimurke početi takmičenje u broju samoubojstava pri čemu će ove potonje možebitno pokušati dostići 'jači' spol.
petak, 03.10.2014.
In memorija
Prošla je i druga godina otkako sam izgubio svog najboljeg prijatelja. Tonija. Radili smo zajedno u dva projektna biroa u vremenima kad su projektni biroi bili potrebni. Gradilo se po se po našim projektima po čitavoj bivšoj domovini ili kako bi se to danas reklo – regiji. Danas se više ne gradi pa su oba projektna biroa spala na 'dva slova'. On je bio je projektant strojarskih instalacija i postrojenja, a meni je bilo najdraže kad sam, kao elektroinženjer, njegove projekte pratio elektroprojektima.
Kad je imao nekih dilema oko tehničkih rješenja iz svoje domene, znao je doći za moj stol (bio sam prvi u koloni stolova, a on na začelju) i počeo diskusiju sa mnom. Meni je to naravno imponiralo, a kako sam bio, tada se to zvalo jakostrujaški elektroinženjer, dosta sam stvari znao i iz područja strojarstva.
Jednom sam ga zgodom upitao:
- Toni, kako to da dolaziš na 'konzultacije' kod mene a u svojoj grupi imaš kolege strojare?
Malo se nasmiješio, i onim svojim smirenim, tihim glasom rekao.
- Znaš Sambi (tako su me zvali), ti o strojarstvu ne znaš dovoljno da bi mogao dati svoje rješenje problema, ali imaš dovoljno znanja da kritički sagledaš moje i daš primjedbe ili postaviš pitanje zašto tako a ne nekako drugačije. Moje kolege pak odmah zamisle svoje rješenje i umjesto da analiziraju i kritički ocjene moje, zalažu se i inzistiraju na svojem rješenju koje im je tog trenutka palo na um.
Tijekom naše trideset godišnje suradnje mnogo puta smo tako razgovarali i tijekom projektiranja, izvođenja radova i puštanja postrojenja u rad. I nikada se nismo zakačili, posvadili, povisili ton (iako sam ja po prirodi kolerik) već sve rješavali smireno. Prvenstveno zahvaljujući njemu. Po mom skromnom shvaćanju bili smo dobar projektantski tandem.
Nažalost, projektiranja više nema, a nema ni Tonija. Iako mi je teško zbog toga, možda je za njega bolje: nije bio svjedok propadanja i sve većeg nipodoštovanja struke u kojoj je bio vrhunski znalac.
srijeda, 01.10.2014.
Smijeh liječi 7
Evo opet po koji vic s bradom ili bez nje (kako za koga) iz našeg lokalnog tjednika. Ova moja zbirka ne može konkurirati Euro-smijehu, ali i ovaj moj mali doprinos podizanju raspoloženja u ovoj našoj tmurnoj zbilji (koju nam svakodnevno serviraju mas mediji u suradnji s našim političarima) ipak nešto znači.
Mali Škot
Pita učiteljica:
- Imaš sedam jabuka, ja te tražim dvije. Koliko će ti ostati?
- Sedam, spremno će mali Škot.
Fata
Ušao Mujo s puškom u kafić, pa dreknu:
- Tko se seksao s Mojom Fatom, da ga upucam!
Stiže odgovor od jednog uz šank:
- Nemaš ti, jarane, toliko metaka!
Kuharica
Razgovaraju dva oženjena muškarca.
- Priča se da si se oženio?
- Da!
- A zašto?
- Nije mi se svidjela hrana u restoranu.
- I? Sada?
- Sada mi se sviđa.
Plaća
Koja je razlika između radnika u državnoj i onog u privatnoj firmi?
Jednog pitaju kolika mu je plaća, a drugog prima li plaću.
Krediti
Svi krediti naših banaka su gotovinski. Koji god uzmeš – gotov si!
Priznanje
Kaže djevojka momku na dan vjenčanja:
- Dragi prije vjenčanja priznat ću ti s kim sam sve dosada spavala.
- Pa priznala si mi to već u subotu.
- Da, u subotu, ali danas je srijeda.
Bilješke
Bilješke američkog poslovnog čovjeka s puta po Europi: „Jučer sam pio s Rusima – umalo sam umro. Danas sam pio sa Zagorcima – bolje da sam jučer umro.“
Ljubav
Kako bi impresionirao djevojku rekao sam joj da imam bogatog strica. Više nije moja cura, već strina.
Nokia
Što prvo „umre“ kod NOKIE 3310?
Vlasnik!
Remen
Zašto policajcu na remenu piše RH?
Da znaju da je to remen za hlače.
