vjetarugranama https://blog.dnevnik.hr/penetenziagite

ponedjeljak, 21.04.2025.

Wisława Szymborska: O smrti bez pretjerivanja

Ne razumije se u šale,
u zvijezde, u mostove,
u tkanje, u rudarstvo, u ratarstvo,
u gradnju brodova i pečenje tijesta.

U naše priče o planu za sutra
ubacuje svoju posljednju riječ
posve neumjesno.

Ne umije čak ni ono
što je u tijesnoj vezi s njenim fahom:
ni grob iskopati,
ni sanduk sklepati,
ni počistiti za sobom.

Zauzeta ubijanjem
ona to nespretno čini
bez sistema i vještine.
Kao da na svakom od nas
tek počinje učiti.

Ostavimo sad trijumfe
ali koliko je poraza,
promašenih udaraca
i iznova poduzetih pokušaja!

Ponekad nema snage
muhu iz zraka srušiti.
S morem gusjenica
u puzanju trku gubi.

Svi ti gomolji, mahune
trepetljike, peraje, dušnici,
svečano perje i zimska dlaka
svjedoče o zaostatku
u njenom dosadnom poslu.

Zla volja nije dovoljna.
Pa čak ni naša pomoć
u ratovima i prevratima –
još uvijek premalo je sve.

Srca lupaju u jajima.
Rastu kosti dojenčadi.
Za trud sjemenja
nagrada su prva dva listića,
a često i visoke krošnje na obzorju.

Tko tvrdi da je svemoćna,
sam je živi dokaz
da svemoćna nije.

Nema života
koji bar za časak
nije besmrtan.

Smrt
uvijek za taj časak u dolasku kasni.

Uzalud trese kvaku
nevidljivih vrata.
Tko je što postigao,
uzeti mu ne može.

(poezja.org)

21.04.2025. u 11:30 • 9 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.