Da je lako - nije;
danas, a ni prije.
Svakog gorak pelin
čeka da ga pije:
nesnosna bura
k'o stapku ga vije
ma koliko dugo
htio da se krije.
Oko svako tu je
suze još da lije,
premda nekog vuče
da i sjeme sije.
Sjeme?
Koje? Čije?
Zar nas samo sjeme
poučilo nije
da i ono sebe
ispod ljuske krije?
O počinku da li
srce sanjat smije
kad zaklona nema?
Brata svog da bije -
brat tu radi drugog
stigao i nije?
Prevažno je stoga
što je ovdje čije
i na što tko liči,
a ne čime mije
lice što ga noću
od sama sebe krije:
dal' to breme mogu
ponijet ruke dvije?
Pa dok zemljom kroči
- čudeć' se što smije -
sve to manje jest,
a sve više - nije.
| < | ožujak, 2025 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||