penetenziagite

nedjelja, 07.01.2018.

Padova

U nedostatku drugih tema, ova me jugovina i toplina sjetila vrućih dana proteklog ljeta i dojmljive Padove koja tog vrelog dana kolovoza nije bila toliko nepodnošljivo vruća da ne bismo otrpjeli šetnju od nekoliko kilometara po centru. Ono što me veselilo, osim spasonosne svježine koja se u uskim uličicama zadržavala još i u ranim poslijepodnevnim satima, bila je i činjenica da – nasuprot recimo pretijesnoj Veroni – nema puno ljudi, iako se radilo o suboti prije Velike Gospe. Šetnja bazilikom i glavnim trgom bila je stoga opuštajuća i lijepa. Fotografije su slikane mobitelom a i dobrim dijelom narušene bujicom svjetla što je navirala sa nebeskog svoda i odvraćala prilično lijenog fotografa od traženja pogodnih kuteva i jasnijih obrisa. Čak niti kava u hladu stoljetna trijema neke lijepe zgrade nije bila naporna; dapače. Okrepljujući odmor od nekoliko sati nakon dugotrajne vožnje i prevaljivanja nekih valjda četiristotinjak kilometara.