27 listopad 2014

Osjećaj kao kad cijelu noć putuješ autobusom. Probudiš se, zgužvan i neispavan.
Protežeš se, hvataš krajičkom oka svoje lice.

Vidiš njegovo.

I žudiš za kavom. Umjesto nje zapališ prvu cigaretu.

Sunce ti se na silu gura u oko, a još ti je koža naježena od prethodne noći.
Nečiji otisak usana na tvome ramenu.

Uđeš u stan. I zaključaš vrata. Sljedećih dvanaest sati nećeš se sjećati ničega. Samo neke divne omaglice.

Sljedećih dvanaest sati, pamtim samo ljubav.




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.