avaspavanakauču

27.12.2017., srijeda

...

Ulica pahulja



Kolači i torta bili odlični ali ne postoji fotka da se to i dokaže :)
- 12:48 - Komentari (20) - Isprintaj - #

23.12.2017., subota

Led bijelo

Auto klizi kroz noć, kao i tvoje godine kroz ovaj život, nekako si usporila, noga na gasu je ujednačena, a nekad si razmišljala kako nikad nećeš uspjeti svladati tu misteriju lijevo kvačilo, desno gas, jer pobogu skoro da ni ne znaš gdje je lijevo, gdje desno, ali sreća tijelo pamti naučene komande, kao što kažu da tijelo pamti neke dodire, nema veze što ti svijest to negira. Nikad baš i nisi vjerovala samosvjesnoj sebi, više si oduvijek vjerovala onome drugome, to nitko ne može da uzme od tebe, ni da uspava, ni da precrta, to je ono nešto tvoje.

Boje na semaforu se igraju, mutno je i blješti, na trenutak želiš zatvoriti oči i vidjeti srebrno - crnu noć,udahnuti miris kože i osvježivača zraka, ali ne možeš, ne možeš sada zatvoriti oči.
(zauzvrat kupuješ led bijele lampice, na crnoj žici, led hladna bijela boja za ( želiš to) (lijepe) zimske noći.
- 14:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.12.2017., petak

Ava spava

Ava spava.
I što tu nije jasno?
Uspavala sam je.
Ljuljala.
Mrzim ljuljanje. To je zamka za budne. San. Samo spavaj Ava.
Privjesak se umirio ispod grla na svom mjestu. Isti onaj što je u odrazu zrcala plesao dok su se tijela pomjerala gore-dolje. Kakvo je to stezanje bokova bilo. Nije mi uopće žao. Bar nisam spavala. U snu. U tvojoj zamci.
Ja sam gledala nju i vidjela sebe. Isti onaj jezik sa okusom gorkih trava pelinkovca što je klizio i klizio. Svugdje.

Pusti me da te slikam Ava.
Želim da te pamtim Ava.
Ne možeš me slikati.
Ne možeš me pamtiti.
Čak ni zadržati u sjećanju.
Nigdje. Nikada.
Moraš me uspavati.


Moraš se početi buditi u savršeno čistim sobama, sama. Moraš to naučiti. Ne možeš se uvijek buditi uz nekoga. Ava.
Moraš se naučiti buditi uz slatke mirise čajeva u svojoj sobi.

Nikad nisam uspavljivala lutke. Samo tebe jesam.
Druge su na polici u vitrini.
Jednu sam ubila a tebe sam uspavala. Ava.

- 14:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.12.2017., utorak

Ljubičasta svila

Uspava te glas, sličan onom što si voljela slušati na noćnom radio programu, ali ovaj glas ti je poznat, njegov, muški glas što ti šapuće kroz noć koja se zalijepila poput dječjih prstiju u čokoladi, za sve poznate krovove u tvojoj ulici. Nakon petodnevne glavobolje, uspava te njegov glas, a probudi najljubičastije svitanje koje si ikada vidjela.
I sve je opet meko, toneš u to ljubičasto kao u njegove ruke, sve je opet paperje i svila, meki popluni i mirišljavi jutarnji čajevi. Igraš se na temu varijacija i zatvorenih očiju vadiš jedan iz kuhinjskog ormarića: cherry & chocolate, nasmiješ se sjetivši se svoje omiljene jednostavne kesice od nane, a onda sliježeš ramenima, jer što da ne? Jutro ti želi dati čokoladu i trešnju, sve skupa.
Poruka na displeju i ljubičasto jutro. Glas još odzvanja kroz tvoje spletene misli sve do potiljaka.

- 14:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.12.2017., nedjelja

Čekao si me

Čekao si me na stanici. Vjetar je hladno po tvome licu pravio male poljupce, ledenim dahom. Čekao si me na stanici, duže nego što bi smio, dok su ruke u džepu stisnute, osjećale još uvijek topli dodir moga boka. Čekao si me na stanici, zvukovi odlazećih, dolazećih vlakova... Zamor onih što su se sreli, izmjenjeni poljupci i po neka suza onih što se rastaju...

Čekao si me.

Znaj i ja sam ovdje čekala Tebe.

Bez vjetra, bez snova, bez ičega.

Zadnji put, kada sam to zaista željela, izblijedilo je i nestalo.



- 14:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.12.2017., subota

Crna Rupa

Teško je živjeti dan nakon noćne smjene. Zapravo taj dan je sve osim življenja. Samo lebdenje nad sopstvenim tijelom. Koje je uglavnom u pidžami na relaciji krevet - frižider. Kava - brufen. Ponekad pustiš neku tihu glazbu, upališ mirišljavu svijeću. Sve što je daleko tada ti se čini još dalje. Soba je kutija u kojoj je sve na dohvat ruke. Jer želja uglavnom tada ni nema. Samo čekaš da prođe. Da ti se izbriše iz memorije broj ljudi koji su predhodnu večer bili bolesni, da zaboraviš ženu kraj koje si sjedela u čekaoni od 04 h do 05.30 h., jer ti je bilo žao da sjedi sama dok čeka prvi bus da bi otišla kući.
Samo čekaš da prođe osjećaj da je vrijeme zaglavljeno taj jedan dan nakon noćne smijene.
Vrijeme kad si već sve dala a ništa ti ne treba.

Osim kreveta, brufena i da se ujutru probudiš
- 14:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.12.2017., četvrtak

Susret

Ne postoji stvar koju dobar puder i vruća kava ne mogu popraviti kad moraš ustati iz kreveta a najradije bi ostala u njemu. Podigneš rolete i onda se na trenutak gledaš s mrakom. Mrak ima boju njegovih očiju.
I ti na trenutak sklopiš svoje. I onda se iznutra gledate ti i on.. I popraviš bretelu na ramenu i pocrveniš i budeš sretna što još to umeš. Crveneti pred očima mraka dok se on tako lagano odiže i nestaje sa tvojih ramena. Spušta se na kapiju i orah u sredini dvorišta, na onu još jednu crvenu ružu kraj puteljka koju je neki dan zagrlio poput njegovih ruku, mokri snijeg.

Kava se hladi na stolu, vruć tuš i meki frotirski ručnik, para iz kupaone koja se lepi na ugrijane pločice.

Kad opet otvoriš oči već su se spustile noćne sjene.
Još jedan čarobni krug.

- 14:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.12.2017., ponedjeljak

Pola četiri

Jer ja sam još vruća, još živim i dišem i sve je oko mene vruće; oči kosa zjenice ruke koljena radijatori čaj i naravno srce.

Polumrak u pola četiri je sasvim obična stvar.

(vruće hladno vruće hladno)

- 14:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.12.2017., subota

Beograd je juče mirisao na sneg koji će tek danas kažu pasti.
Na omamljujući miris sveže posteljine.

(A ja te volim u mrklom mraku na zadnjem spratu solitera - Momčilo)

peron 38 uvek je nekako prekoputa. I uvek stignem da zapalim još jednu cigaretu. Da ti odtipkam poruku sa koje strane busa ću sesti da bi znao gde da stojiš i da mi mašeš. (šalješ poljubac a ja stavljam dlan na prozor) - moram da mašem - kažem čoveku do prozora.
Ljudi gledaju da uđu odmah, iako su sedišta numerirana i to baš nema nekog smisla.
Čovek pored mene utihne brzo, a ja grickam pecivo od sira koje si mi kupio.
Mrak i vojvođanska ravnica.
Iza mene Beograd
I omamljujući miris snega koji će tek danas kažu pasti.

- 14:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Siječanj 2020 (2)
Studeni 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Srpanj 2019 (1)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (5)
Siječanj 2019 (10)
Prosinac 2018 (8)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (8)
Lipanj 2018 (8)
Svibanj 2018 (11)
Travanj 2018 (9)
Ožujak 2018 (7)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (9)
Studeni 2017 (6)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (4)
Kolovoz 2017 (7)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (8)
Veljača 2017 (8)
Siječanj 2017 (9)
Prosinac 2016 (10)
Studeni 2016 (5)
Listopad 2016 (10)
Rujan 2016 (7)
Kolovoz 2016 (6)
Srpanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (8)
Travanj 2016 (7)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (5)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (11)
Listopad 2015 (16)
Rujan 2015 (16)





counter for blog










exregina.1@gmail.com